Koliko je ime igre dugo i nezgrapno, Call of Duty: Black Ops Cold War bi vas toliko mogao i iznenaditi - i to ponajviše svojom singleplayer kampanjom, koju smo spremni proglasiti najboljom Call of Duty kampanjom još od Infinite Warfarea, ali i jednom od najboljih kampanja u historiji serijala.

***

Smješten u jeku Hladnog rata, Cold War vas stavlja u čizme potpuno novog lika, čiju pozadinu možete do određene mjere i sami oblikovati. I to ne samo narativno, birajući da li želite igrati kao bivši pripadnik britanske obavještajne službe MI6, ili recimo kao odmetnuti agent KGB-a - već i mehanički. Naime, na početku kampanje ćete odabrati do dvije specijalne karakteristike za svog lika, koje će se ogledati u perkovima poput onih iz multiplayera, kao što su recimo brže nišanjenje ili nošenje većeg broja bombi.

Još i više od kreacije lika bi vas mogli iznenaditi povremeni dijalozi i donošenje odluka od kojih će ovisiti dalji razvoj događaja - što je nešto što definitivno nismo očekivali od novog Black Opsa (iako smo, ako nas sjećanje dobro služi, nešto slično vidjeli još u Black Opsu 2). Naravno, od Cold Wara ne trebate sad očekivati dubinu kakvog RPG-a, ali ako nas pitate, Treyarchu i ekipi je pošlo za rukom da nam prodaju iluziju priče na koju možemo i sami utjecati.

Sama priča, baš kao i misije kroz koje će je igra pričati, su vrlo interesantni i uspijevaju u svojoj namjeri da novi Black Ops pretvore u špijunski triler, koji će vam za svaku bombastičnu i eksplozivnu sekvencu ponuditi i nešto drugačije, od praćenja tajnih agenata po uličicama i kafanama Istočnog Berlina, pa do šunjanja po glavnom štabu KGB-a.

Sve to - zajedno sa momentima koji podsjećaju ni manje ni više nego na Stanley Parable - Cold War čini vrhunskim singleplayer iskustvom u kojem smo uživali od prve do zadnje minute. I iskustvom u kojem planiramo uživati ponovo, odigravajući kampanju još koji put, kako bismo još se još malo napucavali sa protivnicima i usput vidjeli varijacije u priči prilikom donošenja drugačijih odluka.

A onda je tu i multiplayer, sa standardnim kooperativnim tamanjenjem zombija, ali i solidnom ponudom kompetitivnih modova, uključujući neke stare, ali i neke nove (sa većim mapama, više igrača i vozilima u kojima ćete juriti okolo). Očekivano, srž samog multiplayera se nije mijenjala i biće dobro poznata svakome ko je ikada zaigrao Call of Duty multiplayer - što će reći da će drugi igrači trčati okolo kao nadrogirani zečevi, ubijajući vas u tren oka, dok se vi pokušavate orijentisati i preživjeti duže od 15-ak sekundi. Ali, jednom kada uhvatite ritam Cold War multiplayera, neće vam biti teško uživati u napucavanju i nadmudrivanju sa drugim igračima. Još ako volite dobru staru Nuketown mapu, vašoj sreći neće biti kraja.

Mi ćemo se pak multiplayeru okrenuti povremeno, presretni što umjesto killstreakova Black Ops i ovaj put nudi scorestreakove sa kojima je lakše iskoristiti neke od zabavnijih gadgeta - poput eksplozivnog autića na daljinsko upravljanje. A to što ćemo uz regularni multiplayer sebi prikratiti iščekivanje Cold War verzije Warzone battle royale moda, koja bi trebala postati dostupna početkom decembra, nam dođe kao šlag na tortu.

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego preporučiti Cold War svim ljubiteljima serijala i virtuelnog napucavanja - pogotovo ako ga možete zaigrati na PlayStationu 5, gdje će adaptivni triggeri na DualSense kontroleru, zajedno sa njegovim haptičkim motorima, akciji dodati potpuno novu dimenziju i još dublje vas uvući u svijet igre. Sa odličnom kampanjom, te standardno dobrim Zombie i multiplayer modovima, novi Black Ops je igra itekako vrijedna vaše pažnje i vremena.

