Googleovo uplovljavanje u područje vojne robotike uzelo je maha počevši sa prošlom godinom, kada su kupili Boston Dynamics, inžinjersku firmu koja je pravila robote za Pentagon, izazvavši lavinu špekulacija na račun tog neočekivanog poteza. 

I dok se novinari pitaju šta će Googleu napredni roboti, treba pogledati i njihov najnoviji projekat: Nest Labs. Tako da se može postaviti bitnije pitanje: šta to Google zna, a druge IT firme ne znaju? Kakvim to informacijama raspolažu kada su se usudili potrošiti toliko novca i uložiti ga u dotične firme u ovo vrijeme recesije?

Da li to znači da će Google redefinisati svoj domen poslovanja? Iako je pitanje na mjestu, kao da su svi ispustili iz vida činjenicu da Google ima odjeljenje za robotiku kojim već neko vrijeme upravlja Andy Rubin, a da i ne spominjemo njihov Google X, poprilično tajnovitu građevinu koja se nalazi u kalifornijskom Mountain Viewu, o kojoj kolaju priče dostojne X-Filesa. Tu je nastao i Googleov autonomni automobil, a šuška se da rade na kontaktnim lećama koje kontrolišu glukozu u, vjerovali ili ne – suzama. Ne treba zanemariti ni uporno kolanje glasina da rade na konstruisanju svemirskog lifta, iako je Google već demantovao tu vijest. Dakle, Google se ne bavi samo prikupljanjem mladih umova kako bi napravili svijet boljim mjestom za život, kako je predstavljeno u najnovijem blockbusteru The Internship, nego je riječ o ozbiljnoj firmi koju zanima apsolutno sve što ima veze sa tehnologijom. Zato i ne čudi njihovo ulaganje u inžinjersku firmu koja stoji iza BigDoga i WildCata, robota od kojih se ledi krv u žilama dok ih posmatrate kako onako bezglavi bez problema hodaju i trče kao alieni iz najgorih noćnih mora. Ne, to uopšte nije čudno, ali je čudno vrijeme u kojem su odlučili uložiti u ovakve firme. Zar nisu čuli da je recesija? Ili imaju doušnika iz američke vlade koji im je garantovao multimilionsku zaradu od narudžbi iz vojske? Možda su načuli da američka vlada očekuje da će, za otprilike dvadeset godina, posjedovati različite rodove robota koji će biti u stanju da potpuno samostalno djeluju nakon što dobiju instrukcije, te da će pri tome kopneni moći neovisno od ljudi surađivati sa vodenim i vazdušnim robotima. Sve sa ciljem uštede i smanjenja ljudstva, te zbog prednosti obrade velikih količina sirovih podataka, koje će roboti zatim isporučivati vojsci.

Baš je zgodno što se sve ovo dešava u otprilike isto vrijeme kada su iz američkog Ministarstva odbrane objavili “Plan razvoja besposadnih sistema” (Unmanned Systems Integrated Roadmap), dokument u kojem se nalaze nacrti američke vojske o budućem naoružanju i unapređivanju autonomnog oružja. Iako su iz Googlea izjavili da će samo ispoštovati postojeće ugovore koje Boston Dynamics ima sa vojskom, a zatim se u potpunosti okrenuti ka razvijanju robota koji bi pomagali civilima i radili sa, recimo, starijim osobama kao njegovatelji, zar stvarno misle da ćemo povjerovati u to da će se Google dobrovoljno odreći miliona i milijardi US dolara koje je Boston Dynamics do sada zaradio surađujući sa vojskom, a mogli bi i oni? Pa, pogoni su tu – samo treba malo dobre volje i kvalitetnog zataškavanja o radu kompanije, pa će vodeći članovi Googlea moći koristiti dolare umjesto toalet papira. Vrijeme će pokazati da li je Google govorio istinu. A kada tome dodamo i činjenicu da se američka vlada ne odriče lako onoga što joj je pripadalo, zar je baš ova IT kompanija imala dovoljno hrabrosti da odbije buduću saradnju sa vlastitom vladom, baš sada kada govore o planovima za unapređivanje robotskog oružja? Ko će im ga izrađivati ako se to desi? Kinezi? Evo priče o kojoj priča Roadmap.

