Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

Predator: Hunting Grounds je najnovija u nizu asimetričnih multiplayer igara, u kojima će se tim od nekoliko slabijih likova suprostaviti jednom ultra-snažnom protivniku kojim upravlja drugi igrač (zbog čega i ne čudi to što iza nje stoji IllFonic, studio zaslužan za jedan od popularnijih naslova u žanru - Friday the 13th). U ovom slučaju, tim od četiri komandosa će se naći oči u oči sa Predatorom - sa tim da im njegova eliminacija nikada neće biti primarni cilj.

Naime, komandosi će se, osim imitiranjem Arnolda Schwarzeneggera, više-manje konstantno baviti vlastitim misijama - bile one eliminacija kojekakvih kriminalaca ili potraga za tajnim dokumentima, dok će na iste zaboraviti samo ukoliko usput uspiju eliminirati Predatora. Za to vrijeme, Predator će imati jedan cilj - “uloviti” što više komandosa i otići kući sa svojim krvavim trofejima.

Kao što ste mogli pretpostaviti, sve to će se odigravati u divljim džunglama Južne Amerike, gdje će misije za komandose biti randomizirane, tako da nikada nećete znati kuda tačno će vas odvesti iduća faza. Istina, same misije nisu ništa posebno i svode se tek na eliminaciju priglupih AI protivnika ili kontrolisanje neke lokacije na određeni vremenski period. Ali, obzirom da su tu tek kako bi komandosima skrenule pažnju sa prave prijetnje, svoj posao obavljaju solidno.

I tu dolazimo do srži igre - sukoba između lovca i lovine. Komandosi će akciju posmatrati iz prvog lica, a na raspolaganju će imati standardne sačmarice, automatske i poluautomatske puške i snajpere. Sa Predatorom ćete pak upravljati iz trećeg lica, u borbi koristeći njegova klasična oružja, poput Plasma Cuttera, Smart Disca i Combisticka (nova oružja ćete otključavati levelovanjem, sa tim da igranjem sa komandosima možete otključavati ne samo njihova, već i nova oružja i perkove za Predatora - i obrnuto).

I dok je FPS napucavanje sa komandosima osrednje kvalitete, a korištenje Predatorovih oružja tek za nijansu bolje, sama akcija je prilično zabavna. I to ponajviše zbog činjenice da su developeri gomilu sitnica iz originalnog filma pretvorili u gameplay mehanike.

Sa Predatorom se tako možete verati po drveću i biti nevidljivi, uživajući u njegovom karakterističnom clicking zvuku kada je blizu mete, dok se komandosi npr. mogu namazati blatom kako bi prikrili svoj toplotni trag, istovremeno se panično osvrćući na svaki šum iz obližnjih krošanja.

Sve to doprinosi atmosferi igre i čini je dostojnom izvornog materijala, tako da smo novoj igri ekipe iz IllFonica na kraju oprostili i nekoliko bugova, ali i osrednje vizuale i ponekad klimav framerate. Što će reći - ako volite Predatora i voljni ste progledati kroz prste jednoj mid-budget igri, dobrodošli u Hunting Grounds i vidimo se uskoro preko nišana!

Offical Site

ponedjeljak, 27 April 2020 10:00

RECENZIJA: Final Fantasy VII Remake

Kada je Square Enix 2015. najavio Final Fantasy VII Remake, bili smo i više nego skeptični, pomislivši kako je u pitanju samo CGI trailer, te da prava igra nikada neće vidjeti svjetlo dana.

Međutim, skepticizam se ubrzo ustupio mjesto iznenađenju, kada su prikazali prvi gameplay video, da bi prije nekoliko dana konačno i sami zaigrali jedan od najočekivanijih remakeova svih vremena.

***

Priču sedmog Final Fantasyja već znate - Cloud, Barret, Tifa i njihova Avalanche ekipa su eko-teroristi koji se suprotstavljaju Shinri, gigantskoj korporaciji čija glad za resursima ugrožava cijelu planetu.

I tu Remake neće mijenjati puno toga - ako zanemarimo činjenicu da će početak igre, proveden u gradu Midgaru, razvući na tridesetak sati i pretvoriti u samostalan naslov. No i to ste već znali ako ste pratili razvoj igre, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego da vam kažemo kako je finalni rezultat - sasvim solidan.

