Kao velike ljubitelje Dishonoreda, ali i drugih igara majstora iz Arkane Studiosa, vijest o tome kako će njihov najnoviji naslov biti open world FPS sa gomilom oružja i fokusom na kooperativni multiplayer nas je, blago rečeno, iznenadila. Jer ipak govorimo o studiju koji živi i diše immersive sim žanr, gdje su kompleksni nivoi, sloboda pristupa igri i mogućnost improvizacije stubovi temelji cijelog iskustva.

Međutim, kako će se ispostaviti, iznenađenje smjerom u kojem je Arkane otišao sa Redfallom je nakon nekih desetak sati igre preraslo u, najmanju ruku, blago razočarenje.

***

Naime, dok smo u Dishonoredu uživali kako u istraživanju neobičnog svijeta, tako i u gameplay mehanikama koje su nam pri tome bile na raspolaganju, Redfall nažalost nudi tek naznake interesantnog svijeta, bez kompleksnih, interesantnih i isprepletenih gameplay mehanika koje bi ga upotpunile kao cjelinu i podigle na nivo viši od neinspirativne pucačine.

U Redfallu tako uskačete u čizme jednog od četiri lika, od kojih svaki ima po tri specijalne moći (koje nisu ni do koljena onima iz Dishonoreda), te zatim sami ili sa drugim igračima krećete put fiktivnog američkog grada kojeg su okupirali vampiri i njihovi sljedbenici.

Tamo vas pak čeka iskustvo čiju srž čini trčkaranje od jedne do druge lokacije na open world mapi, napucavanje protivnika na koje pri tome naiđete, te usputno prikupljanje novih oružja sa statistikama koje su za nijansu bolje od onih na oružjima koja već imate.

Kako bi stvar bila gora, igra pati i od omanje gomile tehničkih problema - od kursora koji nekada jednostavno prestane obilježavati stvari u menijima, pa do tekstura koje se nekada učitavaju i po 20-ak sekundi. A onda je tu i umjetna inteligencija protivnika - odnosno nedostatak iste, obzirom da su kultisti sa kojima ćete se napucavati izuzetno glupi i nimalo izazovni za savladati.

Još tužnije je to što zbog njihove gluposti - ali i nedostatka razrađenih stealth mehanika - možete komotno zaboraviti na šunanje i tihi pristup igri, u kojem smo toliko uživali u Dishonoredu. Ništa tiše nećete moći pristupati ni vampirima, koji će barem biti nešto interesantniji protivnici. I to iz dva razloga - kao prvo, ne možete ih ubiti regularnom paljbom, već isključivo vatrom, UV svjetlošću ili zabijanjem kolca u srce, te kao drugo jer dolaze u nekoliko različitih i vizuelno interesantnih varijanti. Od kojih su nama najzanimljiviji bili oni koji se sakrivaju u magli oko vas i zahtijevaju nešto više pažnje od običnih protivnika i drugih priglupih krvopija.

Ako ništa, samo napucavanje je solidno i čini nam se da bi moglo, zajedno sa atmosferičnim svijetom igre, biti koliko-toliko prihvatljiv razlog da zaigrate Redfall ukoliko već imate aktivnu Game Pass pretplatu. U suprotnom, radije se vratite Dishonoredu ili Preyu i prisjetite se zašto ste svojevremeno zavoljeli igre sa potpisom Arkane Studiosa.

Official Site

Post-postapokalipsa nikada nije izgledala ljepše nego u Horizonu, što dokazuje i najnovija ekspanzija prošlogodišnjeg Forbidden Westa. Jer osim što nas sa dotičnom vodi u predivne ruševine Los Angelesa, Guerrilla Games konačno ostavlja prethodnu generaciju konzola iza sebe, lansirajući Burning Shores isključivo u verziji za PlayStation 5, što će nekoliko spektakularnih trenutaka nove avanture itekako opravdati svojom grafičkom grandioznošću.

No, krenimo nekim redom - pred nama je jedna od onih ekspanzija koje se nadovezuju direktno na kraj svog prethodnika i uopšte je nećete moći započeti ukoliko niste odigrali posljednju misiju Forbidden Westa. Ali, jednom kada Aloy stigne na obale Los Angelesa, priča će se zahuktati, a naša heroina će kroz nekoliko interesantnih i bombastičnih misija pokušati zaustaviti novu prijetnju ljudskoj civilizaciji, za čiji opstanak se tako grčevito borila u prethodnim igrama.

