Indijsko doba
NET: Chalkstreet - platforma za jeftino učenje skupih vještina poput programiranja
prije 7 godina, 8 mjeseci
Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.
Ima li boljeg načina za opustiti se ovih dana od šarenog platformera sa SpongeBobom u glavnoj ulozi?
Ako nas pitate, upravo je to ono što nam je trebalo u ovom trenutku.
***
Remastere i remakeove starih igara smo prestali brojati još davnih dana, tako da ćemo se ovaj put odmah posvetiti naslovu koji je pred nama. A pred nama je moderni remake SpongeBobove Battle for Bikini Bottom avanture, originalno objavljene davne 2003. godine.
Da budemo iskreni, nismo sigurni da li smo original uopšte ikada i zaigrali, obzirom da smo početkom stoljeća isprobali par SpongeBob naslova, kojima se - ironijom - ne sjećamo naslova. Ali, nakon nekoliko dana druženja sa Rehydrated verzijom Battle for Bikini Bottoma, jasno nam je zašto su THQ Nordic i Purple Lamp Studios odlučili napraviti remake upravo ove igre.
Za neupućene, u pitanju je klasični 3D platformer, u kojem ćete trčkarati okolo, skakati sa jedne platforme na drugu, usput skupljajući šarene collectiblese i boreći se sa Planktonovim robotima koji su se oteli kontroli i sada prijete sudbini cijelog Bikini Bottoma.
Tokom igre ćete kontrolisati SpongeBoba, ali i njegove prijatelje Patricka i Sandy. Naravno, svako od njih ima nešto drugačije vještine - Patrick tako npr. može protivnike gađati kamenjem, dok će Sandy recimo koristiti laso kako bi eliminisala neprijatelje ili lebdjela preko provalija koje drugi likovi ne mogu preskočiti.
Struktura singleplayer moda će od vas zahtijevati da povremeno mijenjate igrive likove, obzirom da ne mogu svi preći sve prepreke koje će Battle for Bikini Bottom staviti pred vas. Osim toga, igra će određene lokacije zaključavati i iza posebnih collectiblesa, te ćete im moći pristupiti tek kada npr. prikupite dovoljan broj Patrickovih izgubljenih čarapa.
Sa druge strane, Rehydrated donosi i multiplayer mod u kojem se sa drugim igračima možete suprostaviti talasima robotskih protivnika, a tu je i nekoliko bonusa u vidu sadržaja koji nisu ubačeni u originalnu igru, poput dodatnih boss borbi.
Kada se sve sabere i oduzme, ostaje nam solidan remake još jednog šarenog platformera. Istina, Battle for Bikini Bottom - Rehydrated ima nešto grublje ivice nego smo očekivali - pogotovo kada ga uporedimo sa recimo odličnim remakeovima Spyro trilogije - ali se uprkos tome pokazao kao zabavna razbibriga koju će ponajviše cijeniti ljubitelji SpongeBoba i njegovih ludih avantura.
Razvojni tim E-Line Media očigledno voli praviti igre sa konkretnom edukativnom notom, pa su tako odlučili da, nakon što su nam sa svojim debitantskim naslovom Never Alone približili historiju, vjerovanja i stil života Inuita, se okrenu plavom srcu naše planete - njenim okeanima.
***
Na prvi pogled, Beyond Blue u sjećanje priziva Abzu, podvodnu avanturu uz koju smo se opuštali i skoro-pa-meditirali prije nekoliko godina.
Međutim, dok nas je Abzu podsjećao na Journey, Beyond Blue je nešto drugačiji. Prije svega, priča se ne bavi drevnim civilizacijama i misterijama, već stvarnim svijetom i problemima sa kojima se susreću naši okeani - i biće ispričana kroz brojne dijaloge. Pri tome, igrači preuzimaju ulogu Mirai, naučnice koja želi istražiti neistražene dubine okeana i spasiti nekoliko životinjskih vrsta na rubu istrebljenja.
Sama igra se svodi na ronjenje na nekoliko različitih lokacija, gdje ćete jednostavno uživati u nekada običnim, a nekada skoro-pa-vanzemaljskim okruženjima. Osim toga, bavićete se i potragom za kojekakvim kitovima, kornjačama i drugim stanovnicima mora, koje ćete zatim skenirati i povremeno detaljnije analizirati - što će od vas zahtijevati tek nekoliko klikova i ništa više od toga.
