Akcija? Check. Avanture? Check. Horor, kartaške igre i strategije? Check, check i check. Ukratko, protekla godina nam je donijela toliko dobrih igara svih mogućih vrsta i oblika, da je listu najboljih bilo teško svesti na tek nekoliko naslova. I to uprkos činjenici kako neke od većih i dugo očekivanih igara još uvijek nismo ni stigli zaigrati!

Stoga ćemo vas podsjetiti kako na našoj listi nećete pronaći baš sva remek djela iz 2022. vrijedna vaše pažnje, kao i na to da su izabrane igre - kao i uvijek - izlistane bez nekog posebnog reda.

Elden Ring

Elden Ring je, jednom riječju, magičan. Tom rečenicom smo započeli naš inicijalni osvrt na najnoviju igru Hidetake Miyazakija i njegove ekipe iz FromSoftwarea - i upravo je ta rečenica prikladna i za naš osvrt na Elden Ring kao najbolju igru godine. A osim što je magičan, Elden Ring je izazovan, intrigantan i nudi vam više slobode nego ijedna druga Soulslike igra, dopuštajući vam da se iznova i iznova gubite u njegovom maestralno dizajniranom i veličanstvenom svijetu.

God of War Ragnarök

U vrijeme kada klasične akcione avanture dobijamo sve rjeđe i rjeđe, God of War Ragnarök nam je došao kao savršen melem na ranu. Počinje očekivano epski i vodi vas na nevjerovatno putovanje kroz svjetove nordijske mitologije, pri tome oduševljavajući ne samo sa svojim narativnim elementima i bossovima većim od života, već i sa gomilom noviteta u borbi. Ali i načinom na koji pristupa svojoj priči o ocu, sinu i njihovom prkošenju drevnim proročanstvima i sudbini koja možda i nije zapisana u kamenu.

Bayonetta 3

Naša najdraža vještica se konačno vratila! I to u svom dobro poznatom stilu, sa lizalom u ustima i u predivnoj haljini koju je u kratkom roku zamijenila za svoj klasični outfit za tamanjenje anđela i demona. Pri tome su joj u pomoć priskočili neki stari, ali i neki novi likovi, kao i ogromna čudovišta koja možete sami kontrolisati, što ionako odličnu borbu čini još boljom, dižući ovaj legendarni akcioni serijal do nekih potpuno novih visina.

Splatoon 3

Koliko je Splatoon formula genijalna pokazuje i to što u njoj i dan danas uživamo podjednako kao i prvog dana. A kako i ne bi - runde su kratke, a akcija brza i fokusirana na bojenje nivoa umjesto na klasično napucavanje, koje je uprkos tome na vrhunskom nivou. I uz to maestralno iskombinovano sa drugim gameplay mehanikama, poput kretanja i sakrivanja od protivnika, što Splatoon čini jednom od najunikatnijih mutliplayer pucačina na tržištu, a Splatoon 3 uz njegove zabavne singleplayer i co-op modove jednom od najboljih igara 2022. godine.

Inscryption

Ako postoji nešto što povezuje sve igre sa naše liste najboljih ove godine, onda bi to bio onaj momenat, negdje na samom početku svake od njih, kada smo naglas izrazili svoje oduševljenje njima. A u Inscryptionu je taj momenat uslijedio možda i brže nego i u jednoj od drugih. I to, konkretno, onda kada su naše karte počele pričati sa nama. Što je ovu kombinaciju roguelikea, horora i kartaške igre definitivno zacementiralo kao jednu od interesantnijih i bizarnijih igara koje smo igrali u dugo vremena.

U moru iznenađenja koja nam je gaming industrija servirala proteklih godina, povratak Monkey Islanda je definitivno jedno od onih koje je malo ko - ako ga je uopšte iko - očekivao. Pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da iza igre stoje neki od originalnih kreatora serijala, Ron Gilbert i Dave Grossman, kojima možemo zahvaliti za prva dva nastavka ovih kultnih avantura.

