Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

četvrtak, 31 Decembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Sackboy: A Big Adventure

Taman kada smo pomislili kako je Sony digao ruke od LittleBigPlaneta, odlučili su nas iznenaditi sa 3D platformerom sa glavnom zvijezdom ovog serijala - Sackboyem. A da bi iznenađenje bilo još veće, ispostavilo se kako je Sackboy: A Big Adventure jedan od boljih 3D platformera u proteklih nekoliko godina.

Za početak, Play, Create, Share filozofija, koja je činila okosnicu LittleBigPlanet igara, kao i najnovijeg Media Molecule naslova Dreams, je ovdje stvar prošlosti, obzirom da se razvojni tim Sumo Digital u potpunosti fokusirao na njen Play aspekt. Usput su iza sebe ostavili i 2D korijene serijala, bacajući Sackboya u punokrvno 3D okruženje, po kojem ćete skakati i istraživati maštovite nivoe, pokušavajući prikupiti što više bodova i drugih bonusa - odnosno različitih kostima za vašeg lika.

A kao što možete i sami vidjeti, igra je zadržala sav šarm svojih prethodnika, te izgleda šareno i živo, sa nivoima sačinjenim od svakodnevnih predmeta, koji će varirati od biljaka i konzervi, pa do šljokica i tepiha - čiju teksturu ćete zaista i osjetiti pod prstima zahvaljujući haptičkim motorima DualSense kontrolera.

Naravno, sam po sebi, šarm nam ne bi puno značio da srž igre nije na zadovoljavajućem nivou. Srećom, Sumo Digital je uspio u svojoj namjeri da nam ponudi izuzetno zabavan i opuštajući 3D platformer, koji će vam dati sasvim dovoljno prostora da nivoe završite bez puno problema. U isto vrijeme, na njima će sakriti sasvim dovoljno bonusa da ćete neke morati odigrati barem 2-3 puta ukoliko želite prikupiti sve što se krije u njihovim nekada mračnim, a nekada šarenim kutcima.

Povrh toga, uživanju u igri će dodatno doprinositi i njena muzika - naime, na soundtracku Sackobyeve nove avanture su se našle neke dobro poznate, ali i neke manje popularne, iako ništa manje interesantne pjesme. I dok će muzika na svakom nivou biti dobra, highlight igre su svakako nivoi na kojima će svaki element poskakivati i kretati se u ritmu muzike, poput recimo onog na kojem je svirao Uptown Funk od Brune Marsa, mada je nama podjednako velik osmijeh izvukao i podvodni nivo po kojem smo lutali uz King Gizzard and the Lizard Wizard i njihovu Fishing for Fishies.

Usput, prije nego naš osvrt na igru privedemo kraju, red bi bio spomenuti i to kako ćete, ukoliko Sacboya zaigrate na PlayStationu 5, snagu Sonyeve nove konzole osjetiti i u vrhunskim vizualima prikazanim u kristalno čistoj 4K rezoluciji i 60 frameova u sekundi, kao i skoro-pa-instantnim učitavanjima svakog nivoa, koja će trajati svega nekoliko sekundi.

Sve to Sackboy: A Big Adventure čini iskustvom itekako vrijednim pažnje svakog vlasnika PlayStationa 5 - a pogotovo onih koji vole opuštajuće i šarene 3D platformere, bilo da su im oni prvi izbor, bilo da će im poslužiti tek kao predah od svih onih mračnijih i ozbiljnijih igara koje ćemo igrati ove zime.

Official Site

četvrtak, 24 Decembar 2020 12:00

IGRALI SMO: Demon’s Souls

Kada smo prije nekih desetak godina, u želji da upotpunimo svoju kolekciju PS3 ekskluziva, iz Hong Konga naručili američku verziju Demon’s Soulsa, nismo bili svjesni u šta se zapravo upuštamo.

