Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

nedjelja, 23 Februar 2020 16:00

IGRALI SMO: Dreams

Nakon skoro godinu dana provedenih u Early Accessu, Dreams je sredinom februara - i to da budemo precizniji tačno na Valentinovo - konačno stigao do 1.0 verzije.

I baš kao što se dalo naslutiti već nakon nekoliko dana provedenih uz Early Access verziju igre, čekanje se itekako isplatilo.

***

Ukoliko kojim slučajem niste upoznati sa konceptom Dreamsa, u pitanju je igra koja je ujedno i platforma za kreatore koji na njoj mogu kreirati šta god im padne na pamet. A kada kažemo šta god im padne na pamet, onda to zaista i mislimo, u što ćete se i sami uvjeriti kada krenete istraživati nebrojene igre i audio-vizuelne eksperimente drugih igrača.

A kao naslovu u čijoj su srži kreacije samih igrača, Sonyjeva odluka da Dreams lansira u Early Accessu se pokazala idealnom. Na ovaj način, kreativnim igračima su osigurali dovoljno vremena da se upoznaju sa dostupnim alatima i stvore nešto novo, a onim strpljivim i više nego dovoljno kreacija za igrati u finalnoj verziji.

I neće vam dugo trebati da primjetite glavnu razliku između Early Access i aktuelne verzije Dreamsa. Naime, u igri ćete sada pronaći i Art’s Dream, kratki, ali slatki story mod sa kojim će vam ludo talentovana Media Molecule pokazati šta je sve moguće izvesti sa njihovim alatima. Usput će vas još i zabaviti, ali i reći nešto konkretno, nastojeći vas inspirisati i podsjetiti kako kako trebate vjerovati u sebe - što se pak savršeno nadovezuje na cijeli koncept iza igre.

Osim odličnog story moda, koji kombinuje gomilu žanrova, u Dreamsu ćete pronaći i nekoliko drugih (mini) igara iza kojih stoji Media Molecule. Naravno, tu je i bezbroj kreacija za koje su zaslužni drugi igrači, uključujući sve što vam može pasti na pamet - od remakeova poznatih naslova, pa do kratkih filmova i originalnih igara. I upravo u tom šarenilu se krije glavna čar igre - koliko god puta da je zaigrate, nikada nećete znati šta vas čeka iza idućeg ugla i kakav se potencijalni dizajnerski genije krije iza kreacije koja je pred vama.

Stoga, Dreams možemo mirne duše preporučiti svima - bilo da se želite okušati u kreiranju igara, bilo da vam je draže eksperimentisati sa neobičnim, na momente bizarnim i ponekad impresivnim ikreacijama drugih igrača. A obzirom da je svaki aspekt igre i više nego pristupačan, na vama je samo da odaberete šta želite - i da u tome uživate.

A ukoliko se usput probudi i vaša kreativnost i naučite nešto novo - bio to level dizajn, 3D modelling ili animacija - shvatićete zašto nas je Dreams impresionirao još u Early Accessu. I biće vam kristalno jasno zašto smo već tada rekli da ćemo ga igrati i pamtiti godinama.

Official Site

četvrtak, 20 Februar 2020 09:30

IGRALI SMO: Patapon 2 Remastered

I dok čekamo sumrak aktuelne generacije konzola i odbrojavamo dane do posljednjih velikih PS4 ekskluziva, Sony je odlučio zaviriti u svoju arhivu i ponuditi nam remaster još jednog starog PlayStation hita.

Ovaj put, u pitanju je šareni i simpatični Patapon 2, objavljen na njihovoj originalnoj prenosnoj konzoli - dobrom starom PSP-u - sada već davne 2008.

***

Ukoliko Patapon i njegove nastavke niste igrali na nekoj od Sonyjevih prenosnih konzola - bilo na PSP-u, bilo na PS Viti - mogli biste ostati ugodno iznenađeni.

Naime, u pitanju je nesvakidašnja kombinacija sidescrolling strategije i ritmičke igre, u kojoj ćete svojom armijom upravljati bubnjanjem, odnosno pravovremenim pritiskanjem tipki na kontroleru. Pri tome, na raspolaganju ćete imati različite “pjesme”, sa kojima ćete kontrolisati svoje malene vojnike. Sa jednom im tako možete narediti da idu naprijed, sa drugom da napadnu protivnike - a sa trećom npr. da podignu štitove i zauzmu odbrambeni stav.