Štaviše, Return to Monkey Island se nastavlja upravo na priču Monkey Islanda 2 - LeChuck i naš heroj Guybrush će se ponovo pokušati dočepati tajne Monkey Islanda, pri čemu će realizaciji svojih planova pristupiti na nešto drugačije načine. Kako tačno? To ćemo prepustiti vama da otkrijete sami, što će vam vjerovatno izvući i veliki osmijeh na lice ukoliko ste jedan od onih igrača koji su svojevremeno uživali u old school LucasArts avanturama.

Naime, Return to Monkey Island je point’n’click avantura u kojoj ćete istraživati raznorazne lokacije, pričati sa gomilom likova i rješavati kojekakve zagonetke, sve vrijeme uživajući u opuštenoj atmosferi i klasičnom LucasArts humoru. Što će reći da ćete likove moći kroz dijaloge provocirati i sa njima se zezati na simpatične načine, dok recimo budete rješavali zagonetke kako biste nabavili metlu sa kojom ćete se ušunjati na gusarski brod.

Naravno, biće tu i nekih dobro poznatih lokacija, situacija i likova, u što ćete se uvjeriti ubrzo nakon početka igre - iako će ovaj put sve djelovati nešto drugačije. Što je pak i bilo za očekivati sa protokom vremena u svijetu igre - baš kao što je bilo za očekivati i nešto moderniji pristup game dizajnu sa protokom vremena u onom stvarnom. Konkretno, igra je sada u potpunosti igriva i na kontroleru, sa interfejsom i kontrolama koji su i više nego pristojni, a tokom svoje nove Monkey Island avanture ćete dobiti i magičnu knjigu koja će vam pomagati sa hintovima prilikom rješavanja zagonetki - ukoliko to budete željeli. I, kao šlag na tortu, svaki put nakon što igru ponovo pokrenete i učitate zadnju snimljenu poziciju, Return to Monkey Island će vam ponuditi i kratki, ali slatki, podsjetnik unutar unutar narativnog okvira same igre na to gdje ste stali i šta vam je idući cilj.

A kada ovakav old school pristup point’n’click avanturama, humor i zagonetke upakujete u simpatične vizuale bogate još simpatičnijim detaljima i animacijama, dobićete igru koju ljubitelji žanra - i pogotovo Monkey Island serijala - jednostavno moraju zaigrati.

Official Site

Završili ste God of War Ragnarok i pitate se šta drugo igrati ovih dana? Pa, uzimajući u obzir duge zimske noći koje nam ne ginu još barem mjesec-dva, dozvolite da vam predložimo da pogasite svjetla i zaigrate najnoviji naučno-fantastični horor kreatora Dead Spacea.

***

The Callisto Protoco vas vodi na Jupiterov mjesec Callisto, gdje vas čekaju mračni i krvavi hodnici Black Iron Prisona, kao i misteriozni virusi koji zatvorenike i stražare pretvaraju u krvožedna čudovišta. I dok premisa igre možda i nije najoriginalnija, njena atmosfera nas je uspjela zgrabiti već od prve minute, da bi nas sve što je uslijedilo nakon toga samo nastavilo oduševljavati.

Uzmimo na primjer borbu sa protivnicima - tamo gdje smo Necromorphe u Dead Spaceu pokušavali skratiti za udov ili dva korištenjem inžinjerskih alata, u Callisto Protocolu se sa protivnicima treba boriti nešto drugačije. Naime, stavljajući fokus na borbu na blizinu, igra od vas očekuje da pratite pokrete protivnika i potom se izmaknete njihovim udarcima u pravu stranu. Naravno, između tih izmicanja će ih trebati i napasti - i to uglavnom stražarskom palicom koje ćete se dočepati na početku igre, ili recimo nekim od vatrenih oružja sa vrlo ograničenom municijom.

Uz to, na raspolaganju ćete imati i specijalnu anti-gravitacijsku rukavicu koja vam daje svojevrsne telekinetičke moći. Što će reći da ćete objekte i protivnike moći pomjerati na daljinu i bacati okolo - bilo od zidove, bilo preko ograda i u provalije, ili recimo u kakvu rotirajuću mašineriju koja će ih instant ubiti.