Bespilotne vazdušne letjelice

Kada je riječ o američkom vazduhoplovstvu, američko Ministarstvo odbrane predviđa razvoj ubojitih bespilotnih letjelica koje će se kretati u jatima, kao i razvoj do sada najautonomnijih bespilotnih letjelica koje ćemo imati priliku vidjeti. Sudeći prema njihovom izvještaju, u narednih dvadeset i pet godina očekuje se da autonomne letjelice budu u stanju da same mijenjaju svoje misije u skladu sa promjenom trenutnih okolnosti, mijenjajući kurs bez pomoći ljudske komande, a očekuje se i da će moći letjeti nebom u koordiniranim grupama poput ptica selica. Samo što ovo nisu takve ptice. Ove će moći puno više od toga da nam se pokake po glavi. Također se očekuje razvoj robota u obliku ptica koje će energiju crpiti iz lokalne električne mreže i biti korištene u svrhu špijuniranja onih zemalja kojima Amerikanci ne mogu prići na drugi način. 

Na skoro 150 stranica izvještaja, pripadnici Ministarstva nadugo i naširoko razglabaju o ciljevima kada je riječ o unapređivanju svega što može ubiti: od zračnih i zemljanih prijetnji, pa do morskih prevoznih sredstava koja služe za napad koliko i za odbranu od neprijatelja. Međutim, planovi koji uključuju razvoj autonomije kod ubilačkih mašina nisu bez svojih mana. Poznato je da se bespilotne letjelice, u koje se američka vojska kune, oslanjaju na GPS sistem pri određivanju ruta određenih za izviđanje i bombardovanje, pa ne iznenađuje da je već bilo slučajeva u kojima su poginuli nedužni civili na misijama na Bliskom Istoku. I to je samo onaj broj koji je objavljen, jer nećemo biti toliko naivni, pa da povjerujemo da su sve informacije potpuno tačne ili da nas izvještavaju o baš svakom slučaju. 

Čak i u tom slučaju, do sada je zvanično poginulo na hiljade nevinih kao posljedica ljudske greške – odnosno, kontrolora koji su na daljinu upravljali bespilotnim letjelicama. E, sad, ako su oni mogli praviti takve pogubne i katastrofalne greške, šta bi se tek moglo desiti kada američka vlada napokon naoruža autonomne letjelice. Recite  mi, šta se ono događa sa ubojitim mašinama u slučaju kvara? Ponašaju se poprilično nepredvidljivo, zar ne?

Ovakve probleme američka vlada u budućnosti planira riješiti tako što će u bespilotne letjelice  ugurati kombinaciju algoritama, senzora i naprednu mašinu za učenje koja bi u letjelicu usadila neke od internih zakona koji bi joj omogućili veću kontrolu nad vlastitim ponašanjem i reakcijama. Nikakav potencijalni kvar i šta bi se u slučaju njega radilo, nije uzet u razmatranje u ovom dokumentu. 

Iako su im do sada “pojele” ogromnu količinu novca, a planira se da će biti potrošeno još više na njihovo usavršavanje u budućnosti, Ministarstvo odbrane duboko je uvjereno u to da su autonomne letjelice “...najdinamičnije rastući sektor svjetske vazdušno-svemirske industrije posljednje decenije...” i planiraju nastaviti ulagati u njih. Kako se navodi u izvještaju, u budućnosti će dominirati njihovi napori na modernizaciji postojećih sposobnosti bespilotnih letjelica, uz ograničeno ulaganje u njihovo unapređivanje. Dakle, glavni cilj je povećanje i poboljšanje međusobne saradnje ovih letjelica. Sudeći prema grafičkim podacima, u taj razvoj bit će uključene, između ostalog, bespilotne napadačke letjelice poput MQ-9 Reapera, manje taktičke letjelice, zatim takozvane mikro taktičke letjelice (veličine šake ili manje), te ono što je u dokumentu, sasvim prigodno, nazvano “malim sistemima”, što se odnosi na špijunske nano letjelice veličine insekata. Još kada uzmete u obzir ratničke, krvoločne nazive ovih letjelica (Predator, Reaper, Hunter, Puma, itd.), nema mjesta nikakvoj sumnji čemu su ove sprave namijenjene.

