U namjeri da nam olakša život u vrijeme karantine, Sony je sredinom sedmice predstavio Play at Home inicijativu, u sklopu koje će svim vlasnicima PlayStationa 4 pokloniti nekoliko vrhunskih igara.

Konkretno, Sony će u periodu od 16. aprila do 06. maja na PlayStation Storeu ponuditi besplatne verzije predivnog Journeya, ali i Uncharted: The Nathan Drake Collection, kolekciju koja uključuje prva tri nastavka Uncharteda.

Osim toga, Sony će odvojiti i 10 miliona američkih dolara za kreiranje posebnog fonda za pomoć nezavisnim developerima pogođenim aktuelnom koronavirus krizom.

Iz Sonyja su istakli kako su nezavisni developeri od ključne važnosti za gaming industriju, te kako će više detalja o samom fondu, ali i načinima na koje se developeri mogu prijaviti za isti, biti objavljeno u skorijoj budućnosti.

Četiri godine nakon fantastičnog reboota koji nas je podsjetio na korijene serijala - ali i cijelog žanra - Doom se nedavno vratio na naše ekrane.

I to, usudili bi se reći, bolji nego ikada prije.

***

Doom Eternal je oličenje stare škole FPS dizajna kombinovane sa modernim igrama. U pauzama od napucavanja demona uz heavy metal soundtrack ćete se tako baviti upgrade sistemima, istraživanjem centralnog huba i otkrivanjem novih detalja o priči i kompletnom Doom univerzumu.

I odmah ćemo priznati kako nam sva ta priča i nije bila posebno zanimljiva. Ali, ako ništa, sa sobom je donijela i nešto što nismo očekivali - znatno raznolikije i vizuelno interesantnije nivoe. Osim u paklenim i krvavim high-tech industijskim okruženjima, demone ćete tako ovaj put napucavati i po kojekakvim gotičkim dvorcima i arktičkim postrojenjima, što igri daje neki potpuno novi, ali i dalje prepoznatljiv štih.

Pri tome, Doom Eternal je zadržao i arsenal oružja iz svog prethodnika, kao i sve tipove protivnika, kojima će se pridružiti nekoliko novih demona. Ali i nekoliko starih, dobro poznatih ljubiteljima serijala.

No, ono što je nas oduševilo više od svega je potpuno novi pristup borbi. Naime, Doom Eternal stavlja puno veći fokus na taktiziranje, tako da ćete konstantno planirati i izvoditi akcije kompleksnije od pukog pucanja u sve što se miče.

Naravno, većinu protivnika i dalje možete eliminisati jednostavnim ispaljivanjem čega god imate na raspolaganju u njih - bilo to olovo, plazma, rakete ili sačma. Ali, ukoliko im pristupite taktički i iskoristite njihove slabe tačke, ginuće puno brže. Baš kao što ćete i vi duže ostajati na životu.

Novog-starog Arachnotrona npr. možete oslabiti tako što ćete mu uništiti top na vrhu glave, dok recimo Mancubusu možete uništiti bacače plamena na šakama, te ga tako učiniti manjom prijetnjom na kraćim distancama.

Uz to, igra je zadržala i neke prvoklasne poteze iz prošlog nastavka, poput glory kill eliminacija i rezanja protivnika motornom pilom kako bi napunili zdravlje i municiju, te im dodala i neke nove. Od njih, nama su svakako najdraži bili bacač plamena i Super Shotgun sačmarica sa dodatnim grappling hook elementom, koji akciju čine još taktičnijom i zanimljivijom.

Sve to rezultuje fantastičnim FPS-om koji je svom prethodniku sličan koliko je od njega i različit. I ujedno igrom koja je i više nego dostojna kultnog statusa koji njen serijal uživa među fanovima žanra.

Official Site

Iako nikada nije bio slavan poput nekih svojih kolega, francuski game dizajner Eric Chahi je - barem među ljubiteljima neobičnih igara - poznat već godinama.

I neće vam biti teško da shvatite zašto - dovoljno je da provedete barem nekoliko minuta uz bilo koju od njegovih kreacija kao što su Another World, From Dust ili Paper Beast i sve će vam biti jasno.

***

Dobri game dizajneri znaju koje ideje iz drugih igara treba “posuditi”, koje izbjegavati, a koje i na koji način kombinovati kako bi dobili nešto novo i još bolje.