No, nedostatak kompleksnijih gameplay mehanika i nije neki problem, obzirom da je poenta igre u opuštenom istraživanju okeana i divljenju njegovim stvorenjima - bile to ogromne lignje ili porodice kitova, o kojima ćete definitivno naučiti više nego ste znali prije nego ste zaigrali Beyond Blue.
A dok se budete divili podvodnim ekosistemima, primjetićete i solidnu progresiju - na početku igre ćete tako roniti na manjim i osunčanim dubinama, da biste u kasnijim stadijima igre krenuli roniti sve dublje i dublje, susrećući izuzetno čudna morska stvorenja i još čudnije prirodne fenomene.
Tokom igre ćete otključavati i Ocean Insights, kratke dokumentarce o okeanu, od kojih će vas svaki u nekoliko minuta oduševiti sa predivnim podvodnim scenama i zanimljivim činjenicama. A jednom kada igru završite i odgledate sve epizode Ocean Insightsa, velike su šanse da ćete biti zagrijani i za gledanje BBC-eve dokumentarne serije Blue Planet II i dalje istraživanje morske tematike.
Stoga, na kraju vas možemo samo upitati jednu stvar - zašto ovog ljeta ne bi zaigrali nešto drugačije i zaronili u virtuelni okean, u kojem ćete se ne samo opustiti, već i naučiti nešto novo o vlastitoj planeti?
Odgledali ste sve nastavke Marvelove filmske sage, odigrali Spider-Manovu PS4 avanturu i pitate se čime utažiti žeđ za superherojima ovog ljeta?
Ako imate dobru klimu ili vam ne smeta po ovim temperaturama na glavu staviti PSVR, imamo idealnu igru za vas!
***
Premisa Sonyjeve najnovije igre je vrlo jednostavna - Iron Man VR će vam dati priliku da uskočite u crveno-zlatno odijelo Tony Starka i da se okušate u ulozi Iron Mana u virtuelnoj stvarnosti.
I sve je podređeno toj iluziji. Na početku igre ćete se tako smucati Tonyjevom vilom u Malibuu, uživajući u luksuzu i družeći se sa Pepper Potts, da biste nedugo potom u letu - i to iskačući iz oštećenog aviona - uskočili u već spomenuto odijelo i odletjeli u borbu za pravdom.
Priča igre se dotiče više-manje svega što biste očekivali - i to prvenstveno duhova iz Tonyjeve prošlosti, koji će ga stići kada se tome najmanje bude nadao. Pri tome, igra će vam dati priliku da uživate u letenju, koje će zahtijevati malo vježbe ukoliko želite biti elegantni, ali i borbi sa protivnicima, tokom koje ćete se osjećati kao Iron Man, lebdeći u mjestu i gađajući kojekakve dronove i tenkove sa repulsorima iz dlanova ili navodećim raketama sa zglobova.
Naravno, tu su i neka druga oružja koja smo vidjeli u Iron Man stripovima i filmovima, dok ćete uspješnim obavljanjem misija prikupljati posebne bodove sa kojima možete kupovati nova i unapređivati stara oružja.
Kada su u pitanju izazovi koje će igra stavljati pred vas, isti će varirati od najjednostavnijih, pa do nešto komplikovanijih. Nekada ćete tako samo letjeti sa tačke A na tačku B, nekada se samo napucavati sa protivnicima, a nekada recimo deaktivirati kojekakve eksplozive dok vas sa svih strana budu salijetali brojni neprijatelji.
Sa tehničke strane, glavna zvijezda igre su svakako kontrole. Naime, Iron Man VR je moguće igrati isključivo uz PSVR headset i dva PS Move kontrolera, sa kojima ćete kontrolisati Tonyjeve ruke. Držeći dlanove okrenute prema dole i aktivirajući triggere, kontrolisaćete pogon njegovog odijela, a kada ispružite ruke ispred sebe - i ovisno od toga kako ih okrenete - aktiviraćete različita oružja koja imate na raspolaganju. Uz to, ekipa iz studija Camouflaj se potrudila da ponudi i standardne postavke uz koje će boravak u virtuelnoj stvarnosti biti udobniji - uključujući i uvijek dobrodošlu opciju za okretanje u stranu pod uglom.
Međutim, tu je i nekoliko problema, od kojih su nama ubjedljivo najveći bili duga i česta učitavanja između, ali i u toku samih misija, što nas je samo podsjetilo na to koliko se radujemo novoj generaciji PlayStationa i njegovom ultra-brzom SSD-u.
