Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

petak, 19 Avgust 2022 09:16

RECENZIJA: South of the Circle

I dok nam planeta polako ali sigurno gori, ovih vrelih ljetnih dana smo se rashladili uz antarktičku avanturu za koju nikada ranije nismo čuli, sa potpisom nama podjednako nepoznatog razvojnog tima.

No, da je South of the Circle solidna igra, a State of Play studio koji zna šta radi, nam je trebalo biti jasno iz više razloga - ‘em se njenog izdavanja uhvatio dokazani poljski tim 11 Bit Studios, ‘em je originalno objavljena još 2020. među odabranim naslovima na Apple Arcade servisu.

***

South of the Circle je jedna od onih modernih avantura sa fokusom na narativne, a ne interaktivne elemente, koja vam neće davati puno slobode. Štaviše, za razliku od recimo Supermassive horora kakav je i nedavno objavljeni The Quarry, neće vam dati ni priliku da značajnije oblikujete sudbine njenih likova svojim odlukama - niti će vam prodati iluziju da vaše odluke mogu značajnije utjecati na njenu priču.

Međutim, sav taj manjak interaktivnosti i slobode će nadoknaditi interesantnom pričom i likovima, te vrhunskom glumom i atmosferom.

I to prilično hladnom atmosferom - naime, South of the Circle vas stavlja u čizme Petera, istraživača koji će se usred Hladnog rata naći u srušenom avionu na Antarktiku, nakon čega ćete priču otkrivati kroz isprepletene scene njegove polarne pustolovine i flashbackove vremena provedenog na Cambridgeu. I, što je još bitnije, vremena tokom kojeg je upoznao i zaljubio se u ljubav svog života - Claru - obzirom da je upravo njihova veza srce igre.

Kroz njihove akademske napore, obavijene hladnoratovskom paranojom, političkim spletkarenjima i ljigavim seksizmom koji će izbijati na usta još ljigavijih starih profesora sa Cambridgea, South of the Circle će vas bez puno muke natjerati da zavolite Petera i Claru i da se zaista uživite u njihovu priču.

Pri tome, atmosferi će doprinositi i već spomenuta vrhunska gluma, ali i nesvakidašnji vizualni stil, koji je najlakše opisati kao… pa, donekle apstraktan i bez klasičnih tekstura. Umjesto njih i realističnog pristupa grafici, dizajneri su se odlučili fokusirati na upečatljive boje i kadriranje, koje će recimo osvjetljeni dio sobe u mraku prikazati kao krug u centru ekrana, jednostavno okružen crnilom.

A ako bi igri nešto mogli zamjeriti, onda bi to bile za naš ukus previše apstraktne ikonice koje će označavati dijaloške opcije. Neke od njih - poput one za empatične odgovore - smo npr. brzo zapamtili, dok nam neke nisu bile baš najjasnije ni do kraja igre. No, kada smo je odigrali, shvatili smo da u meniju sa kontrolama uvijek možete vidjeti šta koja ikonica znači - a vrijedi spomenuti i to kako dijaloške opcije nikada neće puno odskakati od prijatnog karaktera vašeg lika da bi vam to zasmetalo, čak i ako povremeno odaberete neku koju možda i niste htjeli.

Sa tim u vidu, South of the Circle možemo preporučiti svima koji su željni interesantnih avantura, ali i toplih ljudskih i ljubavnih priča koje će vas grijati oko srca čak i na antarktičkim temperaturama.

Official Site

petak, 01 Juli 2022 12:00

RECENZIJA: The Quarry

Supermassive Games je jedan - blago rečeno - produktivan razvojni tim. Od 2015. i Until Dawna, inače njihovog najvećeg hita, svake su godine lansirali barem po jednu novu igru. Istina, neke od njih možda i nisu bile posebno vrijedne pažnje, ali dok god su se držali formule iz Until Dawna, rezultati nisu izostajali. 