Međutim, dizajneri koji žele kreirati nešto drugačije će inspiraciju crpiti iz puno više izvora, čemu svjedoči i Paper Beast, nova igra Erica Chahija inspirisana njegovim istraživanjem vulkana u Indijskom okeanu i ljubavlju ka životinjskom carstvu.

Naime, Paper Beast je jedna od apstraktnijih igara koje smo igrali u zadnje vrijeme - i to ne samo vizuelno, već i konceptualno. U pitanju je naizgled jednostavna VR avantura u kojoj ćete rješavati zagonetke vršeći interakciju sa papirnatim stvorenjima nalik na ogromne origami figure, dok će vam kao dio slagalice poslužiti i sam teren.

Štaviše, cijela igra je u potpunosti fokusirana na svoj unikatni ekosistem. Neke od životinja tako npr. možete natopiti vodom i omogućiti im da izdube pijesak, kroz koji će voda iz oaze doći do drveta koje treba oživjeti. Ili ćete, recimo, sa svojevrsnim kornjačama koje stvaraju pijesak napraviti branu i kreirati vještačko jezero - koje ćete zatim zalediti sa magičnom ledenicom i preko njegove ledene površine doći do kraja nivoa.

Istina, ovakve zagonetke na papiru možda i ne zvuče pretjerano interesantno, iako u praksi jesu, dok Paper Beast još zanimljivijim čini to što se zahvaljujući PSVR headsetu zaista osjećate kao dio svijeta igre i nevidljiva sila koja upravlja istim.

I ne samo to - obzirom da vas igra neće voditi za ruku niti vam davati ikakve hintove, do rješenja zagonetki ćete morati dolaziti sami. Ili, drugim riječima, pažljivo posmatrajući igrin ekosistem i načine na koji pojedinačni elementi istog reaguju jedni na druge, što će vas samo još dublje uvući u igru.

Osim story moda, Paper Beast nudi i Sandbox, mod u kojem ćete moći kreirati vlastiti svijet, oblikujući njegove planine i jezera i igrajući se sa njegovim ekosistemom onako kako to možda i niste mogli tokom regularnog singleplayera. A ukoliko Sandbox zaigrate prije nego završite story mod, postoji šansa da ćete u njemu otkriti i neke trikove koje niste pohvatali ranije, zahvaljujući korisnim i konciznim opisima svakog stvorenja koje možete susresti tokom igre.

No, da ne dužimo. Ukoliko ovih dana želite pobjeći od tmurne svakodnevnice u virtuelnu stvarnost - a pri tome niste u prilici zaigrati Half-Life: Alyx na nekom PC VR headsetu - Paper Beast bi mogao biti idealna i savršeno opuštajuća VR igra za vas.

Official Site

Pošto smo prazne ulice, opustošene supermarkete i postapokalipsu u igrama preživjeli već bezbroj puta, bio bi red da u vrijeme jedne globalne epidemije i sličnih scena u stvarnom životu zaigramo nešto novo i drugačije.

Nešto što inače nikada ne bi ni probali.

Vrijeme je da zaigramo baseball!

***

I dok su evropski ljubitelji virtuelnog sporta proteklih decenija odrastali na FIFA-i i PES-u, tu i tamo se okušavajući u basketu i igrajući NBA Live ili NBA 2K, Amerika je igrala Madden - a zajedno sa Azijom i MLB The Show.

Vjerovali ili ne, MLB The Show 20 je čak petnaesti nastavak ovog serijala. Ili, da budemo precizniji, njegov dvadeset i četvrti (brojevima: 24.) nastavak, ako ćemo brojati originalnih devet MLB igara sa potpisom San Diego Studia. No, zanemarimo sada historiju - kakva je zapravo MLB The Show 20 igra? Kao potpunim novajlijama u svijetu baseballa, najkraće rečeno: interesantna i drugačija.

Naravno, pozavanje pravila samog sporta je i više nego poželjno kako bi uživali u njoj, ali čak i ako ih ne znate, budite bez brige - osnove nisu uopšte komplikovane.

Jednom kada pohvatate pravila, obradovaće vas širok spektar opcija sa kojima možete detaljno prilagoditi težinu igre svom iskustvu - ili nedostatku istog. Štaviše, novi The Show vam omogućava da sebi maksimalno olakšate glavne aspekte igre - bacanje i udaranje lopte - sa nekoliko tipova kontrola i nivoa težine. Sa druge strane, ostale aspekte igre, poput recimo kontrolisanja napadača na terenu, možete čak i automatizovati, pa odluku kada da trče do iduće baze možete npr. prepustiti umjetnoj inteligenciji, umjesto da vi razmišljate o tome.