I taman kada pomislite kako je pred vama koliko-toliko jednostavna igra, Patapon će početi otkrivati nove slojeve svojih gameplay mehanika. Osim što trebate odlučiti kada i koju pjesmu bubnjati, shvatićete kako treba ubosti i držati ritam. A čak i kada ubodete ritam, trebate se strpiti da vaša armija izvede zadanu komandu prije nego im odsvirate novu pjesmu, dok će precizno držanje ritma donositi i bonuse u vidu dodatne štete koju ćete nanositi protivnicima.

Pored toga, u toku igre ćete otključavati i nove jedinice, ali i prikupljati opremu sa kojom ih možete unapređivati između misija. Sa druge strane, lijeni i umorni igrači mogu optimizovati kompletnu opremu svoje vojske jednostavnim pritiskom trokuta u odgovarajućem meniju, što će rezultovati automatskim opremanjem najboljih oružja i armora dostupnih u tom trenutku.

Zbog svega toga, Patapon 2 na momente može djelovati prilično haotično, tjerajući vas da pomislite kako možda nemate adekvatne reflekse - ili da se zapitate da li vaš TV uopšte ima prihvatljivo vrijeme odziva za jednu ovakvu igru.

Ali, jednom kada ga ugasite i kasnije se uhvatite kako pod tušem pjevušite “pon pon pata pon”, zamišljajući kako sa svojom armijom gazite protivnike… eh tada ćete shvatiti koliko vam se, uprkos svojim manama, Patapon 2 zapravo sviđa.

Official Site

ponedjeljak, 02 Decembar 2019 13:30

IGRALI SMO: Star Wars Jedi: Fallen Order

Ako nas sjećanje dobro služi - što možda i nije slučaj, obzirom na godine - do sada se nije desilo da jedan studio u svega nekoliko mjeseci izbaci dva jaka kandidata za igru godine.

Međutim, za sve postoji prvi put, što je dokazao i Respawn Entertainment, koji nas je na proljeće iznenadio sa fantastičnim Apex Legendsom, da bi nas sada oduševio i sa Jedi: Fallen Orderom, Star Wars igrom kakvu smo mogli samo poželjeti.

***

Da se razumijemo, od Fallen Ordera smo očekivali dobru igru, obzirom da iza nje stoje kreatori maestralnog Titanfalla 2, game director epskog God of Wara 3 i jedan od najboljih pisaca u svijetu igara, Chris Avellone. No, na kraju smo dobili nešto puno bolje od puke sume svojih dijelova - i to doslovno.

Naime, za naslov koji je najlakše opisati kao akcionu avanturu u maniri Uncharteda, upakovanu u metroidvania žanr i začinjenu sa elementima SoulsBorne igara, Fallen Order oduševljava načinom na koji su svi ti elementi ne samo realizovani, već i kombinovani u koherentnu cjelinu.

Svakih nekoliko minuta smo tako znali sa osmijehom na licu reagovati na bezbroj sitnica i gameplay mehanika koje bi nam igra servirala. Pariranje protivničkim napadima kao u Sekiru? O da! Zamke kakve smo viđali u Dark Soulsu? Može! Nivoi koji se granaju na bezbroj strana i kriju gomilu tajni? Dajte nam ih još! Ogromni protivnik na kojeg ćete se penjati kao u Shadow of the Colossusu? San snova!

Očekivano, u igri smo uživali i kao fanovi Star Warsa - a kako i ne bi, kada nam je u ruke dala lightsaber i priliku da sa jednim od posljednjih preživjelih jedija proputujemo udaljenu galaksiju i vidimo šta se dešavalo u njoj između 3. i 4. epizode ove kultne sage, dok nam je društvo pravila mala, ali odabrana ekipa simpatičnih i interesantnih saputnika. A ukoliko osim Star Warsa volite i pošten izazov nalik na FromSoftware igre, Fallen Order će vam rado pokazati zube - dovoljno je da podignete nivo težine kako bi uživali u borbama u kojima će vam opasnost predstavljati ne samo kojekakvi imperijalni inkvizitori koji love jedije - već i naizgled bezopasne kreature koje lutaju udaljenim kutcima galaksije.