Official Site

Brz. Tih. Elegantan. PlayStation 5 je sve to - i mnogo više.

No, navedene karakteristike vjerovatno nećete primjećivati tim redoslijedom, obzirom da ćete, jednom kada raspakujete Sonyjevo novo čedo, ostati zatečeni njegovom veličinom i nesvakidašnjim dizajnom.

***

Pozicioniran vertikalno, na postolju koje stiže u kutiji sa samom konzolom, PlayStation 5 podsjeća na luksuzne nebodere iz Dubaija i djeluje skoro pa vanzemaljski, plijeneći pažnju svakoga ko se zatekne u istoj prostoriji sa njim.

A kada ga konačno upalite, kroz glavu će vam se vrtiti jedan jedini pojam - brzina. O da, Sony je ispunio sva svoja obećanja i naša očekivanja, ubacivši u svoju novu konzolu custom SSD koji je u ovom trenutku možda i najbrži SSD na tržištu. Što ćete osjetiti i sami - kako u responzivnom interfejsu, tako i u igrama koje će se učitavati munjevitom brzinom.

Assassin’s Creed Valhalla će se tako pokrenuti - i to računajući učitavanje same igre i zatim posljednje snimljene pozicije - za 20-ak sekundi. Astro’s Playroom će biti još i brži - sa home screena ćete se u igri naći već za nekih 6 do 7 sekundi, a sudeći prema riječima drugih igrača, sa učitavanjima su podjednako brzi i Spider-Man: Miles Morales, ali i Demon’s Souls.

Donja strana DualSense kontrolera, kao i unutrašnje strane bijele “školjke” u kojoj se krije crno srce konzole, su ukrašene teksturom sačinjenom od bezbroj sitnih PlayStation simbola, što je i više nego simpatičan detalj

Konzola je uz to izuzetno tiha i tokom korištenja ćete je jedva čuti (a i to ukoliko ste pauzirali igru i utišali ton na TV-u), obzirom da je ugrađeni ventilator skoro pa nečujan. Za razliku od ventilatora, čitač UHD Blu-Ray diskova je znatno glasniji - čak i od Blu-Ray čitača sa PlayStationa 4 - ali ćete ga srećom slušati isključivo prilikom instalacije fizičkih kopija igara i kasnije na nekoliko sekundi prilikom njihovog pokretanja.

Još i bolja je situacija sa zagrijavanjem - tokom višednevnog testiranja i cjelodnevnih gaming sesija, osjetili smo kako je konzola topla na dodir samo u donjem dijelu, dok se iza nje mogao osjetiti za nijansu topliji zrak koji je ispuhivao njen sistem za hlađenje.
Međutim, ono što bi vas moglo oduševiti još i više od brzine i tišine PlayStationa 5 je Sonyjev novi DualSense kontroler. Osim što u rukama leži odlično, DualSense donosi i nove Adaptive triggere, koji mogu pružati otpor prilikom njihovog pritiskanja, kao i nove haptičke motore, koji mogu simulirati različite pokrete i efekte.

U praksi, ovo će značiti da prilikom igranja Astro’s Playrooma (inače predivnog 3D platformera koji stiže predinstaliran na konzoli) možete osjetiti razliku u teksturi tla prilikom trčanja po drvetu, metalu ili pijesku, a garantujemo i da ćete ostati bez teksta kada prvi put osjetite kapi kiše koje budu “udarale” od vaš kontroler u isto vrijeme kada i od kišobran vašeg lika.

Naravno, ostaje da se vidi da li će i drugi developeri iskoristiti sve mogućnosti koje im DualSense pruža - iako je situacija obećavajuća kada uzmemo u obzir da npr. novi Call of Duty već sada simulira razlike u nivou otpora prilikom korištenja okidača na različitim puškama, dok Dirt 5 simulira otpor pedala za gas i kočenje na triggerima, ali i različite površine po kojima jurite na haptičkim motorima.

