Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

I dok je Naughty Dog sticao svjetsku slavu sa bombastičnim Unchartedom, njihovo čedo sa originalnog PlayStationa je polako tonulo u zaborav.

No, onda se Activision dosjetio da nam ponudi remake originalne Crash Bandicoot trilogije i kultnog Crash Team Racinga, da bi nam sada isporučili i potpuno novi nastavak serijala koji - ako ćemo iskreno - nikada nije bio naš tip 3D platformera. Kako zbog svojih fiksnih uglova kamere i čudnih perspektiva iz kojih je bilo teško biti precizan u platformingu, tako i zbog omanje gomile drugih razloga. Samim tim, naše iznenađenje je bilo još i veće kada smo shvatili kako se svako malo vraćamo novom Crashu, uz kojeg smo već proveli više sati nego smo očekivali.

Prvi znak da je pred vama igra dizajnirana u godini gospodnjoj 2020. je mogućnost izbora da li Crash 4 želite igrati u retro modu, sa ograničenim brojem života, ili u modernom, u kojem ćete se uvijek moći vratiti na zadnji checkpoint kada zaginete umjesto na sami početak nivoa.

A u novom Crashu ćete, kao i u starim, ginuti lako. Dovoljno je da vas dotaknu bilo koji od gomile protivnika ili okolnih zamki - ako prije toga već niste loše procijenili neki skok i usput završili u najbližoj provaliji.

Srećom, nivoi su ovaj put dizajnirani nešto bolje - ili smo barem mi imali veći prag tolerancije ka njihovoj igri sa perspektivom - tako da nismo ginuli toliko često samo zbog kamere. I to uprkos činjenici da ćete se kroz igru i dalje kretati malo sa vrha ekrana prema dnu, malo sa dna ka vrhu, a malo sa lijeve na desnu stranu.

Drugim riječima, Crash 4 je 3D platformer u maniri svojih prethodnika, sa tim da će vam povremeno dati priliku da upravljate sa nekim drugim likovima, ili da sa Crashom koristite neki od specijalnih gadgeta. Jedan od dotičnih vam tako omogućava da se prebacujete iz dimenzije u dimenziju, u svakoj od kojih će biti dostupne različite platforme i zamke, dok ćete se sa drugim moći vrtiti brzo kao tornado i na taj način preskakati puno veće prepreke ili se penjati na znatno više platforme.

Sve to rezultuje znatno zabavnijom igrom u odnosu na njene prethodnike, u kojoj se nećete nervirati zbog prepreka na kojima biste ranije izgubili sve živote i u kojoj će platforming redovno biti začinjen sa novim i relativno zanimljivim mehanikama. Tome dodajte šarene i simpatične nivoe, ali i opuštenu priču koja će vam na jedno uho ući, a na drugo izaći i dobićete zabavan, ali i izazovan 3D platformer uz koji vam neće biti mrsko provoditi vrijeme u iščekivanju nove generacije konzola.

Official Site

utorak, 06 Oktobar 2020 13:00

IGRALI SMO: Spelunky 2

Spelunky 2 ne pristaje ni na kakve na kompromise - ili ćete ga naučiti igrati, ili ćete iz njegovih pećina pobjeći glavom bez obzira.

Kao i njegovog prethodnika, Spelunky 2 je najlakše opisati kao kombinaciju sidescrolling platformera i roguelikea u kojem ćete lutati kroz proceduralno generisane pećine, nastojeći doći do njihovih najvećih dubina, gdje će vas čekati potpuno novi svjetovi - i potpuno nove opasnosti.

A opasnosti u Spelunky pećinama ima napretek, što će vam sa osmijehom potvrditi svaki ljubitelj originala. Neke od njih su stare, poput šišmiša, zmija i paukova, ili recimo zamki koje će vas gađati strijelama kada prođete ispred njih. A onda je tu i gomila potpuno novih prepreka i protivnika koji će vam život pretvoriti u pakao - od krtica koje će iskočiti iz zemlje kada im se najmanje nadate, pa do totema koji će vas izudarati na mrtvo ime čim im se približite.

