Ovog maja su naučnici sa Tehnološkog univerziteta u Minhenu i Berlinu demonstrirali dosad neviđenu stvar: upravljanje avionima pomoću misli. U simulacijama koje su tom prilikom prikazali učestovalo je sedam ispitanika, a svaki od njih imao je drugačiji stepen iskustva u pilotiranju. Čak su u demonstraciju uključili i jednog člana koji nije imao nikakvog prethodnog iskustva u upravljanju avionima, ali i uprkos tome, preciznost sa kojom su ispitanici obavljali zadatke, zaista je vrijedna divljenja.

Kako bi mozak i mašine uopšte mogli uspostaviti komunikaciju, moždani valovi pilota se mjere pomoću elektroencefalografije (EEG), elektrodama koje su pričvršćene na kapu pilota. Algoritam koji su razvili naučnici iz Tima PhyPA – Physiological Parameters for Adaptation (tim stručnjaka sastavljen od matematičara, kompjuterskih stručnjaka, naučnika, psihologa i inžinjera posvećenih istraživanju interakcija između čovjeka i mašina) omogućava programu da dešifruje moždanu aktivnost, te da je prevede u upravljačke komande.

Naravno, naučnici sada posebnu pažnju posvećuju pitanju kako da se i na koji način promijene postojeća dinamika letenja i kontrolni sistemi kako bi se prilagodili ovom novom načinu upravljanja, što se neće desiti preko noći.

Kao što možete vidjeti u priloženom videu, pilot pri demonstraciji nosi bijelu kapu na kojoj je prikačena gomila kablova, zureći u simuliranu pistu ispred sebe i demonstrira nekoliko zadataka, uključujujući i slijetanje na nju. I dok vi mislite: "Pa ovdje se ništa zanimljivo ne dešava", ugledat ćete joystick koji se veselo giba sam od sebe i oduševiti se kao malo dijete kada ugleda slatkog psića. Ili čokoladu. Ili igračku. Ili bilo šta što se kreće, kad smo već kod toga.



Jedan od učesnika ovog eksperimenta uspješno je "kontrolom uma" pratio osam od deset predviđenih kurseva letenja (sa odstupanjima od samo 10 stepeni), a nekoliko ispitanika uspješno je sletjelo na pistu u uslovima slabe vidljivosti. Ako uzmemo u obzir da je ovo prvi put da su pilotirali na taj način, rezultati su tim više zadivljujući.

Dogoročni cilj ovog istraživanja jeste da letenje postane dostupno što većem broju ljudi, a osim toga, naučnici žele rasteretiti pilote i povećati njihovu sigurnost. Pošto bi avionima upravljali mislima, piloti budućnosti bi na ovaj način imali veću slobodu kretanja kako bi upravljali ostalim manuelnim zadacima u pilotskoj kabini.  

Samo veoma jasno definisani moždani impulsi mogu biti prepoznati od strane mozak-računar interfejsa, tako da je riječ o čistom procesiranju signala – čitanje misli, ako vam je slučajno palo na pamet, nije moguće, što je pojasnio i vođa projekta, Tim Fricke. Još i da napomenemo da je Brainflight čedo finansirano od strane Evropske unije, pa je zaista zanimljivo s vremena na vrijeme vidjeti kakvim se istraživanjima bave evropski, a kakvim američki i azijski naučnici. Južnokoreanci i Kinezi uglavnom idu u pravcu robo-zabave, Amerikanci teže unapređenju vojske i pomoći osobama sa invaliditetom, a Evropljani su najbolje shvatili koncept zarade: gradovi sve više rastu, što znači da je u letenju budućnost (pošto će na ulicama vladati prevelika gužva). U svakom slučaju, zanimljiva usporedba. 

https://www.tum.de/en/about-tum/news/press-releases/short/article/31531/

1/1