Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

utorak, 23 Mart 2021 16:00

IGRALI SMO: Yakuza: Like a Dragon

Nakon sedam numerisanih nastavaka, par remakeova i nekoliko spin-off igara, kreatori Yakuze su odlučili okrenuti novi list i - usudili bi se reći - drastično osvježiti serijal koji ih je proslavio.

***

Prije svega, novu Yakuzu nećete igrati kao legendarni Kazuma Kiryu, već ćete uskočiti u cipele i odijelo Ichibana Kasuge, novog lika sa kojim ćete umjesto ulicama Tokija, lutati ulicama Yokohame.

Povrh toga, Like a Dragon donosi i potpuno novi sistem borbe - ovaj put tako možete zaboraviti na beat ‘em up bitke, te se pripremiti na borbe na poteze, tokom kojih ćete upravljati grupom od nekoliko likova. Naravno, Ichiban će uvijek biti na čelu dotične, dok će mu društvo praviti šarolika postava likova iz svih sfera života - od beskućnika, pa do bivših detektiva. I da, svaki od njih će orbi pristupati na svoj način, što će se ogledati i u sistemu klasa, odnosno poslova koji će im biti na raspolaganju, a od kojih će svaki sa sobom donositi unikatne skillove.

No, uprkos svim tim novitetima, Yakuza: Like a Dragon je zadržala i skoro sve ono na što smo u ovom serijalu navikli. Što će reći - lude sporedne questove, gomilu mini-igara, otkačene likove, kao i priču punu intrige, preokreta i humora. I, što je najbitnije, dobričinu od glavnog lika koji će gledati da ugodi svima, pri tome vas šarmirajući na nešto drugačiji, emotivniji i glasniji način nego je to radio Kazuma Kiryu u prethodnim nastavcima.

A kada kombinujete Ichibanov karakter sa tradicionalnim Yakuza humorom i srcem, dobićete igru sa kojom nećete biti sigurni šta vas više oduševljava - likovi koji će na protivnike bacati hranu za ptice, nakon čega će ih eliminisati jato golubova, ili recimo situacija u kojoj ćete u rasponu od nekoliko minuta promijeniti nekoliko poslova. I to počevši kao “propalica”, da bi zatim, kada krenete obavljati razne posliće za svoju gazdaricu, postali “freelancer” - a na kraju prerasli u “heroja”, nakon što iz betona poput Excalibura izvučete magičnu baseball palicu.

Najkraće rečeno, imamo dojam kako nakon prvih desetak sati druženja sa njom nismo zagrebali ni površinu nove Yakuze i čini nam se kako su pred nama i Ichibanom nebrojene druge avanture. A uzimajući u obzir koliko svježine Like a Dragon unosi u serijal sa novim glavnim likom i sistemom borbe, itekako se radujemo svim tim avanturama - i vjerujemo kako bi one Like a Dragon mogle bez puno muke pretvoriti u nama najdraži nastavak ovog kultnog serijala.

Official Site

subota, 13 Mart 2021 16:00

RECENZIJA: Maquette

Kada vidite da iza neke igre stoji izdavačka kuća Annapurna Interactive, možete biti sigurni da je pred vama interesantan i kvalitetan, a nerijetko i poseban naslov drugačiji od svega što ste do tada igrali. Samim tim, Maquette smo dočekali raširenih ruku - i to ne samo jer je u njega vjerovala ekipa iz Annapurne, već i zbog toga što nas je premisa igre zaintrigirala već na prvi pogled.

Naime, Maquette je jedna od onih puzzle igara koje se igraju sa perspektivom na nesvakidašnji način. U sredini svakog nivoa ćete tako pronaći maketu tog nivoa, što će vam omogućiti da manipulišete veličinom objekata ključnih za rješavanje zagonetki.

Na primjer, ključ koji ste izvukli iz obližnjih vrata vam može poslužiti kao most za prelaženje prepreke na drugom kraju nivoa - dovoljno je samo da sa njim dođete do makete i tamo ga postavite na željeno mjesto, nakon čega će se pojaviti na samom nivou u tom omjeru. Ili, ako želite smanjiti neki objekat, dovoljno je da ga spustite na pod pored objekta gdje se nalazi maketa, te zatim priđete istoj i tamo ga potražite u njegovoj minijaturnoj varijanti.