I tu se vraćamo na ono što smo rekli na samom početku - ako posjedujete PSVR i ubrajate se u fanove Marvela i njihovih superheroja, Iron Man VR bi se mogao pokazati kao idealna igra za vas.
Historija se voli ponavljati. Premotajte samo prethodnih nekoliko godina u glavi i u to ćete se uvjeriti sami.
Juni je 2013. Pred nama je sumrak sedme generacije konzola i za nekoliko mjeseci ćemo konačno dočekati PlayStation 4. No, ne prije nego nas Naughty Dog počasti sa naslovom The Last of Us, svojom najboljom - i najmračnijom - igrom do sada.
A onda se vratimo u sadašnjost - juni je 2020. Pred nama je sumrak osme generacije konzola i Naughty Dog je upravo lansirao The Last of Us Part II, još bolju - i još mračniju - igru, koju je najlakše opisati kao labuđi pjev za PS4.
***
Iako je originalni The Last of Us ispričao zaokruženu priču koja funkcioniše savršeno bez ikakvih nastavaka, Part II će istu nastaviti, htjeli vi to ili ne. A sudeći po onome što smo vidjeli do sada - što će reći u prvoj polovini igre - pred nama je još jedna postapokaliptična priča koju vrijedi doživjeti.
Ovaj put ćete umjesto kao Joel, igrati kao Ellie, koja je sada nešto starija, puno opasnija i lošije raspoložena nego kada smo je posljednji put sreli. Sama priča je pak mračnija nego biste očekivali, a zahvaljujući Naughty Dogovoj vještini uvezivanja narativnih i gameplay elemenata, tokom igre ćete bez puno muke shvatiti i osjetiti šta vam Part II želi reći o mržnji, nasilju i neprekidnim ciklusima osvete.
Part II izgleda jednostavno fenomenalno i teško je zamisliti na šta će tek ličiti Naughty Dogove igre na PlayStationu 5, ako uspijevaju izvući ovoliko snage iz sedam godina starog PlayStationa 4
Sa druge strane, ono što je bilo za očekivati su apsolutno fantastična gluma i uvjerljivo napisani dijalozi i odnosi među likovima, baš kao i prvoklasna audio-vizuelna prezentacija. Naime, igra ne samo da izgleda maestralno, počevši od lokacija prepunih detalja, pa do nevjerovatnih animacija, već i zvuči predivno tegobno. Naravno, tome doprinosi soundtrack koji i ovaj put potpisuje maestro Gustavo Santaolalla, ali i dizajn zvuka koji će sa lakoćom dizati napetost kada istu treba podići, ali vam i dati do znanja kada možete nakratko predahnuti.
Originalni Desperados pamtimo kao jednu od dražih nam igara sa početka stoljeća, tako da su nas nedavno uskrsnuće real-time tactics žanra i najava trećeg nastavka ovog westerna obradovali kao malo koje druge gaming vijesti.
Još kada smo saznali da na igri rade kreatori fantastičnog Shadow Tactics: Blades of the Shoguna, očekivanja su skočila do neslućenih visina.
***
I odmah vam možemo reći kako je Desperados III opravdao sva ta očekivanja. Pred nama je tako još jedan prvoklasni primjer žanra, uz kojeg smo već proveli više neprospavanih noći nego se usudimo priznati.
Samu igru ćete, kao i njene prethodnike, igrati iz izometrijske perspektive, upravljajući sa šačicom likova od kojih svaki ima unikatne vještine. Pri tome ćete izbjegavati ili tiho eliminirati brojne protivnike, koji će po nepisanom pravilu uvijek biti u vidnom polju jednog ili više svojih kolega - što će vam redovno otežavati kovanje novih ili eksperimentiranje sa već skovanim planovima.
Uz to, u skoro svakom trenutku ćete biti i brojčano nadjačani - i to sa prilično smrtonosnim protivnicima - tako da ćete novi Desperados igrati poput kakve puzzle igre. Ili možda poput izometrijskog Hitmana.
A kada smo već kod Agenta 47, Desperados III će vas na njega podsjetiti i sa neutralnim lokacijama, po kojima se možete slobodno kretati bez da vas protivnici napadaju - barem ne prije nego ušetate u zabranjena područja. Osim toga, kao i Hitman, igra stavlja nešto veći fokus na mogućnost eliminacije protivnika u improviziranim nesrećama koje neće aktivirati alarm (poput recimo one u kojoj ćete meti na glavu gurnuti ogromno zvono sa obližnjeg crkvenog tornja).