Ubrzo potom, neznanje je ustupilo mjesto zbunjenosti - pred nama je bila igra koja nas je ubila na kraju tutoriala i nastavila se kao da se ništa nije desilo, dok smo je mi pokušavali restartovati i ponovo pronaći tog prokletog Vanguard bossa.

Od tog dana, na pameti nam je bila samo i isključivo osveta - a sa PS5 remakeom igre ispred nas, odlučili smo da je krajnje vrijeme da istu konačno i realizujemo...

***

Međutim, ispostavilo se kako Demon’s Souls u ovih jedanaest godina, otkako je prvi put ugledao svjetlo dana, nije ni na sekundu izgubio na oštrini. Štaviše, Vanguard nas je i ovaj put sravnio sa zemljom na kraju tutoriala, da bi nas igra ponovo šokirala svojom beskompromisnošću, povremeno nam oduzimajući teško stečene levele - i redovno nam oduzimajući pola health bara, koji bi vratila na puni tek kada bismo pobijedili nekog od većih bossova.

I znate već kako Souls igre funkcionišu - svaki zamah oružjem i svako izmicanje protivničkom napadu će vam oduzimati staminu, svaki protivnik će biti opasan, a duše koje prikupite njihovim ubijanjem i istraživanjem svijeta ćete koristiti kako za levelovanje, tako i za unapređivanje opreme. Naravno, ukoliko zaginete, duše koje nosite sa sobom ćete izgubiti privremeno, a zatim i zauvijek, ukoliko ih ne uspijete pokupiti bez da u međuvremenu ponovo nastradate.

Uz to, Demon’s Souls remake je zadržao i više-manje sve ostale karakteristike originala, tako da je kostur igre i dalje tu - ali upakovan u potpuno nove vizuale, bogatije specijalnim efektima, novim animacijama i detaljnijim lokacijama, modelima likova i teksturama.

srijeda, 16 Decembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Exit the Gungeon

Ako je vjerovati kalendaru i našem klimavom sjećanju, u Gungeon smo ušli još u aprilu 2016. - što bi značilo da je vrijeme da iz njega konačno i izađemo.

***

Godinu dana nakon što su lansirali Exit the Gungeon na Apple Arcadeu i nekoliko mjeseci nakon što su ga ponudili PC i Switch igračima, Devolver Digital je svoju novu arkadnu pucačinu izbacio i u verziji za PlayStation, gdje smo ga strpljivo čekali.

I nije nam dugo trebalo da shvatimo kako se čekanje isplatilo, obzirom da je u pitanju još jedna vrhunska arkada koja nastavlja tačno tamo gdje je stao njen prethodnik, ali uz nekoliko ključnih razlika.

Umjesto top-down perspektive, iz koje smo igrali Enter the Gungeon, u Exitu ćete akciju posmatrati sa strane. Međutim, pri tome se nećete kretati sa lijeve strane ka desnoj, kao u tipičnom sidescrolleru, već ćete se zateći na liftu koji konstantno juri ka gore, gdje vas čeka izlaz iz Gungeona.

A dok lift bude jurio ka nevidljivim nebesima, vi ćete se napucavati sa bezbroj protivnika, izbjegavajući njihove hitce kako pravilnim pozicioniranjem, tako i korištenjem skokova i dodge-roll poteza, koji vas nakratko čine neranjivim.

Naravno, kao i prilikom prošle posjete Gungeonu, ni ovaj put vam neće nedostajati oružja, pa ćete simpatične i šarene - a bogme i opasne - protivnike pucati sa svim i svačim. I to doslovno - od najobičnijeg Kalašnjikova, preko gitare koja će ih gađati notama, pa do kojekakvih energetskih oružja ili recimo slova “r”, koje će ih gađati slovima “b u l l e t s”, istovremeno naglas izgovarajući riječ “bullets”.