Usput, vrijedi napomenuti i to da je igra prilično teška - protivnici će vas napadati nemilosrdno i nekada će zbog panike biti teško procijeniti u koju stranu se treba izmaći njihovim divljim napadima. Još kada tome dodate i one koji će vam prilaziti sa leđa i iskakati od ko zna kud, dobićete prilično napetu i haotičnu borbu koja će u svakom trenutku zahtijevati svu vašu pažnju. Ali, to vam ne bi trebalo biti problem pružiti igri, obzirom da je osjećaj prilikom svakog napada zaista vrhunski - kako zbog feedbacka prilikom samih udaraca ili trzaja protivnika kada ih zakače vaši meci, tako i zbog vrhunskih animacija, ali i prvoklasnih vizuala i zvuka.

I sve to - od ray tracing refleksija i kompleksne geometrije, pa do vrhunskih tekstura i specijalnih efekata - itekako doprinosi mračnoj i napetoj atmosferi igre, dok nam je maestralna implementacija podrške za haptički feedback na DualSense kontroleru na kraju došla samo kao šlag na tortu. I to tortu kojoj se jedva čekamo vratiti, obzirom da nam je prvih nekoliko sati igre bilo i više nego dovoljno da se uvjerimo kako je The Callisto Protocol horor koji je vrijedilo čekati. Istina, horor koji će se nekada osloniti na manje ili više uspješne jump scare scene - ali i horor koji zna kako i kada da se poigra sa vašim strahom dok kroz plafon i ventilaciju oko vas bude tutnjalo ko zna šta, tjerajući vas da se panično okrećete oko sebe, provjeravajući koliko metaka vam je ostalo u inventaru.

Dakle, kao što već rekosmo - dozvolite da vam predložimo da pogasite svjetla i zaigrate The Callisto Protocol.

Official Site

Sa prvim snijegom, ove godine smo dočekali i novi God of War, prigodno obavijen ledenim mećavama Fimbulvetra, zime koja prethodi kraju svijeta. Kraju svijeta u nordijskoj mitologiji poznatijeg kao - Ragnarök.

A nova avantura našeg boga rata nastavlja tamo gdje je prošla stala - Kratos je od Atreusa naučio nešto više o tome kako biti čovjek, a on od Kratosa ponešto o tome kako biti bog. Naravno, Freya je i dalje bijesna na njih - i to sa razlogom - a uz to im na vrata kucaju bogovi Asgarda, kujući ko zna kakve planove.

Sve to, u klasičnoj God of War maniri, početak igre čini očekivano epskim - ali i emotivnim - dok one-shot pristup kameri, oslobođen bilo kakvih rezova, olakšava uživljavanje u igru i praćenje fantastično režirane i još bolje kadrirane akcije. Uostalom, samo sačekajte da vidite prve susrete Kratosa i drugih bogova na koje smo sa nestrpljenjem čekali još od prošlog nastavka i sve će vam biti jasno.

A osim što nas redovno zna zaintrigirati i oduševiti, Ragnarök nas - baš kao i njegov prethodnik - zna sa vremena na vrijeme i nasmijati. I to ne samo sa Kratosovim i Mimirovim komentarima, već i sa nekim drugim likovima i situacijama na koje smo do sada naišli, što nas čini samo još više zagrijanim da se što prije vratimo igri i vidimo kuda će nas njena priča odvesti. Jer proročanstva govore o mnogo čemu interesantnom i spektakularnom, a igra će nakon bombastičnog početka mudro usporiti tempo - i dati vam priliku da predahnete prije nego se vratite u Midgard.

Ono što vam pak neće davati predaha su akcija i borba - naime, iako biste na prvu mogli pomisliti kako se u odnosu na prošli God of War nije puno toga mijenjalo, ubrzo ćete shvatiti kako je borba ovaj put još kompleksnija i zabavnija. Sa novim potezima i fokusom na kombinovanju oružja prilikom borbe sa većim brojem još raznolikijih protivnika - pri čemu će i Atreus biti još korisniji - Ragnarok će od vas zahtijevati taktičniji pristup i još više pažnje. Pogotovo ako ga zaigrate na nekom od većih nivoa težine, što bismo vam svakako preporučili - dok će manje iskusne i igrače kojima je to potrebno, obradovati široki spektar accessibility opcija. Koje usput budi rečeno i ovaj put uključuju hrvatske titlove i prevod kompletnog interfejsa.