Ukoliko vam ni to nije dovoljno, The Show 20 će vam ponuditi i gomilu igrivih modova, u kojima možete polako hvatati konce igre. Kao i u drugim sportskim naslovima, tu su quick play mod, kao i karijera, u kojoj možete napraviti vlastitog igrača i upravljati samo njim, dok će igra simulirati vaše saigrače i ostale timove. Pored toga, u menijima ćete pronaći još i Moments, mod u kojem ćete odigrati neke od legendarnih momenata iz historije američkog baseballa,old-school mod za ljubitelje starih nastavaka serijala, ali i nekoliko online multiplayer modova, zahvaljujući kojima možete uživati u socijalnom udaljavanju družeći se sa drugim ljubiteljima ovog sporta na mreži svih mreža.

Očekivano, svi ti elementi su upakovani u vrhunske vizuale i obogaćeni solidnim soundtrackom, a tu je i gomila drugih sitnica koje će, sasvim smo sigurni, izmamiti osmijeh na lice rijetkim ljubiteljima baseballa među vama.

Ali, ukoliko se tokom aktuelne svjetske krize uz MLB The Show 20 navučete na baseball, možda osmijeh na lice uskoro izvuku i vama.

Official Site

Da smo lijeni (kao što nismo), Bloodroots bismo mogli opisati kao western verziju Hotline Miamija sa nešto jačim arkadnim šmekom i začinjenu prstohvatom platforminga. Ali, obzirom da nismo baš tolike vucibatine, o igri ćemo vam ipak reći nešto više.

***

Kao i u Hotline Miamiju, u Bloodrootsu ćete svojim likom upravljati sa visine, lutajući nivoima ispunjenim gomilom protivnika. Dotični će pak ginuti već nakon prvog udarca, baš kao što ćete i vi zaginuti čim vas neko od njih dotakne (bilo svojim oružjem ili šakom, bilo da vas zaspe olovom).

Osim toga, na Hotline Miami će vas podsjetiti i široki spektar oružja koja možete koristiti. Biće tu svega - od mačeva, daski sa ograde i pušaka sa po nekoliko metaka, pa do nešto manje konvencionalnih “oružja i alata”. U toku borbe ćete tako neprijatelje moći zatući sa mrkvama i tikvama razbacanim okolo, ili im na glavu nabiti kakvu ribu koju ste pronašli na obližnjem stolu.

Još zabavnija oružja su kojekakva burad i gume sa kojima se možete kotrljati okolo i gaziti protivnike, a ukoliko vam ni to nije dovoljno, uvijek možete skočiti na neku od okolnih prikolica, sa kojom ih možete gaziti još efikasnije. Bar prije nego se sama prikolica raspadne, a vi budete prepušteni korištenju njenih otpalih točkova, sa kojima možete gađati preostale žive protivnike.

Ovakav pristup borbi igri daje arkadnu energiju i konstantno vas tjera da budete agresivni i taktizirate u letu - ukoliko na sekundu usporite, protivnicima neće dugo trebati da vas stignu, zatuku i vrate na prethodni checkpoint.

Srećom, checkpointi su solidno raspoređeni, tako da nikada nećete morati ponavljati preduge sekcije igre, što ćete posebno cijeniti kada naiđete na neki od malo zahtjevnijih platformerskih izazova ili boss borbi. A tokom dotičnih ćete primjetiti kako vam Bloodroots ne daje puno prostora za improvizaciju, tjerajući vas da probleme rješavate na jedini mogući način - što nama i nije posebno smetalo.

Uostalom i kako bi, kada smo bili ne samo oduševljeni brzim ritmom igre i njenom akcijom, već i stilizovanom western estetikom, ali i opuštenom atmosferom i humorističnim momentima prožetom pričom. Još kada smo otkrili da u toku igre svako malo možemo otključati dodatne životinjske maske za našeg lika, koje mu daju neke nove vještine...

Najkraće rečeno, ako volite Hotline Miami i arkadni feeling, a nije vam mrska ni western estetika, Bloodroots je idealna igra za vas.