Ali, kao i u originalu, svaku opasnost možete zaobići ili eliminisati na neki način. Želite aktivirati zamku sa strijelom? Bacite kakav kamenčić ili vazu ispred nje. Strijela koja je izletila iz spomenute zamke vam djeluje korisno? Slobodno je uzmite i sa njom zatim gađajte prvog protivnika na kojeg naiđete. Ili je bacite kroz otrov koji je ispljunula obližnja kobra kako biste je otrovali i sa njom kasnije nanijeli još više štete protivnicima.

O da - bogatstvo gameplay sistema je ovdje ime igre i njena najveća čar se krije upravo u otkrivanju svih tih sistema i načina na koji se ponašaju u međusobnoj interakciji. Uzmimo npr. ćurke, koje možete koristiti kao mountove i sa njima odraditi dupli skok (ili čak tri skoka, ako nakon drugog skoka sa ćurkom skočite još jednom sa same ćurke) kako bi pristupili ranije nedostupnim područjima (ukoliko ste već ostali bez konopca). Ili ih možete vratiti njihovom vlasniku za specijalni bonus. Ili ih možete jednostavno ubiti i njihovo meso iskoristiti za dopunjavanje healtha.

I tu se vraćamo na ono što smo rekli na početku - Spelunky 2 će od vas očekivati da ga naučite propisno igrati. A to će nekada biti bolan - i za neke igrače potencijalno iritantan proces. Dovoljno je da vam pažnja popusti na sekundu i aktiviraćete zamku koja će vas odbaciti ispred protivnika, koji će vas pak odgurniti niz provaliju i tu će vaša avantura završiti i prije nego shvatite šta se desilo.

Ali, uprkos tome, Spelunky 2 nekada zna biti iznenađujuće relaksirajuće iskustvo ukoliko ste spremni da se posvetite pažljivom istraživanju njegovih sistema i otkrivanju tajni koje se kriju u njegovim pećinama. U suprotnom, radije zaigrajte kakav drugi roguelike koji će vam češće progledati kroz prste i dopustiti da stignete dalje od njegovog prvog svijeta bez da počupate i ono malo kose koju vam je Spelunky 2 ostavio na glavi.

Official Site

Nakon što smo se u virtuelnoj stvarnosti okušali u ulozi X-Wing pilota u kratkom, ali slatkom Battlefront DLC-u, bilo je krajnje vrijeme da vidimo kakav je osjećaj u njoj mahati lightsaberom.

I odmah vam možemo reći kako je Vader Immortal solidno VR iskustvo. Za početak, neće umoriti čak ni one igrače koji ne mogu dugo izdržati sa VR headsetom na glavi, obzirom da će vam svoju priču ispričati kroz tri epizode u trajanju od po 45 do 60 minuta.

Osim toga, tu su i više-manje sve opcije za podešavanje komfora - uključujući glatko i okretanje pod uglom, kao i mogućnost preskakanja sekcija u kojima se trebate penjati po kojekakvim ljestvama i šipkama (vrijedi spomenuti kako smo ovu opciju iskoristili i sami kako bi zaobišli bug koji nam nije dopuštao silazak sa šipke po kojoj smo se u jednom trenutku morali penjati).

No, zanemarimo sada sve te naizgled nebitne detalje - Vader Immortal ćete igrati jer želite doživjeti Star Wars univerzum kao nikada prije. A igra će vam to i omogućiti, stavljajući vas u čizme krijumčara koji je zalutao na Mustafar, planetu dobro poznatu ljubiteljima ove daleke galaksije. Tamo ćete pak otkriti kako je pred vama još jedna priča o krvnim lozama, te da je vaš lik potomak izvjesnih starosjedioca i korisnika Sile čije tajne Darth Vader pokušava otkriti. Kako i zašto - to vam nećemo reći (iako vas razlog neće iznenaditi), ali ćemo vam reći kako ćete ubrzo nakon početka igre dobiti vlastiti lightsaber, a nešto kasnije i mogućnost korištenja Sile.

Drugim riječima, neće vam dugo trebati da se počnete osjećati poput pravog jedija, u jednoj ruci držeći lightsaber i sa njim blokirajući paljbu iz protivničkih blastera, a drugom koristeći Silu sa kojom ćete protivnike bacati u okolne provalije.