Dirt 5 će vam već u uvodnom meniju glasno i jasno reći kakva se igra krije ispod njegove blještave površine - izuzetno blatnjava, ali i izuzetno šarena off-road arkada sa soundtrackom za prste polizati. Pogotovo ako kao i mi cijenite kada u jednoj trkaćoj igri čujete Airbourne, Wolfmother ili Prodigy.

I nije samo soundtrack igre bombastičan - takvi su i vizuali, sa menijima obojenim u jarke boje i egzotičnim lokacijama na kojima ćete se utrkivati u brojnim i raznolikim off-road zvijerima.

Štaviše, Dirt 5 donosi možda i najraznovrsniju i najegzotičniju ponudu staza u jednoj arkadi u dugo vremena. Tokom igre ćete tako juriti po kamenolomima u Italiji, planinama Nepala, favelama Rio de Janeira i kineskim šumama od bambusa prošaranim drevnim hramovima.To jeste kada već ne budete uživali na norveškim stazama obasjanim polarnom svjetlošću - ili kada ne budete bježali od pješčanih oluja u Maroku...

Ukratko, gledati u Dirt 5 je čisti užitak, neovisno od toga da li stojite u mjestu prije početka utrke i divite se pejzažima oko staze, ili jurite 200 na sat dok predivne okoliše stignete samo okrznuti pogledom, pokušavajući se fokusirati na sljedeću krivinu ispred sebe.

Nakon što smo u Originsu posjetili drevni Egipat i tamo osnovali bratstvo Assassina, a zatim sa Kassandrom u Odysseyu proputovali antičku Grčku uzduž i poprijeko, novi nastavak Assassin’s Creeda nas vodi u nešto sjevernije krajeve - i to u vrijeme kada su vikinzi harali Evropom.

***

Vaša vikinška saga će početi potkraj devetog stoljeća u Norveškoj, gdje ćete sa svojim klanom uvidjeti kako je vrijeme potražiti neke zelenije krajeve, da bi vas priča nedugo potom odvela put Engleske.

Tamo ćete se pak baviti tipičnim vikinškim aktivnostima, od pljačke i paljevine po anglo-saksonskim kraljevstvima, pa do osnivanja vlastitog naselja i brige za prosperitet svog naroda. A to da ćete usput upoznati i nekoliko Assassina i sa njima se baciti u potragu za pretečama Templara, koji su Englesku u to vrijeme držali u svojoj šaci, vjerujemo da ne treba ni spominjati.

I to je to što ćemo vam otkriti o premisi igre, kako zbog toga što smo priču i sami tek počeli (za sada nam djeluje interesantno i obećavajuće, u najboljoj Assassin’s Creed maniri), tako i zbog toga što je istu najbolje doživjeti iz prve ruke.

I dok gaming zajednica bruji o novoj generaciji konzola i blockbusterima koji stižu sa njom, Devolver Digital nas je počastio sa još jednom prvoklasnom indie igrom koju već sada možemo uvrstiti među najbolje ove godine. A ako ćemo iskreno, od developera zaslužnih za fantastični Minit (uključujući i cijelu jednu polovicu kultnog holandskog studija Vlambeer) ništa manje nismo ni očekivali.

Disc Room je najlakše opisati kao bullet hell pucačinu u kojoj zapravo uopšte ne možete pucati, već isključivo izbjegavati protivnike, koji će iz sekunde u sekundu zauzimati sve veći procenat ekrana.

Naime, u igri preuzimate ulogu naučnika koji istražuje pojavu misterioznog diska u orbiti Jupitera, da bi se ubrzo nakon početka ispostavilo da je diskova puno više. Svaki nivo u Disc Roomu ćete tako početi u praznoj sobi (očekivano), koja će se zatim polako puniti diskovima (a čime drugim). I to naoštrenim diskovima koji će se kretati na razne načine i u svim mogućim smjerovima, dok će vaš cilj biti jednostavan - preživjeti dovoljno dugo da otključate narednu sobu. Ispunjenu diskovima, naravno.

Sami diskovi će dolaziti u različitim varijantama, od kojih je svaka specifična po nečemu, bilo veličini, obliku ili putanji koju prati, a tu i tamo ćete otključavati i razne specijalne vještine za svog lika.