Priča i likovi su i dalje interesantni - i, ako nas pitate, za nekoliko klasa bolji nego u Final Fantasyju XV. Uz to, Remake izgleda vrlo dobro, iako je primjetan kontrast između art dizajna lokacija (koje izgledaju upravo onako kako ste ih i zamišljali kada ste igrali original) i mutnih tekstura koje kvare njihov izgled.

A kada se već žalimo, moramo se dotaći i neinspirativnog i potpuno linearnog level dizajna. Kroz cijelu igru ćete tako lutati kojekakvim hodnicima - bili oni na otvorenom ili zatvorenom - uz nekoliko izleta u klasična JRPG naselja sa šačicom side questova (sami side questovi nisu ništa posebno, ali nisu ni toliko grozni da će vas od njih zaboliti glava, kao što je to bio slučaj u FFXV). A ukoliko vam se nekada i ukaže prilika da skrenete sa “pravog” puta, na drugom kraju hodnika će vas obično dočekati tek health ili mana potion.

Da se razumijemo, linearni nivoi generalno nisu problem. Ali, kada se otegnu - kako doslovno, tako i figurativno, sa sekcijama u kojima će vaši likovi hodati sporo (i još sporije se provlačiti ispod raznih ruševina)… eh, tada bi mogli početi gubiti živce. Nažalost, takvih situacija u Remakeu ima i previše, dok cijelu sliku dodatno kvari i nekoliko nepotrebno dugih poglavlja i izleta u kanalizaciju Midgara.

Srećom, sistem borbe je puno bolji aspekt igre. Naime, dotična se odvija u stvarnom vremenu i daje vam mogućnost da kontrolišete bilo kojeg člana družine. Osim toga, izvođenjem regularnih napada ćete puniti simpatično nazvanu ATB/Active Time Battle skalu, sa kojom pak otključavate kojekakve magične i specijalne napade. Tome dodajte izmicanje i blokiranje, ali i mogućnost da protivnike nakratko ošamutite - i dobićete borbu koja je ne samo izazovna, nego i prilično zabavna.

Ipak, što je najzanimljivije od svega, Remake nam je na kraju bio interesantniji nego smo očekivali - iako se ne ubrajamo u fanove JRPG žanra, a još manje u fanove Final Fantasy serijala. Štaviše, kada se osvrnemo na neke izmjene u priči i zanemarimo neke od većih mana igre, jedva čekamo vidjeti šta će Square Enix uraditi sa njenim sljedećim nastavkom.

Official Site

petak, 17 April 2020 15:00

Najavljen XCOM: Chimera Squad

Za sve ljubitelje strategija na poteze imamo jednu dobru i jednu još bolju vijest.

Dobra vijest je ta da Firaxis Games radi na nastavku fantastičnog XCOM-a 2, nazvanom XCOM: Chimera Squad. A još bolja je vijest da Chimera Squad stiže na PC već iduće sedmice!

četvrtak, 16 April 2020 15:00

Sony predstavio Play at Home inicijativu

U namjeri da nam olakša život u vrijeme karantine, Sony je sredinom sedmice predstavio Play at Home inicijativu, u sklopu koje će svim vlasnicima PlayStationa 4 pokloniti nekoliko vrhunskih igara.

Konkretno, Sony će u periodu od 16. aprila do 06. maja na PlayStation Storeu ponuditi besplatne verzije predivnog Journeya, ali i Uncharted: The Nathan Drake Collection, kolekciju koja uključuje prva tri nastavka Uncharteda.

Osim toga, Sony će odvojiti i 10 miliona američkih dolara za kreiranje posebnog fonda za pomoć nezavisnim developerima pogođenim aktuelnom koronavirus krizom.

Iz Sonyja su istakli kako su nezavisni developeri od ključne važnosti za gaming industriju, te kako će više detalja o samom fondu, ali i načinima na koje se developeri mogu prijaviti za isti, biti objavljeno u skorijoj budućnosti.

četvrtak, 16 April 2020 13:00

IGRALI SMO: Doom Eternal

Četiri godine nakon fantastičnog reboota koji nas je podsjetio na korijene serijala - ali i cijelog žanra - Doom se nedavno vratio na naše ekrane.