Zajedno sa njom ćete usput pobliže upoznati i jedno od novih plemena iz prošlog nastavka, a priča će se dotaći i za serijal standardnih tema poput slijepe tradicije koja koči progres, ali i egoističnih lidera kojima možemo zahvaliti na smaku svijeta, od kojeg se planeta u igri i dalje oporavlja.

Naravno, upravo je taj svijet glavna zvijezda ekspanzije, baš kao i u Forbidden Westu, ali i Zero Dawnu prije njega. LA i okolica su ovdje, nakon stoljeća tektonskih pokreta, iskomadani na dijelove i ispresijecani rijekama lave koje su savršen kontrast tirkizno plavom okeanu, dok horizont paraju ruševine nebodera obraslih zelenilom. I to nebodera iznad i između kojih ćete letjeti na svom robo-pterodaktilu, rješavajući glavne i sporedne misije... kojih je možda i moglo biti nešto više. Sa druge strane, svijet igre je i više nego veličanstven, te krije sasvim dovoljno tajni i resursa sa kojima ćete otključati nova oružja i setove armora, usput se boreći sa nekim starim, ali i nekim novim robotima i mašinama.

Istina, sama borba ne donosi neke veće izmjene niti se posebno razlikuje od one u Forbidden Westu, iako određena nova oružja i vještine omogućavaju da sukobima pristupite iz nešto drugačijih uglova. Poput recimo onog iz zraka nakon što otključate vještinu da nakratko koristite oružja tokom lebdenja sa svojim vjernim gliderom. Ovdje također vrijedi napomenuti i to kako je penjanje po okolnim stijenama i ruševinama i dalje izuzetno ograničeno, te kako nervira svojom krutošću - iako ćete ga tokom regularnog istraživanja uglavnom moći zanemariti zahvaljujući svom letećem mountu.

Najkraće rečeno, Burning Shores donosi još malo Horizona kakvog ga pamtimo - i kakvog ga volimo. Što će reći vizualno predivnog, interesantnog za istraživati i punog mašina i robo-dinosaurusa sa kojima se zabavno boriti u pauzama od otkrivanja novih detalja priče. I to priče koja je možda nešto manje interesantna nakon što smo otkrili misteriju Zero Dawna, ali dovoljno intrigantna da opravda izlet u ruševine sunčanog Los Angelesa.

Official Site

Ne znamo za vas, ali nama je uvijek zabavno tražiti slučajne poveznice između različitih igara. Tako smo, nedugo nakon igranja maestralnog Resident Evila 4 potamanili još koju stotinu zombija u Dead Islandu 2, gdje horizontom iznad Los Angelesa dominira popularni Hollywood znak… a sve to netom prije nego ćemo se u istom tom Los Angelesu, ispod istog tog Hollywood znaka, izgubiti u Horizon ekspanziji Burning Shores.

No, zanemarimo na trenutak druge igre - iako je LA tehnički dio sjevernoameričkog kontinenta, Dead Island 2 i dalje krasi sunčana atmosfera tropskog otoka. A dok budete lutali po Santa Monici, Bel Airu i brdima Hollywooda, istraživaćete lokacije podijeljene u zasebne zone, gdje ćete pak pronaći sve što biste u Los Angelesu i očekivali - od filmskih setova, preko ekstravagantnih vila holivudskih zvijezda, pa do zabavnih parkova i luksuznih hotela.

Naravno, na svakoj od tih lokacija će vas čekati na deseci, ako ne i stotine zombija - uglavnom sporih i klasičnih, ali ponekad i nešto bržih i opasnijih, koje ćete tamaniti na sve moguće načine. Ili, da budemo precizniji, uglavnom borbom na blizinu sa bilo kakvim oružjem ili alatom kojeg se dočepate. Bejzbol palica? Klasika. Grablje? Zašto da ne. Sjekira ukrašena američkom zastavom? Itekako upotrebljivo. I uz to patriotski.

Dotična oružja ćete moći i unapređivati sa raznim dodacima kako bi otključali specijalne bonuse, poput npr. električne ili vatrene štete, što će vam pak biti od koristi u kombinacijama sa opasnim materijama u vašoj neposrednoj blizini. Zombiji se ka vama teturaju kroz kakvu lokvu? Raspalite po njima sa oružjima sa električnom štetom i uživajte u predstavi!

