Nakon što smo u Originsu posjetili drevni Egipat i tamo osnovali bratstvo Assassina, a zatim sa Kassandrom u Odysseyu proputovali antičku Grčku uzduž i poprijeko, novi nastavak Assassin’s Creeda nas vodi u nešto sjevernije krajeve - i to u vrijeme kada su vikinzi harali Evropom.

***

Vaša vikinška saga će početi potkraj devetog stoljeća u Norveškoj, gdje ćete sa svojim klanom uvidjeti kako je vrijeme potražiti neke zelenije krajeve, da bi vas priča nedugo potom odvela put Engleske.

Tamo ćete se pak baviti tipičnim vikinškim aktivnostima, od pljačke i paljevine po anglo-saksonskim kraljevstvima, pa do osnivanja vlastitog naselja i brige za prosperitet svog naroda. A to da ćete usput upoznati i nekoliko Assassina i sa njima se baciti u potragu za pretečama Templara, koji su Englesku u to vrijeme držali u svojoj šaci, vjerujemo da ne treba ni spominjati.

I to je to što ćemo vam otkriti o premisi igre, kako zbog toga što smo priču i sami tek počeli (za sada nam djeluje interesantno i obećavajuće, u najboljoj Assassin’s Creed maniri), tako i zbog toga što je istu najbolje doživjeti iz prve ruke.

I dok gaming zajednica bruji o novoj generaciji konzola i blockbusterima koji stižu sa njom, Devolver Digital nas je počastio sa još jednom prvoklasnom indie igrom koju već sada možemo uvrstiti među najbolje ove godine. A ako ćemo iskreno, od developera zaslužnih za fantastični Minit (uključujući i cijelu jednu polovicu kultnog holandskog studija Vlambeer) ništa manje nismo ni očekivali.

Disc Room je najlakše opisati kao bullet hell pucačinu u kojoj zapravo uopšte ne možete pucati, već isključivo izbjegavati protivnike, koji će iz sekunde u sekundu zauzimati sve veći procenat ekrana.

Naime, u igri preuzimate ulogu naučnika koji istražuje pojavu misterioznog diska u orbiti Jupitera, da bi se ubrzo nakon početka ispostavilo da je diskova puno više. Svaki nivo u Disc Roomu ćete tako početi u praznoj sobi (očekivano), koja će se zatim polako puniti diskovima (a čime drugim). I to naoštrenim diskovima koji će se kretati na razne načine i u svim mogućim smjerovima, dok će vaš cilj biti jednostavan - preživjeti dovoljno dugo da otključate narednu sobu. Ispunjenu diskovima, naravno.

Sami diskovi će dolaziti u različitim varijantama, od kojih je svaka specifična po nečemu, bilo veličini, obliku ili putanji koju prati, a tu i tamo ćete otključavati i razne specijalne vještine za svog lika.

Dotične će varirati od privremenog usporavanja vremena kako bi mogli lakše manevrisati između desetak diskova koji vam se približavaju smrtonosnom brzinom, pa do mogućnosti da se klonirate, što vam donekle olakšava preživljavanje, jer će igra podrazumijevati da ste na životu sve dok je barem jedan od vaših klonova živ i zdrav.

Osim toga, Disc Room u svojim sobama krije i razne tajne, koje ćete otkrivati na različite načine - nekada tako što ćete dopustiti određenom broju diskova da vas ubiju, a nekada tako što ćete istovremeno žrtvovati određeni broj svojih klonova misterioznom pustinjskom crvu, koji će izranjati iz pijeska svakih nekoliko sekundi.

Sav taj haos sa milion diskova na ekranu će pratiti i vrhunski soundtrack koji potpisuje Doseone, a nemamo nikakvih zamjerki ni na vizuale. Štaviše, igra izgleda odlično i čisti je užitak gledati u njene lokacije sa nekom punk-indie estetikom, bilo da je igrate na Switchu u prenosnom modu, bilo da preferirate gaming sesije na ogromnom TV-u ili kakvom kvalitetnom monitoru.

Pa, ukoliko ste raspoloženi za malo arkadne akcije koja je ne samo napeta, interesantna i zabavna, već i drugačija od svega iole sličnog što ste do sada igrali, Disc Room je igra koju jednostavno morate zaigrati.