I to, usudili bi se reći, bolji nego ikada prije.

***

Doom Eternal je oličenje stare škole FPS dizajna kombinovane sa modernim igrama. U pauzama od napucavanja demona uz heavy metal soundtrack ćete se tako baviti upgrade sistemima, istraživanjem centralnog huba i otkrivanjem novih detalja o priči i kompletnom Doom univerzumu.

I odmah ćemo priznati kako nam sva ta priča i nije bila posebno zanimljiva. Ali, ako ništa, sa sobom je donijela i nešto što nismo očekivali - znatno raznolikije i vizuelno interesantnije nivoe. Osim u paklenim i krvavim high-tech industijskim okruženjima, demone ćete tako ovaj put napucavati i po kojekakvim gotičkim dvorcima i arktičkim postrojenjima, što igri daje neki potpuno novi, ali i dalje prepoznatljiv štih.

Pri tome, Doom Eternal je zadržao i arsenal oružja iz svog prethodnika, kao i sve tipove protivnika, kojima će se pridružiti nekoliko novih demona. Ali i nekoliko starih, dobro poznatih ljubiteljima serijala.

No, ono što je nas oduševilo više od svega je potpuno novi pristup borbi. Naime, Doom Eternal stavlja puno veći fokus na taktiziranje, tako da ćete konstantno planirati i izvoditi akcije kompleksnije od pukog pucanja u sve što se miče.

Naravno, većinu protivnika i dalje možete eliminisati jednostavnim ispaljivanjem čega god imate na raspolaganju u njih - bilo to olovo, plazma, rakete ili sačma. Ali, ukoliko im pristupite taktički i iskoristite njihove slabe tačke, ginuće puno brže. Baš kao što ćete i vi duže ostajati na životu.

Novog-starog Arachnotrona npr. možete oslabiti tako što ćete mu uništiti top na vrhu glave, dok recimo Mancubusu možete uništiti bacače plamena na šakama, te ga tako učiniti manjom prijetnjom na kraćim distancama.

Uz to, igra je zadržala i neke prvoklasne poteze iz prošlog nastavka, poput glory kill eliminacija i rezanja protivnika motornom pilom kako bi napunili zdravlje i municiju, te im dodala i neke nove. Od njih, nama su svakako najdraži bili bacač plamena i Super Shotgun sačmarica sa dodatnim grappling hook elementom, koji akciju čine još taktičnijom i zanimljivijom.

Sve to rezultuje fantastičnim FPS-om koji je svom prethodniku sličan koliko je od njega i različit. I ujedno igrom koja je i više nego dostojna kultnog statusa koji njen serijal uživa među fanovima žanra.

Official Site

ponedjeljak, 30 Mart 2020 13:00

IGRALI SMO: Paper Beast

Iako nikada nije bio slavan poput nekih svojih kolega, francuski game dizajner Eric Chahi je - barem među ljubiteljima neobičnih igara - poznat već godinama.

I neće vam biti teško da shvatite zašto - dovoljno je da provedete barem nekoliko minuta uz bilo koju od njegovih kreacija kao što su Another World, From Dust ili Paper Beast i sve će vam biti jasno.

***

Dobri game dizajneri znaju koje ideje iz drugih igara treba “posuditi”, koje izbjegavati, a koje i na koji način kombinovati kako bi dobili nešto novo i još bolje.

Međutim, dizajneri koji žele kreirati nešto drugačije će inspiraciju crpiti iz puno više izvora, čemu svjedoči i Paper Beast, nova igra Erica Chahija inspirisana njegovim istraživanjem vulkana u Indijskom okeanu i ljubavlju ka životinjskom carstvu.

Naime, Paper Beast je jedna od apstraktnijih igara koje smo igrali u zadnje vrijeme - i to ne samo vizuelno, već i konceptualno. U pitanju je naizgled jednostavna VR avantura u kojoj ćete rješavati zagonetke vršeći interakciju sa papirnatim stvorenjima nalik na ogromne origami figure, dok će vam kao dio slagalice poslužiti i sam teren.

