Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

utorak, 18 Januar 2022 14:00

Najočekivanije igre u 2022. godini

Kao i svake godine i ove se radujemo gomili novih igara. Ali… nekima malo više nego drugima, tako smo za vas ponovo pripremili listu sa pet najočekivanijih igara koje bismo trebali zaigrati u narednih dvanaest mjeseci.

I sasvim je nebitno da li govorimo o onima koje su trebale ugledati svjetlo dana u 2021. ili onima koje su oduvijek bile daleko - sudeći po odabranim naslovima, ali i svim onim koji nisu završili na našoj listi, smiješi nam se još jedna opasno dobra godina. Još kada im dodate i sva ona iznenađenja i nenajavljene igre koje nam tek trebaju privući pažnju…

***

Elden Ring

Novi kalendar je na zidu - i na njemu već križamo dane do izlaska Elden Ringa. A ukoliko volite soulslike igre, znate i zašto: pred nama je novo čedo Hidetake Miyazakija i njegove FromSoftware ekipe, koje kombinuje elemente Dark Soulsa, poput vrhunske borbe i maestralnog art i level dizajna, sa open world igrama. I sve to u svijetu iza čije historije stoji um George R.R. Martina.

Platforme: PS5, PS4, Xbox Series, Xbox One, PC / Datum izlaska: 25. februar / Trailer

Horizon Forbidden West

Nekoliko dana prije nego konačno zaigramo Elden Ring, Sony će nas počastiti sa svojom prvom velikom ekskluzivom u 2022. - Horizon Forbidden West nas vodi u prirodom obrasle ruševine San Francisca nekoliko hiljada godina nakon apokalipse, gdje će nas čekati neke nove misterije. I novi robo-dinosaurusi i kojekakve druge robo-životinje. Naravno, prvoklasni vizuali se podrazumijevaju, a raduju nas i obećanja iz Guerilla Gamesa o još većoj slobodi koju će nam ponuditi prilikom istraživanja njihovog novog svijeta.

Platforme: PS5, PS4 / Datum izlaska: 18. februar / Trailer

God of War Ragnarök

Kao i novi Horizon, God of War Ragnarök je igra o kojoj ne želimo znati previše. Zapravo, igra o kojoj ne želimo znati ništa više osim toga da Kratosa i Atreusa očekuju smak svijeta i gnjevni skandinavski bogovi. Od Ragnaröka očekujemo još jednu vrhunsku avanturu sa kvalitetnom pričom o ocu i sinu - uz vrhunsku borbu i svijet interesantan za istraživanje. I još više još većih bossova koji će nas u njemu čekati.

Platforme: PS5, PS4 / Datum izlaska: 2022. / Trailer

Saints Row

Nakon što su u Saints Rowu 4 preživjeli uništenje planete i suočili se sa vanzemaljcima u svojevrsnom Matrixu, Saintsi nisu imali kuda dalje. OK, možda i jesu - mi smo maštali o kojekakvim transformersima koji putuju svemirom - ali nekada je i reboot serijala sasvim prihvatljiva opcija. Pogotovo kada nam obeća novu, nešto drugačiju lokaciju i za serijal standardni haos. Uostalom, koja druga igra će vam dopustiti da letite sa wingsuitom - te da pri slijetanju elegantno nogirate protivnika na kojeg ste sletili i potom sa bazukom promptno eliminišete  njegove obližnje kolege?

Platforme: PS5, PS4, Xbox Series, Xbox One, PC / Datum izlaska: 23. august / Trailer

Weird West

Iako nas pojam ‘immersive sim’ najčešće asocira na igre iz prvog lica, ove godine ćemo zaigrati punokrvnu immersive sim avanturu iz nešto drugačije perspektive. I to ne bilo kakvu izometrijsku immersive sim avanturu - već jednu smještenu na divlji zapad prepun natprirodnih elemenata, gdje ćemo problemima moći pristupati na bezbroj različitih načina. A da i ne spominjemo kako iza igre stoje neki od originalni kreatora Dishonoreda i ekipa iz Devolver Digitala, zbog čega od Weird Westa očekujemo puno više od puke šake dolara.