I što je najbolje od svega, God of War Ragnarök jednostavno odiše spektaklom i ostavlja dojam jedne od onih velikih i epskih avantura kakve ovih dana viđamo i igramo sve rjeđe. Što ih na kraju čini još više posebnim i cementira ih u našem sjećanju - baš kao i nordijske mitove i legende, na kojima je Santa Monica Studio izgradio svoje novo remek-djelo.

Official Site

Iako su proteklih godina znali izbaciti i neke manje interesantne i ne baš impresivne naslove, svega nekoliko minuta provedenih uz Bayonettu 3 je bilo dovoljno da se uvjerimo kako PlatinumGames i dalje zna šta radi, te kako su bili i ostali majstori akcionog žanra. I to onog sa stilom.

***

Naša najdraža vještica će tako i u svojoj najnovijoj avanturi plesati i tamaniti kojekakve anđele i demone - ali i neke potpuno nove protivnike. Za to vrijeme, vi ćete uživati ne samo u njenim drskim komentarima i standardno funky soundtracku koji kombinuje jazz i sladunjavi pop, već i u očekivano fantastičnoj borbi. I što je najbolje od svega - čak i uz sve novitete - borba će i ovaj put novajlijama i usputnim fanovima žanra pružiti dovoljno pristupačne zabave, a iskusnim igračima dovoljno izazova i opcija da je izučavaju danima, usavršavajući svoje kombo poteze i otključavajući milion i jedan bonus.

I dok je srž igre ostala ista, sa bezbroj kombo poteza sa kojima ćete mlatiti protivnike velike i male, u Bayonetti 3 ćete na raspolaganju imati i nekoliko ogromnih demona koje će naša elegantna heroina prizivati iz svoje kose. I ne, pri tome ne mislimo na standardne combo finishere iz prethodnih nastavaka, već na demone sa kojima ćete sami upravljati, čineći borbe protiv većih i opasnijih protivnika nešto više fer. Ali ne i prelakim, obzirom da će Bayonetta biti statična i ranjiva dok vi budete upravljali spomenutim demonima, što daje novu dinamiku svakoj borbi, jer dok vi budete sa gargantuanskim paukovima ili gušterima grizli glave protivničkim divovima, Bayonettu će moći napadati svi oni drugi protivnici koji budu trčkarali po ekranu.

Uz sve to, igra je zadržala i klasično over-the-top ludilo po kojem je serijal poznat, pa ćete tako već u prvim misijama surfati na kamper-kombijima koje nosi cunami, pretvarajući New York u prah i pepeo, dok vi budete skakali iz jednog letećeg metro vagona u drugi, boreći se sa misterioznim novim protivnicima. Također, zanimljivo je primjetiti i to kako je Bayonetta 3, nekom kozmičkom slučajnošću, uspjela zajahati val holivudske opsesije multiverzumima, te kako ćete kroz igru upoznati nekoliko verzija same Bayonette - ali i kako ćete osim u njene štikle, dobiti priliku uskočiti i u čizme potpuno novog igrivog lika, Viole.

No, da ne dužimo, pošto se trebamo vratiti vještičarenju i spašavanju ne samo jednog svijeta sa prvom damom gaminga, već cijelog multiverzuma. A ukoliko iole volite akcione igre - i pogotovo ako se ubrajate u ljubitelje ovog tipa hack'n'slash akcije - to ćemo preporučiti i vama. Fantastična akcija, obilje stila, nove - ali i već dokazane ideje - su samo vrh ledenog brijega koji nam je PlatinumGames isporučio sa svojom novom igrom, koju jednostavno morate zaigrati.

