…S druge strane, ovakva tehnologija zaista bi bila od pomoći avanturistima planinarima, raznoraznim ekspedicijama koje odlaze u opasna područja i ne znaju da li će uspjeti preživjeti u surovim uslovima, ali i vojnicima jer bi ih, u slučaju da su ranjeni, bilo lakše pronaći. Doduše, u tom slučaju dezerteri bi se našli u neobranom grožđu i morali, kao u pojedinim filmovima, sami sebi vaditi ovu spravicu.

Ako vam, uprkos ovom slikovitom objašnjenju i dalje nikako nije jasno zašto bi neko od sebe pravio uvijek dostupnu robu, zamislite sljedeće: šta biste uradili da vam nestane signala na smartphoneu, a vi negdje usred pustinje (ili Majevice), iscrpljeni, ne znate kako da se orijentišete prema drveću, cvijeću i ostalim Harry Potter/Wicca fazonima?

E, tu na scenu stupa Southpaw, prvi takozvani interni kompas, djelo elektronskog inžinjera i biotehnološkog hakera, Briana McEvoya. Ovo "interni" se može preimenovati u "unutrašnji", a kada kažemo "unutrašnji" – onda to zaista i mislimo. Kompas kakav se Brian uskoro sprema testirati na samom sebi, nalazit će se ispod površine kože, a zbog svog diskolikog oblika, najvjerovatnije će biti smješten u blizini ramena. Iako je za sada ovaj kompas isključivo mehaničke prirode, rasprave drugih biotehnoloških hakera ukazuju na to da bi neka njegova buduća verzija trebala imati elektronske dijelove. A, tamo gdje ima elektronike, ima i NSA.

Kako bi napravio Southpaw, Brian je inspiraciju potražio u North Pawu, nožnoj narukvici koja onome ko je nosi pomoću vibriranja pomaže da odredi pravac sjevera. Istu namjenu ima i Brianov kompas koji je smješten u unutrašnjost silikonske membrane obložene okruglastim titanijumskim omotačem. Jedna tanka nit/dlaka će stršiti van okvira i aktivirati se kada korisnik okrene lice prema sjeveru. Ta "aktivacija" osjetit će se u vidu osjećaja laganog golicanja pod kožom, s tim da zastupnici elektronike smatraju da to neće biti dovoljno za navigaciju, nego da ovaj gadget treba slati i elektronske podražaje. Svi materijali koji se koriste u proizvodnji ovog internog kompasa, testirani su i provjerena je tolerancija organizma na njih, mada McEvoy i dalje ne prestaje testiranje: naravno, za to i ima razloga, jer je pristao biti prvo zamorče.

"Skoro je erotično kada osjetite nešto neočekivano tamo gdje ranije nije bilo nikakvog osjećaja..."

Southpaw je projekat na kojem je McEvoy radio sa forumom Biohack.me, na kojem caruju likovi koji vjeruju da tehnologija pripada svima, a da je njihovo tijelo jedan veliki eksperiment. Pored toga, entuzijasti sa ovog foruma osnovali su i firmu Grindhouse Wetware, koja je iznjedrila Circadia-u, mikrokompjuter koji se stavi pod kožu i zatim mjeri i odašilje biometrijske podatke na Android uređaje. Ovaj uređaj već je isprobao njihov generalni direktor i biotehnološki haker, Tim Cannon.

Sviđalo se to nama ili ne, u svijetu postoje na hiljade Grindersa (popularan naziv za biotehnološke hakere) koji su cijeli život posvetili modifikaciji svojih tijela pomoću različitih čipova i magnetskih implantanata, a jedan od njih, Amal Graafstra, otišao je tako daleko, da je izjavio: "Skoro je erotično kada osjetite nešto neočekivano tamo gdje ranije nije bilo nikakvog osjećaja...". Hmmm... Neko voli S&M, neko "slini" na ženska stopala, a nekome je, eto, erotično imati čip u svome tijelu. Hiljadu ljudi, hiljadu ćudi. Jedva čekamo da saznamo kako se McEvoy proveo sa svojim kompasom!

1/1