Official Site

Prije nego kažemo bilo šta drugo o novom nastavku kultnog FIFA serijala, bio bi red napomenuti kako isti pratimo tek kao casual igrači sportskih igara, zbog čega ni ovaj put nećemo pretjerano zalaziti u detalje o izmjenama i novitetima koje FIFA 21 donosi u odnosu na svoje prethodnike.

No, čak i nama je od prvih minuta bilo jasno da se hard-core fanovima nije učinilo kako je ove godine nešto lakše davati golove nego ranije. Uostalom, već u prvom meču smo sa PSG-om uspjeli zabiti šest golova Liverpoolu (i primiti četiri), da bismo nedugo potom sa američkom ženskom reprezentacijom pregazili Holandiju sa čak 10:0. Istini za volju, igru smo igrali na jednoj od nižih težina - ali smo golove definitivno zabijali lakše nego na istoj težini u Fifi 20.

U svakom slučaju, jednom kada završite uvodni meč sa PSG-om i Liverpoolom, FIFA 21 će vam ponuditi svoje standardne modove, počevši od karijere, preko FIFA Ultimate Teama, pa do Volta uličnog fudbala, premijerno predstavljenog u prošlogodišnjem nastavku i obogaćenog za nekoliko novih stadiona i lokacija.

Naravno, tu je i dalje lincencirana Liga Prvaka, ali ono što nije tu - a što smo naivno očekivali u prvoj, a nadamo se i zadnjoj Fifi objavljenoj u jeku pandemije koronavirusa - su prazni stadioni, što bi bilo vrlo interesantno za vidjeti i doživjeti u jednoj ovakvoj igri (iako bismo ovu opciju, sve i da je imamo, vjerovatno isključili nakon par mečeva).

I ne, u Fifi ni ove godine nećete igrati sa Juventusom, obzirom da će Stara Dama po svemu sudeći biti PES ekskluziva minimalno tri godine, tako da je nazad na terenu možemo očekivati najranije u Fifi 23.

A za kraj smo ostavili dobre vijesti za buduće vlasnike next gen konzola - naime, EA je potvrdio kako će PS4 i Xbox One verzije Fife 21 biti moguće besplatno nadograditi na PS5, odnosno Xbox Series verzije. Usput, iz jedne u drugu ćete moći prebaciti i neke od save fajlova - ali nažalost ne sve. Vaš progres u Career modu će tako npr. ostati zatočen na prošloj generaciji konzola, dok ćete sa sobom na novu moći ponijeti progres u VOLTA i Ultimate Team modovima.

Nego, da ne dužimo - zagriženi ljubitelji virtuelnog fudbala vjerovatno već znaju šta ih čeka u novoj Fifi, dok će usputni fanovi u njoj pronaći barem nešto po svom ukusu, bio to ulični fudbal, 1-na-1 mečevi u lokalnom multiplayeru ili otvaranje FUT paketića i kreiranje svoje jedanaestorke iz snova.

Official Site

Originalni Watch Dogs je bio interesantan eksperiment - i nimalo interesantna priča sa groznim glavnim likom, kojeg i dan danas mrzimo iz dna duše.

Sa druge strane, Watch Dogs 2 još uvijek pamtimo kao zabavan izlet u sunčani San Francisco, gdje smo uživali u skoro svakoj minuti naših avantura sa Marcusom i njegovom ekipom.

A sada je pred nama Watch Dogs: Legion, novi nastavak jedinog serijala sa igrivim parkour-hackerima - sa tim da ćemo ovaj put umjesto jednim, imati priliku upravljati puno većim brojem likova.

Naime, Legion nas vodi u London u bliskoj budućnosti i daje nam priliku da u svoju hackersku grupu regrutujemo bilo koga sa ulica engleske prijestolnice. Pri tome, sama regrutacija će podrazumijevati obavljanje jedne ili više misija, tokom kojih ćemo odabranom liku učiniti određenu uslugu, nakon čega ćemo moći uskočiti u njihove čizme.

Uz to, svaki lik će imati i neke svoje specifičnosti, pa će tako anarhisti protivnike mlatiti sa svojim baseball palicama, fudbalski huligani će u borbu moći pozvati i raju, dok će recimo neki likovi nekontrolisano trošiti vaš teško zarađeni novac na online klađenje ili shopping.

Očekivano, sistem koji vam umjesto klasične postave likova daje mogućnost da igru zaigrate sa bilo kim, sa sobom donosi i određene mane. I to prvenstveno narativne prirode, obzirom da će vaši likovi u konverzacijama na momente zvučati kao kakvi roboti, te da će se za njih biti nemoguće vezati kao za recimo Marcusa, Wrencha i ostatak Watch Dogs 2 ekipe.