1/1

Autonomni zemljani sistemi

Besposadni zemljani sistemi (Unmanned Ground Systems/UGS) su vojni sistemi za izviđanje, deminiranje, špijuniranje, prenošenje opreme, raščišćavanje puteva i borbu, koje ljudi mogu udaljeno kontrolisati. UGS-i mogu biti pokretni ili nepokretni, mogu biti samoadaptivni i ubrzo će biti u vrlo raširenoj upotrebi u američkoj vojsci. 

Kako su iz Ministarstva i sami naveli, ova “vizija” će nastaviti biti unapređivana, s obzirom na to da su zemljani roboti “dokazali svoju vrijednost u Iraku i Afganistanu kroz brojne misije”. To uključuje i rad na nano/mikro robotima. Pored toga, u izvještaju jasno stoji da se iz Vlade nadaju razvoju kopnenih robota koji će biti u stanju da se stope sa okolinom (na primjer, u obliku stijena i kamenja), koji će se potpuno autonomno kretati, a napajat će se sunčevom/mjesečevom energijom zahvaljujući solarnim panelima. Zbog takvih ambicioznih planova oko unapređivanja kopnenog oružja, američka vojska napravila je još ambiciozniju kampanju za UGS-e, koja pokriva narednih trideset godina sa ciljem modernizacije ovih sistema, tako što će im povećati istrajnost, zaštitu i izdržljivost. Krajnji cilj im je dobiti “pristupačnu, modernizovanu vojnu silu u obliku miješanih robotsko-ljudskih jedinica, sa unaprijeđenom upornošću, zaštitom i izdržljivošću”. Tu prije svega misle na unapređenje naprednih robota za uklanjanje i deaktiviranje eksplozivnih naprava. Planom će biti zahvaćena i autonomna prevozna sredstva za dostavljanje namirnica, vozila koja služe raščišćavanju terena i puteva, te ultralagani izviđački roboti.

Autonomni pomorski sistemi

U autonomne pomorske sisteme spadaju besposadni brodovi i podmornice, kao i navođene rakete i male istraživačke stanica, koji svoje zadatke obavljaju ispod površine. U komponente i sisteme kojima će ova plovila u narednih dvadesetak godina biti opremljena spadaju sistemi za detektovanje i uklanjanje mina u moru zaduženi za smanjivanje rizika od pogibija posada većih, tradicionalnih brodova. U budućnosti im SAD planiraju dodati još neke mogućnosti, kao što je potraga za minama na plažama, a sve kako bi se osigurala podrška za brodove za borbu u priobalnim vodama, koje američka mornarica planira uvesti u većem broju.

Osim navedenog, radit će se i na autonomiji bezazlenijih pomorsko-ratničkih “accesoara”, u kakva spadaju i poluautonomna hidrografska vozila koja imaju sposobnost preciznog manevrisanja u vodi, a čija je zadaća vršenje inspekcije brodova, posebno trupa broda – što je posao kojeg neko mora obaviti, a posadi oduzima dragocjeno vrijeme i iskreno rečeno, dosadan im je.

Ovo je samo mali dio onoga o čemu se teoretiše u Roadmapu, ali vjerujemo da ste stekli neku sliku o mogućem pravcu razvoja vojne robotike na kojem se radi u Americi. Sad nam samo ostaje da strpljivo čekamo i vidimo u kojem pravcu će se razvijati Googleovi planovi, te na koji način i za koliko vremena će biti upotrijebljeno autonomno oružje najnovije generacije. Iako su Sjedinjene Američke Države jedine na svijetu iz svojih planova izostavile zdravstvenu zaštitu svojih sunarodnjaka i iako im broj stanovnika koji sebi ne mogu priuštiti ni osnovni pregled kod ljekara rapidno raste, njih te činjenice kao da ne brinu. I dalje nastavljaju ulagati stotine milijardi dolara u vojsku, dok se obični stanovnici zlopate sa osnovnim ljudskim potrebama. Vrijeme će pokazati da li su njihove odluke bile dobre ili katastrofalne po nacionalni ponos i opstanak. 

http://www.defense.gov/pubs/DOD-USRM-2013.pdf