Tokom igre, spašavaćete i razne NPC-ove, koji će vam kasnije prodavati specijalne bonuse - ili vam dati priliku da zaigrate nekoliko različitih mini-igara. Dotične će pak varirati od svojevrsnog flipera, pa do svojevrsne kopije Angry Birdsa (u koji žanr uopšte svrstati Angry Birds?) i uvijek će biti zabavne, iako ćete ih nekada preskočiti, jureći ka idućem nivou u želji da ovaj put pobijedite posljednjeg bossa i konačno izađete iz Gungeona.

Nažalost, nama to još uvijek nije pošlo za rukom - ali budite sigurni da ćemo nastaviti pokušavati, jer je Exit the Gungeon idealan naslov za igrati u trenucima kada nemamo puno vremena, ali se želimo opustiti i zagrijati prste uz nešto izazovno, šareno i kvalitetno.

Official Site

utorak, 08 Decembar 2020 13:00

IGRALI SMO: The Pathless

PlayStation 5 je konačno stigao, a sa njim i The Pathless - i još jedan krug se zatvorio.

***

Osnovan od strane bivših članova studija thatgamecompany, inače zaslužnog za predivni Journey, Giant Squid je od svojih samih početaka nastavio sa tradicijom kreiranja interesantnih igara. Tako su nam prvo ponudili meditativnu podvodnu avanturu Abzu, a sada i The Pathless, još jedan naslov koji obiluje nesvakidašnjom ljepotom i misterijom, prizivajući u sjećanje ne samo svoje spiritualne prethodnike, već i legendarni Shadow of the Colossus. I sve to bivajući jedinstveno iskustvo, potpuno drugačije od svega što ste do sada igrali.

Eh sad, ukoliko se pitate o kakvim mi tu krugovima pričamo, dozvolite da vas podsjetimo kako je The Pathless objavila Annapurna Interactive, izdavačka kuća osnovana upravo od strane bivših uposlenika Sony Interactive Entertainmenta. I to uposlenika koji su za vrijeme PlayStationa 3 pod Sonyjev krov doveli neke vrhunske indie developere - uključujući i thatgamecompany.

No, dosta lekcija iz historije - vrijeme je da vam kažemo zašto je The Pathless vrijedan vaše pažnje, iako ga je najbolje zaigrati na slijepo, otkrivajući njegove vrline iz prve ruke.

utorak, 01 Decembar 2020 13:00

RECENZIJA: Neighbours back From Hell

Neighbours From Hell je jedna od onih igara koje smo igrali kao klinci i za koje smo bili ubijeđeni da su potonule u zaborav - sve dok u inboxu nismo zatekli press release sa najavom njenog remastera, najavljenog u verzijama za PC i konzole. I to remasteru obje igre iz serijala (originalnog Neighbours From Hella i njegovog drugog nastavka, podnaslova On Vacation), koji se na hard disku našeg PlayStationa 4 našao već nekoliko dana kasnije.

***

Ukoliko ste igrali navedene originale, odmah vam možemo reći kako se u njihovim remasterizovanim verzijama apsolutno ništa nije promijenilo - osim vizuala koji su sada prikazani u većoj rezoluciji.

Drugim riječima - i dalje su u pitanju point’n’click avanture koje ćete igrati iz sidescrolling perspektive, pokušavajući iščupati živce svom dosadnom komšiji tako što ćete mu podmetati različite smicalice i zamke u njegovoj vlastitoj kući.

Srećom, za razliku od avantura iz 90-ih, ovdje će svaka “zagonetka” biti logična i laka za isplanirati uz malo razmišljanja. U kanti za smeće ste pronašli koru od banane? Postavite je na pod i gledajte kako se komšija lomi. Naišli ste na kremu za cipele u hodniku? Podmetnite je komšiji umjesto sapuna dok se bude kupao. Ili mu sabotirajte fotelju prije nego sjedne da čita novine. Ili odvrnite slavinu za vodu u podrumu, pa iz zida izvucite kablove sa strujom kako bi ga ista spržila kada bude silazio do svog radnog stola… Uglavnom, shvatate poentu.