Ako ništa, nedostatak dobrih likova u vašoj družini će donekle nadomjestiti solidna priča, koju krase neki zanimljivi, iako već viđeni momenti. Što se pak tiče gameplay mehanika, Legion nastavlja tamo gdje je Watch Dogs serijal stao - i ako zanemarimo već spomenuti sistem regrutacije novih likova - ne odmiče daleko od onoga što smo već vidjeli u ranijim nastavcima.

Svaki put kada bismo u Battlefrontu zaigrali neki od space combat modova, po glavi bi nam se krenula vrtiti misao kako bi bilo lijepo imati igru sa još detaljnijim i kompleksnijim sukobima X-Wingova i Tie Fightera.

Ali, znate kako kažu - ko čeka, taj i dočeka. U ovom slučaju, upravo ono što smo priželjkivali - novu Star Wars igru iz Electronic Artsa, fokusiranu na borbe u svemiru. I to sa dobro nam poznatim letjelicama, od X-Wingova i ostalih pobunjeničkih brodova, pa do Tie Fightera, Tie Interceptora i Tie Bombera, sa kojima će ostaci Imperije uzvraćati udarce dobrim momcima i djevojkama.

I ne, nije vam se učinilo - spomenuli smo ostatke Imperije, obzirom da se radnja Star Wars: Squadronsa dešava nakon Povratka Jedija i uništenja druge Zvijezde Smrti, dajući vam uvid u bitke koje su uslijedile nakon toga.

U story modu ćete igrati ne samo sa pobunjenicima, već i sa Imperijom - i to nekoliko misija sa jednim, pa nekoliko sa drugim i tako u krug, dok priču ne privedete kraju, nakon čega vas čeka multiplayer.

No, kojem god modu igre da se posvetite, njegovu srž će činiti ista stvar - pilotiranje kultnim Star Wars letjelicama iz prvog lica i borbe u svemiru, koje su uz to nešto kompleksnije nego smo navikli u Battlefrontu.

Dok budete upravljali sa X-Wingom, svu snagu ćete moći npr. prebaciti na štitove, oružja ili motor, što će vam dati dodatni nivo zaštite, štete ili brzine. Sa druge strane, u Tie Fighteru ćete snagu moći prebacivati samo između motora i oružja, dok ćete recimo sa brodovima koji imaju štitove moći dodatno podešavati iste, birajući da li želite jaču zaštitu na prednjem ili stražnjem dijelu broda.

Sve navedene sisteme možete držati i u izbalansiranom modu, iako će pravremeno prebacivanje snage sa jednog na drugi često predstavljati razliku između života i smrti. Tome dodajte i privremeni boost, kao i driftanje, sa kojim možete skretati brže nego inače (ukoliko u pravom trenutku popustite gas prilikom boostanja i odmah skrenete u željenu stranu) i dobićete igru koja će od vas zahtijevati solidne pilotske vještine ukoliko želite dugu i uspješnu pobunjeničku ili imperijalnu karijeru.

Očekivano, u igri ćete pronaći skoro sve brodove iz originalne filmske trilogije. X-Wing i Tie Fighter će tako biti vaše klasične all-around letjelice sa kojima ćete uništavati protivničke brodove, dok ćete Y-Wingove i Tie Bombere koristiti kao bombardere, a recimo A-Wingove za brze hit-and-run napade na protivničke flote.

Naravno, svoje brodove ćete moći opremati i sa različitim oružjima i štitovima, što će utjecati na njihovu brzinu, agilnost i količinu štete koju mogu nanositi - što će vam pak omogućiti da ih uvijek prilagodite svojim preferencama.

Pa, ukoliko sve to zvuči kao nešto čemu ste se godinama nadali, Star Wars: Squadrons je igra za vas. A ukoliko uz to imate i neki od podržanih VR headsetova i adekvatan želudac za vrludanje svemirom u virtuelnoj stvarnosti, čeka vas još i bolje iskustvo u najdražoj nam dalekoj galaksiji.

Official Site

I dok je Naughty Dog sticao svjetsku slavu sa bombastičnim Unchartedom, njihovo čedo sa originalnog PlayStationa je polako tonulo u zaborav.