A jednom kada završite story mod, Vader Immortal će vam ponuditi Lightsaber Dojo, bonus mod u kojem ćete se okušavati u različitim izazovima sa svojim lightsaberom, poput recimo borbe sa trening robotima koji će vas napadati u sve većim i većim brojevima.

Samih izazova ćete u igri pronaći čak 120, što je nama bilo i više nego dovoljno, iako Vader Immortal čak i bez njih možemo proglasiti još jednim zabavnim VR iskustvom u Star Wars univerzumu. Nažalost, kao cjelina nas nije oduševio koliko pilotiranje X-Wingom u već spomenutom Battlefront DLC-u (što je još jedan od razloga zašto se ovih dana radujemo nadolazećem Star Wars Squadronsu), ali da je osjećaj mahanja lightsaberom u virtuelnoj stvarnosti zaista poseban - u to ne trebate sumnjati.

Official Site

srijeda, 23 Septembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Tony Hawk’s Pro Skater 1 + 2

Čim ga pokrenete i sa zvučnika zagrmi Rage Against the Machine i njihova Guerilla Radio, Tony Hawk’s Pro Skater će vas vratiti u neko drugo vrijeme.

I na prvi pogled, sve će biti upravo onako kako je i ostalo u vašem sjećanju - od nivoa pa do trikova koje ćete izvoditi, uključujući i same skejtere koji su sada nešto stariji, ali ništa manje spretni na svojim boardovima.

Naravno, to koliko će biti spretni će ovisiti i od vaših prstiju obzirom da Tony Hawk’s Pro Skater od igrača očekuje da savladaju osnove virtuelnog skejtanja i uspješno izvedu što više komboa. Drugim riječima, moraćete internalizovati kada možete skočiti, kada i koliko dugo se možete držati za skejt dok ste u zraku, kako se okrenuti prilikom slijetanja - i gomilu drugih sitnica.

Pri tome, singleplayer će vas voditi od lokacije do lokacije, na kojima ćete u rundama od po 2 minute morati da obavite što više zadataka ili skupite što više bodova kako bi otključali nove nivoe. I dok će slabijim igračima trebati dugo da obave jednostavnije zadatke, oni bolji će bez puno muke pronalaziti idealne putanje, usput povezujući bezbrojne poteze u komboe sa kojima će im poeni rasti munjevitom brzinom.

Također, vrijedi spomenuti da igra donosi i skoro pa kompletan soundtrack iz prva dva nastavka, upotpunjen sa nekoliko novih pjesama koje se savršeno uklapaju u atmosferu igre. Osim toga, remake je obogatio i postavu igrivih skejtera sa nekoliko novih faca - iako nismo sigurni koliko će ova činjenica značiti ikome osim okorjelim ljubiteljima skejtanja.

A ukoliko vam prvoklasna singleplayer kolekcija originalnih igara nije dovoljna, Tony Hawk’s Pro Skater remake donosi i podršku za online, ali i lokalni multiplayer. Za društvo sa kauča tu je nekoliko split-screen i hot-seat modova u kojima se mogu takmičiti naizmjenično, dok će oni nešto kompetitivniji igrači moći uživati u online multiplayeru sa još većim brojem ljudi.

Na kraju, u menijima ćete naći još i Create a Park mod u kojem možete kreirati vlastite skate parkove ili skejtati u onima koje su kreirali drugi igrači, sa čime je ovaj remake savršeno zaokružen. Naravno, bilo bi lijepo da smo uz nivoe i soundtrack iz prve dvije igre dobili i one iz treće, ali nećemo cjepidlačiti, već ćemo se nadati kakvom skorašnjem DLC-u i usput Tony Hawk’s Pro Skater 1+2 preporučiti kao obavezno štivo kako starim fanovima serijala, tako i svima koji su iole zainteresovani za virtuelno skejtanje.

Official Site

četvrtak, 17 Septembar 2020 14:00

IGRALI SMO: Marvel’s Avengers

Da ste nam nakon premijernog trailera za Avengerse rekli kako ćemo na kraju ostati ugodno iznenađeni igrom… vjerovatno bismo vam povjerovali, jer smo nešto optimističniji od prosječnih igrača kojima sve smeta i koje sve nervira.