Drugim riječima, Jedi: Fallen Order je igra kojoj je teško naći manu. Naravno, ako ćemo cjepidlačiti, ima tu sitnica koje su mogle biti bolje zamišljene i realizovane - ali, kada se sve sabere i oduzme, ostaje nam vrhunska metroidvania koja kombinuje atmosferu Uncharteda, mehanike Dark Soulsa i borbu iz Sekira u predivnu cjelinu koja izgleda, zvuči i igra se kao san svakog ljubitelja Star Warsa i dobrih igara.

Official Site

ponedjeljak, 25 Novembar 2019 13:00

IGRALI SMO: Need for Speed: Heat

Nakon što smo propustili nekoliko posljednjih nastavaka jer nam nisu djelovali posebno interesantni, Need for Speed: Heat nam je zapao za oko već nakon premijernog trailera.

Smješten u sunčani Miami, fokusiran na napucavanje automobila i bježanje od policije u po noći, Heat je djelovao kao nastavak koji bi Need for Speedu mogao vratiti staru slavu. No, sada kada smo ga zaigrali, postavlja se pitanje - da li ga možemo preporučiti ljubiteljima serijala?

***

Najkraće rečeno, Heat je solidan, iako definitivno nije na nivou jednog Hot Pursuita ili Undergrounda - a da i ne spominjemo Driveclub ili Forzu Horizon.

Razloga tome je više, ali je jedan od glavnih činjenica kako je vozni model tek na zadovoljavajućem nivou - i ništa više od toga. Razlike između, na primjer, Aston Martina DB11 i Audija R8 ćete osjetiti donekle, pogotovo kada ih unaprijedite sa novim motorima i drugim dijelovima, ali nam drifting nikako nije legao, a ne sviđa nam se ni lakoća sa kojom ćete se zaustaviti koristeći ručnu kočnicu, čak i pri najvećim brzinama pod kojim budete ulijetali u krivine.

Sa druge strane, osjećaj brzine je puno bolji od voznog modela, što uz nedostatak bilo kakve rewind mehanike sa kojom su nas razmazile igre poput Forze Horizon samo doprinosi napetosti utrka. Pogotovo kada sjednete za volan nekog od super ili hyper automobila koje ćete imati na raspolaganju u Heatu.

Kada smo već kod automobila koje ćete voziti, za njihovu ponudu u novom Need for Speedu imamo samo riječi hvale - tu su više manje svi koje smo mogli poželjeti, od Ferrarija Testarosse i Lamborghini Huracana, pa do japanskih, ali i balkanskih legendi kao što su Nissan Skyline, Golf Jedinica i dobra stara Buba.

Kako god da ga posmatrate, dvadeset godina je dug period. Pogotovo u svijetu igara, u kojem smo tokom protekle dvije decenije svjedočili rađanju i umiranju kompletnih serijala, brojnih razvojnih timova - pa čak i potpuno novih žanrova.

A kada vam se neka igra ili serijal urežu u sjećanje i uđu u legendu, o njima ćete pričati dugo - nekada čak i dvadeset godina, baš kao što dvadeset i kusur godina pričamo o kultnim RPG-evima Planescape Tormentu i Baldur’s Gateu. I upravo te RPG-eve je razvojni tim Beamdog, u saradnji sa izdavačkom kućom Skybound Games, nedavno prvi put ponudio vlasnicima konzola, tako da ih sada konačno mogu zaigrati svi oni igrači koji su ih propustili odigrati na PC-u iz bilo kojeg razloga.

Sa tehničke strane, u pitanju su sasvim solidni portovi, koji se bez ikakvih problema vrte u Full HD rezoluciji i stabilnom framerateu, što je bilo i za očekivati od igara starih 20 godina. Jedinu zamjerku možemo uputiti Skyboundu zbog odluke da igre ne prodaje odvojeno, već isključivo u kolekcijama od dvije - Planescape Torment ćete tako dobiti u paketu sa originalnim Icewind Daleom, dok sa druge strane Baldur’s Gate stiže u paketu sa svojim nastavkom, ali i Siege of Dragonspear ekspanzijom (u pitanju su Enhanced Edition verzije sve četiri igre).

Ako nas pitate, Planescape i ekipa izgledaju i više nego dobro na ogromnim 4K televizorima, sve sa svojim rukom crtanim pozadinama i starinski animiranim likovima, što samo još jednom potvrđuje kako je dobar vizuelni stil važniji i dugotrajniji od puke tehnički kvalitetne grafike - što ne znači da će se ovi old-school izometrijski RPG-evi nužno svidjeti nekim novim generacijama i igračima razmaženim modernim vizualima.

