Izum profesora Hirotake Osawe sa Univerziteta Tsukuba iz Japana, naveo je sve one koji prate najnovije izume, da se uhvate za glavu i u nevjerici zakolutaju očima. O čemu je, dakle, riječ? O nosivim očima.

Ove nosive oči smještene su u okvir kakav imaju obične naočale, s tim da, umjesto vaših očiju, ove imaju neke svoje, uvijek otvorene i pokretljive oči. Znate one creepy dječije lutke sa onim svojim staklenim demonskim očima koje su uvijek otvorene, ali se mogu i zatvoriti kada dijete odluči staviti svoju demonsku bebu "na spavanje"? E, tako je i sa ovim nosivim očima.

Sa prednje strane AgencyGlassa, tamo gdje drugi vide ove famozne oči, nalaze se OLED ekrani, povezani sa senzorima za pokrete i vanjskom kamerom, što omogućava pogled na šarmantne okice. Sa strane se nalazi još nekoliko uređaja, kao što je baterija, mikrofon, žiroskop, mikrokompjuter te Bluetooth.

AgencyGlass ima uvijek otvorene oči, koje se pokreću nagore ukoliko spustite glavu da nešto pročitate, a trepću kada klimate glavom. U videu koji možete pogledati ispod teksta, vidjet ćete da taj "pogled", koji se javlja kada onaj koji ih nosi spusti glavu, izgleda zaista luđački i neprirodno – valjda svima osim Japancima. Njima je to povod da priđu osobi koja ih "gleda" i započnu razgovor s njom, iako spuštena glava u svim ostalim kulturama sugeriše da taj neko nije raspoložen za razgovor ili da je jednostavno zauzet.

Oči su u stvari maska namijenjena tome da osoba koja ih nosi izgleda, prema riječima profesora Osawe, "više prijateljski nastrojena i/ili manje socijalno čudna."

I tako, dok se te neke "oči" kreću uvijek u nekom svom smjeru, korisnici mogu najnormalnije obavljati svoje poslove: čitati i pisati, kretati se, jer su one ustvari maska namijenjena tome da osoba koja ih nosi izgleda, prema riječima profesora Osawe, "više prijateljski nastrojena i/ili manje socijalno čudna". Eto kako se asocijalnost liječi u japanskom društvu. Ne daj bože da ikad spustimo pogled, da ikad budemo neraspoloženi, zauzeti svojim mislima ili jednostavno – zauzeti.

1/1

Na svu sreću i Osawa je svjestan toga da njegove mikroračunarske oči trenutno ne izgledaju baš najnormalnije, pa ih u budućnosti namjerava napraviti vjerodostojnijima. Ukoliko se to desi, osobe koje pate od autizma mogle bi se na ovaj način lakše integrisati u društvo. Toliko što se tiče neke dobrobiti od njih. Nama je, recimo, palo na pamet da bi se AgencyGlass mogao upotrijebiti i za manje plemenite ciljeve. Svi džeparoši svijeta lako bi pomoću njih skrenuli pažnju ljudima i istovremeno se posvetili svom zanatu. Oči gore – ruke dole.

Sljedeći projekat doktora Osawe jeste osmijeh koji bi vašu namrštenu facu uvijek držao u nasmiješenom stanju. Eh. Ne sumnjamo da bi se od Osawinih izuma mogle dobiti odlične ideje za još bolje horor filmove. Šteta što Hitchcock više nije živ! Ko zna? Možda Rob Zombieju nešto padne napamet kad vidi ovo čudo?