Official Site

I dok čekamo Suicide Squad, sa kojim će Rocksteady Studios uploviti u neke nove vode svog Arkham univerzuma - i to one bez Batmana - WB Games Montreal nam je ponudio svoju viziju Batman igre bez Viteza Tame u glavnoj ulozi.

***

Umjesto kao Bruce Wayne, Gotham Knights ćete tako igrati kao neki od njegovih sidekickova - odnosno kao Robin, Batgirl, Nightwing ili Red Hood. I ne samo da ćete birati sa kim ćete igrati, po želji se prebacujući sa jednog lika na drugog između misija, već ćete sve heroje levelovati istovremeno. Što je, ako nas pitate, za svaku pohvalu, obzirom da će vam omogućiti da isprobate i neke naprednije vještine likova sa kojima do tada niste proveli puno vremena.

Osim toga, Gotham Knights donosi i podršku za online multiplayer, tako da ćete story misijama, ali i open world aktivnostima, moći pristupiti sami, ali i u društvu drugih igrača. No, naša preporuka bi bila da multiplayer zaigrate ili sa prijateljima, ili sa igračima koji su voljni komunicirati sa vama, jer ćete inače završiti igrajući sa strancima kojima uopšte nije stalo do šunjanja i koji će svakom sukobu sa protivnicima pristupati glasno i bez ikakve taktike.

I tu dolazimo do nekoliko stvari koje su nam u Gothamu zasmetale - počevši sa činjenicom kako igra u Arkham open world formulu uvodi neke moderne i ne baš maštovite elemente. Naime, lutajući ulicama i krovovima Gothama ćete konstantno prikupljati crafting resurse, koje ćete pak koristiti za izradu novih i poboljšavanje starih setova armora. A dotični će vam uglavnom pojačavati određene napade za par procenata, ili im povremeno dodavati nove status efekte - što je znatno manje interesantan pristup u odnosu na otključavanje novih gadgeta u prethodnim Arkham igrama.

Pored toga, borbe sa protivnicima su - barem u početku, prije nego levelujete svoje likove - manje žestoke i nećete osjećati moć udaraca kao što je to bio slučaj sa Batmanom u prethodnim igrama. A da i ne spominjemo to kako na početku igre nećete imati mogućnost ni da letite sa svojim plaštom (ili gliderom, ovisno kojeg lika odaberete), te kako ćete ovu vještinu morati otključati rješavajući ne baš posebno interesantne sporedne aktivnosti razbacane po mapi igre.

Ako ništa, priča koja prati Robina, Batgirl i ostatak ekipe je interesantna - Batman je mrtav, a na njima je da Gotham dovedu u red i zaustave misteriozni Court of Owls. Usput ćete se suprotstavljati - ali i sarađivati sa - nekim dobro poznatim likovima iz Batmanovog univerzuma, rješavajući misije koje su interesantne na papiru (i koje znaju imati zabavne momente), ali koje u praksi neće biti ni približno dobre kao u prethodnim Arkham igrama. I to ne samo zbog slabije borbe i šunjanja, već i neinspirativnog dizajna nivoa.

Ali, čak i sa svim tim manama, nakon nekoliko dana druženja sa igrom nam se čini kako bi Gotham Knights mogao biti donekle interesantan ljubiteljima prethodnih Arkham naslova i potencijalno solidan način za prikratiti vrijeme dok čekaju povratak majstora iz Rocksteady Studiosa i njihov nadolazeći Suicide Squad.

Official Site

Ko bi rekao da ćemo ikada dočekati dan kada ćemo zaigrati posljednji nastavak FIFA-e? Kako će se ispostaviti - malo ko. Ali, prije nekoliko sedmica se desilo upravo to, pa smo tako - malo prije nego će isteći ugovor koji je EA imao potpisan sa FIFA-om - dobili priliku zaigrati posljednji nastavak ovog popularnog serijala.

...tj. posljednji nastavak koji će nositi ime dobro nam poznate i vrlo korumpirane fudbalske organizacije. A dok čekamo iduću godinu i premijerno izdanje EA Sports FC serijala, igraće se FIFA 23 - koju je za nas, usljed tehničkih problema sa direktnim prenosom utakmica (čitaj: haotične selidbe autora teksta), isprobao i prokomentarisao prijatelj redakcije i iskusni komentator iz daleke nam Švedske (čitaj: autorov brat).