Platforme: PS4, Xbox One, PC / Datum izlaska: 31. mart / Trailer

utorak, 18 Januar 2022 12:45

Najbolje igre 2021. godine

Htjeli mi to priznati ili ne, 2021. je mogla biti nešto bolja godina. Ali, uprkos lošim danima, još gorim vijestima i svim onim odgođenim igrama, ne možemo reći da tokom proteklih dvanaest mjeseci nismo imali šta igrati.

I to ne samo da smo imali šta igrati - bila je tu gomila dobrih, ali i nekoliko zaista posebnih igara, koje su nam uljepšavale nerijetko sumornu stvarnost sa svojim maštovitim svjetovima, interesantnim pričama i šarmantnim likovima.

A za vas smo, kao i prethodnih ko zna koliko godina, izdvojili upravo neke od tih posebnih naslova, koje ćemo i ovaj put predstaviti bez nekog posebnog reda.

Returnal

Koliko god da smo uživali u Hadesu i Deathloopu, protekla godina je pripala jednoj drugoj vremenskoj petlji. Naravno, govorimo o Returnalu, najnovijem remek-djelu finskog studija Housemarque, koji je uspio iskombinovati prvoklasno arkadno napucavanje sa roguelike žanrom. I to iz - za njih potpuno nove - perspektive iz trećeg lica. A da i ne spominjemo kako su to sve upakovali u intrigantnu naučno-fantastičnu priču i fantastičnu atmosferu koja nas još uvijek drži prikovane uz PlayStation 5.

Psychonauts 2

Obzirom da ni ove godine ne dijelimo nagrade za najmanje očekivane nastavke, Psychonauts 2 će se morati zadovoljiti sa utješnom titulom jedne od najboljih igara godine. Uostalom, šta nam je uopšte ponudio, osim svega onoga što smo voljeli u originalu? Istina, bilo je tu još i više maštovitih nivoa, simpatičnih likova, bizarnih situacija i dobrog humora. I tople, prvoklasno ispričane ljudske priče. I možda još nekih “sitnica”, poput vrhunskih vizuala i muzike… ali ko još obraća pažnju na to?

Hitman 3

Agentu 47 je, na našu veliku sreću, pošlo za rukom da World of Assassination trilogiju privede kraju onako kako je ista i zaslužila. Što će reći na najbolji mogući način, sa još većim i kompleksnijim nivoima, još zanimljivijim načinima za eliminisanje meta i još smiješnijim crnim humorom. I sve to uz opciju za importovanje nivoa i misija iz prve dvije igre, što Hitman 3 čini jednom od najboljih stealth igara svih vremena.

Forza Horizon 5

Vaš auto iz snova i cesta koja se gubi negdje iza horizonta - šta više poželjeti od igre fokusirane na vožnju? Još više automobila i još više cesta, naravno. Istina, Forza Horizon 5 ne donosi puno noviteta u odnosu na svog prethodnika, ali koga briga - nove ceste i automobili su ljepši nego ikada prije, nove trke još zabavnije, a selidba Horizon festivala u Meksiko ništa drugo nego pun pogodak.

Guardians of the Galaxy

Predivni naučno-fantastični pejzaži, interesantna priča koju ćete oblikovati svojim odlukama i likovi koje jednostavno morate zavoljeti - samo su neki od elemenata koji su Guardians of the Galaxy učinili jednim od najugodnijih iznenađenja godine. Star-Lord, Gamora, Drax, Rocket i Groot su nas protekle godine zabavili kao malo ko drugi i nadamo se što skorijem nastavku avantura sa njima. Ukoliko nas Eidos Montreal u međuvremenu ne počasti sa novim nastavkom Deus Exa…

utorak, 18 Januar 2022 12:36

RECENZIJA: Psychonauts 2

Originalno objavljen još 2005. na PlayStationu 2, Xboxu i PC-u, Psychonauts nam je ostao u sjećanju kao jedna od maštovitijih igara iz tog perioda. No, obzirom na slabu prodaju i činjenicu da kultni statusi ne plaćaju račune, debitantski naslov ekipe iz studija Double Fine smo promptno ubacili u mentalnu ladicu sa svim onim drugim igrama za čije nastavke smo ubijeđeni da nikada neće ugledati svjetlo dana.