Pri tome, u nekim misijama ćete nailaziti i na dodatne prepreke - nekada će to biti komšijin papagaj, koji će podići uzbunu ukoliko se predugo zadržite u prostoriji sa njim, ili komšijina mama, koja će vas prebiti i oduzeti vam jedan od tri “života” koja imate na raspolaganju u svakoj misiji.

I tu dolazimo do jedinog problema - i ne, nije u pitanju sistem života, obzirom da je igra izuzetno lagana, tako da su vrlo male šanse da ćete ikada izgubiti sva tri prije nego obavite svoje ciljeve. Naime, likovi u igri izledaju, jednom riječju - groteskno, počevši od komšije, pa do njegove majke, komšinice na koju je bacio oko ili upitnih (neki bi rekli i rasističkih) karikatura Indijaca i Kineza koje ćete sretati u misijama na godišnjem odmoru.

Pa, ukoliko vam ne smeta gledati u ružne likove, Neighbours back From Hell bi vas sa svojim smicalicama mogao zabaviti na nekoliko sati, bilo da ste igrali i uživali u originalima, bilo da se prvi put susrećete sa ovim serijalom.

Official Site

utorak, 01 Decembar 2020 13:00

RECENZIJA: Call of Duty: Black Ops Cold War

Koliko je ime igre dugo i nezgrapno, Call of Duty: Black Ops Cold War bi vas toliko mogao i iznenaditi - i to ponajviše svojom singleplayer kampanjom, koju smo spremni proglasiti najboljom Call of Duty kampanjom još od Infinite Warfarea, ali i jednom od najboljih kampanja u historiji serijala.

***

Smješten u jeku Hladnog rata, Cold War vas stavlja u čizme potpuno novog lika, čiju pozadinu možete do određene mjere i sami oblikovati. I to ne samo narativno, birajući da li želite igrati kao bivši pripadnik britanske obavještajne službe MI6, ili recimo kao odmetnuti agent KGB-a - već i mehanički. Naime, na početku kampanje ćete odabrati do dvije specijalne karakteristike za svog lika, koje će se ogledati u perkovima poput onih iz multiplayera, kao što su recimo brže nišanjenje ili nošenje većeg broja bombi.

Još i više od kreacije lika bi vas mogli iznenaditi povremeni dijalozi i donošenje odluka od kojih će ovisiti dalji razvoj događaja - što je nešto što definitivno nismo očekivali od novog Black Opsa (iako smo, ako nas sjećanje dobro služi, nešto slično vidjeli još u Black Opsu 2). Naravno, od Cold Wara ne trebate sad očekivati dubinu kakvog RPG-a, ali ako nas pitate, Treyarchu i ekipi je pošlo za rukom da nam prodaju iluziju priče na koju možemo i sami utjecati.

Sama priča, baš kao i misije kroz koje će je igra pričati, su vrlo interesantni i uspijevaju u svojoj namjeri da novi Black Ops pretvore u špijunski triler, koji će vam za svaku bombastičnu i eksplozivnu sekvencu ponuditi i nešto drugačije, od praćenja tajnih agenata po uličicama i kafanama Istočnog Berlina, pa do šunjanja po glavnom štabu KGB-a.

Sve to - zajedno sa momentima koji podsjećaju ni manje ni više nego na Stanley Parable - Cold War čini vrhunskim singleplayer iskustvom u kojem smo uživali od prve do zadnje minute. I iskustvom u kojem planiramo uživati ponovo, odigravajući kampanju još koji put, kako bismo još se još malo napucavali sa protivnicima i usput vidjeli varijacije u priči prilikom donošenja drugačijih odluka.