I tu dolazimo do higlighta igre - zombiji koji vam se nađu na putu će se od vaših udaraca i napada raspadati, goriti i topiti na vrlo uvjerljive načine, sve sa mesom koje će otpadati sa njih ili recimo očima koje će visiti iz duplji kao u kakvom trashy hororu. Eh sad, da je navedeni sistem tehnički impresivan - u to nema sumnje. Ali da je posebno interesantan... ne bismo rekli. Pogotovo ne na duže staze, što je problem i zbog toga što ćete vatrena oružja otključati tek nakon nekoliko sati igre.

Nažalost, nama je Dead Island 2 u tom trenutku već postao dosadnjikav i repetitivan, čemu nisu doprinosile ni misije koje nisu posebno maštovite. Baš kao ni likovi koji će vas slati na iste, obzirom da su vrlo iritantni u svojim nastojanjima da karikiraju celebrity kulturu, influencere i druge pojave sa kojima nas moderno društvo davi iz dana u dan.

Najkraće rečeno, igri nedostaje nešto što bi je učinilo posebnom i interesantnom, poput recimo opasnijih zombija koji bi noću izašli na ulice grada u Dying Lightu - a da i ne spominjemo parkour sistem koji tu igru diže na znatno viši nivo u odnosu na Dead Island. I ne, grafički sistem koji zombijima pomaže da se raspadaju na realistične načine nije as koji igra može izvući iz rukava kako bi propisno oborila vilice na pod.

No, ako ste raspoloženi za tamanjenje zombija u sunčanom Los Angelesu i spremni ste tolerisati jednostavnu akciju, dosadnjikav crafting i neinspirativne specijalne vještine vašeg lika, Dead Island 2 bi vas možda i mogao zabaviti na vikend ili dva.

Official Site

Kako pristupiti izradi remakea jedne od najboljih akcionih igara svih vremena i naslova koji je ostavio neizbrisiv trag na cijelom jednom žanru? Šta osvježiti? Šta izbaciti? Šta ne dirati ni po koju cijenu?

I dok bi odgovori na ta pitanja mogli djelovati očigledni nakon igranja Resident Evil 4 remakea, sigurni smo da je posao kojeg se Capcom prihvatio bio sve samo ne jednostavan. Uostalom, koliko je Resident Evil 4 utjecao na pucačine iz trećeg lica u ovih skoro dvadeset godina od svog izlaska, toliko smo u međuvremenu dočekali i novih ideja u žanru.

Ali, kako će se ispostaviti, original je bio toliko genijalan da Capcom nije morao puno toga mijenjati kako bi Resi 4 približio novoj generaciji igrača. Igru ćete tako i dalje igrati kao Leon S. Kennedy, specijalni agent na misiji spašavanja kćerke američkog predsjednika od misterioznih kultista. I dalje ćete tumbati staru opremu i oružja u inventaru, te kupovati nova od legendarnog trgovca sa britanskim naglaskom. I sve to vrijeme ćete lutati po dobro poznatim lokacijama, uživajući u vrhunskoj survival horor atmosferi i maestralnom tempu igre. Jer Resi 4 savršeno dobro zna kada vas opkoliti sa bezbroj Ganadosa, kada vas baciti u ralje nekog od fenomenalnih bossova, a kada vam dati da predahnete.

Sa druge strane, tu je i nekoliko povećih izmjena i noviteta, od kojih ćete prvo primjetiti to kako se sada možete kretati i pucati u isto vrijeme - što je nama bilo i više nego prirodno, pogotovo uz izmjene u ponašanju protivnika, koji su agresivniji i opasniji nego ikada.

Osim toga, Capcom je uklonio i nekoliko sekvenci poznatih iz originala, što nam i nije puno smetalo, dok je neke značajno izmjenio. Uključujući i određene boss borbe, poput recimo borbe noževima sa Krauserom - što je pak bilo i za očekivati, obzirom da je samo korištenje noža ovaj put potpuno drugačije. Naime, bilo da ga koristite za napade na protivnike (uključujući i nove stealth napade sa leđa), bilo da ga koristite kako biste se odbranili od mutiranih seljaka kojima upravljaju Las Plagas paraziti, vaš vjerni nož se može slomiti, nakon čega ga morate popraviti kod već spomenutog trgovca. I to za nemale pare.