Naravno, njihove priče i likovi su i dalje sposobni da vas prikuju uz ekran, u što smo se i sami još jednom uvjerili kada smo pokrenuli Planescape Torment “samo da vidimo kako izgleda i kako se igra na PlayStationu”, nakon čega smo se izgubili na ulicama Sigila i na nekoliko sati u potpunosti zaboravili na vanjski svijet.

četvrtak, 14 Novembar 2019 12:00

Google objavio listu igara koje stižu sa Stadiom

I dok čekamo zvanično lansiranje Googleove Stadia platforme za streaming igara, proteklog vikenda smo konačno saznali koje igre će biti dostupne na istoj odmah nakon njenog lansiranja.

Među udarnim launch naslovima se svakako ističu prošlogodišnji open world epovi Red Dead Redemption 2 i Assassin’s Creed Odyssey, a tu je i više nego solidni Mortal Kombat 11, kao i Destiny 2.

Pored navedenih, Google će korisnicima Stadie ponuditi još i kompletnu novu Tomb Raider trilogiju, uvijek zabavni Just Dance - i to u njegovu najnoviju verziju - kao i nekoliko manje poznatih naslova, uključujući nama vrlo dragu ritam igru Thumper.

Podsjećamo, Google Stadia će biti lansirana 19. Novembra, a igre ćete na njoj morati kupovati - kao i na klasičnim konzolama, iako ih nećete moći downloadovati niti igrati offline.

Stadia će u početku biti dostupna isključivo u 14 odabranih država i to u plaćenim Founder’s Edition i Premiere Edition verzijama, dok će besplatna verzija servisa korisnicima postati dostupna nekada u toku iduće godine.

ponedjeljak, 11 Novembar 2019 12:00

Call of Duty: Modern Warfare dobio dvije nove mape

Svega dvije sedmice nakon izlaska, novi Call of Duty je već dobio prve dodatne multiplayer mape - od kojih je prvu, nazvanu Shoot House, moguće igrati u 6-na-6 modovima, a drugu, poznatiju kao Krovnik Farmland, isključivo u 32-na-32 Ground War modu.

I što je najbolje od svega, obje mape su vrlo zabavne za igrati. Shoot House je manja i dinamičnija od novih mapa, dok nam se Krovnik Farmland svidio još i više, jer nas, baš kao i druge Ground War mape, podsjeća na Battlefield u kojem možemo uživati u vrhunskom Modern Warfare napucavanju - ovaj put na prostranim livadama na ogromnoj farmi, prošaranoj ponekom kućom, kolibom i skladištem za kojekakve usjeve.

Pored mapa, prvi veliki update za Call of Duty: Modern Warfare je donio i Hardpoint, novi igrivi mod u kojem timovi svako malo pokušavaju osvojiti i kontrolisati nove lokacije na mapi. Naravno, Infinity Ward nije zaboravio ni na probleme sa balansom, pa su tako u ovom updateu smanjili efektivni domet zloglasne 725 sačmarice, da bi nekoliko dana kasnije objavili još jednu zakrpu za igru, koja između ostalog mijenja spawn sistem i kontrolne tačke na mapi Piccadilly Circus.

srijeda, 06 Novembar 2019 13:00

RECENZIJA: Call of Duty: Modern Warfare

Iako je prije izlaska podigao oblake i oblake prašine, čemu je gaming javnost doprinosila fokusirajući se na već poznate, ali i kojekakve potencijalne kontroverze, novi Modern Warfare se na kraju pokazao kao ni više, ni manje nego - standardni Call of Duty.

Drugim riječima, pred nama je još jedan nastavak serijala koji će nas kroz svoj singleplayer pokušati zabaviti sa bombastičnim sekvencama, istovremeno nam stavljajući do znanja kako je rat loš, dok će se u multiplayeru fokusirati isključivo na zabavu, tjerajući nas da zaboravimo da se igramo rata. Koji je loš.

I ne, nećemo se praviti da smo sa sa ovom opaskom otkrili toplu vodu - naprotiv, priznajemo kako je novi Modern Warfare definitivno jedan od boljih nastavaka serijala koji smo igrali u proteklih nekoliko godina. Sa jedne strane, tu je kampanja koja prati avanture kapetana Pricea - i koja nas je natjerala ne samo da se na trenutak zamislimo na šta zapravo liče proxy ratovi koje na Bliskom istoku vode Amerika i Rusija, već i kako se snalaze vojnici u situacijama kada su okruženi ne samo neprijateljima, već i civilima.