***

Kako veli naš vrli komentator, sama igra pod prstima djeluje više-manje identično prošlom nastavku i promjene je teško uočiti na prvu. Kretanje igrača na terenu, baš kao i dodavanja i trikovi koje ćete izvoditi su ostali više manje isti isti, iako će nakon detaljnije analize možda i djelovati malo prirodnije zahvaljujući novoj generaciji Hypermotion tehnologije sa kojom se EA Sports hvali ove godine.

Sa druge strane, ono što se moglo primjetiti su nove i dinamičnije mehanike izvođenja slobodnih udaraca i kornera, koji vam daju nešto više slobode i zahvaljujući kojima se pucanje dotičnih doima znatno boljim nego ranije. Pored toga, u igru je implementirano i novo pravilo o 5 izmjena, iako ćete na klupi i dalje moći imati tek 7 igrača, a tu je i nekoliko novih tipova udaraca koji se čine jačim nego smo to očekivali, bilo da ih izvodite izvan ili unutar protivničkog šesnaesterca.

Od ostalih noviteta, vrijedi istaći i dodatak stvarnih i slavnih trenera sa kojima možete zaigrati karijeru, koja i nije drastično drugačija u odnosu na prethodne nastavke, dok će ljubitelje Stare Dame i Vatrenih obradovati povratak Juventusa i hrvatske reprezentacije na virtualne terene.

A kada smo već kod reprezentacija, ne možemo a da ne spomenemo i to kako je FIFA 23 sada bogatija i za besplatnu nadogradnju koja donosi  World Cup mod, koji bi trebao biti idealna razbibriga za društvo u toku Mundijala - i to pogotovo u pauzama između utakmica koje će se pratiti iz vrelog Katara.

I na samom kraju, možemo samo dodati da će se FIFA 23, kao i njeni prethodnici, igrati redovno. I naravno da će joj svako nešto prigovarati, baš kao što će i uživati u njenom pristupu tzv. najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. A, ko zna, možda će i ostati zapamćena kao pristojan kraj jedne i uvertira u novu eru virtuelnog fudbala sa potpisom EA Sportsa.

Official Site

Originalni Mario + Rabbids Kingdom Battle nam je u sjećanju ostao kao jedna od neobičnijih i boljih Switch ekskluziva. Neobičnijih zbog svog sudara svjetova, gdje smo sa jedne strane imali Maria i ostatak njegove vesele ekipe, a sa druge Ubisoftove lude Rabbidse. 

A boljih jer nam je taj sudar servirala u pristupačnoj, ali odlično zamišljenoj i realizovanoj strategiji na poteze u maniri novog XCOM-a.

***

Naravno, nakon toga je bilo i za očekivati kako ćemo jednog dana dobiti i nastavak, koji je prije nekoliko dana konačno stigao na Nintendovu popularnu konzolu, donijevši nekoliko interesantnih noviteta u ovu Ubisoftovu turn-based stratešku formulu.

No, prije nego se osvrnemo na dotične, vrijedi istaći kako je srž igre ostala ista. Rabbidsi će se tako i dalje šetati kroz Mushroom Kingdom, a Mario, Luigi i Princess Peach će još jednom udružiti snage sa svojim dugouhim pandanima kako bi se suprotstavili neprijateljima iz oba svijeta.

A suprotstavit će im se kako na overworld mapi, kojom ćete lutati upravljajući svojim likovima iz trećeg lica, usput rješavajući jednostavne zagonetke, tako i u borbama na poteze. Njih ćete pak aktivirati prilaskom protivnicima na overworld mapi ili započinjanjem neke od brojnih glavnih ili sporednih misija - koje će nekada biti tek OK, a sa vremena na vrijeme i prilično interesantne.