Ali, isto tako, pravovremeno pariranje protivničkim udarcima sa popravljenim nožem vam često može spasiti život i izvući vas iz gustih situacija - što je zapravo idealan način testiranja vaših refleksa i odlična zamjena za quick-time sekvence iz originala.

I gdje god se okrenete u remakeu, zapazićete nešto slično - pametne izmjene i osvježene mehanike tamo gdje je istim mjesto, ali i nepromjenjene lokacije i borbe koje su bile savršene takve kakve jesu. Ili recimo opasne protivnike koji će se kretati dovoljno nepredvidivo da ćete u ključnim trenucima ostajati bez vrijedne municije za svoja najjača oružja.

Sve to Resident Evil 4 čini fantastičnim remakeom koji možda neće revolucionizirati žanr - kao što je to pošlo za rukom originalu - ali će vas definitivno zabaviti i redovno držati na ivici sa svojom napetom atmosferom, vrhunskom akcijom i tempom na kojem bi mu mnoge igre i dan danas mogle pozavidjeti.

Official Site

Kao ljubitelje city building igara koji su digli ruke od PC gaminga, vijest kako će Anno 1800 biti prvi ikada nastavak u 25 godina postojanja serijala objavljen na konzolama nas je itekako obradovala. A kada smo ubrzo nakon toga konačno i zaigrali Anno 1800 Console Edition, sa zadovoljstvom vam možemo saopštiti da se čekanje isplatilo.

I dok igra nudi ne samo singleplayer, već i multiplayer, mi smo se fokusirali na klasično solo city building iskustvo. No, čak i tu Anno 1800 nudi dva moda - prvi u kojem pratite priču igre i koji će vam sa svojim jednostavnim questovima praktično poslužiti kao dugi tutorial, te drugi mod koji zapravo nudi sandbox iskustvo, gdje ćete graditi svoj grad sa nešto više slobode i onako kako želite.

I tu dolazimo do samog građenja vaših gradova, koje će početi jednostavno, te se zatim zakomplikovati u klasičnom Anno maniru. U prevodu, prvo ćete izgraditi kuće za svoje stanovnike, te ribnjak kako biste im obezbijedili nešto hrane - ali i skladište za višak resursa. No, kako vaše stanovništvo bude raslo, tako će rasti i njihovi zahtjevi i očekivanja, pa ćete ubrzo dizati njihove stambene objekte na sve više i više nivoe, gradeći vatrogasne i policijske stanice, ili recimo pubove gdje će se ekipa zabavljati, te crkve u kojima će se moliti.

Par sati kasnije, otvaraćete i brojne rudnike, ali i započinjati trgovinu sa susjednim gradovima - i to sve kako bi obezbijedili nove i resurse koje nemate na svojoj teritoriji. A sa njima ćete pak moći privući još edukovanije stanovništvo, nudeći im dodatne pogodnosti i poboljšavajući im životne uslove kako bi bili sretniji.

Ovdje moramo posebno pohvaliti i Ubisoftovu ekipu iz studija Blue Byte na interfejsu odlično prilagođenom konzolama, te na pratećim kontrolama. Menije za gradnju ćete tako otvarati sa lijevim i desnim triggerom na gamepadu, nakon čega ćete imati pristup tabovima sa odvojenim kružnim menijima. A tamo će vas čekati brojne građevine, koje će biti logično raspoređene i grupisane kako bi vam igra olakšala život. Tako ćete npr. U jednom od menija pronaći sve moguće građevine vezane za proizvodnju hljeba - od farme pšenice, preko mlinova, pa do pekare.

Jedino što nam je zasmetalo tokom igranja su bila nešto duža učitavanja snimljenih pozicija, te sporija učitavanja detaljnijih tekstura i modela prilikom zumiranja pogleda na vaš grad. No, čak i uz te minorne mane, Anno 1800 Console Edition je city building naslov koji možemo preporučiti svim ljubiteljima žanra, ali i onima koji sa njim nisu imali puno dodira, a koji ovih dana na svojim konzolama žele zaigrati nešto drugačije i opuštenije.

Official Site

Kad se samo sjetimo kako nam je pauza između drugog i trećeg nastavka Diabla djelovala kao vječnost... eh kako smo bili mladi i naivni te davne 2012., ni ne sluteći da ćemo Diablo IV čekati tek nešto kraće nego Diablo III - 11 umjesto 12 godina. A još manje smo slutili kako će nam pauze od 5 do 10 godina između nastavaka većih igara postati puno normalnije...

