Za one koji nisu pročitali tekst i igri Assassin’s Creed IV: Black Flag, Colin Woodard je historičar čija je knjiga uveliko pomogla Ubisoftu da napravi fenomenalnu interpretaciju piratskog svijeta sa karipskih otočja iz kasnog 18-og stoljeća, Woodard je sada zaposlen na visokobudžetnom TV projektu koji se također bavi piratskim avanturama iz “zlatnog doba piratstva”. U svom vrlo haotičnom rasporedu, Colin je našao vremena da odgovori na neka naša pitanja, te je dao svoje viđenje AC serijala, opisao svoju ulogu u razvoju igre, te je analizirao stanje zabavne industrije općenito. Ovim putem se zahvaljujemo Tinu Sulejmanpašiću, bez čije korespondencije ne bismo uspjeli doći do Colina - a sada, uživajte u intervjuu!

INFO: Krenimo od početka – odigrali smo Assassins Creed IV: Black Flag i apsolutno smo oduševljeni! Kako ste postali članom razvojnog tima koji je radio na AC IV? Da li ste imali vremena da se upustite u svijet Assassins Creeda, te da i sami odigrate igru?

Woodard: Razvojni tim iz Ubisoft Montreal studija me je kontaktirao nakon što su pročitali moju knjigu,”Republic of Pirates”, te su htjeli da me angažuju kao historijskog konsultanta na scenariju. Moja uloga je bila da im pomažem sa historijski tačnim detaljima, pozadinama, dijalozima i drugim stvarima na glavnom scenariju. Moram priznati, bilo je jako zabavno!

Začuđujuće, ali našao sam vremena da igram samu igru. Međutim, ja sam nešto što mnogi zovu “completionist”, pa sam tek negdje na polovici igre.

INFO: Assassins Creed IV Black Flag je ogromna igra koja je stvarana u nekoliko različitih Ubisoft studija. Kakav je tačno bio osjećaj raditi sa razvojnim timovima u Ubisoftu?

Woodard: Ja sam radio ekskluzivno sa razvojnim timom iz Montreala, a posebno sa njihovim glavnim piscem scenarija, Darby McDavittom. Za mene je to bilo izuzetno zadovoljstvo, s obzirom da se ispostavilo da je Darby uradio vrlo temeljito istraživanje vezano za taj vremenski period, uključujući i stvarne pirate, ethnos i atmosferu čitave ere, a što se itekako vidi i osjeti u igri. Kasnije sam upoznao i dio developera iz Singapura, Sofije i drugih mjesta – ljude koji su napravili toliko uvjerljivo kretanje okeana, vegetacije,itd. – ali tek nakon što je sama igra već bila dovršena.

INFO: S obzirom da ste historičar, vjerovatno je bio veliki izazov držati developere pod kontrolom kako ne bi previše modificirali historiju za potrebe igre. Da li ste uspjeli da uspješno držite historijske konce u rukama prilikom razvoja igre, ili je ipak moralo biti nekih ustupaka?

Woodard: Oh, nisam se baš previše zamarao sa tim. Ipak su stvarali videoigru i – baš kao što viđamo na televiziji ili u filmovima – najvažnija stvar je osjećaj zabave i razonode. Ipak, ono što je nevjerovatno kod Ubisofta jeste stepen historijske tačnosti koji su željeli da postignu, a opet unutar medija kakav je fantastični avanturistički serijal koji ipak posjeduje elemente priče o Templarima i slično. Moja funkcija je bila da pratim i naglašavam sve one male detalje koji nisu bili u skladu sa “stvarnim svijetom”, te da im ponudim nešto tačnije informacije. Oni su pak bili nosioci odluke da li će napraviti i unijeti te izmjene, a da budem iskren, ponekada čak nije ni bilo smisla da to urade. 

Ipak, nikad ne bih s njima ušao u diskusiju oko nečega tako besmislenog poput “Edward Kenway nikada nije postojao” ili “Woodes Rogers nije bio Templar”. Assassins Creed okupira svoj sopstveni izmišljeni univerzum. Njegova historijska pozadina je slična našoj, ali je nerealno očekivati da će se on slagati sa historijom u svakom aspektu. Na kraju, Ubisoft je ipak stvorio nešto što je vjerovatno više slično stvarnoj historiji nego većina zabavnih djela koja vidite u pozorištima ili na TV-u. 