Uostalom, dovoljno se osvrnuti na The Dark Pictures antologiju - ili njihov najnoviji naslov, The Quarry - i sve će vam biti jasno.

***

Kao i njegovi prethodnici, The Quarry sa ponosom nosi obilježja Supermassive horora - igraćete ga sa više različitih likova, oblikujući njihove sudbine svojim odlukama i refleksima. I sve to iz klasične perspektive sa nekad fiksnim uglovima kamere i nekad onom slobodnom, koja će dati sve od sebe da vam istraživanje mračnih kutaka igrinog svijeta učini nelagodnim i napetim.

A svijet ćete istraživati ne samo kako bi otkrili nove detalje priče, već i kako bi eventualno olakšali ili spasili život svojim likovima, dok ćete sa vremena na vrijeme nailaziti i na situacije u kojima ćete morati pravovremeno reagovati u quick time sekvenci. Konkretno, dotične će podrazumijevati pomjeranje analognog sticka u određenom smjeru, ili recimo nišanjenje i pucanje protivnika prije nego vas dotični skrate za glavu.

Sama premisa igre će biti dobro poznata svim ljubiteljima horora - tu je grupa tinejdžera i tu je ljetni kamp u kojem će zaglaviti dan duže nego su planirali, nakon što isti napuste i njihovi mentori i ostala djeca. Ono što će uslijediti je najduža i najstrašnija noć njihovih života, tokom koje ćete ih moći sve do jednog spasiti - ili ubiti - ovisno od toga kako budete igrali igru.

Nažalost, priča će ubrzo postati relativno predvidiva, iako nas to nije spriječilo da uživamo u njenoj fleksibilnosti i da se nekoliko puta zapitamo šta smo drugačije trebali i mogli uraditi kako bi neke likove ostavili na životu. Usput, vrijedi istaći i to kako The Quarry nije naročito strašan, niti bogat jeftinim jump-scare scenama - iako definitivno zna biti krvav i nasilan.

A jednom kada ga završite, otključaćete i Death Rewind - opciju da 3 puta u toku igre premotate vrijeme nakon pogibije određenog lika i pokušate ga spasiti, što bi vam svakako moglo biti interesantno. I uz gomilu mogućih grananja priče, dodatni razlog da igru zaigrate ponovo.

Ali, čak i ukoliko ste tip igrača kojem je jedno odigravanje sasvim dovoljno, The Quarry je solidan izbor. Pogotovo ukoliko se ubrajate u ljubitelje Supermassive horora koji su - kao i njegovi mladi protagonisti - u potrazi za malo neobavezne ljetne zabave.

Official Site

Nedugo nakon što smo zaigrali iznenađujuće solidni Bloodhunt, pred nama se našla još jedna - iako nešto drugačija i očekivanjima bliža - Vampire the Masquerade igra.

Zašto kažemo “bliža očekivanjima”? Pa, imajući u vidu kultni Bloodlines, naslov sa kojim se Vampire the Masquerade univerzum zauvijek urezao u sjećanja nebrojenih igrača, odgovor bi trebao biti i više nego očigledan.

Naime, kao i Bloodlines, Swansong je RPG u kojem ćete istraživati razne nivoe i rješavati kojekakve misterije, usput postepeno poboljšavajući vještine svog lika. Štaviše, Swansong je u potpunosti fokusiran na narativne elemente, tako da komotno možete zaboraviti na napucavanje i borbu, te se pripremiti na čitanje bezbroj mailova i dokumenata, te brojne dijaloge i nadmudrivanja sa drugim likovima.

Pri tome ćete redovno koristiti i svoje nadnaravne vampirske vještine, koje će vas pak izgladnjivati - odnosno, da budemo precizniji, činiti žednim krvi. Zbog toga ćete morati paziti na njihovu upotrebu kako vaš vampir ne bi popustio svojim zvjerskim porivima ispijajući krv najbližem smrtniku koji mu se nađe pri ruci.

