NASA i njihov tim istraživača rade na kreiranju dronea čiji je trup baziran na vrsti micelija, odnosno tipu supstance koja se dobija iz korijena gljiva. Ovaj materijal mnogi smatraju novom vrstom plastike, samo što se ona, za razliku od standardne, veoma lako razgrađuje. Tim je uzgojio i celuloznu "kožu" kako bi prekrili tijelo dronea napravljeno od micelija, a kako bi on bio vodootporan, odlučili su ga prekriti proteinima iz izlučevina papirnih osa, koje njome pokrivaju svoja gnijezda.

Sve to je NASA uradila sa nadom da će ovo istraživanje dovesti do funkcionalne biorazgradive letjelice, koja se nakon upotrebe u potpunosti razloži i koja u prirodi ne ostavlja skoro nikakav trag svog prethodnog postojanja.

Međutim, mnoge komponente ovog bio-dronea još uvijek nisu zamijenjene onim biorazgradivim, a postavlja se pitanje da li će ikada i biti. Drone je već testiran u kratkom letu na ovogodišnjem međunarodnom takmičenju "Genetički modifikovana mašina" (iGEM), pri čemu su u njemu i dalje korištene neke standardne komponente poput baterije za napajanje motora i propelera.

Tim koji radi na biorazgradivoj robotskoj letjelici ipak ne odustaje od ideje da napravi potpuno razgradivu letjelicu, a posebno je zanimljivo to što njene senzore pokušava napraviti iz modificirane bakterije E. coli. Također, pošto se za sada dijelovi ovog uređaja raspadaju polagano, prirodnim putem, tim eksperimentiše i sa enzimima koji će dodatno ubrzati njegovo samouništenje pri padu.

1/1

Čemu ovaj trud, zapitat ćete se? Postoje dva razloga zbog kojih NASA toliko pokušava da napravi bio-drone. Prvi je taj što ga žele slati u područja pogođena nuklearnim katastrofama i požarima. U takvim, slučajevim, bio-drone bi išao na put bez povratka, tj, bio bi potrošna roba, ali bi prije nego što bude uništen, poslao timu  sve potrebne podatke o razmjerama katastrofe.

Drugi razlog leži u potrebi da se kreira robot koji ni na koji način neće, u slučaju da se izgubi, narušiti prirodnu floru i faunu zaštićenih prirodnih područja. Jedna od članica NASA-inog naučnog tima, biologinja Lynn Rothschild, rekla je kako se bespilotne letjelice često izgube na osjetljivim, ekološki zaštićenim područjima kao što su koraljni grebeni, koji su izuzetno osjetljivi na vanjske uticaje. Upravo zbog toga bilo bi idealno kreirati letjelice koje takvim područjima ne mogu naškoditi, jer se mogu razgraditi za vrlo kratko vrijeme na ekološki prihvatljiv način.

U svakom slučaju, veoma zanimljiv projekat vrijedan divljenja.

http://2014.igem.org/Team:StanfordBrownSpelman/Building_The_Drone