Osim interesantne premise, Maquette karakteriše i priča o zaljubljenom paru i njihovoj vezi, ispričana kroz kratke sekvence i sjećanja iz njihovog života - i sve zanimljivija što bude bliža svom kraju. Pogotovo kada vas natjera da se zamislite o preprekama u vezama koje možda i nisu toliko male ili velike koliko se čine na prvi pogled - što će se ogledati i u zagonetkama koje ćete u tom trenutku rješavati.

Na kraju, moramo reći kako nas Maquette nažalost nije oduševio onoliko koliko je to polazilo za rukom drugim igrama koje je izdala Annapurna Interactive. Istina, igrine zagonetke su znale biti interesantne, a ni njena priča nam nije bila mrska, ali se ispostavilo kako svi ti elementi nisu kliknuli zajedno u mjeri u kojoj smo očekivali.

No, nemojte nas krivo shvatiti - Maquette je sasvim solidan i vrijedi vaše pažnje ukoliko vam je ovih dana dosadno, a već ste odigrali sve druge puzzle igre koje su vam se dopale šaka.

Official Site

srijeda, 10 Mart 2021 15:00

RECENZIJA: Little Nightmares II

Da budemo iskreni, iako smo itekako uživali u njegovoj nesvakidašnjoj kombinaciji atmosferičnog horora i jednostavnog platformera, sa vremenom smo u potpunosti zaboravili originalni Little Nightmares.

Srećom, tu je Little Nightmares II da nas podsjeti na sve ono što smo voljeli u originalu, ali i da nas odvede u nove avanture u još bizarnijim noćnim morama.

***

I ovaj put ćete tako sa malim likom lutati ogromnim svijetom, gdje će vas čekati izobličeni protivnici, interesantne zagonetke i poneki platformerski izazov. I što je najbolje od svega, tokom igre ćete se, baš kao i u originalu, osjećati mali i kao potpuni stranac koji je zalutao u nepoznatom svijetu.

A stranac ćete nerijetko i biti - kako doslovno, tako i figurativno - bilo da bježite od ludog lovca u mračnoj šumi, bilo da lutate hodnicima škole u kojoj vas čekaju horde glasne i nemirne djece iz pakla, koja će se tući, vrištati i visiti sa lustera. A da i ne spominjemo grozomorne učitelje koji će vas sa vremena na vrijeme proganjati okolo, podsjećajući vas na školske horore iz vašeg djetinjstva…

No, nije sve ostalo isto kao u originalu - Little Nightmares II će od vas, osim da se šunjate, očekivati i da eliminišete određene protivnike, a tu su i situacije u kojima ćete sa sobom voditi i drugog lika, kojeg ćete pokušati spasiti od noćne more u kojoj ste se zajedno zatekli.

Ako bi igri morali nešto zamjeriti, onda bi to bila trial and error priroda rješavanja njenih zagonetki - naime, nekada ćete jednostavno požuriti da prođete kroz vrata ispred vas, ne primjećujući zamku koja će vas ubiti i vratiti na zadnji checkpoint. Ili ćete zamahnuti svojim improvizovanim oružjem djelić sekunde prerano ili prekasno i tako omogućiti protivnicima da vas se dočepaju - što će nakon nekoliko pokušaja da ga riješite, učiniti da isprva zanimljiv i atmosferičan problem djelomično izgubi svoju čar.

No, u novom Little Nightmaresu će vas iza svakog ugla čekati neki novi problem, izazov ili zagonetka, nerijetko još jeziviji nego ste očekivali, tako da možete slobodno zanemariti naše prigovore i prvom prilikom uroniti u njegov nesvakidašnji i izuzetno atmosferični svijet.

Official Site

I dan danas se sjećamo svog prvog susreta sa vukodlacima iz World of Darkness univerzuma.

Godina je bila 2004. i igrali smo originalni Vampire: The Masquerade - Bloodlines, razmišljajući kojoj vampirskoj frakciji da se priključimo, kada nas je zaskočilo ogromno i dlakavo stvorenje, koje je svijet igre odjednom učinilo većim i interesantnijim nego smo uopšte mogli i zamisliti.

Sedamnaest godina kasnije, pred nama je Werewolf: The Apocalypse - Earthblood, old-school akciona igra fokusirana upravo na vukodlake ovog svijeta. A kada kažemo old-school, onda to zaista i mislimo - nivoi u Earthbloodu su linearni, priča je jednostavna, a na vama je uglavnom da pobijete sve protivnike na koje naiđete.