A onda se desilo čudo. Ili, bolje rečeno, malo vjere u nemoguće i nešto više crowdfunding podrške, zahvaljujući kojima su nas Tim Schafer i ekipa podsjetili kako se čak i najluđi snovi nekada znaju ostvariti.

***

Psychonauts 2 nastavlja priču našeg heroja i mentalnog specijalnog agenta Razputina nekoliko dana nakon završetka originala - vođa Psihonauta je kidnapovan (i odmah potom spašen u kratkoj VR avanturi Rhombus of Ruin), a na Razu i njegovim prijateljima je da otkriju zašto.

Ono što slijedi je maštovita, šarmantna i na momente iznenađujuće mračna Double Fine avantura u ruhu old-school 3D platformera, u kojoj ćete lutati umovima drugih likova, pomažući im da riješe raznorazne mentalne probleme.

Međutim, za razliku od originala, u tuđe umove više nećete uskakati tek tako, već ćete ih sada skoro uvijek pitati za pristanak - što igru čini samo još empatičnijom. I budite bez brige, jednom kada uđete u tuđi um, Psychonauts 2 će vas i dalje oduševljavati sa nesvakidašnjim nivoima, baš kao i original.

U jednom trenutku ćete se tako naći u umu stare rock zvijezde, koji je najlakše opisati kao oličenje psihodeličnog rock’n’rolla i prateće estetike, da bi u drugom zaglavili u kulinarskoj TV emisiji sa plišanim životinjama i živim sastojcima, a netom nakon toga u svijetu bakterija koje žive u prljavoj cipeli u lokalnoj kuglani, kroz koji ćete se kotrljati na ogromnoj kugli za kuglanje.

I što je najbolje od svega, svaki od tih umova i svjetova će vam pomoći da još bolje upoznate igrine ionako šarmantne i zanimljive likove. A čak i kada ne budete lutali tuđim umovima, Psychonauts 2 je užitak istraživati, sa nekoliko područja u vanjskom svijetu, gdje ćete moći praktikovati Razove akrobatske vještine i baciti se u potragu za gomilom sakrivenih tajni i bonusa koji upotpunjuju 3D platforming segmente igre.

Osim toga, Psychonauts 2 donosi i znatno širi spektar protivnika u vidu različitih mentalnih prepreka i stanja sa kojima se u određenim trenucima svi suočavaju, od žaljenja i sumnje, pa do napada panike. I svi oni će predstavljati gameplay prepreke na sebi svojstven način - sumnje će vas tako usporavati, napadi panike će biti adekvatno haotični i stresni, dok će enableri osnaživati druge protivnike i emocije/stanja koja oni predstavljaju.

***

Nevjerovatno maštovita i šarmantna, nerijetko smiješna - ali i mračna - Psychonauts 2 je igra kakvu smo kao fanovi originala mogli samo poželjeti. Sa pričom i likovima koji će vam na svoj ludi način ispričati priču o problemima sa kojima se svi susrećemo, upakovanim u spektakularnu audio-vizualnu cjelinu, najnoviji naslov studija Double Fine je ujedno i njihov najbolji. Još samo kada Razovu iduću avanturu ne bi ponovo morali čekati 16 godina…

Official Site

utorak, 14 Decembar 2021 11:45

IGRALI SMO: Solar Ash

Fascinantno je koliko paralela možemo povući između novog naslova studija Heart Machine i jedne od najboljih igara prošle godine, The Pathlessa.

Iza obje igre stoji izdavačka kuća Annapurna Interactive, obje su lansirane u decembru, a minimalizam nije stran ni jednoj ni drugoj. I obje nas vode u neobične svjetove gdje će sam čin kretanja činiti srce igre, dok će se borba svoditi (uglavnom) na sukobe sa ogromnim stvorenjima, prizivajući u sjećanje legendarni Shadow of the Colossus.

No, paralele tu staju.