Sa druge, tu je multiplayer koji se vraća korijenima serijala, te ih osvježava sa nekoliko novih ideja, ali i fantastičnom mehanikom napucavanja, koje nikada nisu bile bolje. Tome doprinose vrhunski vizuali, animacije i zvuk, ali i sitnice poput činjenice da šaržer možete promijeniti bez da skinete oko sa nišana, ili recimo mogućnosti da oružje naslonite na kakav štok ili ogradu, te ga tako dodatno ustabilite.

Od novih multiplayer modova, moramo posebno pohvaliti Gunfight, 2-na-2 mod u kojem će igra u svakoj rundi vama i vašem saigraču - ali i protivnicima - dodijeliti isti set od dva slučajno odabrana oružja. Bez respawna i sa kratkim rundama, u pitanju je izuzetno zabavan i napet mod u kojem fantastičan feedback svakog oružja dolazi do još većeg izražaja nego u klasičnim modovima kakvi su team deathmatch i domination.

Pored toga, izuzetno nam se svidio i mod u kojem se sa protivnicima borite na standardnim multiplayer mapama - ali u mrklom mraku, u kojem će vam night-vision naočale biti možda i bolji prijatelj od oružja, čiji laser za nišanjenje će se vidjeti kada budete nišanili niz cijev, dok ćete bez približavanja puške licu i pucajući sa kuka protivnike moći dočekivati u zamkama.

Na kraju, tu je i Ground War, mod za 64 igrača koji se igra na velikim mapama, koje sa svojim visokim tornjevima i neboderima kao stvorenim za snajpere, ali i vozilima u kojima možete patrolirati ulicama ili nebom iznad mape, u sjećanje prizivaju zlatne dane Battlefielda 3. Šteta samo što igra još uvijek nema nikakav battle royale mod, koji bi nam sa ovako dobrim napucavanjem došao kao šlag na tortu...

Stoga, ukoliko ste raspoloženi za solidnu Call of Duty kampanju koja će vas zabaviti, bez da vam kaže išta novo - i multiplayer koji odavno nije bio ovako dobar - Modern Warfare je vjerovatno najbolji novi FPS koji ćete zaigrati između Apex Legendsa i Doom Eternala.

Official Site

petak, 01 Novembar 2019 09:00

IGRALI SMO: Death Stranding

Ako ćete ovih dana igrati jednu igru, neka to bude Death Stranding. A ukoliko ste iole zainteresovani za Death Stranding, vjerujte nam na riječ da ga se itekako isplati zaigrati na slijepo, bez da imate pojma o čemu se radi u igri i na šta ona uopšte liči.

Sa tim upozorenjem iza nas… dame i gospodo, vrijeme je da vam predstavimo novo remek-djelo legendarnog Hidea Kojime i njegovog tima iz Kojima Productionsa.

***

Death Stranding je sve ono što smo htjeli od Kojimine prve igre nakon odlaska iz Konamija - što će reći visokobudžetni naslov koji je u svom srcu čudna indie igra, drugačija od svega što smo mogli zamisliti.

Odakle početi? Možda od toga da, uprkos bizarnom svijetu u kojem se dešava radnja igre i još bizarnijim trailerima, Death Stranding ima vrlo jasnu premisu - vi ste Sam ‘Porter’ Bridges, nosač koji će tegliti teret sa jedne lokacije na drugu diljem postapokaliptične Amerike.

No, stvari će se ubrzo zakomplikovati i postati čudnije, kada počnete otkrivati na šta zapravo liči postapokaliptični svijet igre i koliko ona inspiracije crpi iz kosmičkog horora - i kada vam priča na leđa natovari nezahvalan zadatak ponovnog povezivanja Amerike u jednu cjelinu. A to ćete pak postići dostavljanjem tereta na ključne lokacije i njihovim konektovanjem na tzv. “kiralnu” mrežu, odnosno svojevrsni Internet Kojiminog novog univerzuma.