Official Site

Nakon skoro godinu dana provedenih u Early Accessu, Dreams je sredinom februara - i to da budemo precizniji tačno na Valentinovo - konačno stigao do 1.0 verzije.

I baš kao što se dalo naslutiti već nakon nekoliko dana provedenih uz Early Access verziju igre, čekanje se itekako isplatilo.

***

Ukoliko kojim slučajem niste upoznati sa konceptom Dreamsa, u pitanju je igra koja je ujedno i platforma za kreatore koji na njoj mogu kreirati šta god im padne na pamet. A kada kažemo šta god im padne na pamet, onda to zaista i mislimo, u što ćete se i sami uvjeriti kada krenete istraživati nebrojene igre i audio-vizuelne eksperimente drugih igrača.

A kao naslovu u čijoj su srži kreacije samih igrača, Sonyjeva odluka da Dreams lansira u Early Accessu se pokazala idealnom. Na ovaj način, kreativnim igračima su osigurali dovoljno vremena da se upoznaju sa dostupnim alatima i stvore nešto novo, a onim strpljivim i više nego dovoljno kreacija za igrati u finalnoj verziji.

I neće vam dugo trebati da primjetite glavnu razliku između Early Access i aktuelne verzije Dreamsa. Naime, u igri ćete sada pronaći i Art’s Dream, kratki, ali slatki story mod sa kojim će vam ludo talentovana Media Molecule pokazati šta je sve moguće izvesti sa njihovim alatima. Usput će vas još i zabaviti, ali i reći nešto konkretno, nastojeći vas inspirisati i podsjetiti kako kako trebate vjerovati u sebe - što se pak savršeno nadovezuje na cijeli koncept iza igre.

Osim odličnog story moda, koji kombinuje gomilu žanrova, u Dreamsu ćete pronaći i nekoliko drugih (mini) igara iza kojih stoji Media Molecule. Naravno, tu je i bezbroj kreacija za koje su zaslužni drugi igrači, uključujući sve što vam može pasti na pamet - od remakeova poznatih naslova, pa do kratkih filmova i originalnih igara. I upravo u tom šarenilu se krije glavna čar igre - koliko god puta da je zaigrate, nikada nećete znati šta vas čeka iza idućeg ugla i kakav se potencijalni dizajnerski genije krije iza kreacije koja je pred vama.

Stoga, Dreams možemo mirne duše preporučiti svima - bilo da se želite okušati u kreiranju igara, bilo da vam je draže eksperimentisati sa neobičnim, na momente bizarnim i ponekad impresivnim ikreacijama drugih igrača. A obzirom da je svaki aspekt igre i više nego pristupačan, na vama je samo da odaberete šta želite - i da u tome uživate.

A ukoliko se usput probudi i vaša kreativnost i naučite nešto novo - bio to level dizajn, 3D modelling ili animacija - shvatićete zašto nas je Dreams impresionirao još u Early Accessu. I biće vam kristalno jasno zašto smo već tada rekli da ćemo ga igrati i pamtiti godinama.

Official Site

I dok čekamo sumrak aktuelne generacije konzola i odbrojavamo dane do posljednjih velikih PS4 ekskluziva, Sony je odlučio zaviriti u svoju arhivu i ponuditi nam remaster još jednog starog PlayStation hita.

Ovaj put, u pitanju je šareni i simpatični Patapon 2, objavljen na njihovoj originalnoj prenosnoj konzoli - dobrom starom PSP-u - sada već davne 2008.

***

Ukoliko Patapon i njegove nastavke niste igrali na nekoj od Sonyjevih prenosnih konzola - bilo na PSP-u, bilo na PS Viti - mogli biste ostati ugodno iznenađeni.

Naime, u pitanju je nesvakidašnja kombinacija sidescrolling strategije i ritmičke igre, u kojoj ćete svojom armijom upravljati bubnjanjem, odnosno pravovremenim pritiskanjem tipki na kontroleru. Pri tome, na raspolaganju ćete imati različite “pjesme”, sa kojima ćete kontrolisati svoje malene vojnike. Sa jednom im tako možete narediti da idu naprijed, sa drugom da napadnu protivnike - a sa trećom npr. da podignu štitove i zauzmu odbrambeni stav.