***

Tamo gdje ste The Pathless igrali kao bezimena heroina, otkrivajući misterije njenog svijeta bez ijedne progovorene riječi, Solar Ash ćete igrati kao Rei, nešto pričljivija djevojka koja će pokušati spasiti svoju planetu od crne rupe prije nego je ista proguta.

A tamo gdje se The Pathless fokusirao na kretanje uz korištenje luka, strijele i orla - koji su bili i ključno oružje u borbi sa nekoliko velikih bossova - Solar Ash će se fokusirati na klizanje kroz svijet kao na kakvim lebdećim klizaljkama. I povremeno korištenje svojevrsnog grappling hooka, dok ćete se osim sa kolosalnim bossovima, u Solar Ashu tu i tamo boriti i sa manjim protivnicima.

Srećom, borba je jednostavna i u njoj nećete provoditi onoliko vremena koliko ćete zapravo juriti vizuelno impresivnim svijetom (koji je zapravo dio istog univerzuma kao i svijet prethodne igre Heart Machinea - onaj iz Hyper Light Driftera),  rješavajući platformerske izazove i otključavajući sebi put ka novim bossovima i još zanimljivijim lokacijama.

A jednom kada dođete do nekog od bossova, inače sačinjenih od neobične i ubitačne crne materije, borbu ćete započinjati hvatanjem za njihovu prvu slabu tačku i uništavanjem iste - nakon čega ćete imati kratko vrijeme da dođete do iduće.

Nekoliko nizova uništenih slabih tački kasnije, zaštitni oklopi bossova - koji su vas štitili od njihovih opasnih tijela dok ste jurili po istim - će se raspasti, čineći iduću fazu borbe težom. Ali i interesantnijom, jer Solar Ash na ovaj način inkorporira svoj jedinstveni stil kretanja ne samo u istraživanje, već i u borbu - čineći cijelu igru koherentnijom.

Ono što nam je pak zasmetalo je slaba implementacija podrške za DualSense kontrolere i njihov haptički feedback, koji je igri na PlayStationu 5 mogao dati novu dimenziju - pogotovo da su developeri kopirali osjećaj kretanja kroz oblake kakav je imao Astro’s Playroom, pošto ćete u Solar Ashu često juriti upravo po oblacima. Osim toga, nismo sigurni ni da li je audio mix trebao zvučati kako zvuči - sa glasom naše heroine koji smo u surround soundu uvijek čuli sa stražnjih zvučnika, iako je ona na ekranu stajala ispred kamere. A neki igri mogli zamjeriti i ponekad nestabilan framerate, što za nas i nije bio neki problem, obzirom da nismo toliko razmaženi ni zahtjevni.

I šta reći na kraju? Solar Ash izgleda predivno i igra se drugačije od gomile drugih naslova, a ne možemo da ne pohvalimo i njegov fokus na unikatan sistem kretanja koji istraživanje svijeta igre čini još boljim.

Istina, nedostaje mu nešto… nešto što ne bismo znali definisati u ovom trenutku, a što je The Pathless učinilo jednom od najboljih igara koje smo igrali prošle godine. Ali, ako je to najveća kritika koju mu možemo uputiti, trebalo bi vam biti jasno da je Solar Ash i više nego solidan i vrijedan vaše pažnje.

Official Site

utorak, 07 Decembar 2021 13:00

IGRALI SMO: Death’s Door

Iako moramo priznati da smo zaboravili koliko smo uživali u Titan Soulsu i njegovom minimalističkom pristupu izazovnoj akciji, izuzetno nam je drago što nas je nova igra njegovih kreatora podsjetila na to.

A još nam je i draže što se Death’s Door pokazao kao odličan - ako ne i još bolji naslov od svog prethodnika.

***

Za jednu priču vranama koje su oličenje smrti i birokratiji koja ih muči, Death’s Door je iznenađujuće šarmantna igra. Štaviše, uspjela nas je šarmirati čak i prije nego smo je pokrenuli, čim smo na PlayStationu vidjeli njen artwork sa likovima nalik na one iz Studio Ghibli filmova i čuli njen jazzy soundtrack.