A onda je tu i multiplayer, sa standardnim kooperativnim tamanjenjem zombija, ali i solidnom ponudom kompetitivnih modova, uključujući neke stare, ali i neke nove (sa većim mapama, više igrača i vozilima u kojima ćete juriti okolo). Očekivano, srž samog multiplayera se nije mijenjala i biće dobro poznata svakome ko je ikada zaigrao Call of Duty multiplayer - što će reći da će drugi igrači trčati okolo kao nadrogirani zečevi, ubijajući vas u tren oka, dok se vi pokušavate orijentisati i preživjeti duže od 15-ak sekundi. Ali, jednom kada uhvatite ritam Cold War multiplayera, neće vam biti teško uživati u napucavanju i nadmudrivanju sa drugim igračima. Još ako volite dobru staru Nuketown mapu, vašoj sreći neće biti kraja.

Mi ćemo se pak multiplayeru okrenuti povremeno, presretni što umjesto killstreakova Black Ops i ovaj put nudi scorestreakove sa kojima je lakše iskoristiti neke od zabavnijih gadgeta - poput eksplozivnog autića na daljinsko upravljanje. A to što ćemo uz regularni multiplayer sebi prikratiti iščekivanje Cold War verzije Warzone battle royale moda, koja bi trebala postati dostupna početkom decembra, nam dođe kao šlag na tortu.

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego preporučiti Cold War svim ljubiteljima serijala i virtuelnog napucavanja - pogotovo ako ga možete zaigrati na PlayStationu 5, gdje će adaptivni triggeri na DualSense kontroleru, zajedno sa njegovim haptičkim motorima, akciji dodati potpuno novu dimenziju i još dublje vas uvući u svijet igre. Sa odličnom kampanjom, te standardno dobrim Zombie i multiplayer modovima, novi Black Ops je igra itekako vrijedna vaše pažnje i vremena.

Official Site

srijeda, 25 Novembar 2020 13:00

RECENZIJA: PlayStation 5

Brz. Tih. Elegantan. PlayStation 5 je sve to - i mnogo više.

No, navedene karakteristike vjerovatno nećete primjećivati tim redoslijedom, obzirom da ćete, jednom kada raspakujete Sonyjevo novo čedo, ostati zatečeni njegovom veličinom i nesvakidašnjim dizajnom.

***

Pozicioniran vertikalno, na postolju koje stiže u kutiji sa samom konzolom, PlayStation 5 podsjeća na luksuzne nebodere iz Dubaija i djeluje skoro pa vanzemaljski, plijeneći pažnju svakoga ko se zatekne u istoj prostoriji sa njim.

A kada ga konačno upalite, kroz glavu će vam se vrtiti jedan jedini pojam - brzina. O da, Sony je ispunio sva svoja obećanja i naša očekivanja, ubacivši u svoju novu konzolu custom SSD koji je u ovom trenutku možda i najbrži SSD na tržištu. Što ćete osjetiti i sami - kako u responzivnom interfejsu, tako i u igrama koje će se učitavati munjevitom brzinom.

Assassin’s Creed Valhalla će se tako pokrenuti - i to računajući učitavanje same igre i zatim posljednje snimljene pozicije - za 20-ak sekundi. Astro’s Playroom će biti još i brži - sa home screena ćete se u igri naći već za nekih 6 do 7 sekundi, a sudeći prema riječima drugih igrača, sa učitavanjima su podjednako brzi i Spider-Man: Miles Morales, ali i Demon’s Souls.

Donja strana DualSense kontrolera, kao i unutrašnje strane bijele “školjke” u kojoj se krije crno srce konzole, su ukrašene teksturom sačinjenom od bezbroj sitnih PlayStation simbola, što je i više nego simpatičan detalj

Konzola je uz to izuzetno tiha i tokom korištenja ćete je jedva čuti (a i to ukoliko ste pauzirali igru i utišali ton na TV-u), obzirom da je ugrađeni ventilator skoro pa nečujan. Za razliku od ventilatora, čitač UHD Blu-Ray diskova je znatno glasniji - čak i od Blu-Ray čitača sa PlayStationa 4 - ali ćete ga srećom slušati isključivo prilikom instalacije fizičkih kopija igara i kasnije na nekoliko sekundi prilikom njihovog pokretanja.