Dotične će varirati od privremenog usporavanja vremena kako bi mogli lakše manevrisati između desetak diskova koji vam se približavaju smrtonosnom brzinom, pa do mogućnosti da se klonirate, što vam donekle olakšava preživljavanje, jer će igra podrazumijevati da ste na životu sve dok je barem jedan od vaših klonova živ i zdrav.

Osim toga, Disc Room u svojim sobama krije i razne tajne, koje ćete otkrivati na različite načine - nekada tako što ćete dopustiti određenom broju diskova da vas ubiju, a nekada tako što ćete istovremeno žrtvovati određeni broj svojih klonova misterioznom pustinjskom crvu, koji će izranjati iz pijeska svakih nekoliko sekundi.

Sav taj haos sa milion diskova na ekranu će pratiti i vrhunski soundtrack koji potpisuje Doseone, a nemamo nikakvih zamjerki ni na vizuale. Štaviše, igra izgleda odlično i čisti je užitak gledati u njene lokacije sa nekom punk-indie estetikom, bilo da je igrate na Switchu u prenosnom modu, bilo da preferirate gaming sesije na ogromnom TV-u ili kakvom kvalitetnom monitoru.

Pa, ukoliko ste raspoloženi za malo arkadne akcije koja je ne samo napeta, interesantna i zabavna, već i drugačija od svega iole sličnog što ste do sada igrali, Disc Room je igra koju jednostavno morate zaigrati.

Official Site

Prije nego kažemo bilo šta drugo o novom nastavku kultnog FIFA serijala, bio bi red napomenuti kako isti pratimo tek kao casual igrači sportskih igara, zbog čega ni ovaj put nećemo pretjerano zalaziti u detalje o izmjenama i novitetima koje FIFA 21 donosi u odnosu na svoje prethodnike.

No, čak i nama je od prvih minuta bilo jasno da se hard-core fanovima nije učinilo kako je ove godine nešto lakše davati golove nego ranije. Uostalom, već u prvom meču smo sa PSG-om uspjeli zabiti šest golova Liverpoolu (i primiti četiri), da bismo nedugo potom sa američkom ženskom reprezentacijom pregazili Holandiju sa čak 10:0. Istini za volju, igru smo igrali na jednoj od nižih težina - ali smo golove definitivno zabijali lakše nego na istoj težini u Fifi 20.

U svakom slučaju, jednom kada završite uvodni meč sa PSG-om i Liverpoolom, FIFA 21 će vam ponuditi svoje standardne modove, počevši od karijere, preko FIFA Ultimate Teama, pa do Volta uličnog fudbala, premijerno predstavljenog u prošlogodišnjem nastavku i obogaćenog za nekoliko novih stadiona i lokacija.

Naravno, tu je i dalje lincencirana Liga Prvaka, ali ono što nije tu - a što smo naivno očekivali u prvoj, a nadamo se i zadnjoj Fifi objavljenoj u jeku pandemije koronavirusa - su prazni stadioni, što bi bilo vrlo interesantno za vidjeti i doživjeti u jednoj ovakvoj igri (iako bismo ovu opciju, sve i da je imamo, vjerovatno isključili nakon par mečeva).

I ne, u Fifi ni ove godine nećete igrati sa Juventusom, obzirom da će Stara Dama po svemu sudeći biti PES ekskluziva minimalno tri godine, tako da je nazad na terenu možemo očekivati najranije u Fifi 23.

A za kraj smo ostavili dobre vijesti za buduće vlasnike next gen konzola - naime, EA je potvrdio kako će PS4 i Xbox One verzije Fife 21 biti moguće besplatno nadograditi na PS5, odnosno Xbox Series verzije. Usput, iz jedne u drugu ćete moći prebaciti i neke od save fajlova - ali nažalost ne sve. Vaš progres u Career modu će tako npr. ostati zatočen na prošloj generaciji konzola, dok ćete sa sobom na novu moći ponijeti progres u VOLTA i Ultimate Team modovima.