No, onda se Activision dosjetio da nam ponudi remake originalne Crash Bandicoot trilogije i kultnog Crash Team Racinga, da bi nam sada isporučili i potpuno novi nastavak serijala koji - ako ćemo iskreno - nikada nije bio naš tip 3D platformera. Kako zbog svojih fiksnih uglova kamere i čudnih perspektiva iz kojih je bilo teško biti precizan u platformingu, tako i zbog omanje gomile drugih razloga. Samim tim, naše iznenađenje je bilo još i veće kada smo shvatili kako se svako malo vraćamo novom Crashu, uz kojeg smo već proveli više sati nego smo očekivali.

Prvi znak da je pred vama igra dizajnirana u godini gospodnjoj 2020. je mogućnost izbora da li Crash 4 želite igrati u retro modu, sa ograničenim brojem života, ili u modernom, u kojem ćete se uvijek moći vratiti na zadnji checkpoint kada zaginete umjesto na sami početak nivoa.

A u novom Crashu ćete, kao i u starim, ginuti lako. Dovoljno je da vas dotaknu bilo koji od gomile protivnika ili okolnih zamki - ako prije toga već niste loše procijenili neki skok i usput završili u najbližoj provaliji.

Srećom, nivoi su ovaj put dizajnirani nešto bolje - ili smo barem mi imali veći prag tolerancije ka njihovoj igri sa perspektivom - tako da nismo ginuli toliko često samo zbog kamere. I to uprkos činjenici da ćete se kroz igru i dalje kretati malo sa vrha ekrana prema dnu, malo sa dna ka vrhu, a malo sa lijeve na desnu stranu.

Drugim riječima, Crash 4 je 3D platformer u maniri svojih prethodnika, sa tim da će vam povremeno dati priliku da upravljate sa nekim drugim likovima, ili da sa Crashom koristite neki od specijalnih gadgeta. Jedan od dotičnih vam tako omogućava da se prebacujete iz dimenzije u dimenziju, u svakoj od kojih će biti dostupne različite platforme i zamke, dok ćete se sa drugim moći vrtiti brzo kao tornado i na taj način preskakati puno veće prepreke ili se penjati na znatno više platforme.

Sve to rezultuje znatno zabavnijom igrom u odnosu na njene prethodnike, u kojoj se nećete nervirati zbog prepreka na kojima biste ranije izgubili sve živote i u kojoj će platforming redovno biti začinjen sa novim i relativno zanimljivim mehanikama. Tome dodajte šarene i simpatične nivoe, ali i opuštenu priču koja će vam na jedno uho ući, a na drugo izaći i dobićete zabavan, ali i izazovan 3D platformer uz koji vam neće biti mrsko provoditi vrijeme u iščekivanju nove generacije konzola.

Official Site

Spelunky 2 ne pristaje ni na kakve na kompromise - ili ćete ga naučiti igrati, ili ćete iz njegovih pećina pobjeći glavom bez obzira.

Kao i njegovog prethodnika, Spelunky 2 je najlakše opisati kao kombinaciju sidescrolling platformera i roguelikea u kojem ćete lutati kroz proceduralno generisane pećine, nastojeći doći do njihovih najvećih dubina, gdje će vas čekati potpuno novi svjetovi - i potpuno nove opasnosti.

A opasnosti u Spelunky pećinama ima napretek, što će vam sa osmijehom potvrditi svaki ljubitelj originala. Neke od njih su stare, poput šišmiša, zmija i paukova, ili recimo zamki koje će vas gađati strijelama kada prođete ispred njih. A onda je tu i gomila potpuno novih prepreka i protivnika koji će vam život pretvoriti u pakao - od krtica koje će iskočiti iz zemlje kada im se najmanje nadate, pa do totema koji će vas izudarati na mrtvo ime čim im se približite.

Ali, kao i u originalu, svaku opasnost možete zaobići ili eliminisati na neki način. Želite aktivirati zamku sa strijelom? Bacite kakav kamenčić ili vazu ispred nje. Strijela koja je izletila iz spomenute zamke vam djeluje korisno? Slobodno je uzmite i sa njom zatim gađajte prvog protivnika na kojeg naiđete. Ili je bacite kroz otrov koji je ispljunula obližnja kobra kako biste je otrovali i sa njom kasnije nanijeli još više štete protivnicima.