Kako do toga ne bi došlo, moraćete vagati svoje opcije i pravovremeno piti krv smrtnicima na sigurnim lokacijama - iako vas moramo upozoriti da je tipka za prekid hranjenja osjetljiva, zbog čega smo slučajno ubili par likova prije nego smo se stigli na vrijeme zaustaviti.

Priča same igre prati tri bostonska vampira - Emem, Leyshu i Galeba - koji će pokušati spasiti najnoviji projekat svog Princa, slušajući naredbe koje dobiju. Ili ne, ukoliko već tako odlučite, obzirom da vam Swansong nerijetko daje mogućnost izbora, prilagođavajući se vašim odlukama.

I dok su priča i likovi interesantni, a izgled igre sasvim OK, njen nešto niži budžet se definitivno da primjetiti u animacijama lica tokom dijaloga, na što se inače i ne bi osvrtali da igra naprosto ne obiluje istim. Osim toga, nešto manju zamjerku možemo uputiti i na račun određenih glasovnih uloga, koje su nam nekada znale zaparati uši - i to pogotovo kada bi progovorila Leyshina kćerka Halsey.

No, uprkos tim, ali i drugim manama, Swansong nas je zaintrigirao dovoljno da ga nastavimo igrati. I da, tome najviše doprinosi naša ljubav ka Vampire the Masquerade univerzumu, ali moramo priznati i to kako nam je drago vidjeti igru sa fokusom na narativnim RPG elementima, istraživanju nivoa i dijalozima. Stoga, ukoliko vam ideja o ovakvoj vampirskoj igri zvuči iole privlačno, svakako razmislite o tome da Swansongu date šansu.

Official Site

I dok čekamo po svemu sudeći ukleti Bloodlines 2, ovog ljeta smo zaigrali nešto drugačiju Vampire the Masquerade igru, koja nas vodi na ulice - i krovove - predivnog Praga. Gdje ćemo se sa gomilom drugih vampira sukobiti u, ni više ni manje nego - battle royale pucačini.

No, krenimo nekim redom.

***

Bloodhunt ćete igrati iz trećeg lica, napucavajući se sa protivnicima i lutajući mapom u potrazi za municijom i boljim oružjima, pokušavajući ostati posljednji na životu… ili neživotu - ovisno od toga kako posmatrate bivstvovanje svog vampirskog alter ega.

A onda je tu i borba na blizinu sa katanama, baseball palicama i sjekirama, kao i specijalne moći koje će ovisiti od vašeg odabranog klana i klase. Nosferatu Saboteur tako može postati nevidljiv dok se kreće u čučnju, usput postavljajući otrovne zamke za protivnike, dok se recimo članovi Toreador klana mogu teleportovati okolo i liječiti, odnosno zasljepljivati protivnike svojom ljepotom - ovisno od odabrane klase.

I, kao šlag na tortu, igra stavlja dodatni naglasak na agilno kretanje, što akciju čini izuzetno brzom, zabavnom i haotičnom. Sa svojim vampirom se tako možete penjati po zidovima i skakati visoko - pogotovo ukoliko skok izvodite iz klizećeg položaja - zbog čega ćete se sa protivnicima boriti ne samo u mračnim uličicama češke prijestolnice, već i na krovovima njenih zgrada. Štaviše, sloboda kretanja vam otvara dodatne mogućnosti taktiziranja, bilo da preferirate sakrivanje od protivnika u zabačenim prolazima, bilo da vam je draže izviđati situaciju sa crkvenih tornjeva sa snajperom u ruci.

A osim što ćete u Bloodhuntu biti agilni, moraćete i dobro naćuliti uši, obzirom da zvuk igra veliku ulogu - od zvukova divljeg penjanja drugih vampira po zidovima zgrada, preko alarma koji će se aktivirati u prodavnicama oružja kada neko uđe u njih, pa do zvuka hranjenja drugih vampira kada krenu piti krv nekom od civila na ulicama Praga.