Nego, da ne dužimo - zagriženi ljubitelji virtuelnog fudbala vjerovatno već znaju šta ih čeka u novoj Fifi, dok će usputni fanovi u njoj pronaći barem nešto po svom ukusu, bio to ulični fudbal, 1-na-1 mečevi u lokalnom multiplayeru ili otvaranje FUT paketića i kreiranje svoje jedanaestorke iz snova.

Official Site

Originalni Watch Dogs je bio interesantan eksperiment - i nimalo interesantna priča sa groznim glavnim likom, kojeg i dan danas mrzimo iz dna duše.

Sa druge strane, Watch Dogs 2 još uvijek pamtimo kao zabavan izlet u sunčani San Francisco, gdje smo uživali u skoro svakoj minuti naših avantura sa Marcusom i njegovom ekipom.

A sada je pred nama Watch Dogs: Legion, novi nastavak jedinog serijala sa igrivim parkour-hackerima - sa tim da ćemo ovaj put umjesto jednim, imati priliku upravljati puno većim brojem likova.

Naime, Legion nas vodi u London u bliskoj budućnosti i daje nam priliku da u svoju hackersku grupu regrutujemo bilo koga sa ulica engleske prijestolnice. Pri tome, sama regrutacija će podrazumijevati obavljanje jedne ili više misija, tokom kojih ćemo odabranom liku učiniti određenu uslugu, nakon čega ćemo moći uskočiti u njihove čizme.

Uz to, svaki lik će imati i neke svoje specifičnosti, pa će tako anarhisti protivnike mlatiti sa svojim baseball palicama, fudbalski huligani će u borbu moći pozvati i raju, dok će recimo neki likovi nekontrolisano trošiti vaš teško zarađeni novac na online klađenje ili shopping.

Očekivano, sistem koji vam umjesto klasične postave likova daje mogućnost da igru zaigrate sa bilo kim, sa sobom donosi i određene mane. I to prvenstveno narativne prirode, obzirom da će vaši likovi u konverzacijama na momente zvučati kao kakvi roboti, te da će se za njih biti nemoguće vezati kao za recimo Marcusa, Wrencha i ostatak Watch Dogs 2 ekipe.

Ako ništa, nedostatak dobrih likova u vašoj družini će donekle nadomjestiti solidna priča, koju krase neki zanimljivi, iako već viđeni momenti. Što se pak tiče gameplay mehanika, Legion nastavlja tamo gdje je Watch Dogs serijal stao - i ako zanemarimo već spomenuti sistem regrutacije novih likova - ne odmiče daleko od onoga što smo već vidjeli u ranijim nastavcima.

Svaki put kada bismo u Battlefrontu zaigrali neki od space combat modova, po glavi bi nam se krenula vrtiti misao kako bi bilo lijepo imati igru sa još detaljnijim i kompleksnijim sukobima X-Wingova i Tie Fightera.

Ali, znate kako kažu - ko čeka, taj i dočeka. U ovom slučaju, upravo ono što smo priželjkivali - novu Star Wars igru iz Electronic Artsa, fokusiranu na borbe u svemiru. I to sa dobro nam poznatim letjelicama, od X-Wingova i ostalih pobunjeničkih brodova, pa do Tie Fightera, Tie Interceptora i Tie Bombera, sa kojima će ostaci Imperije uzvraćati udarce dobrim momcima i djevojkama.

I ne, nije vam se učinilo - spomenuli smo ostatke Imperije, obzirom da se radnja Star Wars: Squadronsa dešava nakon Povratka Jedija i uništenja druge Zvijezde Smrti, dajući vam uvid u bitke koje su uslijedile nakon toga.

U story modu ćete igrati ne samo sa pobunjenicima, već i sa Imperijom - i to nekoliko misija sa jednim, pa nekoliko sa drugim i tako u krug, dok priču ne privedete kraju, nakon čega vas čeka multiplayer.

No, kojem god modu igre da se posvetite, njegovu srž će činiti ista stvar - pilotiranje kultnim Star Wars letjelicama iz prvog lica i borbe u svemiru, koje su uz to nešto kompleksnije nego smo navikli u Battlefrontu.