Štaviše, cijela igra je u potpunosti fokusirana na svoj unikatni ekosistem. Neke od životinja tako npr. možete natopiti vodom i omogućiti im da izdube pijesak, kroz koji će voda iz oaze doći do drveta koje treba oživjeti. Ili ćete, recimo, sa svojevrsnim kornjačama koje stvaraju pijesak napraviti branu i kreirati vještačko jezero - koje ćete zatim zalediti sa magičnom ledenicom i preko njegove ledene površine doći do kraja nivoa.

Istina, ovakve zagonetke na papiru možda i ne zvuče pretjerano interesantno, iako u praksi jesu, dok Paper Beast još zanimljivijim čini to što se zahvaljujući PSVR headsetu zaista osjećate kao dio svijeta igre i nevidljiva sila koja upravlja istim.

I ne samo to - obzirom da vas igra neće voditi za ruku niti vam davati ikakve hintove, do rješenja zagonetki ćete morati dolaziti sami. Ili, drugim riječima, pažljivo posmatrajući igrin ekosistem i načine na koji pojedinačni elementi istog reaguju jedni na druge, što će vas samo još dublje uvući u igru.

Osim story moda, Paper Beast nudi i Sandbox, mod u kojem ćete moći kreirati vlastiti svijet, oblikujući njegove planine i jezera i igrajući se sa njegovim ekosistemom onako kako to možda i niste mogli tokom regularnog singleplayera. A ukoliko Sandbox zaigrate prije nego završite story mod, postoji šansa da ćete u njemu otkriti i neke trikove koje niste pohvatali ranije, zahvaljujući korisnim i konciznim opisima svakog stvorenja koje možete susresti tokom igre.

No, da ne dužimo. Ukoliko ovih dana želite pobjeći od tmurne svakodnevnice u virtuelnu stvarnost - a pri tome niste u prilici zaigrati Half-Life: Alyx na nekom PC VR headsetu - Paper Beast bi mogao biti idealna i savršeno opuštajuća VR igra za vas.

Official Site

utorak, 24 Mart 2020 13:00

IGRALI SMO: MLB The Show 20

Pošto smo prazne ulice, opustošene supermarkete i postapokalipsu u igrama preživjeli već bezbroj puta, bio bi red da u vrijeme jedne globalne epidemije i sličnih scena u stvarnom životu zaigramo nešto novo i drugačije.

Nešto što inače nikada ne bi ni probali.

Vrijeme je da zaigramo baseball!

***

I dok su evropski ljubitelji virtuelnog sporta proteklih decenija odrastali na FIFA-i i PES-u, tu i tamo se okušavajući u basketu i igrajući NBA Live ili NBA 2K, Amerika je igrala Madden - a zajedno sa Azijom i MLB The Show.

Vjerovali ili ne, MLB The Show 20 je čak petnaesti nastavak ovog serijala. Ili, da budemo precizniji, njegov dvadeset i četvrti (brojevima: 24.) nastavak, ako ćemo brojati originalnih devet MLB igara sa potpisom San Diego Studia. No, zanemarimo sada historiju - kakva je zapravo MLB The Show 20 igra? Kao potpunim novajlijama u svijetu baseballa, najkraće rečeno: interesantna i drugačija.

Naravno, pozavanje pravila samog sporta je i više nego poželjno kako bi uživali u njoj, ali čak i ako ih ne znate, budite bez brige - osnove nisu uopšte komplikovane.

Jednom kada pohvatate pravila, obradovaće vas širok spektar opcija sa kojima možete detaljno prilagoditi težinu igre svom iskustvu - ili nedostatku istog. Štaviše, novi The Show vam omogućava da sebi maksimalno olakšate glavne aspekte igre - bacanje i udaranje lopte - sa nekoliko tipova kontrola i nivoa težine. Sa druge strane, ostale aspekte igre, poput recimo kontrolisanja napadača na terenu, možete čak i automatizovati, pa odluku kada da trče do iduće baze možete npr. prepustiti umjetnoj inteligenciji, umjesto da vi razmišljate o tome.

Ukoliko vam ni to nije dovoljno, The Show 20 će vam ponuditi i gomilu igrivih modova, u kojima možete polako hvatati konce igre. Kao i u drugim sportskim naslovima, tu su quick play mod, kao i karijera, u kojoj možete napraviti vlastitog igrača i upravljati samo njim, dok će igra simulirati vaše saigrače i ostale timove. Pored toga, u menijima ćete pronaći još i Moments, mod u kojem ćete odigrati neke od legendarnih momenata iz historije američkog baseballa,old-school mod za ljubitelje starih nastavaka serijala, ali i nekoliko online multiplayer modova, zahvaljujući kojima možete uživati u socijalnom udaljavanju družeći se sa drugim ljubiteljima ovog sporta na mreži svih mreža.