I tu stvari postaju još interesantnije. Naime, Death Stranding obiluje neobičnim i zadivljujućim gameplay sistemima do te mjere da smo nakon nekoliko sati igre jednostavno ostali bez teksta. Ili, bez daha, ako ćemo se poistovjetiti sa Samom, koji će na svojim leđima nositi na desetine, a nekada i stotine kilograma tereta - što će mu pak mijenjati težište i otežavati kretanje, pogotovo po kompleksnijem terenu. A kompleksnijih terena u igri ima koliko vam duša želi, počevši od rijeka koje ćete teško preći zbog njihove dubine, pa do strmih planina koje će Samu pojesti kompletnu staminu u par minuta, zbog čega ćete se svako malo zaustavljati samo kako bi razgledali teren oko sebe i isplanirali rutu kojom ćete se kretati.

Osim terena, planove će vam mrsiti i nevrijeme manifestovano kroz misteriozne timefall kiše, koje ne samo da ubrzavaju protok vremena i polako ali sigurno uništavaju sav teret koji nosite (o da, teret koji nosite se može oštetiti i propasti, što definitivno ne želite), već najavljuju i pojave podjednako misterioznih, nevidljivih i po život opasnih stvorenja poznatijih samo kao BTs.

Sve to rezultuje nesvakidašnje interesantnim, strašnim i stresnim iskustvom od kojeg se naprosto nismo mogli odvojiti proteklih nekoliko sedmica. A ukoliko se i vama svidie njegov nešto sporiji tempo i unikatna atmosfera, pa mu odlučite posvetiti svo vrijeme ovog svijeta, Death Stranding će vas redovno nagrađivati sa novim i još luđim sistemima, koje ćete otkrivati i nakon 20, 30, pa čak i 40 sati igre - i koji će se odlično nadovezivati na one koje ste već savladali.

subota, 26 Oktobar 2019 13:00

IGRALI SMO: MediEvil

Ako ćemo iskreno, trend izdavanja remastera i remakeova starih igara nam nikada nije smetao. Osvježene verzije naslova koji nas ni u prošlosti nisu zanimali smo jednostavno ignorisali, dok smo onim interesantnijim odlučili konačno dati šansu - ili ih odigrati opet, uživajući u njihovom novom ruhu.

Samim tim, vjerovatno možete zaključiti u koju kategoriju spada MediEvil, nova-stara PlayStation ekskluziva sa kojom će Sony proslaviti ovogodišnju Noć vještica.

***

Originalno objavljen još 1998. na prvom PlayStationu, MediEvil je sa vremenom stekao brojne fanove, da bi tu i tamo zaintrigirao čak i nas koji ga nikada nismo zaigrali. A sada, nakon nekoliko dana druženja sa njegovim PS4 remakeom, možemo reći da nam je puno jasnije zašto ga se fanovi rado sjete.

Za početak, u pitanju je izuzetno šarmantna igra, koja nas je već od prve minute uspjela prikovati uz ekran zahvaljujući svojim vizualima, muzici i priči o zlom čarobnjaku i hrabrom, ali smotanom heroju koji mu se suprotstavlja.

I što je još zanimljivije, uprkos činjenici da vizuelni stil igre uveliko flertuje sa hororima, te da svaki nivo vrvi kojekakvim zombijima, duhovima i opsjednutim tikvama, MediEvil je dovoljno Burtonovski simpatičan i mehanički pristupačan da ga možete zaigrati i sa nešto mlađom rajom. Štaviše, novi MediEvil nudi čak i hrvatske titlove i prevode za sve menije, što bi najmlađim igračima moglo dodatno olakšati uživanje u igri.

A dok budete trčali po raznim grobljima i poljima pšenice pod budnim okom zlokobnih strašila, uhvatićete se kako razmišljate o tome koliko vam nedostaju old-school avanture poput ove, upakovane u humorističnu atmosferu i obogaćene sa taman onoliko protivnika, oružja, tajni i izazova koliko vam treba kako bi odmorili od modernih igara.

Da se razumijemo, u MediEvilu nećete vidjeti ništa što niste već vidjeli u proteklih dvadesetak godina, bilo u igrama, bilo u drugim medijima - ali da ćete se zabaviti uz njegovu hack’n’slash akciju i starinski pristup game dizajnu… eh, u to ne trebate sumnjati. Uostalom, mi smo mu se ovih dana redovno vraćali iako sa strane igramo i Death Stranding, što je ubjedljivo najbolja preporuka za jednu igru koju vam možemo dati u ovom trenutku.

Official Site

Stranica 3 od 315