Dok budete upravljali sa X-Wingom, svu snagu ćete moći npr. prebaciti na štitove, oružja ili motor, što će vam dati dodatni nivo zaštite, štete ili brzine. Sa druge strane, u Tie Fighteru ćete snagu moći prebacivati samo između motora i oružja, dok ćete recimo sa brodovima koji imaju štitove moći dodatno podešavati iste, birajući da li želite jaču zaštitu na prednjem ili stražnjem dijelu broda.

Sve navedene sisteme možete držati i u izbalansiranom modu, iako će pravremeno prebacivanje snage sa jednog na drugi često predstavljati razliku između života i smrti. Tome dodajte i privremeni boost, kao i driftanje, sa kojim možete skretati brže nego inače (ukoliko u pravom trenutku popustite gas prilikom boostanja i odmah skrenete u željenu stranu) i dobićete igru koja će od vas zahtijevati solidne pilotske vještine ukoliko želite dugu i uspješnu pobunjeničku ili imperijalnu karijeru.

Očekivano, u igri ćete pronaći skoro sve brodove iz originalne filmske trilogije. X-Wing i Tie Fighter će tako biti vaše klasične all-around letjelice sa kojima ćete uništavati protivničke brodove, dok ćete Y-Wingove i Tie Bombere koristiti kao bombardere, a recimo A-Wingove za brze hit-and-run napade na protivničke flote.

Naravno, svoje brodove ćete moći opremati i sa različitim oružjima i štitovima, što će utjecati na njihovu brzinu, agilnost i količinu štete koju mogu nanositi - što će vam pak omogućiti da ih uvijek prilagodite svojim preferencama.

Pa, ukoliko sve to zvuči kao nešto čemu ste se godinama nadali, Star Wars: Squadrons je igra za vas. A ukoliko uz to imate i neki od podržanih VR headsetova i adekvatan želudac za vrludanje svemirom u virtuelnoj stvarnosti, čeka vas još i bolje iskustvo u najdražoj nam dalekoj galaksiji.

Official Site

I dok je Naughty Dog sticao svjetsku slavu sa bombastičnim Unchartedom, njihovo čedo sa originalnog PlayStationa je polako tonulo u zaborav.

No, onda se Activision dosjetio da nam ponudi remake originalne Crash Bandicoot trilogije i kultnog Crash Team Racinga, da bi nam sada isporučili i potpuno novi nastavak serijala koji - ako ćemo iskreno - nikada nije bio naš tip 3D platformera. Kako zbog svojih fiksnih uglova kamere i čudnih perspektiva iz kojih je bilo teško biti precizan u platformingu, tako i zbog omanje gomile drugih razloga. Samim tim, naše iznenađenje je bilo još i veće kada smo shvatili kako se svako malo vraćamo novom Crashu, uz kojeg smo već proveli više sati nego smo očekivali.

Prvi znak da je pred vama igra dizajnirana u godini gospodnjoj 2020. je mogućnost izbora da li Crash 4 želite igrati u retro modu, sa ograničenim brojem života, ili u modernom, u kojem ćete se uvijek moći vratiti na zadnji checkpoint kada zaginete umjesto na sami početak nivoa.

A u novom Crashu ćete, kao i u starim, ginuti lako. Dovoljno je da vas dotaknu bilo koji od gomile protivnika ili okolnih zamki - ako prije toga već niste loše procijenili neki skok i usput završili u najbližoj provaliji.

Srećom, nivoi su ovaj put dizajnirani nešto bolje - ili smo barem mi imali veći prag tolerancije ka njihovoj igri sa perspektivom - tako da nismo ginuli toliko često samo zbog kamere. I to uprkos činjenici da ćete se kroz igru i dalje kretati malo sa vrha ekrana prema dnu, malo sa dna ka vrhu, a malo sa lijeve na desnu stranu.