Istina, dizajn likova u igri je jako sličan njihovim filmskim pandanima, zbog čega svaka, pa i najmanja razlika između njih upada u oči i djeluje pogrešno. Ali, jednom kada se naviknete na izgled starih i usput upoznate nekoliko novih superheroja - uključujući i glavnu heroinu, Kamalu Khan - u Avengersima vam neće biti teško uživati.

Glavni highlight igre je svakako njen sistem borbe. Za razliku od drugih naslova ovog tipa, Avengersi se ne fokusiraju na napucavanje ili sakrivanje u zaklonu, već na beat-em-up pristup i borbu na blizinu, pri čemu svaki od igrivih likova ima znatno drugačiji stil borbe.

Hulk će tako protivnike grabiti i bacati okolo, dok će Iron Man letjeti i gađati ih laserima, a Kamala Khan ih šaketati i šutati svojim izduženim rukama i nogama. Naravno, sa svakim od heroja ćete se levelovati i otključavati gomilu dodatnih skillova, usput prikupljajući noviju i jaču opremu, dok borbu još zanimljivijom čine kombo potezi koje možete izvoditi i sa njima na različite načine pristupati različitim protivnicima.

četvrtak, 17 Septembar 2020 10:30

PlayStation 5 stiže 19. novembra

Sony je sredinom sedmice konačno objavio vijesti koje smo dugo čekali - datum izlaska nove generacije PlayStationa i njegovu cijenu.

PlayStation 5 u Evropu stiže 19. novembra ove godine, a koštaće 500 eura ukoliko se odlučite za regularnu verziju sa Ultra HD Blu-Ray čitačem, odnosno 400 eura ukoliko odaberete digitalnu verziju konzole. Sa druge strane, dodatni DualSense kontroleri će vas koštati sasvim prihvatljivih 70 eura.

Osim sa cijenama, Sony nas je iznenadio i premijernim trailerom za Final Fantasy XVI, kao i najavom novog nastavka God of Wara, podnaslova Ragnarok, koji na PS5 stiže već iduće godine. A dok budemo čekali novi God of War, Sony će nas počastiti sa nekoliko drugih igara, od kojih će zajedno sa konzolom 19. novembra u prodaju stići Spider-Man: Miles Morales, Sackboy: A Big Adventure, Destruction All Stars i predivni remake kultnog Demon's Soulsa.

petak, 04 Septembar 2020 16:00

IGRALI SMO: Project Cars 3

Za ljubitelje arkadnog utrkivanja i pristupačnih simulacija kao što su Gran Turismo i Forza, Project Cars je oduvijek bio serijal koji se zaobilazio u širokom luku. Uostalom, kako i ne bi, kada su u pitanju bile trkaće igre koje je bilo skoro pa nemoguće kontrolisati sa gamepadom - zbog čega se naše iskustvo sa serijalom svelo na kratko druženje sa njegovim drugim nastavkom, prije nego smo se vratili našem najdražem Driveclubu.

I tu na scenu stupa Project Cars 3, najnoviji nastavak ovog serijala koji ga vodi u nekom novom - i arkadnijem smjeru. Naime, trošenje guma i taktiziranje sa gorivom su tako sada stvar prošlosti, a čini nam se da smo čuli ljubitelje simulacija kako se žale i na novi vozni model - koji je nama i više nego solidan.

No, ubjedljivo najveća promjena i novitet u igri su kontrole - dame i gospodo, Project Cars 3 je sada moguće sasvim normalno igrati i na gamepadu, bez da se zamarate sa podešavanjem kojekakvih opcija.

Štaviše, uz nekoliko uključenih asistencija, Project Cars 3 je užitak igrati na gamepadu čak i velikim ljubiteljima arkada. Naravno, razlike između različitih automobila ćete i dalje osjetiti, a ukupnom dojmu će dodatno doprinositi i dinamičke izmjene dana i noći, kao i promjene vremenskih prilika, tako da će vam igra ponuditi i više nego dovoljno izazova.

Glavninu novog Project Carsa čini singleplayer kampanja, u kojoj ćete se kretati iz nižih klasa ka višim. Karijeru ćete tako početi za volanima skromnih automobila koje možete vidjeti i na gradskim ulicama, poput Honde Civic i Renault Megana, da biste nekoliko sati kasnije vozili Aston Martine i Lamborghinije, dok ćete u kasnijim stadijima igre juriti u kojekakvim touring automobilima i formulama.