A kada smo je zaigrali, oduševila nas je još i više, jer Death’s Door osim stila i atmosfere krase i fluidna akcija i svijet koji je užitak istraživati.

Kao i u Souls igrama, prilikom istraživanja možete zaboraviti na bilo kakvu mapu, ali ne i na kratice, koje ćete otvarati redovno i koje će vam olakšavati kretanje i ubrzati eventualni povratak do bossa ili područja na kojem ste zaginuli.

No, za razliku od Souls igara, ovdje prilikom pogibije nećete ostajati bez prikupljenih resursa, što igru čini nešto lakšom - pogotovo uzimajući u obzir i borbu u kojoj ne morate paziti na staminu. Protivnike ćete tako moći napadati - i izmicati se njihovim napadima - koliko god želite, iako ćete sukobima morati pristupiti promišljeno, prateći ko, kada i kako izvodi određene napade. Zašto? Zato što je svega nekoliko hitaca dovoljno da vas ubije, bilo da govorimo o bossovima ili najobičnijim protivnicima.

Pri tome, koristićete različita oružja za borbu na blizinu, kao i luk i strijelu, te nekoliko magija - sa tim da ćete nanošenjem štete sa prvim puniti potrošenu “municiju” u ovim drugim. Sve to, u kombinaciji sa raznolikom postavom protivnika, borbi daje zabavan ritam, tjerajući vas da se razmašete kojekakvim mačevima prije nego se izmaknete na sigurnu distancu hvatajući se luka i strijele - i tako u krug.

A krugove ćete praviti skoro pa redovno, što bi neki možda i mogli zamjeriti igri. Naime, otključavanjem novih magija i vještina za svoju vranu ćete sebi omogućiti pristup novim lokacijama u već posjećenim područjima, tjerajući vas da se tamo vratite. No, nama to i nije bio neki problem, jer svijet igre nije prevelik, niti smo imali problema sa snalaženjem u njemu. Naprotiv - svaki put kada bismo se vratili na neko staro područje, radovali smo se otkrivanju novih tajni i lokacija koje su svijet igre na kraju učinile još zanimljivijim.

Pa, ukoliko vam ideja o šarmantnoj, ali izazovnoj igri sa simpatičnim likovima i nesvakidašnjom pričom, ali i odličnom akcijom i još boljim svijetom zvuči iole privlačno, Death’s Door nipošto ne bi trebali propustiti.

Official Site

petak, 19 Novembar 2021 20:13

IGRALI SMO: Carrion

Koliko puta ste se, gledajući ili igrajući kakav horor, zapitali kako bi isti izgledao iz perspektive čudovišta koje tamani glavne likove jednog po jednog?

Pogađate - igra kojom se danas bavimo će odgovoriti upravo na to pitanje.

***

Originalno objavljen na ljeto prošle godine na skoro svim bitnim platformama, Carrion je nedavno konačno stigao i na PlayStation, gdje smo ga jedva čekali zaigrati. A da se čekanje isplatilo, bilo nam je jasno već od prve minute - pred nama je igra koja ne davi dijalozima, ekspozicijom ili dugim tutorialima. Umjesto toga, Carrion će vam svoju priču ispričati organski, stavljajući vas u ulogu čudovišta koje će život započeti kao malo ljigavo stvorenje u laboratoriji, odakle ćete ubrzo pobjeći i krenuti da tamanite naučnike koji su na vama eksperimentisali.

Usput, čudovište koje ćete kontrolisati je najlakše opisati kao deformisanu crvenu masu pipaka, očiju i usta prepunih oštrih zuba, koja će postajati sve veća i veća što više ljudi budete jeli.

A ljude ćete jesti konstantno, nekada se šunjajući iznad njih kroz ventilaciju ili izbjegavajući napade vojnika koji patroliraju misterioznom laboratorijom u kojoj ste se zatekli, a nekada svemoćno jureći kroz hodnike dok oko vas vrište bespomoćni naučnici. I to zaista jureći - naime, iako ćete ga igrati iz sidescrolling perspektive, u Carrionu nećete skakutati kao u mnogim drugim sidescrollerima i klasičnim 2D metroidvania naslovima, već ćete se slobodno kretati kuda god poželite, hvatajući se sa svojim pipcima za zidove, podove, plafone i sve između njih.