Još i bolja je situacija sa zagrijavanjem - tokom višednevnog testiranja i cjelodnevnih gaming sesija, osjetili smo kako je konzola topla na dodir samo u donjem dijelu, dok se iza nje mogao osjetiti za nijansu topliji zrak koji je ispuhivao njen sistem za hlađenje.
Međutim, ono što bi vas moglo oduševiti još i više od brzine i tišine PlayStationa 5 je Sonyjev novi DualSense kontroler. Osim što u rukama leži odlično, DualSense donosi i nove Adaptive triggere, koji mogu pružati otpor prilikom njihovog pritiskanja, kao i nove haptičke motore, koji mogu simulirati različite pokrete i efekte.

U praksi, ovo će značiti da prilikom igranja Astro’s Playrooma (inače predivnog 3D platformera koji stiže predinstaliran na konzoli) možete osjetiti razliku u teksturi tla prilikom trčanja po drvetu, metalu ili pijesku, a garantujemo i da ćete ostati bez teksta kada prvi put osjetite kapi kiše koje budu “udarale” od vaš kontroler u isto vrijeme kada i od kišobran vašeg lika.

Naravno, ostaje da se vidi da li će i drugi developeri iskoristiti sve mogućnosti koje im DualSense pruža - iako je situacija obećavajuća kada uzmemo u obzir da npr. novi Call of Duty već sada simulira razlike u nivou otpora prilikom korištenja okidača na različitim puškama, dok Dirt 5 simulira otpor pedala za gas i kočenje na triggerima, ali i različite površine po kojima jurite na haptičkim motorima.

subota, 21 Novembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Dirt 5

Dirt 5 će vam već u uvodnom meniju glasno i jasno reći kakva se igra krije ispod njegove blještave površine - izuzetno blatnjava, ali i izuzetno šarena off-road arkada sa soundtrackom za prste polizati. Pogotovo ako kao i mi cijenite kada u jednoj trkaćoj igri čujete Airbourne, Wolfmother ili Prodigy.

I nije samo soundtrack igre bombastičan - takvi su i vizuali, sa menijima obojenim u jarke boje i egzotičnim lokacijama na kojima ćete se utrkivati u brojnim i raznolikim off-road zvijerima.

Štaviše, Dirt 5 donosi možda i najraznovrsniju i najegzotičniju ponudu staza u jednoj arkadi u dugo vremena. Tokom igre ćete tako juriti po kamenolomima u Italiji, planinama Nepala, favelama Rio de Janeira i kineskim šumama od bambusa prošaranim drevnim hramovima.To jeste kada već ne budete uživali na norveškim stazama obasjanim polarnom svjetlošću - ili kada ne budete bježali od pješčanih oluja u Maroku...

Ukratko, gledati u Dirt 5 je čisti užitak, neovisno od toga da li stojite u mjestu prije početka utrke i divite se pejzažima oko staze, ili jurite 200 na sat dok predivne okoliše stignete samo okrznuti pogledom, pokušavajući se fokusirati na sljedeću krivinu ispred sebe.

srijeda, 11 Novembar 2020 13:00

IGRALI SMO: Assassin’s Creed Valhalla

Nakon što smo u Originsu posjetili drevni Egipat i tamo osnovali bratstvo Assassina, a zatim sa Kassandrom u Odysseyu proputovali antičku Grčku uzduž i poprijeko, novi nastavak Assassin’s Creeda nas vodi u nešto sjevernije krajeve - i to u vrijeme kada su vikinzi harali Evropom.

***

Vaša vikinška saga će početi potkraj devetog stoljeća u Norveškoj, gdje ćete sa svojim klanom uvidjeti kako je vrijeme potražiti neke zelenije krajeve, da bi vas priča nedugo potom odvela put Engleske.