Pri tome, svaka utrka će pred vas postaviti tri zadatka - u time trial utrkama će to biti postizanje određenog prolaznog vremena, a u regularnim trkama pobjeđivanje, ostajanje u top 10 vozača tokom cijele utrke ili recimo čisto prestizanje određenog broja drugih vozača. Obavljanjem dotičnih zadataka, zarađivaćete iskustvene poene i kredite, sa kojima ćete pak kupovati nove automobile i poboljšavati stare. A ukoliko niste pretjerano iskusan ili dobar vozač, možete biti sigurni da će vam kampanja biti prilično izazovna i da ćete se nerijetko morati vraćati na stare utrke kako bi ih odvozili malo bolje i obavili dodatne zadatke kako bi otključali nove serije utrka i zaradili dovoljno novca za kupovinu novih četverotočkaša. 

A osim masivne karijere i gomile automobila - kojih u igri ima preko 200 - Project Cars 3 donosi i bogatu i raznoliku ponudu staza. Od ulica Šangaja i Barcelone, pa do brežuljaka Toskane i dobro poznatih staza kao što su Monza, Interlagos i Nurburgring, utrkivaćete se svuda i pri tome uživati možda i više nego ste očekivali - ukoliko igri odlučite dati šansu.

I tu se vraćamo na ono što smo rekli na početku - Project Cars 3 serijal vodi u novom smjeru i pitanje je da li će uspjeti privući dovoljno novih fanova kako bi nadoknadili gubitak starih, koji su od igre očekivali hard core simulaciju. A obzirom da su fanovi trkaćih igara - bilo arkada, bilo simulacija - rijetko kada predvidivi, na to pitanje nećemo ni pokušati odgovoriti, već ćemo vam samo reći kako je nas Project Cars 3 zabavio i kako ćemo ga rado nastaviti igrati, jer nudi gomilu automobila, staza i utrka, te vozni model sa kojim je lako uživati u svemu tome.

Official Site

petak, 04 Septembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Through the Darkest of Times

Na šta prvo pomislite kada čujete frazu “igra smještena u Drugom svjetskom ratu”? Nama recimo odmah padnu na pamet FPS-ovi kao što su Battlefield ili Call of Duty, dok se nakon kraćeg razmišljanja sjetimo i ponekog RTS-a kao što je dobri stari Company of Heroes.

A ukoliko se i vama po glavi vrzmaju slični odgovori, možda je vrijeme da zaigrate nešto drugačiju igru ove tematike.

***

Godina je 1933. i Hitler iz dana u dan grabi sve više i više moći, a na vama je da se oduprete Nacistima i održite njemački pokret otpora na životu - sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Sa ovakvom premisom, Through the Darkest of Times će vas natjerati da se zapitate kako bi se vi snašli i ponašali u sličnoj situaciji, usput pred vas stavljajući omanju gomilu gameplay izazova pametno povezanih sa narativnim elementima igre.

Naime, Through the Darkes of Times je nešto drugačiji tip strategije, u kojem ćete upravljati pokretom otpora, regrutovati pojedinačne članove istog, te ih slati na različite misije - koje pri tome nisu posebno interaktivne i obično će se svoditi na tek jedan zadatak poput prikupljanja donacija za pokret ili krađe nacističkih uniformi kako bi se infiltrirali u njihovu bazu.

Sami zadaci će pak biti prezentovatni u obliku kratkog teksta i lokacije označene na mapi Berlina, dok će na vama će biti da odaberete najbolje članove svog pokreta za dotični - imajući u vidu da svako od njih ima različite karakteristike. Neki su tako fizički snažniji, dok su neki bolji za neprimjetno kretanje kroz nacističke redove, a skoro svako od njih ima i vlastitu priču, koju ćete nekada imati priliku otkrivati između misija.