I taman kada pomislite kako je pred vama koliko-toliko jednostavna igra, Patapon će početi otkrivati nove slojeve svojih gameplay mehanika. Osim što trebate odlučiti kada i koju pjesmu bubnjati, shvatićete kako treba ubosti i držati ritam. A čak i kada ubodete ritam, trebate se strpiti da vaša armija izvede zadanu komandu prije nego im odsvirate novu pjesmu, dok će precizno držanje ritma donositi i bonuse u vidu dodatne štete koju ćete nanositi protivnicima.

Pored toga, u toku igre ćete otključavati i nove jedinice, ali i prikupljati opremu sa kojom ih možete unapređivati između misija. Sa druge strane, lijeni i umorni igrači mogu optimizovati kompletnu opremu svoje vojske jednostavnim pritiskom trokuta u odgovarajućem meniju, što će rezultovati automatskim opremanjem najboljih oružja i armora dostupnih u tom trenutku.

Zbog svega toga, Patapon 2 na momente može djelovati prilično haotično, tjerajući vas da pomislite kako možda nemate adekvatne reflekse - ili da se zapitate da li vaš TV uopšte ima prihvatljivo vrijeme odziva za jednu ovakvu igru.

Ali, jednom kada ga ugasite i kasnije se uhvatite kako pod tušem pjevušite “pon pon pata pon”, zamišljajući kako sa svojom armijom gazite protivnike… eh tada ćete shvatiti koliko vam se, uprkos svojim manama, Patapon 2 zapravo sviđa.

Official Site

Ako nas sjećanje dobro služi - što možda i nije slučaj, obzirom na godine - do sada se nije desilo da jedan studio u svega nekoliko mjeseci izbaci dva jaka kandidata za igru godine.

Međutim, za sve postoji prvi put, što je dokazao i Respawn Entertainment, koji nas je na proljeće iznenadio sa fantastičnim Apex Legendsom, da bi nas sada oduševio i sa Jedi: Fallen Orderom, Star Wars igrom kakvu smo mogli samo poželjeti.

***

Da se razumijemo, od Fallen Ordera smo očekivali dobru igru, obzirom da iza nje stoje kreatori maestralnog Titanfalla 2, game director epskog God of Wara 3 i jedan od najboljih pisaca u svijetu igara, Chris Avellone. No, na kraju smo dobili nešto puno bolje od puke sume svojih dijelova - i to doslovno.

Naime, za naslov koji je najlakše opisati kao akcionu avanturu u maniri Uncharteda, upakovanu u metroidvania žanr i začinjenu sa elementima SoulsBorne igara, Fallen Order oduševljava načinom na koji su svi ti elementi ne samo realizovani, već i kombinovani u koherentnu cjelinu.

Svakih nekoliko minuta smo tako znali sa osmijehom na licu reagovati na bezbroj sitnica i gameplay mehanika koje bi nam igra servirala. Pariranje protivničkim napadima kao u Sekiru? O da! Zamke kakve smo viđali u Dark Soulsu? Može! Nivoi koji se granaju na bezbroj strana i kriju gomilu tajni? Dajte nam ih još! Ogromni protivnik na kojeg ćete se penjati kao u Shadow of the Colossusu? San snova!

Očekivano, u igri smo uživali i kao fanovi Star Warsa - a kako i ne bi, kada nam je u ruke dala lightsaber i priliku da sa jednim od posljednjih preživjelih jedija proputujemo udaljenu galaksiju i vidimo šta se dešavalo u njoj između 3. i 4. epizode ove kultne sage, dok nam je društvo pravila mala, ali odabrana ekipa simpatičnih i interesantnih saputnika. A ukoliko osim Star Warsa volite i pošten izazov nalik na FromSoftware igre, Fallen Order će vam rado pokazati zube - dovoljno je da podignete nivo težine kako bi uživali u borbama u kojima će vam opasnost predstavljati ne samo kojekakvi imperijalni inkvizitori koji love jedije - već i naizgled bezopasne kreature koje lutaju udaljenim kutcima galaksije.

Drugim riječima, Jedi: Fallen Order je igra kojoj je teško naći manu. Naravno, ako ćemo cjepidlačiti, ima tu sitnica koje su mogle biti bolje zamišljene i realizovane - ali, kada se sve sabere i oduzme, ostaje nam vrhunska metroidvania koja kombinuje atmosferu Uncharteda, mehanike Dark Soulsa i borbu iz Sekira u predivnu cjelinu koja izgleda, zvuči i igra se kao san svakog ljubitelja Star Warsa i dobrih igara.