I budite bez brige - oni to ovdje itekako zaslužuju, radeći za korporaciju koja sa svojim projektima šteti Majci Prirodi na bezbroj načina. No, Earthblood definitivno nećete igrati radi priče, a ni radi likova, koji nisu posebno dobro napisani, interesantni, ni animirani. Tome dodajte jednostavna okruženja i cut-scene prezentovane kroz grubo kompresovane video fajlove - i dobićete igru koja izgleda kao remaster kakvog mid-budget PS3 naslova.

Ali, jednom kada krene akcija, zaboravićete na sve to. Naime, iako će vam igra redovno davati mogućnost da se šunjate u ljudskoj ili formi solidno animiranog vuka, njeno srce čini pretvaranje u vukodlaka i borba sa gomilom protivnika. I ne, nama nije smetalo ni to što se više-manje svaka borba odvijala isto - prvo bi, šunjajući se, eliminisali šačicu protivnika, prije nego nas neko primjeti. A tada bi krenuo haos, sve sa heavy metal soundtrackom i grebanjem protivnika kandžama, skakanjem po njima i bacanjem njihovih tijela na sve strane.

Štaviše, u vukodlaka se možete pretvoriti ne samo u toku borbe, već čak i usred nekih dijaloga, ukoliko nemate strpljenja da pokušate doći do kritičnih informacija bez proljevanja hektolitara korporativne krvi.

Šteta samo što boss borbe nisu maštovitije i izazovnije, a priča i likovi interesantniji, jer bi Earthblood sa njima mogao puno bolja igra. Ali, čak i ovako nam ostaje solidan akcioni naslov sa interesantnom mitologijom i zabavnom borbom, uz koju se lako opustiti nakon napornog radnog dana ili recimo stotinjak i kusur sati provedenih uz Assassin’s Creed: Valhallu i druge blockbustere koje smo igrali proteklih mjeseci.

Official Site

ponedjeljak, 15 Februar 2021 16:00

IGRALI SMO: Destruction AllStars

Iako bi ga na prvi pogled mogli opisati kao jednostavnu destruction derby arkadu, u kojoj se gomila automobila sudara u areni, Destruction AllStars je ipak nešto drugačija igra. I to iz jednog jednostavnog razloga - osim što ćete pokušavati slupati protivničke automobile prije nego oni slupaju vas, iz svog četverotočkaša možete u svakom trenutku iskočiti i zatim parkourati po areni sa jednim od 16 različitih i izuzetno šarenih likova.

Naravno, svaki od njih ima specijalnu vještinu, koju možete aktivirati kada prikupite dovoljno dijamanata razbacanih po arenama. No, teško se oteti dojmu kako su ove vještine neinspirativne i kako je njihova korisnost upitna - barem za casual igrače koji igri neće pristupati previše kompetitivno.

Sa druge strane, čak će i njima biti interesantna unikatna vozila svakog lika, koja možete pozvati kada zaradite dovoljno bodova za njih - pri čemu svako ima i vlastiti specijalni skill. Najbolji će uništavati protivnike jednim udarcem, a oni malo slabiji ih samo oštećivati, usporavati ili im otežavati vidljivost - tako da je na vama da pronađete lika i vozilo koji najviše odgovaraju vašem stilu igre.

Taj proces ćete pak prolaziti kroz četiri moda, igriva ne samo online, već i sa botovima - što je i više nego dobrodošla opcija. Prvi od njih je klasični deathmatch, nazvan Mayhem, dok je za ljubitelje battle royalea tu Gridfall, mod u kojem će se arena smanjivati tako što će se njeno tlo doslovno raspadati i iza sebe ostavljati smrtonosne provalije.

Na kraju, tu su i nama nešto zanimljiviji timski modovi Stockpile i Carnado. Stockpile će od vas zahtijevati da redovno izlazite iz vozila kako biste prikupljali zupčanike razbacane okolo nakon brojnih sudara, dok će Carnado sličnom problemu pristupiti nešto drugačije. Naime, u ovom modu, cilj vam je uništiti što više protivnika i prikupiti zupčanike iz njihovih automobila, bez da morate izaći iz svog četverotočkaša. Zatim, sa prikupljenim zupčanicima i u jednom komadu trebate stići do tornada na sredini mape, koji će uništiti vaše vozilo i zupčanike, dodajući vašem timu odgovarajući broj bodova.