Žanrovski, Carrion bismo - osim u “obrnute horore”, kako ga opisuju developeri i ekipa iz Devolver Digitala - mogli svrstati u jednostavne metroidvanie, obzirom da ćete redovno nailaziti na područja kojima ćete moći pristupiti tek nešto kasnije, kada otključate nove moći za svoje stvorenje.

I tu dolazimo do glavnog, ali i jedinog problema kojeg smo imali sa igrom - njenog nedostatka mape. Ukoliko igru recimo ugasite i zaigrate nešto drugo (ili jednostavno odete na spavanje), velike su šanse da ćete se, idući put kada je pokrenete, osjećati izgubljeno jer nemate ni markere koji će vas voditi do idućeg objektiva, ni mapu uz koju bi se mogli lakše snaći i zaputiti ka neistraženim područjima.

Istina, na ovaj način, igra vam daje autentično čudovišno iskustvo, obzirom da stvorenja poput onog iz Carriona sa sobom rijetko kada nose dnevnike ili mape. Ali, da ova dizajnerska odluka nekada otežava uživanje igri… to svakako.

No, ukoliko Carrionu progledamo kroz pipke, ostaje nam vrlo interesantna i atmosferična igra sa nešto drugačijom vizijom horora, u kojoj ćete moći doživjeti nešto što ste do sada iskusili bezbroj puta - ali iz jedne potpuno nove i potpuno divlje perspektive.

Official Site

četvrtak, 18 Novembar 2021 13:00

RECENZIJA: Marvel’s Guardians of the Galaxy

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni. Neki dan smo tako, na primjer, ostali oduševljeni kada smo shvatili da su koordinate koje treba unijeti na početku Guardians of the Galaxy igre zapravo legendarni Deus Ex kod, 0451.

Na taj način, njeni kreatori iz Eidos Montreala, inače zaslužni za maestralni Human Revolution i Mankind Divided, su nam namignuli i dali do znanja da smo u sigurnim rukama. Jer čak i kada zaglave na drugom kraju galaksije sa potpuno drugačijom igrom, možemo biti sigurni da su za nas pripremili još jednu vrhunsku avanturu.

***

Ako Guardianse poznajete kao i mi - iz Marvelovih filmova - neće vam dugo trebati da se naviknete ni na njihove pandane iz igre. A i zašto bi, kada je tu sve što vam treba: humor, raspričani likovi, muzika iz 80-ih i maštovita naučno-fantastična okruženja obojena u sve boje vidljivog spektra.

Samu igru ćete igrati iz trećeg lica - i to kao Star-Lord - dok će vam Rocket, Gamora, Drax i Groot praviti društvo u borbi, ali i izvan nje, pomažući vam u rješavanju jednostavnih zagonetki, ili jednostavno pričajući sa vama. A pričaće puno - i pričaće konstantno, prepucavajući se, dobacujući jedni drugima i zezajući se međusobno, ali i sa gomilom drugih likova koje ćete sresti tokom svoje avanture.

Eidosu ovdje moramo skinuti kapu i na uvjerljivim odnosima između članova vaše družine, kojima će trebati vremena da se zbliže i počnu vjerovati jedni drugima, ali i humoru, obzirom da nas je igra često znala nasmijati ne samo sa svojim dijalozima, već i sa raznim komičnim situacijama i vizuelnim šalama.

Zahvaljujući svemu tome, velike su šanse da ćete se u jednom trenutku, nakon povratka na brod sa ko zna koje po redu lude planete, uhvatiti kako se tu osjećate kao kod kuće, sa osmijehom na licu i okruženi dobrim prijateljima.

petak, 19 Novembar 2021 13:00

IGRALI SMO: Riders Republic

Ako volite snijeg, boardanje i ekstremne sportove, velike su šanse da se sjećate Steepa, Ubisoftove igre koja nas je odvela na virtuelne Alpe i dala nam priliku da se spuštamo niz njihove vrhove na skijama i snowboardu - ali i da poletimo iznad njih uz uvijek zabavni wingsuit.

