I zaista, nekog stvarnog pomaka u konstruisanju novih tehnologija koje bi značajno promijenile ljudski život i nema – u principu, sve se svodi na razvoj informacionih tehnologija, dok su druga polja inovacija poprilično zapuštena. U vezi ovoga, Thiel kaže da se u posljednjoj deceniji sav tehnološki napredak sveo na zabavnu industriju i uređaje za komunikaciju – dakle, sve ono što smo i prije mogli raditi i čemu smo kao civilizacija imali pristup, ali sada je to samo malo bolje upakovano.

Zbog ovih riječi odlučili smo vam predstaviti nekoliko naučno potkovanih fantastičnih tehnoloških predviđanja, koja, nažalost, još uvijek ne postoje. Jer, znate, treba isfinansirati još neki rat, još koju političku kampanju...



Podvodna naselja i robotske kuhinje
Isaac Asimov je 1964. godine smatrao da će do 2014. podvodna naselja sa kontrolisanom temperaturom, osvjetljenjem i čistim zrakom biti uobičajena stvar, a da će kuhinje biti potpuno automatizovane. Pod time je podrazumijevao kuhinje koje bi pripremale "autoobroke" - uvečer biste naručili šta želite doručkovati, a sutradan biste u željeno vrijeme dobili sve na gotovs: vruću kafu, istostiran hljeb, jaja po želji i sve ostalo što poželite. Yup, ništa od toga, dragi Asimove.



Svemirska putovanja
Do 2000. sunčeva svjetlost će biti dominantan izvor energije, a putovanja u svemir stvar svakodnevnice - zvuči kao šala mala, zar ne? Ne samo da nam solarna energija nije prioritetan izvor energije, nego vjerovatno nikada neće ni biti, baš kao što to nisu ni snaga vjetra ili vode.

Što se tiče naših svakodnevnih svemirskih putovanja, tadašnji naučnici su tvrdili da će putovanja kroz svemir u raketnim brodovima biti uobičajen i ekonomičan vid transporta za sve ljude.  Ovo predviđanje naučnika preneseno je u članku Kentucky New Era-e iz 1952. godine, kao i tvrdnja dr. Wernhera von Brauna da će do kraja 50-ih biti prevaziđeni skoro svi problemi vezani za istraživanje svemira. Aha, hau-jes-nou.



Napredni AI i kolonizacija svemira
Godina 1968: Odiseja u svemiru voljenog nam Arthura Clarkea donijela je optimistično predviđanje o dugotrajnim svemirskim putovanjima sa ljudskom posadom i naprednom vještačkom inteligencijom koja može potpuno samostalno funkcionisati.

U filmu i knjizi, 2001. godina je predstavljena puuuno naprednijom nego što je u stvarnosti bila. Niti smo tada imali naprednu vještačku inteligenciju kakva je HAL 9000 – niti je imamo sada. Niti su tada ljudske posade išle na dugotrajna svemirska putovanja, niti to rade sada. Ko zna? Možda nam treba onaj monolit da nas dodatno unaprijedi kao rasu, al' treba ga znati pronaći. Ej, Arthie, Arthie! Cccc...



Pneumatičke cijevi umjesto autoputeva
Još je 1957. godine Honeywellov inžinjer prognozirao da će do 2000. godine uobičajeno prašnjave ceste i putevi biti zamijenjeni mrežom pneumatičkih cijevi. A evo i razloga za to: ovakvim načinom transporta potrošnja goriva bila bi svedena na minimum minimuma.

Naime, vozačima bi trebalo samo onoliko goriva koliko im treba da stignu do najbliže cijevi, a dalje bi se brzina postizala pneumatičkim pogonom. I ne samo to: ovi pneumatski tuneli bi u potpunosti eliminisali bilo kakvu mogućnost sudara. Ne. Bi. Bilo. Sudara. Naravno, ništa od ovoga jer, pobogu, treba prodati svu tu silnu naftu!

Opservatorija na Mjesecu
Za ovo zaista ne možemo naći neko logično opravdanje. Zašto se nije desilo, a moglo je? Ko će ga znati? Dakle, sudeći prema predviđanju iz 1967. godine, do početka '72 na Mjesecu je trebala biti postavljena astronomska opservatorija te radio teleskop. Zahvaljujući uslovima koji vladaju na Mjesečevoj površini, ljudi bi preko ovakvog opservatorija mogli otkriti sve one stvari koje sa Zemlje ne mogu, zbog njene gravitacije i atmosfere. Tako rekoše i do sada se ništa ne desi. Planovi i projekti postoje, ali kada će tačno do kraja biti ostvareni – to samo Pah-utvare znaju.

1/1