Ko rano rani, dvije sreće grabi – kaže stara poslovica, a njeno značenje je mnogo dublje od toga da onaj koji “porani na dernek prvi kapariše pijane djevojke” (Mornar Popaj, Vukajlija). To ujedno znači i da onaj koji prvi primjeni najnovija tehnička i tehnološka dostignuća, može ostvariti puno bolje rezultate od svojih konkurenata.

Dok sam pohađao srednju školu, što je bilo mnogo davnije nego što sam voljan priznati, testove smo prepisivali printajući čitave eseje na dno malih digitrona ili otkucavajući ih u draftove mobitela kojima se opcija SMS podrazumijevala pod “naprednom tehnologijom”. Profesori nisu imali pojma da se i to može.

Internet su imali samo rijetki, a i oni koji su imali tu privilegiju, mogli su pristupiti mIRC-u i još pokojem servisu. Tek pred kraj srednjoškolskog obrazovanja pojavila se stranica Lektirice.net, koja nam je skratila muke, a profesore zavila u crno. Do kraja škole smo svi znali sve što se moglo znati o liku i djelu Antuna Branka Šimića, iako su ga samo poneki vidjeli na novčanicama od 20 KM. 

Danas je prepisivanje i krađa tuđeg rada i truda postala svakodnevnica, a uz Google i Wikipediju, te desetak maraka u džepu, možete unajmiti nekoga da vam napiše praktično bilo kakav autorski rad. Ipak, ne možete znati da li je taj neko takav rad već ranije napisao i prodao bezbroj puta, te da li je u tom radu prepisao čitave dijelove već davno objavljenih knjiga.

Već viđeno

“Nekom’ je Internet majka, a nekom’ maćeha”. Upravo iz tog razloga, na Internetu već odavno postoje servisi koji testiraju vaše radove. Skeniraju cijele dokumente, te kroz Googleov ili vlastiti pretraživač traže čitave rečenice koje se poklapaju sa drugima i koje već negdje postoje.

To su uglavnom web servisi, Internet stranice koje izgledaju prosto poput Googlea. Nakon skeniranja dokumenata, rezultati uključuju ne samo fraze, rečenice i pasuse koji se poklapaju sa nekim već postojećim, već vam na ekranu iskoče i linkovi na kojima se te rečenice mogu pronaći.Povrh toga, među rezultatima stoji i procenat autentičnosti, odnosno plagijata teksta. Evo nekih najpopularnijih među njima.

Plagiarism Checker.com

Kada bi se pravila lista najkvalitetnijih i najpouzdanijih servisa za testiranje dokumenata na plagijate, PlagiarismChecker.com sigurno ne bi bio prvi, jer kvalitetnijih proizvoda ima. Ali, za razliku od tih, ovaj servis je besplatan, zbog čega sam odlučio da ga navedem kao prvi izbor. Ovaj servis nudi pretraživanje kroz Google ili Yahoo, te nema mogućnost ocjenjivanja procenta autentičnosti ili plagijata sadržaja. U svojoj suštini se ne razlikuje od tih pretraživača, osim što ima ugrađene napredne Googleove postavke pretraživača za preciznije rezultate. Idealan za one bez šireg znanja korištenja pretraživača, koji samo žele provjeriti nalazi li se njihov tekst već negdje. 

Viper

Na drugom mjestu naše (top) liste nalazi se Viper, solidna alatka koja vaš rad uspoređuje sa ogromnom bazom akademskih eseja i sa velikim brojem online izvora. Za razliku od PlagiarismCheckera, Viper je aplikacija koja se mora preuzeti sa Interneta, a dostupna je samo za korisnike Windows platforme, zbog čega pada na drugo mjesto.

1/1

 

Viper sebe naziva “besplatnom Turn It In alternativom”, te osim što su besplatni i nude linkove ka izvornim dokumentima, ponosno ističu da ne stavljaju ograničenja na dužinu dokumenata, te da sve dokumente koji im “prođu kroz šake” čuvaju u svojoj bazi podataka, ako im se nešto dogodi pa ih izgubite.

iThenticate

Da nema loše ime koje podsjeća na Apple, možda bi se našao i visočije na listi servisa, ovako ćemo ga ostaviti gdje jeste (kao što možete zaključiti, autor je alergičan na iPhone, iVar i iErodrome). Više okrenut ka profesionalnom pisanju i univerzitetskim istraživačkim radovima, prvi je izbor izdavačke kuće Oxford University Press, a u svojoj bazi podataka ima preko 31 milion članaka, te 67.664 knjiga i žurnala. Vrhunski je proizvod, ali se pristup plaća. Najjeftinija verzija, kojom provjeravate jedan tekst veličine do 25.000 riječi, košta 50 US dolara.