No, ko čeka taj i dočeka, pa smo tako proteklog vikenda objeručke prihvatili šansu da zaigramo prvu betu novog Diabla, uoči njegovog izlaska 06. juna.

Sama beta nam je ponudila prvo od pet velikih područja koja ćemo moći istražiti na open world mapi finalne verzije igre, te tri od pet igrivih klasa - Barbariana, Roguea i Sorcerera - dok će preostale dvije - Druid i Necromancer - biti dostupne u otvorenoj beti od 24. do 26. marta.

I odmah na početku, bez da vas držimo u neizvjesnosti, možemo reći kako bi Diablo IV vrlo lako mogao opravdati naša visoka očekivanja. Igra izgleda i zvuči fantastično i atmosferom je puno bliža Diablu II nego kontroverznom trećem nastavku. Sva područja i tamnice koje smo posjetili djeluju grublje, prljavije i nekako... oštrije od bilo čega što smo vidjeli u Diablu III.

Pri tome, tamanjenje demona i čudovišta je i dalje prvoklasno i još jednom dokazuje kako Blizzard itekako zna ponuditi vrhunski feedback prilikom izvođenja raznoraznih napada i magija. Istina, još uvijek nismo isprobali sve klase, a kamoli sve njihove vještine, ali ako je suditi po Incinerate magiji sa kojom nas je oduševio Sorcerer, igri se dobro piše. Jer Incinerate ne samo da propisno drma kameru, već i DualSense kontroler sa odličnim haptičkim feedbackom, a uz to je praćena i sa gromoglasnim zvučnim efektima, te od neprijatelja ostavlja samo kosti i pepeo - zbog čega nam ni u jednom trenutku nije dosadila, niti je postala išta manje impresivna čak ni nakon desetak sati druženja sa igrom.

Povrh toga, Diablo IV donosi i osvježeni skill tree, koji vam nudi visok nivo fleksibilnosti, bilo da se sa svojim likom želite specijalizirati u određenom smjeru, bilo da želite koristiti više različitih tipova vještina i magija. I kao šlag na tortu, tu je i loot sistem koji vas dodatno motiviše da eksperimentišete, sa komadima armora i oružjem koji pored regularnih bonusa mogu ponuditi i razne magije koje još uvijek niste otključali - baš kao i u Diablu II.

Sada još samo da je dočekati juni i finalnu verziju igre, jer ako je suditi po beti, čeka nas pakleno vrelo ljeto i brojne neprospavane noći na putu do pakla i još jednog susreta sa njegovim vladarima.

Official Site

Kada smo prije nekoliko dana dobili priliku zaigrati Scars Above - igru za koju do tog trenutka nikada nismo čuli - sve što smo znali o njoj je pomalo iznenađujuća činjenica kako je potpisuje Mad Head Games, studio iz susjedne nam Srbije. I to studio koji osim timova u Novom Sadu i Beogradu čini i tim iz Sarajeva, što je bilo drugo ugodno iznenađenje. A onda je uslijedilo i treće - pred nama je bila, kako će se ispostaviti, interesantna i više nego solidna akciona avantura.

Istina, Scars Above bi vas vrlo lako mogao podsjetiti na neke druge i puno poznatije naslove - muzika u igri tako u sjećanje priziva Mass Effect, njena atmosfera Returnal, a biće tu i elemenata drugih igara, od active reload sistema nalik na onaj iz Gears of Wara, pa do checkpointa koji respawnaju protivnike, ali ostavljaju otvorenim sve pronađene kratice na nivou kao u Dark Soulsu.

I, što je najbolje, kombinacija svih tih elemenata jednostavno - funkcioniše. Igra je izazovna i nekoliko protivničkih hitaca je dovoljno da vas vrati na posljednji checkpoint. Ali, isto tako, uz dobre reflekse, precizno nišanjenje i pametno korištenje okoline i oružja koja imate na raspolaganju, akcija i napucavanje postaju izuzetno zanimljivi i zabavni.

Protivnik koji će vam u jednom trenutku predstavljati ogromnu prepreku sa svojim oklopom će tako postati puno manja prijetnja kad shvatite da ga možete zalediti sa ledenom municijom kako bi lakše pogodili njegove slabe tačke. Ili ćete sa osmijehom prigrliti novu taktiku kada shvatite da, na primjer, možete povećati štetu koju nanosite protivnicima ako ih krenete gađati električnom municijom dok se šepure kroz okolne lokve i močvare.