Međutim, igra na koju će vas Desperados III najviše podsjetiti je prethodni naslov njegovih kreatora - počevši od strukture kampanje i određenih misija, pa do vještina vaših likova, Shadow Tacticsa smo se prisjećali puno više nego smo očekivali. Što zapravo uopšte i nije neki problem, uzimajući u obzir nivo kvalitete obje igre.
Doba dana, zvuk i obližnje životinje su samo neki od faktora koji će utjecati na stealth mehanike, što će sasvim sigurno obradovati sve fanove žanra.
Naravno, ima tu i nekih noviteta u odnosu na Shadow Tactics (kao što su interijeri koje možete posjetiti u određenim misijama ili recimo dodatne misije koje ćete obavljati za misterioznog Barona), a posebne pohvale idu na račun Isabelle Moreau, novog igrivog lika. I to jer će vas sa svojim voodoo moćima podsjetiti na maestralni Dishonored 2 kada krene kontrolisati umove protivnika, ili ih povezivati nevidljivim vezama u parove, kako bi svaki napad na jednog automatski utjecao i na drugog.
Na kraju, moramo pohvaliti i vrhunsku audio-vizuelnu prezentaciju igre. Naime, Desperados III izgleda i zvuči apsolutno fenomenalno, a svaka lokacija koju ćete posjetiti je prepuna detalja koji joj udišu život - od malih guštera koji se pentraju po zidovima kuća, preko predivne prirode i drveća koje se njiše na vjetru, pa do civila koji samo pokušavaju preživjeti na Divljem Zapadu. I pri tome vam tu i tamo remetiti naizgled savršene planove.
A da i ne spominjemo kako će vrhunskom western ugođaju dodatno doprinositi i raznolikost samih nivoa, obzirom da ćete tokom igre posjetiti ne samo klasična žanrovska okruženja poput suncem sprženih pustinja New Mexica i kanjona u Coloradu, već i divlje močvare Louisiane i ulice New Orleansa pod okriljem noći, ali i nekoliko drugih, podjednako impresivnih lokacija.
Sa svim tim u vidu, ne preostaje nam ništa drugo nego vam Desperados III preporučiti kao jednu od najboljih igara godine - bilo da volite westerne ili stealth i taktiziranje.
Odakle početi? Od fenomenalnog dizajna same konzole? Ili od igara koje vrište “Next-gen!”? Ili možda od intrigantnih originalnih naslova i dugo očekivanih nastavaka koji izgledaju predobro?
Kako god, Sony je sa svojom PlayStation 5 prezentacijom, održanom 11. juna, nadmašio sva naša očekivanja.
***
Prije svega, moramo pohvaliti dizajn PlayStationa 5, koji je najlakše opisati kao futuristički komad hardvera nalik na kakav neboder u Dubaiju, sa bijelom “školjkom” u kojoj je smješteno crno srce konzole, uokvireno plavim LED diodama. Nažalost, cijena konzole još uvijek nije poznata, kao ni tačan datum njenog lansiranja, iako je Sony još jednom potvrdio kako PlayStation 5 možemo očekivati krajem godine.
Osim toga, potvrdili su i to kako će pored regularne lansirati i Digital Edition verziju konzole bez 4K Blu-ray drivea, a predstavili su i novu HD kameru, kao i Pulse 3D bežični headset.
Umjesto da gun-fu akciju iz John Wick filmova pretvori u adrenalinom nabijenu pucačinu, ekipa iz studija Bithell Games je imala nešto drugačiju ideju kada se dočepala ove lincence.
Zapravo, da budemo precizniji, imali su znatno drugačiju ideju.
***
Naime, John Wick Hex je sve samo ne pucačina i na prvi pogled bi vas mogao podsjetiti na kakvu strategiju na poteze. No, ni to ne bi bila u potpunosti ispravna procjena, obzirom da se akcija ovdje ipak odvija u stvarnom vremenu. Istina, tokom regularnog igranja ista će biti pauzirana skoro konstantno, dok vi razmatrate opcije koje imate na raspolaganju i planirate kojeg protivnika i kako poslati na onaj svijet.
I što je najbitnije, odabir strategije kao žanra se pokazao kao pun pogodak, jer ćete se tokom igranja zaista osjećati kao John Wick, eliminišući neprijatelje efikasno i bez nepotrebnog rasipanja municije, bez da istovremeno ginete svako malo ili se sakrivate u zaklonu dok vam se zdravlje automatski regeneriše.