A sada, pet godina kasnije, pred nama je Riders Republic, nova igra sa potpisom kreatora Steepa, Ubisoftovog Annecy studija, koja obogaćuje formulu svog prethodnika sa brdskim biciklizmom.

I ne samo to - Riders Republic donosi i još veću mapu, koja kombinuje nekoliko američkih nacionalnih parkova, uključujući Yosemite Valley, Grand Teton i Bryce Canyon. Drugim riječima, od igre možete očekivati znatno više različitih okruženja - a ne samo ona prekrivena snijegom - u kojima ćete se utrkivati i tražiti sakrivene bonuse, od neobičnih novih bicikala, pa do najvećih prirodnih znamenitosti spomenutih parkova.

Sami sportovi u kojima ćete učestvovati su solidno razrađeni - na biciklu ćete npr. moći pedalati regularno ili “sprintati”, što će vam trošiti staminu, dok ćete leteći sa wingsuitom postepeno puniti skalu koja vam omogućava da se nakratko izdignete nešto više iznad tla, kako bi produžili let i prošli kroz checkpoint čiju visinu niste na vrijeme pravilno procijenili.

I što je najbolje od svega, osjećaj brzine je vrhunski u svim sportovima, što ćete vam postati još i jasnije ukoliko se odlučite u trkama učestvovati iz prvog lica, bilo da se spuštate na biciklu niz  skoro pa okomite stijene, ili jurite kroz krošnje drveća sa wingsuitom na raketni pogon.

Ostatak izazova u igri će činiti izvođenje različitih trikova na biciklu, skijama i snowboardu - što nas podsjeća kako moramo pohvaliti Ubisoftov pristup kontrolama i asistencijama u izvođenju trikova. Naime, ako se želite opustiti i eksperimentisati sa trikovima bez puno muke i sa automatskim okretanjem prilikom slijetanja - tu je opcija za vas. Baš kao što je tu i opcija za manuelno okretanje i slijetanje, koja će zahtjevnijim igračima donositi više iskustvenih poena i kredita.

Unatoč svemu tome, neki bi Riders Republic i dalje mogli posmatrati kao još samo još jednu open world igru sa ogromnom mapom ispunjenom raznim aktivnostima - ali, ako nas pitate, to je zadnje što bi trebali uraditi.

Uostalom, malo koja sportska igra nas je ovoliko zadržala uz ekran… iako je ovdje zapravo više riječ o trkaćoj igri, u kojoj ćete se utrkivati na nešto drugačije načine. Kada već ne budete jednostavno uživali u slobodi kretanja koju vam nudi i nekada vanzemaljskim, a nekada sasvim normalnim - ali oku uvijek ugodnim pejzažima.

Drugim riječima, Riders Republic je definitivno vrijedan vaše pažnje i zaslužuje da mu date šansu, a zatim nam se  pridružite i u njegovim haotičnim masovnim utrkama za 64 igrača.

Official Site

Po nepisanom pravilu, Noć vještica smo i ove godine obilježili uz horore - kako filmske, tako i one interaktivne. A obzirom da je Supermassive Games nekoliko dana ranije izbacio i najnoviji nastavak svoje Dark Pictures antologije, nije nam dugo trebalo da odlučimo koji horor ćemo igrati ovog puta.

***

I dok nas prethodni nastavak antologije nije posebno oduševio sa svojom pričom o vješticama, House of Ashes nas je zaintrigirao već od prve minute, vodeći nas put Iraka i pričajući priču o američkim vojnicima koji su umjesto Sadamovog hemijskog oružja tokom svoje misije pronašli nešto stvarnije - i puno opasnije.

Pri tome, igru ćete igrati kao nekoliko različitih likova, redovno uskačući u čizme drugih članova družine i konstantno komunicirajući sa ostatkom ekipe. I što je najbolje od svega, osim sa nekoliko Amerikanaca, igraćete je i kao jedan irački vojnik, a priča će vam u nekoliko navrata skrenuti pažnju na staru izreku o neprijateljima vaših neprijatelja - što možda i zvuči jeftino, ali je premisa koja je igru nama definitivno učinila zanimljivijom.