INFO: Kakva je Vaša percepcija igara kao edukacijskog medija? Da li zaista možemo podučavati historiju ili bilo koju drugu nauku, putem videoigara?

Woodard: Apsolutno možete inspirisati ljude da saznaju više o historiji, nauci ili bilo čemu putem videoigara, jednako kao što su ljudi možda htjeli saznati više o građanskom ratu u Americi nakon što su gledali film Lincoln ili o genocidu u Kambodži nakon gledanja filma Killing Fields. Na neki način, videoigre su značajnije od televizije ili filmova u ovom aspektu jer su imerzivnije – pokušaj da se za učesnika oživi čitava jedna okolina. Ali to je samo “početna droga” do prave stvari. Ona potiče znatiželju i interes, koji mogu motivirati ljude da saznaju i nauče stvarnu priču.

INFO: Vratimo se malo nazad na Vašu profesionalnu karijeru. Vaša knjiga o “zlatnom dobu piratstva” na Karibima vas je učinila vrlo poznatim – ali i neprocjenjivim dodatkom za Ubisoft. Znamo da ste u knjizi napravili pomalo iznenađujuće implikacije, koje skoro pa govore da su veliki američki demokratski ideali zapravo našli svoju osnovu u slobodama i vrijednostima “piratske republike” koja je stvorena od strane najpoznatijih piratskih kapetana tog vremena. Kakav je bila generalna reakcija na knjigu? Postoje li neki budući planovi za još detaljnije ispitivanje ove teme?

Woodard: Ja baš i ne tvrdim da su svi radikalni demokratski ideali koje su američka i francuska revolucija ponudile potekli iz piratske republike, već zapravo da su mnogi od njih – iznenađujuće – postojali 60 do 70 godina prije tih događaja: želja da se smanji utjecaj rastućeg autokratskog poretka; vjera da obični ljudi mogu samostalno vladati; te želja za suočavanjem sa imperijalističkim vladama. Ove ideje su se prvo pojavile u djelima akademskih historičara kao što su Marcus Rediker ili Kenneth Kinkor, te se ja slažem sa ovom analizom u vezi sa ovom izdvojenom grupom pirata. Knjiga je bila izuzetno dobro primljena – te je inspirisala barem jednu televizijsku seriju. Trenutno, nastavljam pisati i istraživati ovu temu, te ću biti autor naslovne priče u februarskom izdanju Smithsonian magazina, a koji opisuje dokumentovana otkrića o posljednjim danima Crnobradog, velikog piratskog kapetana.

INFO: Trenutno ste zaposleni kao konsultant na  TV seriji piratske tematike imena Crossbones, a u kojoj glavnu ulogu nosi niko drugi nego hollywoodska legenda John Malkovich. S druge strane, Assassins Creed i neke druge gaming franšize zarađuju milione dolara. Iz Vaše perspektive, da li je mainstream hollywoodski projekat još uvijek veći izazov u odnosu na AAA gaming naslov?

Woodard: Moram priznati da nisam ekspert u ekonomici industrije zabave, ali dosadašnji pokazatelji sugeriraju da izdavači videoigara mogu poduzimati mnogo veće rizike nego što to mogu hollywoodski studiji ili američke TV produkcijske kuće. Vjerujem da je glavni razlog ovakvog stanja relativno velika vrijednost filmske i TV produkcije spojena sa smanjenom sigurnošću posjedovanja publike koja će biti voljna platiti, dok nasuprot toga imate etabliranu gaming franšizu. Pogledajte samo cijenu jednog propalog visokobudžetnog projekta kakav je, recimo, “Pirates” Romana Polanskog, čiji DVD ne možete naći u prodaji čak ni danas. Srećom po sve nas, ipak, na kablovskim mrežama je došlo do cvjetanja visokokvalitetnih TV serija poput Sopranos, Deadwood, Breaking Bad ili House of Cards, a to je po mom mišljenju podiglo kvalitet u zabavnoj industriji.

INFO: Gospodine Woodard, hvala Vam na Vašem vremenu, te vam želimo sve najbolje u Vašem budućem radu.

Woodard:Hvala vam na pokazivanju interesa! Bosna i Hercegovina ima jako posebno mjesto u mom životu, a tako će i ostati. 

 

1/1