Glavnu prepreku tokom igre će vam predstavljati nacistički šljam, koji će nekada biti prisutan u većim brojevima upravo u onim dijelovima Berlina u kojima vi budete obavljali misije, što će povremeno rezultovati i hapšenjima članova vaše grupe - a nekada “samo” time što će ih Gestapo upratiti i na taj način vam otežati obavljanje novih misija sa njima.

I dok će većina misija podrazumijevati tek odabir članova koji će ih obaviti i pregled rezultata (koji će ovisiti od karakteristika odabranih članova i njihove ozloglašenosti u nacističkim krugovima), tu i tamo ćete igrati i misije zasnovane na stvarnim događajima, što je nama bio najzanimljiviji aspekt igre - kako zbog priča koje su pričale, tako i zbog prezentacije nalik na tekstualne avanture, ali i opcija koje su nam nudile u pristupu situacijama ili dijalozima sa drugim likovima.

Sve u svemu, za igru čiji razvoj nismo uopšte pratili, niti smo o njoj znali išta prije nego smo je zaigrali, Through the Darkest of Times nas je ugodno iznenadio - kako svojom neugodnom atmosferom, interesantnim pričama i teškim situacijama u koje nas je dovodio, tako i sa svojim strateškim gameplay mehanikama uz koje smo se pokušavali izvući iz tih groznih situacija. Iskrene preporuke!

Official Site

srijeda, 02 Septembar 2020 13:00

RECENZIJA: Mortal Shell

Opisati novu igru studija Cold Symmetry bez da spomenemo Dark Souls je… skoro pa nemoguće. Istina, možemo pokušati, ali vam garantujemo da ćete nas nakon rečenicu ili dvije upitati: “Zar to nije kao Dark Souls?”.

Međutim, Mortal Shell ima i nekoliko ideja koje do sada nismo viđali u sličnim igrama.

***

Kao i Dark Souls, Mortal Shell je izazovan i od vas će očekivati da pažljivo zamahujete mačem kako ne bi iscrpili staminu svog lika, istovremeno vam prepuštajući da sami dopunite praznine u priči ispričanoj kroz njegov svijet i poneku liniju dijaloga.

I dok su nas sličnosti sa kultnim From Software igrama privukle Mortal Shellu, razlike između njih su nas u početku strašno nervirale… ili smo barem tako mislili dok nismo uhvatili ritam i naučili kako ga zapravo treba igrati. A onda nam je postalo jasno kako je pred nama i više nego kompetentan predstavnik žanra sa nekoliko interesantnih vlastitih ideja.

Najveća od njih su svakako naslovni Mortal Shell “oklopi”, koji ovdje predstavljaju svojevrsne klase. Naime, obzirom da ne možete kreirati vlastitog lika, te da svi igrači Mortal Shell počinju kao bezlični sivi humanoid kojeg je najlakše opisati kao “kost i kožu”, tokom igre ćete pronalaziti nove oklope, od kojih će svaki imati različit omjer healtha i stamine. Drugim riječima, iako ne možete poboljšavati svog lika, svaki tip igrača će u Mortal Shellu pronaći oklop za sebe - i to uprkos činjenici da igra nudi tek četiri komada dotičnih, baš kao što ćete se boriti protiv četiri glavna bossa (i nekoliko sporednih), usput pronalazeći tek četiri različita oružja.

No, budite bez brige - skromna ponuda opreme i raznolikost protivnika i bossova nije nikakav problem, već samo ogledalo pametnog dizajna ograničenog budžetom i veličinom razvojnog tima. Uostalom, ono što je najbitnije je da je srž igre - što će reći istraživanje svijeta i borba - sasvim solidna.

Istina, svijet Mortal Shella na momente zna izgledati monotono, čemu ne doprinosi ni manjak raznolikosti u postavi protivnika sa kojima ćete se boriti usput, kao ni relativno linearni dizajn većine lokacija. Ali, tu je nekoliko osjetno drugačijih područja, kao i poneka iznenadna zamka, tako da je igri lako progledati kroz prste kada je u pitanju dizajn njenog svijeta.