O da - bogatstvo gameplay sistema je ovdje ime igre i njena najveća čar se krije upravo u otkrivanju svih tih sistema i načina na koji se ponašaju u međusobnoj interakciji. Uzmimo npr. ćurke, koje možete koristiti kao mountove i sa njima odraditi dupli skok (ili čak tri skoka, ako nakon drugog skoka sa ćurkom skočite još jednom sa same ćurke) kako bi pristupili ranije nedostupnim područjima (ukoliko ste već ostali bez konopca). Ili ih možete vratiti njihovom vlasniku za specijalni bonus. Ili ih možete jednostavno ubiti i njihovo meso iskoristiti za dopunjavanje healtha.

I tu se vraćamo na ono što smo rekli na početku - Spelunky 2 će od vas očekivati da ga naučite propisno igrati. A to će nekada biti bolan - i za neke igrače potencijalno iritantan proces. Dovoljno je da vam pažnja popusti na sekundu i aktiviraćete zamku koja će vas odbaciti ispred protivnika, koji će vas pak odgurniti niz provaliju i tu će vaša avantura završiti i prije nego shvatite šta se desilo.

Ali, uprkos tome, Spelunky 2 nekada zna biti iznenađujuće relaksirajuće iskustvo ukoliko ste spremni da se posvetite pažljivom istraživanju njegovih sistema i otkrivanju tajni koje se kriju u njegovim pećinama. U suprotnom, radije zaigrajte kakav drugi roguelike koji će vam češće progledati kroz prste i dopustiti da stignete dalje od njegovog prvog svijeta bez da počupate i ono malo kose koju vam je Spelunky 2 ostavio na glavi.

Official Site

Nakon što smo se u virtuelnoj stvarnosti okušali u ulozi X-Wing pilota u kratkom, ali slatkom Battlefront DLC-u, bilo je krajnje vrijeme da vidimo kakav je osjećaj u njoj mahati lightsaberom.

I odmah vam možemo reći kako je Vader Immortal solidno VR iskustvo. Za početak, neće umoriti čak ni one igrače koji ne mogu dugo izdržati sa VR headsetom na glavi, obzirom da će vam svoju priču ispričati kroz tri epizode u trajanju od po 45 do 60 minuta.

Osim toga, tu su i više-manje sve opcije za podešavanje komfora - uključujući glatko i okretanje pod uglom, kao i mogućnost preskakanja sekcija u kojima se trebate penjati po kojekakvim ljestvama i šipkama (vrijedi spomenuti kako smo ovu opciju iskoristili i sami kako bi zaobišli bug koji nam nije dopuštao silazak sa šipke po kojoj smo se u jednom trenutku morali penjati).

No, zanemarimo sada sve te naizgled nebitne detalje - Vader Immortal ćete igrati jer želite doživjeti Star Wars univerzum kao nikada prije. A igra će vam to i omogućiti, stavljajući vas u čizme krijumčara koji je zalutao na Mustafar, planetu dobro poznatu ljubiteljima ove daleke galaksije. Tamo ćete pak otkriti kako je pred vama još jedna priča o krvnim lozama, te da je vaš lik potomak izvjesnih starosjedioca i korisnika Sile čije tajne Darth Vader pokušava otkriti. Kako i zašto - to vam nećemo reći (iako vas razlog neće iznenaditi), ali ćemo vam reći kako ćete ubrzo nakon početka igre dobiti vlastiti lightsaber, a nešto kasnije i mogućnost korištenja Sile.

Drugim riječima, neće vam dugo trebati da se počnete osjećati poput pravog jedija, u jednoj ruci držeći lightsaber i sa njim blokirajući paljbu iz protivničkih blastera, a drugom koristeći Silu sa kojom ćete protivnike bacati u okolne provalije.

A jednom kada završite story mod, Vader Immortal će vam ponuditi Lightsaber Dojo, bonus mod u kojem ćete se okušavati u različitim izazovima sa svojim lightsaberom, poput recimo borbe sa trening robotima koji će vas napadati u sve većim i većim brojevima.

Samih izazova ćete u igri pronaći čak 120, što je nama bilo i više nego dovoljno, iako Vader Immortal čak i bez njih možemo proglasiti još jednim zabavnim VR iskustvom u Star Wars univerzumu. Nažalost, kao cjelina nas nije oduševio koliko pilotiranje X-Wingom u već spomenutom Battlefront DLC-u (što je još jedan od razloga zašto se ovih dana radujemo nadolazećem Star Wars Squadronsu), ali da je osjećaj mahanja lightsaberom u virtuelnoj stvarnosti zaista poseban - u to ne trebate sumnjati.

