Sve više vinara u SAD-u počinje koristiti takozvane poljoprivredne robotske letjelice. Zašto? Razloga je više: jeftinije su od lakih aviona koji su se do sada koristili za nadgledanje većih poljoprivrednih površina, autonomne su, a mogu pomoći i pri boljoj kontroli troškova prilikom upravljanja imanjima i vinogradima.

Radi se o droneovima sa naprednim senzorima koji poljoprivrednicima mogu samo pomoći u povećavanju godišnjih prinosa i smanjenju štete na usjevima, jer njihove visokokvalitetne kamere mogu snimiti iz zraka ono što nije vidljivo golim okom kada se posmatra sa zemlje. Ovi droneovi omogućavaju vlasnicima da, zahvaljujući analizi slika iz vazduha, otkriju postojanje problema sa navodnjavanjem ili da na vrijeme uoče eventualne probleme sa zaraženim i oboljelim biljkama.

Zahvaljujući takvim podacima, lako je uočiti područja kojima treba više ili manje navodnjavanja ili biljke kojima se treba više posvetiti. Tako se poljoprivrednici mogu ciljano brinuti o svom imanju, te smanjiti upotrebu đubriva, pesticida i vode te ostvariti ekološki prihvatljiviju proizvodnju namirnica koje na kraju završe na našem stolu.

I dok tradicionalne pilotne letjelice vlasnike poljoprivrednih dobara mogu koštati i do $1000 na sat, robotska bespilotna letjelica košta nešto manje od te cifre, što je dugoročno mnogo isplativija opcija.

Poljoprivredni droneovi, poput onih iz firme PrecisionHawk, opremljeni su autopilotom koji koristi GPS i kameru čije je snimke pomoću posebnog softvera moguće pretvoriti u visokorezolutivnu mozaičnu mapu cijelog područja. Taj autopilot odrađuje sav posao: od samog uzlijetanja, preko nadgledanja, pa do slijetanja. Na vlasnicima je samo da podese koliko često žele da se nadgledanje obavlja: svake sedmice, jednom dnevno ili svakih pola sata.



Ovaj tip dronea leti na niskim visinama - do nekih 120 metara iznad usjeva, što naprimjer, farmerima u Americi omogućava da ih koriste bez dozvole koju za to izdaje njihova Savezna uprava za civilno vazduhoplovstvo. Glavna prekretnica koja je omogućila ovakvim droneovima da postanu jeftini za proizvodnju, nastala je zbog napretka same tehnologije: komponente poput sićušnih MEMS senzora, GPS modula, jakih procesora i digitalne radio opreme, jeftinije su i dostupnije nego ikada ranije.

Pored toga, tu je i open source softver na kojem radi većina autopilota droneova ovog tipa, a takvi programi često su razvijeni od strane entuzijastičnih online zajednica, kakva je DIY Drones. To znači da ljudi više ne ovise o skupim kodovima vazduhoplovne industrije.

1/1

Evo još jednog interesantnog primjera: kanadski startup koji postoji tek godinu dana – Resson Aerospace, udružio se sa McCain Foods kompanijom, odgovornom za proizvodnju trećine zamrznutog pomfrita na svijetu. Resson ima posebnu drone tehnologiju i prateći softver, koje namjerava iskoristiti za prikupljanje podataka o stanju usjeva, kako bi ovom proizvođaču pomfrita pomogli da smanji površinu zaprašenog krompira i poveća prinose.

Predviđa se da će u budućnosti poljoprivredni droneovi moću uzimati uzorke zemljišta i biljki na testiranje, te da će moći samostalno zaljevati usjeve.  Pošto u Hercegovini ima dosta vinograda, a pretpostavljamo da i drugdje u BiH ima poljoprivrednih dobara, nadamo se da će njihovi vlasnici, ako već nisu, čuti i za ovu opciju nadgledanja svojih imanja. Jer, što budu raspolagali kvalitetnijim informacijama, to će imati manje troškova i manje glavobolje prilikom njihovog vođenja.