I da, naravno da ćete moći piti krv smrtnicima - kakva bi to Vampire the Masquerade igra bila bez toga? Na taj način ćete se liječiti ili unapređivati neke od pasivnih vještina, poput ubrzanih cooldowna ili nanošenja više štete sa oružjima za borbu na blizinu. Ili ćete sebi osigurati još jedan “život”, odnosno respawn nakon što zaginete u Solo Bloodhunt modu. Naime, za razliku od Duos i Trios modova, gdje možete oživljavati članove svog tima nakon pogibije, u Solo modu ćete imati na raspolaganju jedan respawn - koji možete i “osvježiti” nakon svake pogibije ukoliko pronađete i popijete krv odgovarajućem civilu.

Još samo kada bi nas igra nagrađivala sa koliko-toliko regularnim prilivom svoje valute, bez koje je teško osigurati nove kozmetičke dodatke za svoje likove - umjesto da se moramo pouzdati u kupovinu Season Passa - našoj sreći ne bi bilo kraja. Ali, igra je ionako besplatna, tako da se nećemo puno žaliti.

Stoga, ukoliko se ubrajate u ljubitelje Vampire the Masquerade svijeta i battle royale žanra, slobodno zanemarite primjedbe o kršenju Masquerade pravila i pridružite nam se na ulicama Praga - čekaju vas intenzivna akcija, taktičko šunjanje i vrhunski sistem kretanja upakovani u jednu od boljih battle royale igara koje smo imali priliku zaigrati proteklih godina.

Official Site

četvrtak, 28 April 2022 13:00

IGRALI SMO: Weird West

Ko kaže da immersive sim igre poput Deus Exa i Dishonoreda moramo igrati iz prvog ili trećeg lica?

Mi ne. Pogotovo nakon što smo okusili njihovu slobodu i čari iz izometrijske perspektive u Weird Westu, debitantskom naslovu razvojnog tima WolfEye Studios, kojeg su osnovali neki od ključnih dizajnera originalnog Dishonoreda.

***

Osim sa svojom za žanr nesvakidašnjom perspektivom, Weird West pažnju privlači i sa svojim western svijetom obogaćenim natprirodnim elementima, vodeći vas na Divlji Zapad gdje će se kauboji boriti sa vješticama i vukodlacima, otkrivajući stare kletve i drevna ukleta blaga.

A kao i svaka immersive sim igra koja drži do sebe, Weird West vam pri tome nudi slobodu u skoro svakom pogledu. Protivnike recimo možete u potpunosti zaobići ili ih eliminisati tiho, sakrivajući njihova onesviještena tijela u grmlju prije nego neko digne uzbunu. Ili se možete raspištoljiti i zapucati po svemu što se miče, prije nego postavite ijedno pitanje.

A onda su tu i svi oni sistemi koji immersive sim žanr čine time što jeste - ako npr. šutnete obližnje bure sa katranom na protivnike i potom upucate fenjer iznad njega, napravićete priličan nered. Baš kao što ćete uraditi i ako prospete kantu sa vodom protivnicima pod noge, te potom na njih bacite svojevrsnu električnu bombu.

Tome dodajte i razne natprirodne moći - poput npr. bullet time skoka kojeg se ne bi postidio ni Max Payne, ili recimo mogućnosti da skačete izuzetno visoko, penjući se po krovovima kuća, salona i crkava - i dobićete itekako zabavan set vještina sa kojima možete pristupiti svakoj situaciji na sebi svojstven način.

I, kao šlag na tortu, Weird West će vam dopustiti da ubijete svakoga, uključujući i likove koji su ključni za priču - ili čak cijela naselja, pretvarajući ih u gradove duhova - što će pak utjecati na nastavak igre i situacije u kojima će se zateći vaši ostali likovi.
Naime, Weird West će vam svoju priču ispričati kroz avanture pet igrivih likova - igru ćete tako početi kao lovkinja na ucjene kojoj misteriozni kanibali ubiju sina i kidnapuju muža, dok ćete kasnije uskočiti u kožu čovjeka-svinje ili čak vukodlaka, istražujući iste lokacije, ali sa nešto drugačijim ciljevima.