Official Site

Nakon što smo propustili nekoliko posljednjih nastavaka jer nam nisu djelovali posebno interesantni, Need for Speed: Heat nam je zapao za oko već nakon premijernog trailera.

Smješten u sunčani Miami, fokusiran na napucavanje automobila i bježanje od policije u po noći, Heat je djelovao kao nastavak koji bi Need for Speedu mogao vratiti staru slavu. No, sada kada smo ga zaigrali, postavlja se pitanje - da li ga možemo preporučiti ljubiteljima serijala?

***

Najkraće rečeno, Heat je solidan, iako definitivno nije na nivou jednog Hot Pursuita ili Undergrounda - a da i ne spominjemo Driveclub ili Forzu Horizon.

Razloga tome je više, ali je jedan od glavnih činjenica kako je vozni model tek na zadovoljavajućem nivou - i ništa više od toga. Razlike između, na primjer, Aston Martina DB11 i Audija R8 ćete osjetiti donekle, pogotovo kada ih unaprijedite sa novim motorima i drugim dijelovima, ali nam drifting nikako nije legao, a ne sviđa nam se ni lakoća sa kojom ćete se zaustaviti koristeći ručnu kočnicu, čak i pri najvećim brzinama pod kojim budete ulijetali u krivine.

Sa druge strane, osjećaj brzine je puno bolji od voznog modela, što uz nedostatak bilo kakve rewind mehanike sa kojom su nas razmazile igre poput Forze Horizon samo doprinosi napetosti utrka. Pogotovo kada sjednete za volan nekog od super ili hyper automobila koje ćete imati na raspolaganju u Heatu.

Kada smo već kod automobila koje ćete voziti, za njihovu ponudu u novom Need for Speedu imamo samo riječi hvale - tu su više manje svi koje smo mogli poželjeti, od Ferrarija Testarosse i Lamborghini Huracana, pa do japanskih, ali i balkanskih legendi kao što su Nissan Skyline, Golf Jedinica i dobra stara Buba.

Kako god da ga posmatrate, dvadeset godina je dug period. Pogotovo u svijetu igara, u kojem smo tokom protekle dvije decenije svjedočili rađanju i umiranju kompletnih serijala, brojnih razvojnih timova - pa čak i potpuno novih žanrova.

A kada vam se neka igra ili serijal urežu u sjećanje i uđu u legendu, o njima ćete pričati dugo - nekada čak i dvadeset godina, baš kao što dvadeset i kusur godina pričamo o kultnim RPG-evima Planescape Tormentu i Baldur’s Gateu. I upravo te RPG-eve je razvojni tim Beamdog, u saradnji sa izdavačkom kućom Skybound Games, nedavno prvi put ponudio vlasnicima konzola, tako da ih sada konačno mogu zaigrati svi oni igrači koji su ih propustili odigrati na PC-u iz bilo kojeg razloga.

Sa tehničke strane, u pitanju su sasvim solidni portovi, koji se bez ikakvih problema vrte u Full HD rezoluciji i stabilnom framerateu, što je bilo i za očekivati od igara starih 20 godina. Jedinu zamjerku možemo uputiti Skyboundu zbog odluke da igre ne prodaje odvojeno, već isključivo u kolekcijama od dvije - Planescape Torment ćete tako dobiti u paketu sa originalnim Icewind Daleom, dok sa druge strane Baldur’s Gate stiže u paketu sa svojim nastavkom, ali i Siege of Dragonspear ekspanzijom (u pitanju su Enhanced Edition verzije sve četiri igre).

Ako nas pitate, Planescape i ekipa izgledaju i više nego dobro na ogromnim 4K televizorima, sve sa svojim rukom crtanim pozadinama i starinski animiranim likovima, što samo još jednom potvrđuje kako je dobar vizuelni stil važniji i dugotrajniji od puke tehnički kvalitetne grafike - što ne znači da će se ovi old-school izometrijski RPG-evi nužno svidjeti nekim novim generacijama i igračima razmaženim modernim vizualima.

Naravno, njihove priče i likovi su i dalje sposobni da vas prikuju uz ekran, u što smo se i sami još jednom uvjerili kada smo pokrenuli Planescape Torment “samo da vidimo kako izgleda i kako se igra na PlayStationu”, nakon čega smo se izgubili na ulicama Sigila i na nekoliko sati u potpunosti zaboravili na vanjski svijet.