I baš kao i u prethodnim nastavcima, odluke koje budete donosili kroz dijaloge će utjecati na priču i sudbine svih likova - i to nekada nekada na male, a nekada na velike načine. I nekada odmah, a nekada satima kasnije.

A osim što ćete sa tim odlukama oblikovati svoje likove (možete recimo biti hladnokrvni poručnik kakvog ste do sada vidjeli u američkim filmovima bezbroj puta, otresito reagujući na svaki pokret drugih vojnika, ili možete spustiti loptu na zemlju i biti pristupačnije ljudsko biće), kroz igru ćete istraživati i različite lokacije, te se povremeno pokušavati izvući iz po život opasnih situacija. Dotične će pak od vas zahtijevati da pravovremeno pritisnete tipke prikazane na ekranu, ili da recimo nanišanite određenog protivnika prije nego vam istekne vrijeme - kojeg ćete uvijek priželjkivati barem sekundu više.

Povrh toga, House of Ashes vam daje i znatno više slobode prilikom kontrolisanja kamere, koju ćete ovaj put u dosta situacija moći okrenuti gdje god želite. Štaviše, ne sjećamo se nijednog trenutka sa fiksnim uglom kamere i problemima sa upravljanjem likovima prilikom promjene kadra - ako ih je uopšte i bilo.

Sve to House of Ashes čini najboljim nastavkom Dark Pictures antologije do sada. Sa zanimljivom pričom koja će vas odvesti do neočekivanih mjesta, odlukama koje će istu učiniti vašom, te kontrolama i igrivim sekvencama koje su za nekoliko nijansi bolje u odnosu na prethodnike, u pitanju je horor koji možemo preporučiti svim ljubiteljima žanra i nešto strašnijih avantura.

Official Site

ponedjeljak, 01 Novembar 2021 12:45

IGRALI SMO: Far Cry 6

Nakon kratkog izleta u Montanu i druženja sa ludim američkim kultistima, Far Cry se sa novim nastavkom vraća nešto egzotičnijim lokacijama, vodeći nas put Kubom inspirisane Yare. A tamo nas pak čekaju tropske plaže i šume bogate dobrim starim Far Cry haosom - što će reći gomilom protivničkih kampova kojima možemo pristupiti kako god želimo i karizmatičnim negativcem kojeg treba svrgnuti sa trona.

No, vratimo se na trenutak spomenutim plažama - Far Cry 6 izgleda odlično, a sa svojim predivnim pješčanim uvalama, bezbrojnim palmama i kristalno čistim morem, Yara je idealno okruženje za istraživanje u ove sumorne jesenje dane. Pogotovo uzimajući u obzir igrin fokus na gerilsko ratovanje, što joj daje zanimljivu - i nešto drugačiju dinamiku u odnosu na prethodne nastavke.

U bilo kojem trenutku tako možete sakriti oružje i utopiti se u lokalno stanovništvo, što će rezultovati time da vas protivnici ostave na miru sve dok ne ušetate u kakvo zabranjeno područje, omogućujući vam da lutate Yarom u miru - što ćete cijeniti kada god poželite jednostavno doći od tačke A do tačke B uživajući u pogledu ili se recimo baciti u potragu za nekim od brojnih izgubljenih blaga.

A kada se zaželite akcije i adrenalina, dovoljno je da izvučete neko od gomile oružja, okrenete se oko sebe i negdje u blizini ćete sigurno pronaći protivnički kamp ili postrojenje koje treba osloboditi i predati u ruke pobunjenicima. Pri tome, protivnicima možete pristupiti na standardne načine, šunjajući se i pažljivo gaseći alarme, dok ih gađate lukom i strijelama - ili se možete osloniti na nešto glasnije mitraljeze ili haotične bacače plamena. A da i ne spominjemo nova gerilska oružja, koja će varirati od uređaja koji protivnike gađa CD-ovima sa Macarenom (dok svira samu Macarenu), preko onog koji će ih pržiti električnim nabojima, pa do prenosne artiljerije koju ćete ispaljivati sa vlastitih leđa.

Stranica 1 od 321