Ako vam to sve zvuči haotično, niste daleko od istine - Destruction AllStars jeste haotičan i od vas će zahtijevati period navikavanja na njegovu nesvakidašnju akciju na točkovima… i nerijetko na nogama. Ali jednom kada se na istu naviknete, igri ćete vjerovatno oprostiti njene mane - poput singleplayer izazova zaključanih iza mikrotransakcija - polako prepoznajući njen potencijal, razrađujući taktike i pristup borbi i uživajući u njenom haosu.

Official Site

petak, 19 Februar 2021 16:30

IGRALI SMO: The Nioh Collection

Kupili ste PlayStation 5, odigrali fantastični Demon’s Souls remake i razmišljate o novim soulslike avanturama - a pri tome niste odigrali Nioh ili Nioh 2 na PlayStationu 4? U tom slučaju, vrijeme je da isprobate The Nioh Collection, kolekciju koja u jednom paketu donosi next-gen remastere oba Nioh naslova, zajedno sa svim njihovim DLC-ovima.

Za neupućene, riječ je o soulslike igrama koje vas vode u feudalni Japan, gdje ćete se boriti ne samo sa kojekakvim banditima, ninjama i samurajima - već i sa raznim yokai demonima i stvorenjima iz japanske mitologije.

I dok oba nastavka Nioha sa Demon’s i Dark Soulsom dijele određene karakteristike, možete ih komotno posmatrati kao nešto drugačije igre. Umjesto velikog i povezanog svijeta ili različitih područja kojima ćete pristupati sa jedne centralne lokacije, Nioh naslovi su zasnovani na odvojenim misijama, a tu je i loot sistem nalik na Diablo, zahvaljujući kojem ćete konstantno biti zasipani novim i drugačijim verzijama raznih oružja i setova armora.

Tome dodajte i gomilu različitih poteza, skillova i magija, kao i Ki sistem, čijim pravovremenim aktiviranjem možete brže vratiti više stamine - i usput “pročistiti” demonima inficirana područja - i dobićete unikatno i prilično kompleksno soulslike iskustvo.

Naravno, obje igre donose i više nego visok nivo izazova, sa protivnicima i bossovima koji će vas, ukoliko niste dovoljno pažljivi, ubijati u sekundi, dok će vam u borbi pomagati vaši Guardian duhovi u originalnom Niohu, odnosno mogućnost da se nakratko pretvorite u yokai demona u Niohu 2.

Kada su u pitanju tehničke specifikacije, The Nioh Collection vam omogućava da zaigrate Nioh remastere u nekoliko različitih modova. Prvi od njih podrazumijeva prikaz igara u 4K rezoluciji i 60 frameova u sekundi, a tu je i mod u kojem se igre vrte u 1080p rezoluciji i 120 frameova u sekundi. No, mi smo se opredijelili za treći - PlayStation 5 Standard mod, koji obje igre prikazuje u dinamičkoj 4K rezoluciji i 60 frameova u sekundi, uz nešto viši nivo detalja (nedostatak detaljnog opisa ovog moda u menijima, zbog kojeg smo se morali okrenuti Digital Foundry analizi, je ujedno i naša jedina zamjerka tehničkoj strani igre).

Na kraju, vrijedi istaći i to kako se obje igre iz kolekcije učitavaju nevjerovatno brzo, u što ćete se najbolje uvjeriti ukoliko pokrenete neku od misija putem Activity kartice iz PS5 menija, za što će vam trebati svega nekoliko sekundi. A da i ne spominjemo kako će se igra nakon svake vaše pogibije - kojih će biti napretek - učitavati više-manje instantno.

I tu se vraćamo na ono što smo rekli na početku: ako se ubrajate u fanove soulslike žanra, a Nioh i njegov drugi nastavak ste iz nekog razloga zaobišli - ili ih jednostavno želite odigrati ponovo - The Nioh Collection je idealno rješenje za vas.

Official Site

subota, 23 Januar 2021 16:00

RECENZIJA: Hitman 3

Novoj Hitman trilogiji, poznatoj pod imenom World of Assassination, je došao kraj. A ukoliko vam to nije bilo jasno još 2016. kada je stigao njen prvi nastavak, IO Interactive se propisno iskupio za grijehe počinjene u Hitman: Absolutionu. I to višestruko, isporučivši nam ne samo jednu, već tri fantastične igre.

Kaoi njegovi prethodnici, Hitman 3 briljira u skoro svakom pogledu i nudi vam upravo ono što ste od ovog serijala i očekivali: ogromne nivoe i mete koje na njima možete eliminisati na bezbroj načina.