TurnItIn 

TurnItIn je najpopularniji Internet servis za provjeru plagijata. Postoji u online verziji, te u obliku aplikacije za iPad, a nudi tri različite vrste naloga, u zavisnosti da li ste student, profesor ili asistent.

Skoro svi značajniji fakulteti sa engleskog govornog područja, uključujući UCLA, University of Glasgow ili Sheffield University, od svojih studenata zahtijevaju da uz gotov istraživački rad, diplomski ili doktorsku disertaciju, dostave i izvještaj sa TurnItIn-a.

Ovakav stav fakulteta podigao je dosta prašine i izazvao kontroverze, jer su mnogi studenti odbili to učiniti, uz argumentaciju da takav zahtjev od starta stvara pretpostavku da je student i varalica (ove što se bune bih rado doveo u BiH na jedan semestar, op.a.). 

Drugi razlozi za pregledavanje dokumenata

Osim osnovnog i najlogičnijeg zaključka - da se pregledanje radi da bi se provjerila autentičnost rada, te opravdala važnost i cijena rada, provjera se može raditi i iz čitavog niza drugih razloga. 

Optimizacija pretraživača - ranking svake stranice na Googleovom pretraživaču zavisi od nekoliko faktora, a jedan od njih je i originalnost sadržaja. Google također ima svoj skener sadržaja, te ako se ustanovi da ste prvi koji ste napisali određeni tekst, Google će vas u rezultatima pretrage staviti u sami vrh, dok svi ostali idu niže. Iz tog razloga, provjeru protiv plagijata rade praktično svi online magazini koji se ne bave dnevnim vijestima.

Potraga za promašenim citatima - studentima i postdiplomcima je korištenje druge literature da bi potkrijepili vlastite zaključke sastavni dio posla, ali je ekstremno važno da se tuđe riječi pravilno obilježe. Skeneri za plagijate se često koriste i za provjeru citata.

A procenat autentičnosti postao je sastavni dio svakog rada, u smislu da profesori na britanskim i američkim univerzitetima odavno zahtijevaju da se, uz gotov rad, predaje i rezultat analize nekog od servisa za testiranje plagijata. Tu se postavlja  pitanje - kolika je prihvatljiva granica korištenja tuđeg materijala? 

Kraći odgovor je – 24 posto. Duži odgovor je da to varira i da zavisi od više faktora. Prije svega, iz pretrage morate izbaciti citirane tuđe radove, te spisak bibliografije. Softver ne prepoznaje šta ste namjerno ostavili kao citat, a šta ste “ukrali”. Nakon toga morate provjeriti odakle dolaze pozitivni rezultati. Izvještaj može imati 24 posto prekopiranog materijala iz stotinu različitih izvora, od kojih svaki čini manje od jedan posto, dok neki drugi rad može imati isti taj procenat, uz tekst prekopiran sa samo jednog izvora, čime je potencijalno i puno veći problem. Ljudska procjena ipak ostaje najbitnija za konačnu odluku o autentičnosti rada.

Domaće “tržište”

Za naše govorno područje nisam uspio pronaći niti jedan servis za testiranje plagijata, iako ovdje živi oko 20 miliona ljudi, a prosto ukucavanje termina “provjera plagijata” na Googleu pokazuje da je to i kod nas veliki problem.

Na hrvatskom portalu Sistemac CARNet postoji aplikacija WCopyfind, koja služi za testiranje plagijata, ali ne sadrži i vlastitu bazu dokumenata, zbog čega je prosječnom korisniku, nažalost, praktično beskorisna.  

Servisi za testiranje plagijata korisni su svima, osim varalicama koji bi da prepisuju. Studenti ih koriste da pronađu zagubljene citate u radovima, te da procijene koliko im rad djeluje autentično i kvalitetno. Profesori ga koriste da se osiguraju da ih niko ne pokušava prevariti, te da skrate sebi mukotrpan posao prelistavanja knjiga, kada im neka rečenica “zasmrdi”. Unajmljivači i vlasnici različitih Internet stranica će se osigurati da zaista plaćaju za naručene tekstove, a ne reciklirani sadržaj, te će popraviti vlastiti rezultat na Googleovom Pagerankingu.

A prepisivači će morati smisliti neku novu tehniku varanja poštenog naroda. 

http://sistemac.carnet.hr/node/1311