I tu dolazimo do jednog od najvećih noviteta koje donosi Sparks of Hope. Naime, kretanje tokom borbe više nije ograničeno kvadratnim poljima, već isključivo daljinom koju vaši likovi mogu preći prije izvođenja neke druge akcije. Tako npr. možete pozicionirati Maria kako bi Princess Peach uz njegovu pomoć skočila protivnicima iza leđa, prije nego ga vratite u zaklon i zapucate na odabranog protivnika. Ili se možete jednostavno kretati bilo kuda u maksimalnom radijusu samo kako bi provjerili odakle i kako možete napasti određene protivnike.

Uz to, borbe će biti dodatno osvježene i sa naslovnim Sparkovima, odnosno malenim stvorenjima sa kojima možete opremiti svoje likove, a koja će im dati pristup novim napadima i vještinama. I to vještinama poput privremene nevidljivosti ili pojačavanja napada kompletnom timu, ili recimo napadima munjama, otrovom ili meteorima (na koje će određeni protivnici biti slabi, a drugi otporni - znate već kako to ide). Same Sparkove pri tome možete i levelovati, baš kao i svoje likove, a ljubitelje taktiziranja će obradovati i mogućnost da Sparkove između svake borbe po želji prebacujete sa jednog lika na drugog kako bi se adekvatno prilagodili svakoj mogućoj situaciji.

Sve to je upakovano u očekivano simpatični i šareni vizualni stil, tako da je igra ne samo zanimljiva - i usput rečeno dovoljno izazovna - za igrati, već i ugodna za oči. Istina, nije nas iznenadila ni oduševila kao original, što je možda bilo i previše za očekivati. Ali da nas je zabavila i izvukla nam osmijeh na lice, povremeno nas tjerajući da dobro napregnemo moždane vijuge kako bismo završili neke od kompleksnijih misija - u to možete biti apsolutno sigurni.

Official Site

Zašto mijenjati konja koji pobjeđuje? Cinik u nama bi mogao reći da je to filozofija koju Nintendo vrlo dobro poznaje i još bolje praktikuje. Ali bi se isti taj cinik, grizući se za jezik, ubrzo potom sjetio i onih igara sa kojima nam je Nintendo ponudio drastično drugačija i svježija iskustva nego smo očekivali.

I ne, pri tome ne mislimo na Super Mario Galaxy ili Breath of the Wild, već na Splatoon - njihov šareni i imaginativni izlet u third person shooter vode.

***

Istina, nakon što nas je originalni Splatoon oduševio sa svojim pristupom multiplayer napucavanju, uslijedili su i nastavci koji nisu puno toga mijenjali. Ali, ako nas pitate, to nisu ni trebali, jer je njihova formula i dalje unikatna i zabavna kao i prvog dana.

Srce trećeg nastavka tako i dalje čini njegov multiplayer, u kojem se dva tima od po četiri igrača takmiče ko će obojiti veći dio mape bojama svoje tinte. Pri tome će kao oružja koristiti sve moguće umjetničke alate - od paintball pištolja, pa do ogromnih kistova i valjaka za farbanje - dok će “municiju” puniti pretvarajući se u lignje i plivajući kroz svu onu prosutu tintu.

Ono što igri daje dodatnu taktičku dubinu su i sistem koji vam omogućava da se, plivajući kroz tintu svog tima, krećete brže, usput se sakrivajući od protivnika, kao i respawn sistem koji vam omogućava da se nakon svake “pogibije” brzinski pridružite bilo kojem živom saigraču.

I dok navedeni elementi igru čine potpuno drugačijom od drugih multiplayer pucačina, omogućujući uživanje ne samo igračima koji su vješti u nišanjenju, već i onima koji će se radije fokusirati na farbanje mape - mečevi u trajanju od 4-5 minuta će se pobrinuti da je svaka borba izuzetno dinamična. A svaka pobjeda, kao i poraz, će biti odmah iza ugla, što će vas poštedjeti nerviranja u situacijama kada naiđete na timove znatno bolje od svog.