No, tu ćemo se morati zaustaviti, obzirom da je pred nama još solidan komad igre. Ali, već nakon desetak sati druženja sa Weird Westom, možemo reći kako djeluje obećavajuće, nudeći nam interesantne ideje i koncepte upakovane u nešto drugačiju, ali itekako interesantnu immersive sim igru.

Official Site

Ako kojim slučajem već neko vrijeme niste igrali LEGO igre, LEGO Star Wars: The Skywalker Saga je očigledno kreirana kako bi vas podsjetila na sve njihove kockaste čari - i usput osvježila provjerenu, ali sada već zastarjelu formulu ovog serijala.

***

Osim što donosi gomilu noviteta - od open world mapa do redizajnirane borbe - najnovija igra studija Traveller’s Tales se vraća njihovim korijenima i filmskoj franšizi sa kojom su 2005. zakoračili u LEGO vode. I sve to pakuje u naprosto ogromnu cjelinu, koja ne samo da pokriva svih 9 filmova iz Skywalker sage, već nudi i omanju galaksiju planeta koje možete istraživati. A onda su tu i više od 1.000 specijalnih kockica koje treba pronaći i/ili otključati, te čak 380 likova, odnosno igrivih LEGO Star Wars figurica.

No, vratimo se na trenutak spomenutim novitetima. Između klasičnih linearnih nivoa, u najnovijoj LEGO igri ćete tako lutati i manjim open world mapama, gdje ćete obavljati sporedne misije i skupljati bonus kockice (sa kojima ćete pak otključavati nove vještine zasvoje najdraže heroje i negativce, podijeljene u desetak različitih klasa - od Jedija, preko lovaca na ucjene, pa do raznih droida). Pri tome, uživat ćete i u novoj borbi na blizinu, koja će omogućavati - i ponekad zahtijevati - izvođenje kombo poteza, dok će se kamera tokom borbe na daljinu približiti leđima vašeg lika, pretvarajući igru u pucačinu iz trećeg lica.

I dok je borba solidna - ali i dalje dovoljno jednostavna da u njoj mogu uživati i mlađi igrači - misije u igri nisu posebno maštovite, zahtjevne niti raznolike. Malo ćete trčkarati okolo, puno se boriti i povremeno upravljati nekim od poznatih Star Wars svemirskih brodova - bez konkretnih varijacija u protivnicima, mehanikama ili zagonetkama.

Isto tako, ako ćemo već cjepidlačiti, bilo bi nam draže kada bi cijeli svijet igre bio kreiran od LEGO kockica - umjesto što kombinuje LEGO likove, vozila i dekoracije na nivoima sa arhitekturom i prirodom koje su iscrane u realističnom stilu.

Ali, manje zahtjevni igrači - kao i oni mlađi, koji će igri pristupiti sa željom da se zabave uz svoje najdraže Star Wars likove - će zanemariti sve to i uživati u tradicionalno simpatičnom humoru LEGO igara. I, naravno, svim onim sitnim detaljima sa kojima će im igra namigivati, podsjećajući ih na filmske avanture Skywalker dinastije i prijatelja, istovremeno savršeno rekreirajući njihove LEGO Star Wars setove do zadnjeg detalja.

Stoga, ukoliko ovog proljeća tražite kakvu nezahtjevnu razbibrigu za sebe i svoje najmlađe - a pogotovo ako brige želite razbijati u split screen multiplayeru - LEGO Star Wars: The Skywalker Saga bi mogla biti idealna igra za vas.

Official Site

četvrtak, 31 Mart 2022 14:00

IGRALI SMO: Elden Ring

Elden Ring je, jednom riječju, magičan.

A u to ćete se uvjeravati iznova i iznova dok se budete gubili u njegovom veličanstvenom svijetu, kakav znaju kreirati samo Hidetaka Miyazaki i njegov FromSoftware - kojima je ovaj put u pomoć prilikom world buildinga priskočio i legendarni George R.R. Martin.