Sa druge strane, borba je nešto bolja i traži manje gledanja kroz prste - iako je daleko od revolucionarne. No, moramo priznati da nam je bilo zabavno eksperimentisati sa specijalnom vještinom da se “učahurimo” na nekoliko sekundi u bilo kojem trenutku i na taj način poništimo svu štetu koju nam protivnici nanesu dok smo u spomenutoj čahuri. Uz to, iz čahure vas protivnici mogu trajno izbaciti kada vam spuste health na nulu - isto kao što se u nju možete pokušati vratiti po jednom između svakog respawna ukoliko vas protivnici u međuvremenu ne zakače sa nekim od svojih napada.

Sve to Mortal Shell čini igrom sa specifičnim ritmom, uz koju bi fanovi žanra sebi mogli prikratiti vikend ili dva. Istina, teško da će im dugo ostati u sjećanju, ali da će se uz nju zabaviti i tu i tamo iznenaditi - u to ne trebate sumnjati.

Official Site

srijeda, 02 Septembar 2020 12:00

IGRALI SMO: Destroy All Humans!

Čovječanstvo vam se popelo na vrh glave? Svaki dan vas iznervira neki drugi oblik ljudske gluposti? Redovno poželite da nas posjete kakvi vanzemaljci i sve nas istrijebe?
Destroy All Humans je igra za vas.

***

I ne, ne varate se - ime Destroy All Humans vam zvuči poznato sa razlogom, jer čak i ako niste igrali original objavljen 2005. godine, velike su šanse da ste upratili njegovo reizdanje na aktuelnoj generaciji konzola, ako već ne i najavu njegovog istoimenog remakea kojeg smo nedavno dobili priliku zaigrati.

Sama igra je ostala više-manje identična originalu - vi ste i dalje Crypto, vanzemaljac koji se uvrijedi kada ga ljudi nazovu “malim zelenim” jer je zapravo siv, a misija vam je istrijebiti čovječanstvo. I to u najboljem mogućem vremenu i okruženju, obzirom da se radnja igre odvija u 50-im godinama prošlog stoljeća na jugu Sjedinjenih Američkih Država, gdje sve izgleda i zvuči kao u kakvom naučno-fantastičnom filmu B-produkcije (sve sa “strašnim” soundtrackom, prenaglašenim naglascima i klasičnom “americana” estetikom).

Tamo ćete pak raditi sve ono što bi od jednog malog sivog vanzemaljca i očekivali - kidnapovaćete ljude (i krave) sa svojim letećim tanjirom, ispiraćete im mozgove i pržiti ih zrakama smrti™, dok ćete njihov DNK, prikupljen iz mozgova homo sapiensa koje ubijete na ovaj ili onaj način, koristiti kao glavnu valutu za poboljšavanje svojih vještina i nadograđivanje svog broda.

No, koliko god na površini djeluje kao jednostavna igra koju možete igrati sa isključenim mozgom, Destroy All Humans će od vas zapravo zahtijevati koliko-toliko pažnje i razmišljanja.

Biće tu tako misija gdje je dovoljno da potamanite sve ljude koji vam se nađu na putu, ali i misija u kojima će neopaženi pristup biti od ključne važnosti - i gdje na scenu stupaju razni gadgeti koje Crypto krije u rukavu, poput holograma sa kojima se može maskirati u bilo koje ljudsko stvorenje na koje naiđe, ili recimo uređaja sa kojim ljudima može čitati misli ili izbrisati sjećanje.

A osim što ćete kroz kampanju igrati različite misije na nekoliko većih lokacija, na iste ćete se kasnije moći i vratiti kako bi tamo završavali dodatne izazove i prikupljali kojekakve collectiblese - ukoliko već želite dodatno unaprijediti svoja oružja ili eksperimentisati sa onima koja ste unaprijedili nekoliko minuta ranije.

***

I dok gledamo u još jedan zabavni poster za iduću misiju, sa kojim su inače ukrašeni loading ekran u Destroy All Humans remakeu, možemo vam jedino reći još to kako smo igrom prilično zadovoljni. Zadržala je stil originala i njegovu opuštenu atmosferu, istovremeno modernizujući njegove gameplay mehanike i čineći ga pristupačnijim igračima koji bi ovih dana htjeli zaigrati nešto old-school, što će ih podsjetiti na sve one neobične i interesantne naslove iz dana PlayStationa 2.

Pa, ukoliko ste se prepoznali u tome, znate šta vam je činiti.

Official Site

Stranica 3 od 318