Drugim riječima, Crash 4 je 3D platformer u maniri svojih prethodnika, sa tim da će vam povremeno dati priliku da upravljate sa nekim drugim likovima, ili da sa Crashom koristite neki od specijalnih gadgeta. Jedan od dotičnih vam tako omogućava da se prebacujete iz dimenzije u dimenziju, u svakoj od kojih će biti dostupne različite platforme i zamke, dok ćete se sa drugim moći vrtiti brzo kao tornado i na taj način preskakati puno veće prepreke ili se penjati na znatno više platforme.

Sve to rezultuje znatno zabavnijom igrom u odnosu na njene prethodnike, u kojoj se nećete nervirati zbog prepreka na kojima biste ranije izgubili sve živote i u kojoj će platforming redovno biti začinjen sa novim i relativno zanimljivim mehanikama. Tome dodajte šarene i simpatične nivoe, ali i opuštenu priču koja će vam na jedno uho ući, a na drugo izaći i dobićete zabavan, ali i izazovan 3D platformer uz koji vam neće biti mrsko provoditi vrijeme u iščekivanju nove generacije konzola.

Official Site

Spelunky 2 ne pristaje ni na kakve na kompromise - ili ćete ga naučiti igrati, ili ćete iz njegovih pećina pobjeći glavom bez obzira.

Kao i njegovog prethodnika, Spelunky 2 je najlakše opisati kao kombinaciju sidescrolling platformera i roguelikea u kojem ćete lutati kroz proceduralno generisane pećine, nastojeći doći do njihovih najvećih dubina, gdje će vas čekati potpuno novi svjetovi - i potpuno nove opasnosti.

A opasnosti u Spelunky pećinama ima napretek, što će vam sa osmijehom potvrditi svaki ljubitelj originala. Neke od njih su stare, poput šišmiša, zmija i paukova, ili recimo zamki koje će vas gađati strijelama kada prođete ispred njih. A onda je tu i gomila potpuno novih prepreka i protivnika koji će vam život pretvoriti u pakao - od krtica koje će iskočiti iz zemlje kada im se najmanje nadate, pa do totema koji će vas izudarati na mrtvo ime čim im se približite.

Ali, kao i u originalu, svaku opasnost možete zaobići ili eliminisati na neki način. Želite aktivirati zamku sa strijelom? Bacite kakav kamenčić ili vazu ispred nje. Strijela koja je izletila iz spomenute zamke vam djeluje korisno? Slobodno je uzmite i sa njom zatim gađajte prvog protivnika na kojeg naiđete. Ili je bacite kroz otrov koji je ispljunula obližnja kobra kako biste je otrovali i sa njom kasnije nanijeli još više štete protivnicima.

O da - bogatstvo gameplay sistema je ovdje ime igre i njena najveća čar se krije upravo u otkrivanju svih tih sistema i načina na koji se ponašaju u međusobnoj interakciji. Uzmimo npr. ćurke, koje možete koristiti kao mountove i sa njima odraditi dupli skok (ili čak tri skoka, ako nakon drugog skoka sa ćurkom skočite još jednom sa same ćurke) kako bi pristupili ranije nedostupnim područjima (ukoliko ste već ostali bez konopca). Ili ih možete vratiti njihovom vlasniku za specijalni bonus. Ili ih možete jednostavno ubiti i njihovo meso iskoristiti za dopunjavanje healtha.

I tu se vraćamo na ono što smo rekli na početku - Spelunky 2 će od vas očekivati da ga naučite propisno igrati. A to će nekada biti bolan - i za neke igrače potencijalno iritantan proces. Dovoljno je da vam pažnja popusti na sekundu i aktiviraćete zamku koja će vas odbaciti ispred protivnika, koji će vas pak odgurniti niz provaliju i tu će vaša avantura završiti i prije nego shvatite šta se desilo.

Ali, uprkos tome, Spelunky 2 nekada zna biti iznenađujuće relaksirajuće iskustvo ukoliko ste spremni da se posvetite pažljivom istraživanju njegovih sistema i otkrivanju tajni koje se kriju u njegovim pećinama. U suprotnom, radije zaigrajte kakav drugi roguelike koji će vam češće progledati kroz prste i dopustiti da stignete dalje od njegovog prvog svijeta bez da počupate i ono malo kose koju vam je Spelunky 2 ostavio na glavi.

Official Site