***

Nedugo nakon što zakoračite u Lands Between - odnosno svijet u kojem se odvija priča Elden Ringa - pred vama će se naći i prvi boss, intrigantan koliko i groteskan. A onda ćete shvatiti kako se od vas očekuje da odmah i zaginete, prije nego uopšte i započnete igrin tutorial.

I tu će krenuti vaša nova FromSoftware avantura, koja nastavlja tamo gdje su stali Dark Souls, Bloodborne i Sekiro, istovremeno gledajući ka nekim potpuno novim horizontima. I to onim dalekim, obzirom da su se Miyazaki i ekipa ovaj put odlučili svoju Souls formulu prebaciti u open world svijet, u kojem ćete već od prvih minuta biti preplavljeni osjećajem slobode. Slobode da idete gdje želite, iako će vas - kao i uvijek - vjerovatno biti strah svakog mračnog kutka i protivnika koji će vas tamo čekati.

I što je najbolje od svega, FromSoftware je uprkos izletu u open world vode uspio zadržati sve ono po čemu su njihove igre poznate, tako da i od Elden Ringa možete očekivati da bude izazovan, intrigantan, predivan i iznenađujući.

Povrh toga, igra je zadržala i maestralni level dizajn svojih spiritualnih prethodnika, dok su njen svijet i priča - te način na koji će vam istu pričati - obavijeni tradicionalnim velom misterije. A da i ne spominjemo kako će Elden Ring od vas očekivati više od drugih igara, vjerujući u vas, vaše vještine i vašu znatiželju. Tu je tako kompas - ali će vam isti pokazivati samo strane svijeta i markere koje ste sami postavili na mapi. A kada smo već kod mape, ona neće biti krcata ikonicama koje vas vode do sporednih aktivnosti i questova - već će prikazivati područja čije mape ste sami pronašli, blago vas vodeći ka nekom od idućih ciljeva. I dopuštajući vam da se posvetite gledanju u svijet igre i njegovom istraživanju, a ne trčanju ka sljedećoj stavki sa svoje kilometarske to-do liste.

ponedjeljak, 28 Mart 2022 14:00

IGRALI SMO: Gran Turismo 7

Pet godina nakon Gran Turismo Sporta, fokusiranog na online utrkivanje i turnire u organizaciji Međunarodne automobilističke federacije FIA, ovaj legendarni serijal se vraća na naše PlayStation konzole. I to sa nastavkom koji donosi ponešto za svakoga - od onih igrača koji žele nastaviti sa svojim karijerama započetim u Sportu, pa do onih koji preferiraju singleplayer izazove.

I dok ćemo Sport mod i multiplayer ostaviti nešto boljim vozačima, ljubiteljima singleplayer utrkivanja ćemo odmah reći da mogu odahnuti - kampanja je tu. Štaviše, istu ćete, u klasičnom Gran Turismo maniru, početi sa regularnim hatchback automobilima kakve možete vidjeti i na cestama svog grada, usput polažući kojekakve testove i dokazujući da koliko-toliko znate šta radite za volanom.

No, karijera neće biti totalnog old-school karaktera, već nešto drugačija - iako očekivano gran-turismovski ekscentrična. Naime, tokom nje ćete konstantno skakutati od paviljona do paviljona na igrinoj mapi, slušajući priče kojekakvih zaljubljenika u automobile i utrkivanje, te obavljajući misije koje ćete dobivati u srcu te mape - Gran Turismo Cafeu.

Na taj način, redovno ćete otključavati nove staze - ali i automobile, obzirom da se ni Gran Turismo 7 neće suzdržati od redovnog poklanjanja novih četverotočkaša igračima. Tako ćete, već nakon nekoliko sati igre, u svojoj garaži imati na desetke njih, od kompaktnih japanskih, pa do sportskih modela cestovnih automobila proizvedenih na Starom kontinentu (sa druge strane, neke od luksuznijih zvijeri će koštati cijelo bogatstvo, zbog čega ćete morati ili grindati određene utrke kako bi zaradili za njih, ili se okrenuti omraženim mikrotransakcijama, koje su uz online-only prirodu igre ujedno i njena najveća mana).