Pitate se kako? Odgovor na to pitanje je iznenađujuće jednostavan - čim vidite protivnika, akcija će se pauzirati, a jednom kada krenete izvoditi svoj sljedeći potez, isto to će uraditi i svi protivnici, bilo to pucanje, kretanje ili recimo saginjanje u zaklon.
Pri tome, od najveće koristi će vam biti timeline u vrhu ekrana, na kojem će biti prikazano trajanje svake vaše akcije. Udarac šakom će tako npr. oduzeti pola sekunde, a nišanjenje i pucanje u protivnika sa sačmaricom sekundu. Naravno, na timelineu će biti prikazano i trajanje akcija koje izvode protivnici, tako da možete taktizirati i recimo baciti svoj skoro-pa-prazni pištolj na tipa koji će uskoro zapucati na vas, dok obližnjeg protivnika možete srediti kakvim kung fu ili judo potezom.
Zahvaljujući tome, jednom kada uhvatite ritam, igrajući Hex ćete shvatiti zašto je John Wick najveća faca u kriminalnom podzemlju - iako u toku igre nijednom nećete biti u prilici da nekoga eliminišete sa olovkom.
Osim akcije, John Wick Hex crpi inspiraciju i iz drugih aspekata filmova na kojima je baziran, pa će vas tako npr. prije skoro svake misije čekati faza planiranja, u kojoj ćete trošiti zlatne novčiće da u kakvom hodniku sakrijete dodatno oružje na lokaciji kroz koju ćete kasnije proći, ili da recimo kupite novo odijelo, koje će Johnu donijeti npr. više healtha ili ga učiniti nešto agilnijim.
Još samo kada bi vizuali bili ili više stilizovani, ili nešto detaljniji od postojećih, našoj sreći ne bi bilo kraja. Ali i ovako smo i više nego zadovoljni igrom koja nas je ne samo podsjetila na fantastičnu akciju iz John Wick filmova, već nam dala priliku da se i sami okušamo u ulozi jednog i jedinog gospodina Wicka.
Predator: Hunting Grounds je najnovija u nizu asimetričnih multiplayer igara, u kojima će se tim od nekoliko slabijih likova suprostaviti jednom ultra-snažnom protivniku kojim upravlja drugi igrač (zbog čega i ne čudi to što iza nje stoji IllFonic, studio zaslužan za jedan od popularnijih naslova u žanru - Friday the 13th). U ovom slučaju, tim od četiri komandosa će se naći oči u oči sa Predatorom - sa tim da im njegova eliminacija nikada neće biti primarni cilj.
Naime, komandosi će se, osim imitiranjem Arnolda Schwarzeneggera, više-manje konstantno baviti vlastitim misijama - bile one eliminacija kojekakvih kriminalaca ili potraga za tajnim dokumentima, dok će na iste zaboraviti samo ukoliko usput uspiju eliminirati Predatora. Za to vrijeme, Predator će imati jedan cilj - “uloviti” što više komandosa i otići kući sa svojim krvavim trofejima.
Kao što ste mogli pretpostaviti, sve to će se odigravati u divljim džunglama Južne Amerike, gdje će misije za komandose biti randomizirane, tako da nikada nećete znati kuda tačno će vas odvesti iduća faza. Istina, same misije nisu ništa posebno i svode se tek na eliminaciju priglupih AI protivnika ili kontrolisanje neke lokacije na određeni vremenski period. Ali, obzirom da su tu tek kako bi komandosima skrenule pažnju sa prave prijetnje, svoj posao obavljaju solidno.
I tu dolazimo do srži igre - sukoba između lovca i lovine. Komandosi će akciju posmatrati iz prvog lica, a na raspolaganju će imati standardne sačmarice, automatske i poluautomatske puške i snajpere. Sa Predatorom ćete pak upravljati iz trećeg lica, u borbi koristeći njegova klasična oružja, poput Plasma Cuttera, Smart Disca i Combisticka (nova oružja ćete otključavati levelovanjem, sa tim da igranjem sa komandosima možete otključavati ne samo njihova, već i nova oružja i perkove za Predatora - i obrnuto).
I dok je FPS napucavanje sa komandosima osrednje kvalitete, a korištenje Predatorovih oružja tek za nijansu bolje, sama akcija je prilično zabavna. I to ponajviše zbog činjenice da su developeri gomilu sitnica iz originalnog filma pretvorili u gameplay mehanike.