Official Site

Čim ga pokrenete i sa zvučnika zagrmi Rage Against the Machine i njihova Guerilla Radio, Tony Hawk’s Pro Skater će vas vratiti u neko drugo vrijeme.

I na prvi pogled, sve će biti upravo onako kako je i ostalo u vašem sjećanju - od nivoa pa do trikova koje ćete izvoditi, uključujući i same skejtere koji su sada nešto stariji, ali ništa manje spretni na svojim boardovima.

Naravno, to koliko će biti spretni će ovisiti i od vaših prstiju obzirom da Tony Hawk’s Pro Skater od igrača očekuje da savladaju osnove virtuelnog skejtanja i uspješno izvedu što više komboa. Drugim riječima, moraćete internalizovati kada možete skočiti, kada i koliko dugo se možete držati za skejt dok ste u zraku, kako se okrenuti prilikom slijetanja - i gomilu drugih sitnica.

Pri tome, singleplayer će vas voditi od lokacije do lokacije, na kojima ćete u rundama od po 2 minute morati da obavite što više zadataka ili skupite što više bodova kako bi otključali nove nivoe. I dok će slabijim igračima trebati dugo da obave jednostavnije zadatke, oni bolji će bez puno muke pronalaziti idealne putanje, usput povezujući bezbrojne poteze u komboe sa kojima će im poeni rasti munjevitom brzinom.

Također, vrijedi spomenuti da igra donosi i skoro pa kompletan soundtrack iz prva dva nastavka, upotpunjen sa nekoliko novih pjesama koje se savršeno uklapaju u atmosferu igre. Osim toga, remake je obogatio i postavu igrivih skejtera sa nekoliko novih faca - iako nismo sigurni koliko će ova činjenica značiti ikome osim okorjelim ljubiteljima skejtanja.

A ukoliko vam prvoklasna singleplayer kolekcija originalnih igara nije dovoljna, Tony Hawk’s Pro Skater remake donosi i podršku za online, ali i lokalni multiplayer. Za društvo sa kauča tu je nekoliko split-screen i hot-seat modova u kojima se mogu takmičiti naizmjenično, dok će oni nešto kompetitivniji igrači moći uživati u online multiplayeru sa još većim brojem ljudi.

Na kraju, u menijima ćete naći još i Create a Park mod u kojem možete kreirati vlastite skate parkove ili skejtati u onima koje su kreirali drugi igrači, sa čime je ovaj remake savršeno zaokružen. Naravno, bilo bi lijepo da smo uz nivoe i soundtrack iz prve dvije igre dobili i one iz treće, ali nećemo cjepidlačiti, već ćemo se nadati kakvom skorašnjem DLC-u i usput Tony Hawk’s Pro Skater 1+2 preporučiti kao obavezno štivo kako starim fanovima serijala, tako i svima koji su iole zainteresovani za virtuelno skejtanje.

Official Site

Da ste nam nakon premijernog trailera za Avengerse rekli kako ćemo na kraju ostati ugodno iznenađeni igrom… vjerovatno bismo vam povjerovali, jer smo nešto optimističniji od prosječnih igrača kojima sve smeta i koje sve nervira.

Istina, dizajn likova u igri je jako sličan njihovim filmskim pandanima, zbog čega svaka, pa i najmanja razlika između njih upada u oči i djeluje pogrešno. Ali, jednom kada se naviknete na izgled starih i usput upoznate nekoliko novih superheroja - uključujući i glavnu heroinu, Kamalu Khan - u Avengersima vam neće biti teško uživati.

Glavni highlight igre je svakako njen sistem borbe. Za razliku od drugih naslova ovog tipa, Avengersi se ne fokusiraju na napucavanje ili sakrivanje u zaklonu, već na beat-em-up pristup i borbu na blizinu, pri čemu svaki od igrivih likova ima znatno drugačiji stil borbe.

Hulk će tako protivnike grabiti i bacati okolo, dok će Iron Man letjeti i gađati ih laserima, a Kamala Khan ih šaketati i šutati svojim izduženim rukama i nogama. Naravno, sa svakim od heroja ćete se levelovati i otključavati gomilu dodatnih skillova, usput prikupljajući noviju i jaču opremu, dok borbu još zanimljivijom čine kombo potezi koje možete izvoditi i sa njima na različite načine pristupati različitim protivnicima.