Uz to, igra će vas sve vrijeme pokušavati naučiti i nešto više o samim automobilima i njihovoj historiji - od načina na koji npr. funkcionišu oni na prednji ili stražnji pogon, pa do historije pojedinačnih modela ili proizvođača, sa kojom ćete se upoznavati u njihovim virtuelnim muzejima.

Ono što je pak najbitnije u cijeloj toj priči je sama vožnja, a ona je u Gran Turismu 7 vrhunska. Bilo da ste početnik koji će se oslanjati na trkaću liniju, zone kočenja i razne druge asistencije, bilo da ćete sve to odmah poisključivati, neće vam dugo trebati da se naviknete na vozni model igre. I potom se nastavite usavršavati u istom, uživajući u različitim automobilima i njihovom osjetno drugačijem ponašanju na cesti - čemu će doprinositi i adaptivni triggeri na DualSense kontrolerima, simulirajući razne tipove kočnica i njihov otpor. A da i ne spominjemo haptički feedback, zahvaljujući kojem ćete precizno osjetiti svaku neravninu na stazi.

Isto tako, osjetićete i koliko je teže upravljati automobilima po kiši, obzirom da će ista padati na nekim stazama, a biće interesantno voziti se i uz dinamičku izmjenu dana i noći, tako da neće biti rijedak slučaj da utrku počnete po noći, a završite po danu - ili obrnuto.

No, da ne dužimo - nakon nekoliko dana provedenih na stazama Gran Turisma 7 i za volanima njegovih detaljno i opsesivno modeliranih automobila, možemo reći kako je pred nama još jedna vrhunska, ali i izuzetno pristupačna simulacija utrkivanja koju ćemo još dugo igrati.

Official Site

ponedjeljak, 28 Februar 2022 11:35

IGRALI SMO: Horizon Forbidden West

Da budemo iskreni, iako smo od novog Horizona očekivali dobru igru, negdje u pozadini uma nam se vrtilo pitanje: “Šta nam uopšte može ispričati nastavak priče iz Zero Dawna, a da je interesantno?”. Jer, ipak smo na kraju originala saznali šta se desilo u prošlosti i šta je uzrokovalo apokalipsu iz čijeg pepela je nikao onaj predivni novi svijet sa robo-dinosaurusima.

Ali, ispostavilo se kako Guerilla Games ima ideja i za nastavak priče, te kako će naša heroina Aloy imati još puno posla ako zaista želi spasiti planetu. Uostalom, odmah na početku Forbidden Westa ćete saznati kako terraforming sistem od kojeg zavisi sudbina svog života na Zemlji - ne radi kako treba.

I tu kreće vaša nova Horizon avantura, sa intrigantnim glavnim questovima i nekim neočekivanim misterijama, ali i sa gomilom podjednako interesantnih sporednih questova, kroz koje ćete uglavnom upoznavati vrli novi svijet - ali nekada otkrivati i detalje o onom starom.

A osim sporednih questova sa smislenim i razrađenim pričama i likovima, Forbidden West obiluje i raznolikim dodatnim aktivnostima, koje će vam teško dosaditi. I to ponajviše jer se neće ponavljati u nedogled, niti će biti kopirane i razbacane na bezbroj lokacija na mapi. Uz to, nerijetko će od vas zahtijevati da im pristupite sa nešto više pažnje - na primjer, u Forbidden Westu se nećete tek tako popeti na Tallnecka kako bi skenirali okolno područje. Ili barem nama to još uvijek nije pošlo za rukom, obzirom da je svaki na kojeg smo do sada naišli zahtijevao da riješimo kakvu zagonetku prije nego bi krenuli sa penjanjem.