Sa Predatorom se tako možete verati po drveću i biti nevidljivi, uživajući u njegovom karakterističnom clicking zvuku kada je blizu mete, dok se komandosi npr. mogu namazati blatom kako bi prikrili svoj toplotni trag, istovremeno se panično osvrćući na svaki šum iz obližnjih krošanja.
Sve to doprinosi atmosferi igre i čini je dostojnom izvornog materijala, tako da smo novoj igri ekipe iz IllFonica na kraju oprostili i nekoliko bugova, ali i osrednje vizuale i ponekad klimav framerate. Što će reći - ako volite Predatora i voljni ste progledati kroz prste jednoj mid-budget igri, dobrodošli u Hunting Grounds i vidimo se uskoro preko nišana!
Kada je Square Enix 2015. najavio Final Fantasy VII Remake, bili smo i više nego skeptični, pomislivši kako je u pitanju samo CGI trailer, te da prava igra nikada neće vidjeti svjetlo dana.
Međutim, skepticizam se ubrzo ustupio mjesto iznenađenju, kada su prikazali prvi gameplay video, da bi prije nekoliko dana konačno i sami zaigrali jedan od najočekivanijih remakeova svih vremena.
***
Priču sedmog Final Fantasyja već znate - Cloud, Barret, Tifa i njihova Avalanche ekipa su eko-teroristi koji se suprotstavljaju Shinri, gigantskoj korporaciji čija glad za resursima ugrožava cijelu planetu.
I tu Remake neće mijenjati puno toga - ako zanemarimo činjenicu da će početak igre, proveden u gradu Midgaru, razvući na tridesetak sati i pretvoriti u samostalan naslov. No i to ste već znali ako ste pratili razvoj igre, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego da vam kažemo kako je finalni rezultat - sasvim solidan.
Priča i likovi su i dalje interesantni - i, ako nas pitate, za nekoliko klasa bolji nego u Final Fantasyju XV. Uz to, Remake izgleda vrlo dobro, iako je primjetan kontrast između art dizajna lokacija (koje izgledaju upravo onako kako ste ih i zamišljali kada ste igrali original) i mutnih tekstura koje kvare njihov izgled.
A kada se već žalimo, moramo se dotaći i neinspirativnog i potpuno linearnog level dizajna. Kroz cijelu igru ćete tako lutati kojekakvim hodnicima - bili oni na otvorenom ili zatvorenom - uz nekoliko izleta u klasična JRPG naselja sa šačicom side questova (sami side questovi nisu ništa posebno, ali nisu ni toliko grozni da će vas od njih zaboliti glava, kao što je to bio slučaj u FFXV). A ukoliko vam se nekada i ukaže prilika da skrenete sa “pravog” puta, na drugom kraju hodnika će vas obično dočekati tek health ili mana potion.
Da se razumijemo, linearni nivoi generalno nisu problem. Ali, kada se otegnu - kako doslovno, tako i figurativno, sa sekcijama u kojima će vaši likovi hodati sporo (i još sporije se provlačiti ispod raznih ruševina)… eh, tada bi mogli početi gubiti živce. Nažalost, takvih situacija u Remakeu ima i previše, dok cijelu sliku dodatno kvari i nekoliko nepotrebno dugih poglavlja i izleta u kanalizaciju Midgara.
Srećom, sistem borbe je puno bolji aspekt igre. Naime, dotična se odvija u stvarnom vremenu i daje vam mogućnost da kontrolišete bilo kojeg člana družine. Osim toga, izvođenjem regularnih napada ćete puniti simpatično nazvanu ATB/Active Time Battle skalu, sa kojom pak otključavate kojekakve magične i specijalne napade. Tome dodajte izmicanje i blokiranje, ali i mogućnost da protivnike nakratko ošamutite - i dobićete borbu koja je ne samo izazovna, nego i prilično zabavna.
Ipak, što je najzanimljivije od svega, Remake nam je na kraju bio interesantniji nego smo očekivali - iako se ne ubrajamo u fanove JRPG žanra, a još manje u fanove Final Fantasy serijala. Štaviše, kada se osvrnemo na neke izmjene u priči i zanemarimo neke od većih mana igre, jedva čekamo vidjeti šta će Square Enix uraditi sa njenim sljedećim nastavkom.
Za sve ljubitelje strategija na poteze imamo jednu dobru i jednu još bolju vijest.
Dobra vijest je ta da Firaxis Games radi na nastavku fantastičnog XCOM-a 2, nazvanom XCOM: Chimera Squad. A još bolja je vijest da Chimera Squad stiže na PC već iduće sedmice!