No, nisu svi nivoi u igri onakvi na kakve smo u trilogiji navikli - što je, ako zanemarimo poneki bug, zapravo i jedina mana igre.

Naime, pet od njih ukupno šest su klasične Hitman lokacije koje možete istraživati satima, bez da otkrijete sve njihove tajne, dok je šesti i ujedno posljednji nivo trilogije pomalo razočaravajući. I to ne zato što je loš - naprotiv, sasvim je OK, ali je izuzetno linearan i nudi tek par mogućih rješenja i opcija, umjesto gomile njih kao što je to slučaj na ostalim. A kada smo već kod ostalih nivoa, oni su i ovaj put highlight igre - u Hitmanu 3 ćete tako sa Agentom 47 posjetiti berlinski rave, glumiti detektiva istražujući ubistvo dostojno romana Agathe Christie, ali se popeti i na krov svijeta tokom svoje posjete Dubaiju.

Očekivano, na svakoj od tih lokacija ćete eliminisati i poneku metu, pri čemu ćete na raspolaganju imati sva oružja i alate koje ste otključali u prethodna dva nastavka - kao i gomilu novih odijela sa kojima ćete se infiltrirati u strogo čuvana područja. A da i ne spominjemo sve one prilike da mete eliminišete na maštovite ili improvizovane načine, poput recimo mete koju možete eliminisati pravovremenim otpuštanjem njenih uposlenika. Ili recimo mete kojoj ne morate ni prići ukoliko uspijete pomoći pohlepnom članu njene familije da je otruje kako bi se dočepao njenog nasljedstva.

Na kraju, tu je i nekoliko novih gameplay mehanika, poput trajnih kratica koje možete otključati tu i tamo, iako su nas najviše oduševili trikovi koje je IO Interactive izvukao iz rukava na određenim lokacijama - poput već spomenutog glumljenja detektiva - čineći ih nešto drugačijim u odnosu na regularne Hitman nivoe.

Sve to Hitman 3 čini vrhunskom igrom i nastavkom dostojnim reputacije koju nova trilogija uživa - ali i obaveznim štivom za ljubitelje serijala i ostale igrače kojima su drage nesvakidašnje stealth i puzzle igre.

Official Site

petak, 22 Januar 2021 16:00

IGRALI SMO: Cyberpunk 2077

O Cyberpunku 2077 ste vjerovatno već sve čuli - osam godina hypea, rekordna prodaja, planina bugova i performanse koje su rezultovale uklanjanjem igre sa PlayStation Storea, odgodom njene next-gen verzije i obećanjima iz CD Projekta kako će dati sve od sebe da zakrpe one već objavljene.

I odmah vrijedi napomenuti da smo mi Cyberpunk zaigrali na PlayStationu 5, gdje PS4 verzija igre ne pati ni od kakvih problema sa performansama - što će reći da se učitava brzo i vrti u stabilnih 60 frameova u sekundi. No, čak ni na novoj generaciji konzola nismo uspjeli zaobići brojne bugove i tehničke probleme, a koji su varirali od lebdećih objekata i sporijeg učitavanja tekstura, pa do skoro-pa-redovnog rušenja igre.

Ali, Cyberpunk 2077 nas je uprkos tome zaintrigirao i zadržao uz ekran duže nego smo planirali, obzirom da nam je prvobitni plan bio baciti jedan pogled na igru i potom čekati njenu PS5 verziju.

***

Srce Cyberpunka, baš kao i u Witcheru, čine njegova priča i likovi - što je bilo i za očekivati. Ali, za razliku od Witchera, ovaj put možete kreirati vlastitog lika prije nego vas priča baci u vatru i pošalje na misiju krađe čipa koji garantuje digitalnu besmrtnost.

Pri tome će vam se na putu naći kojekakve bande i ološ sa ulica Night Cityja, futurističke metropole na zapadnoj obali Amerike koja još jednom dokazuje koliko je lako uživati u virtuelnim gradovima u kojima bi mrzili živjeti u stvarnom životu. Kako zbog toga što istim upravljaju ogromne korporacije poznate po proizvodnji oružja, tako i zbog tona smeća po ulicama i groznih reklama koje su okupirale sve moguće i nemoguće površine (ako ste mislili da reklamama nije mjesto u zraku, sačekajte da vidite Night City holograme koji prikazuju reklame poput kakvih nebodera, uzdignutih iznad ionako kolosalnih zgrada na horizontu).