Povrh toga, Forbidden West donosi i nekoliko poboljašanja u sistemu borbe - kako one sa ljudskim protivnicima, tako i one sa mašinama. Sada ćete tako na raspolaganju imati i kombo poteze za borbu na blizinu, a igra će vam davati i više opcija za kombinovanje napada kopljem i lukom i strijelom, kao i nove alternativne napade za različite tipove oružja, ali i nove aktivne skillove koji će vam davati privremenu prednost u borbi ili šunjanju.

I, kao šlag na tortu, igra donosi i nekoliko noviteta na polju borbe sa mašinama, jasno vam dajući do znanja koje dijelove možete iskoristiti za nadogradnju svoje opreme, te koji djelovi su bitni i kako. U praksi će to pak rezultovati borbom tokom koje morate biti pažljiviji i promišljeniji, pokušavajući recimo otkinuti rep ili rogove kakvom robo-dinosaurusu kako biste poboljšali svoj najdraži armor - jer ćete pukim ubijanjem te mašine ostati bez spomenutih dijelova.

utorak, 22 Februar 2022 11:00

IGRALI SMO: Sifu

Poput pravog kung fu majstora, Sifu ne prašta greške. Propustite blokirati protivnički udarac ili se izmaknuti potezu sa kojim će vas oboriti sa nogu i ubrzo ćete se oprostiti od ovog svijeta.

No, koliko god ona brzo stizala, smrt u ovoj igri nije kraj. Bar ne na prvu - naime, Sifu ćete igrati kao kung fu borac ili borkinja sa magičnom amajlijom, koja će vam dopuštati da se nekoliko puta vratite u život, prije nego zaista zaginete i ugledate game over ekran.

I tu dolazimo do druge strane amajlije - svaki put kada padnete u borbi i kada vas dotična vrati u život, vaš lik će ostariti za nekoliko godina, što će vam kao iskusnim kung fu majstorima pojačati napade, ali vam i smanjiti health, obzirom da ćete biti stariji i krhkiji.
A ukoliko se u strahu od teških igara pitate o kakvom smo to game over ekranu govorili nešto ranije, udahnite duboko, jer Sifu će vas definitivno namučiti. Igra je tako podijeljena na nekoliko nivoa, na kraju svakog od kojih će vas čekati po jedan izuzetno opasan i ubitačan boss. A jednom kada ih pobijedite - i to obično nakon nekoliko pokušaja i restartovanja kompletnog nivoa - preći ćete na idući, ali sa onoliko godina sa koliko ste završili prethodni.

Drugim riječima, nakon što se dobro napatite završavajući drugi nivo, vrlo lako bi se moglo desiti da na treći ušetate sa 50-ak ili čak 60-ak godina, što će značiti da će vas amajlija moći oživjeti svega još nekoliko puta prije neminovnog restarta nivoa.

Ali, jednom kada - i ako - savladate sistem borbe koji je pred vama, Sifu će postati još veći užitak igrati. Protivnike ćete mlatiti nogama i rukama, razbijati ih od zidove ili ih spoticati gurajući im pod noge obližnji namještaj. Ili ćete ih gađati flašama ili tući palicama koje vam se nađu pri ruci. I sve to uz vrhunske animacije, oku ugodne nivoe i art dizajn, ali i solidan elektronski soundtrack sa elementima tradicionalne kineske muzike, koji će itekako doprinositi atmosferi igre.

Na kraju vam preostaje jedino da se zapitate da li ste i koliko spremni za igru koja od vas očekuje da je propisno savladate, jer Sifu - kao što smo rekli na početku - ne prašta greške. Bar ne u onoj mjeri koliko bi nama bilo dovoljno da ne dignemo ruke od igre i ostavimo je za kasnije, u nadi da će nam najavljeni novi nivoi težine olakšati život i uživanje u ovoj unikatnoj i, unatoč njenoj težini, odličnoj kung fu avanturi.

Official Site

Stranica 4 od 325