Tamo ćete se pak baviti tipičnim vikinškim aktivnostima, od pljačke i paljevine po anglo-saksonskim kraljevstvima, pa do osnivanja vlastitog naselja i brige za prosperitet svog naroda. A to da ćete usput upoznati i nekoliko Assassina i sa njima se baciti u potragu za pretečama Templara, koji su Englesku u to vrijeme držali u svojoj šaci, vjerujemo da ne treba ni spominjati.

I to je to što ćemo vam otkriti o premisi igre, kako zbog toga što smo priču i sami tek počeli (za sada nam djeluje interesantno i obećavajuće, u najboljoj Assassin’s Creed maniri), tako i zbog toga što je istu najbolje doživjeti iz prve ruke.

srijeda, 04 Novembar 2020 14:00

IGRALI SMO: Disc Room

I dok gaming zajednica bruji o novoj generaciji konzola i blockbusterima koji stižu sa njom, Devolver Digital nas je počastio sa još jednom prvoklasnom indie igrom koju već sada možemo uvrstiti među najbolje ove godine. A ako ćemo iskreno, od developera zaslužnih za fantastični Minit (uključujući i cijelu jednu polovicu kultnog holandskog studija Vlambeer) ništa manje nismo ni očekivali.

Disc Room je najlakše opisati kao bullet hell pucačinu u kojoj zapravo uopšte ne možete pucati, već isključivo izbjegavati protivnike, koji će iz sekunde u sekundu zauzimati sve veći procenat ekrana.

Naime, u igri preuzimate ulogu naučnika koji istražuje pojavu misterioznog diska u orbiti Jupitera, da bi se ubrzo nakon početka ispostavilo da je diskova puno više. Svaki nivo u Disc Roomu ćete tako početi u praznoj sobi (očekivano), koja će se zatim polako puniti diskovima (a čime drugim). I to naoštrenim diskovima koji će se kretati na razne načine i u svim mogućim smjerovima, dok će vaš cilj biti jednostavan - preživjeti dovoljno dugo da otključate narednu sobu. Ispunjenu diskovima, naravno.

Sami diskovi će dolaziti u različitim varijantama, od kojih je svaka specifična po nečemu, bilo veličini, obliku ili putanji koju prati, a tu i tamo ćete otključavati i razne specijalne vještine za svog lika.

Dotične će varirati od privremenog usporavanja vremena kako bi mogli lakše manevrisati između desetak diskova koji vam se približavaju smrtonosnom brzinom, pa do mogućnosti da se klonirate, što vam donekle olakšava preživljavanje, jer će igra podrazumijevati da ste na životu sve dok je barem jedan od vaših klonova živ i zdrav.

Osim toga, Disc Room u svojim sobama krije i razne tajne, koje ćete otkrivati na različite načine - nekada tako što ćete dopustiti određenom broju diskova da vas ubiju, a nekada tako što ćete istovremeno žrtvovati određeni broj svojih klonova misterioznom pustinjskom crvu, koji će izranjati iz pijeska svakih nekoliko sekundi.

Sav taj haos sa milion diskova na ekranu će pratiti i vrhunski soundtrack koji potpisuje Doseone, a nemamo nikakvih zamjerki ni na vizuale. Štaviše, igra izgleda odlično i čisti je užitak gledati u njene lokacije sa nekom punk-indie estetikom, bilo da je igrate na Switchu u prenosnom modu, bilo da preferirate gaming sesije na ogromnom TV-u ili kakvom kvalitetnom monitoru.

Pa, ukoliko ste raspoloženi za malo arkadne akcije koja je ne samo napeta, interesantna i zabavna, već i drugačija od svega iole sličnog što ste do sada igrali, Disc Room je igra koju jednostavno morate zaigrati.

Official Site

Stranica 1 od 317