U pauzama između akcije i borbi sa opasnim protivnicima ćete istraživati igrine vanzemaljske nivoe, uglavnom u potrazi za novim detaljima priče i specijalnim predmetima koji vam podižu iskustvo i omogućavaju otključavanje novih vještina. I dok su dotične vještine i bonusi uglavnom neinspirativni, priča igre je intrigantna i natjerala nas je da se zapitamo šta se desilo sa posadom broda naše heroine - ali i samim brodom - nakon što su krenuli u misiju istraživanja misterioznog vanzemaljskog objekta koji se jednog dana pojavio u Zemljinoj orbiti.

A obzirom da nas je ta premisa dovoljno zaintrigirala, a solidna akcija potom zadržala uz igru već nekoliko sati, nije nam bio problem ni zanemariti poneku manu (poput recimo krutih animacija kretanja i ne baš idealnih animacija lica tokom dijaloga i cut scena), tako da Scars Above jedva čekamo nastaviti igrati. A od ekipe iz studija Mad Head Games u budućnosti definitivno očekujemo još bolje i veće stvari.

Official Site

Nakon što su nam sa svojim Nioh serijalom pokazali kako znaju napraviti i više nego solidan soulslike akcioni RPG, Team Ninja se sada vraća svojoj viziji žanra sa igrom koja nastavlja tamo gdje je Nioh 2 stao.

A tamo gdje nas je Nioh vodio u mitološku verziju feudalnog Japana, Wo Long: Fallen Dynasty nas vodi u čudovištima preplavljenu drevnu Kinu - i to u vrijeme Tri kraljevstva, gdje ćete se boriti rame uz rame uz neke stvarne historijske ličnosti. Istina, u početku bi vam moglo biti tešo da upratite ko, šta, gdje i zašto radi u priči igre, ali ćete sa vremenom početi da pamtite likove i stvari će vam postati bar za nijansu jasnije.

Sa druge strane, srž igre - što će reći njena akcija - je i dalje na vrhunskom nivou. Protivnici su opasni, bossovi još i više, a zamke redovne, što igru čini prilično izazovnom. Istovremeno, neki od elemenata inspirisanih maestralnim Sekirom je čine svježijom i pristupačnijom. U Wo Longu se tako možete i šunjati, te protivnike napadati fatalnim udarcima sa leđa, pri čemu će vam od pomoći biti i mogućnost skakanja i iskorištavanja vertikalnosti igrinih nivoa. A onda su tu i spirit skala umjesto stamine, koja će vam olakšavati da protivnike oslabite pravovremenim blokiranjem njihovih udaraca, kao i zastave koje ćete pronalaziti po nivoima i koje će vam služiti kao checkpointi, ali i za dizanje morala - što će vas pak činiti jačim.

Pored jednostavnog stealtha (koji je, istini za volju, mogao i trebao biti nešto razrađeniji), te spomenutih zastava, igru će lakšom činiti i vaši NPC saveznici koje ćete moći pozvati u pomoć - ako već niste u pomoć pozvali druge igrače. Koji vam se, u klasičnom Dark Souls maniru, mogu suprotstaviti i u posebnim invazijama.

Ali, ima Wo Long i svojih mana. I dok nam neke od njih - poput sjena, a nekada čak i protivnika koji se učitavaju tek kada im priđete na desetak metara - nisu puno kvarile dojam, jedna druga jeste. Naime, ako ugasite igru jer ste recimo npr. premoreni i nakon detaljnog istraživanja nivoa odlučite dići ruke od borbe sa bossom - Wo Long će vas idući put vratiti na sami početak tog nivoa. I pri tome će resetovati kompletan progres sa zastavama i ubijenim mini-bossovima, umjesto da vas recimo vrati na posljednju podignutu zastavu, ako već ne i na tačno mjesto gdje ste igru ugasili, kao što je to slučaj u FromSoftware naslovima.

No, čak i uz navedene mane, Wo Long nas je ugodno iznenadio i dobro zabavio. Sa odličnom borbom fokusiranom na pravovremeno odbijanje protivničkih udaraca, dobrodošlim stealthom i interesantnim svijetom i protivnicima, u pitanju je soulslike itekako vrijedan pažnje svakog ljubitelja žanra.

Official Site