I dok je još uvijek rano svrstati priču i questove u rang onih iz Witchera (pred nama je još uvijek veliki dio igre), već sada možemo reći kako nam je u Cyberpunku zaista stalo do sudbine našeg lika - a nije nam bilo svejedno ni šta će se desiti drugim likovima koje smo sreli tokom svojih avantura.

srijeda, 20 Januar 2021 16:00

IGRALI SMO: Observer: System Redux

Nakon što su se 2016. našli na našem radaru zahvaljujući interesantnom hororu Layers of Fear, ekipa iz studija Bloober Team je nastavila sa istraživanjem ovog žanra, da bi nam godinu dana kasnije ponudili i Observer. A obzirom da smo u protekle tri godine propustili sve prilike da ga zaigramo, lansiranje njegove next-gen verzije, podnaslova System Redux, nam je poslužilo kao savršen izgovor da zaronimo u njegov cyberpunk svijet.

I… moramo priznati kako nije ostavio neki poseban dojam na nas, no krenimo nekim redom. Premisa igre je interesantna - vaš lik, detektiv Daniel Lazarski, nakon ko zna koliko godina konačno stupi u kontakt sa sinom, kojem se ubrzo potom gubi svaki trag. I tu počinje vaša nova cyberpunk avantura, tokom koje ćete istraživati blok zgrada u futurističkom Krakowu, hakirajući poneka vrata, kompjuter ili biočip u glavi njegovih stanovnika kako bi došli do istine.

Vaša interakcija sa svijetom Observera će se pri tome svoditi na istraživanje njegovih lokacija i scena raznih zločina, te poneki razgovor sa drugim likovima - dok će određeni elementi horor igara na koje ste navikli ovdje biti rijetka pojava. Pogotovo ako govorimo npr. o sakrivanju od kojekakvih čudovišta i protivnika.

Za razliku od elemenata horora, sve ono što biste od jedne cyberpunk igre očekivali je na svom mjestu. Poljskom tako vladaju ogromne korporacije i ljudi više ne znaju gdje završavaju njihova organska, a počinju mehanička tijela - što će Bloober iskoristiti na više načina kako bi vam prikazao Danielove i muke drugih stanovnika Krakowa. No, igra uprkos tome i svojoj turobnoj atmosferi u nama nije izazivala neku posebnu tjeskobu, a situaciji ne doprinosini činjenica da Danielu glas posuđuje pokojni Rutger Hauer, koji zvuči prilično umorno i, usudili bi se reći, pomalo nezainteresovano.

Slična je situacija i kada su u pitanju next-gen poboljšanja - Observer: System Redux izgleda sasvim pristojno, ali ne i posebno impresivno, uprkos kristalno čistim 4K vizualima, podršci za ray tracing i nekoliko zgodnih DualSense efekata, poput korištenja adaptivnih triggera za simuliranje šteka na vratima.

Sa druge strane, svidjelo nam se što se igra ne oslanja na jump scare momente kako bi prepala igrače, a i ko zna - možda sa svojom pričom i pristupom žanru na vas ostavi snažniji dojam nego na nas.

Ili smo možda jednostavno površni i jedva čekamo da se vratimo ozloglašenom Cyberpunku 2077 i nastavimo sa istraživanjem njegovog Night Cityja, koji nas je unatoč svim svojim problemima, zaintrigirao puno više od Observera.

Offical Site

Jedna od neobičnijih PlayStation ekskluziva i najnoviji naslov ekipe iz britanskog studija Media Molecule - Dreams - će ovog vikenda proslaviti svoj prvi rođendan. I to na prikladan način, što će reći uz dodjele Impys nagrada najtalentovanijim Dreams kreatorima.

Uz sve kategorije u kojima su dodijeljene nagrade na prošlogodišnjoj ceremoniji, organizovanoj za kreatore koji su eksperimentisali sa Dreams platformom tokom Creator Early Access faze, ovaj put će tu biti i nekoliko potpuno novih nagrada, pa će iste tako biti dodijeljene u ukupno 23 kategorije, uključujući i:

- Community Star
- Best Narrative
- Best Curator
- Best VR Experience
- Best Music

Dodjela Impys nagrada će biti održana u nedjelju, 14. februara u 18:00 i možete je pratiti putem livestreama na zvaničnom Media Molecule YouTube kanalu, a vrijeme do tada možete prikratiti čitajući naše utiske iz Creator Early Access, ali i finalne verzije igre.

Stranica 1 od 318