Naravno, pored multiplayera, Splatoon 3 nudi i podjednako zabavnu singleplayer kampanju, koja će kroz svoje kratke i maštovite nivoe testirati vaše vještine kretanja i napucavanja. Ali vas i povremeno upoznavati sa novim oružjima koja donosi treći nastavak, poput luka sa kojim boju možete ispucavati sa tri horizontalno ili vertikalno ispaljene strijele. I sve to će biti upakovano u priču koja će vas podsjetiti na opasnosti od klimatskih promjena koje mnogi danas uzimaju zdravo za gotovo i uporno pokušavaju ignorisati.

I na kraju, tu je i Salmon Run co-op mod, kojem nažalost nismo stigli posvetiti dovoljno vremena, ali to svakako planiramo čim nam se za to ukaže prilika. Baš kao što jedva čekamo i nove Splatfest vikende, tokom kojih će se u posebnim mečevima istovremeno takmičiti po tri tima igrača. A do tada…

…do tada ćemo nastaviti istraživati čari Splatoon 3 singleplayera, koji nas sa svakom novom misijom voli podsjetiti na to koliko Nintendo može biti maštovit sa svojim idejama i sistemima. Kao što nas i Splatoon 3 multiplayer sa svakim odigranim mečom podsjeća na to kako Nintendo nekada zna u potpunosti promijeniti pravila igre, servirajući nam i usavršavajući jedan od najboljih multiplayer serijala u protekloj deceniji.

Official Site

Da je Inscryption intrigantna igra nam je bilo jasno čim smo je pokrenuli i na ekranu ugledali njenu lo-fi horor estetiku. A da je volimo smo shvatili već nakon nekoliko minuta, kada je jedna od karata iz našeg špila… počela pričati sa nama.

I što je najbolje od svega, stvari su nakon toga postale još čudnije.

***

No, krenimo nekim redom - Inscryption je najnoviji naslov Daniela Mullinsa, inače kreatora poznato bizarnog Pony Islanda, koji kombinuje elemente roguelike i deck-building igara sa hororima i escape-room zagonetkama.

Svaku kartašku partiju tokom igrinih roguelike rundi ćete tako igrati sa misterioznim likom iz sjene, koji će vas na početku učiti pravilima - i usput ušutkivati vaše raspričane karte. I to karte koje će vas uvlačiti sve dublje u igrinu misterioznu priču, usput reagujući na vaše uspjehe i neuspjehe.

Sama pravila po kojima ćete kartati su neobična koliko i interesantna - vaše karte će predstavljati razne životinje i kojekakva druga stvorenja, pri čemu ćete redovno morati žrtvovati one slabije kako bi mogli odigrati one jače.

Na primjer, žrtvujući dvije vjeverice, koje protivniku ne mogu nanijeti nikakvu štetu, dobićete dvije “kapi” krvi, sa kojima ćete pak moći odigrati kartu vuka, nanoseći štetu protivničkim kartama i samom protivniku. Osim toga, karte ćete moći i nadograđivati na više načina - uglavnom trajno žrtvujući druge karte iz svog špila, te kombinujući specijalne vještine jednih sa osnovnim statistikama drugih. A tu je i sistem kostiju, koje ćete dobijati nakon smrti svakog vašeg stvorenja i sa kojima ćete zatim moći odigrati razne druge karte.

A kada ne budete kartali i pitali se šta se zapravo u Inscryptionu dešava, rješavat ćete svojevrsne escape-room zagonetke u mračnoj kolibi… pitajući šta se zapravo dešava sa vama i oko vas. Pri tome ćete - ako imate ukusa kao mi - uživati i u igrinoj lo-fi estetici i iznenađujuće dobrom soundtracku, koji će nekada u sjećanje prizivati The Last of Us, a nekada Diablo, savršeno upotpunjujući atmosferu igre sa svojim sumornim tonovima i melodijama.

I sa time smo samo zagrebali površinu ove nesvakidašnje igre, kojoj se planiramo vratiti čim prije - a bezrezervno ćemo je preporučiti i vama. Jer ovako intrigantne kombinacije žanrova i ideja - koje su uz to ovako dobro realizovane - se rijetko viđaju i zaslužuju svu vašu pažnju i vrijeme koje im možete dati.

Official Site