Očekivano, svi ti elementi su upakovani u vrhunske vizuale i obogaćeni solidnim soundtrackom, a tu je i gomila drugih sitnica koje će, sasvim smo sigurni, izmamiti osmijeh na lice rijetkim ljubiteljima baseballa među vama.

Ali, ukoliko se tokom aktuelne svjetske krize uz MLB The Show 20 navučete na baseball, možda osmijeh na lice uskoro izvuku i vama.

Official Site

nedjelja, 08 Mart 2020 10:00

IGRALI SMO: Bloodroots

Da smo lijeni (kao što nismo), Bloodroots bismo mogli opisati kao western verziju Hotline Miamija sa nešto jačim arkadnim šmekom i začinjenu prstohvatom platforminga. Ali, obzirom da nismo baš tolike vucibatine, o igri ćemo vam ipak reći nešto više.

***

Kao i u Hotline Miamiju, u Bloodrootsu ćete svojim likom upravljati sa visine, lutajući nivoima ispunjenim gomilom protivnika. Dotični će pak ginuti već nakon prvog udarca, baš kao što ćete i vi zaginuti čim vas neko od njih dotakne (bilo svojim oružjem ili šakom, bilo da vas zaspe olovom).

Osim toga, na Hotline Miami će vas podsjetiti i široki spektar oružja koja možete koristiti. Biće tu svega - od mačeva, daski sa ograde i pušaka sa po nekoliko metaka, pa do nešto manje konvencionalnih “oružja i alata”. U toku borbe ćete tako neprijatelje moći zatući sa mrkvama i tikvama razbacanim okolo, ili im na glavu nabiti kakvu ribu koju ste pronašli na obližnjem stolu.

Još zabavnija oružja su kojekakva burad i gume sa kojima se možete kotrljati okolo i gaziti protivnike, a ukoliko vam ni to nije dovoljno, uvijek možete skočiti na neku od okolnih prikolica, sa kojom ih možete gaziti još efikasnije. Bar prije nego se sama prikolica raspadne, a vi budete prepušteni korištenju njenih otpalih točkova, sa kojima možete gađati preostale žive protivnike.

Ovakav pristup borbi igri daje arkadnu energiju i konstantno vas tjera da budete agresivni i taktizirate u letu - ukoliko na sekundu usporite, protivnicima neće dugo trebati da vas stignu, zatuku i vrate na prethodni checkpoint.

Srećom, checkpointi su solidno raspoređeni, tako da nikada nećete morati ponavljati preduge sekcije igre, što ćete posebno cijeniti kada naiđete na neki od malo zahtjevnijih platformerskih izazova ili boss borbi. A tokom dotičnih ćete primjetiti kako vam Bloodroots ne daje puno prostora za improvizaciju, tjerajući vas da probleme rješavate na jedini mogući način - što nama i nije posebno smetalo.

Uostalom i kako bi, kada smo bili ne samo oduševljeni brzim ritmom igre i njenom akcijom, već i stilizovanom western estetikom, ali i opuštenom atmosferom i humorističnim momentima prožetom pričom. Još kada smo otkrili da u toku igre svako malo možemo otključati dodatne životinjske maske za našeg lika, koje mu daju neke nove vještine...

Najkraće rečeno, ako volite Hotline Miami i arkadni feeling, a nije vam mrska ni western estetika, Bloodroots je idealna igra za vas.

Official Site

nedjelja, 23 Februar 2020 16:00

IGRALI SMO: Dreams

Nakon skoro godinu dana provedenih u Early Accessu, Dreams je sredinom februara - i to da budemo precizniji tačno na Valentinovo - konačno stigao do 1.0 verzije.

I baš kao što se dalo naslutiti već nakon nekoliko dana provedenih uz Early Access verziju igre, čekanje se itekako isplatilo.

***

Ukoliko kojim slučajem niste upoznati sa konceptom Dreamsa, u pitanju je igra koja je ujedno i platforma za kreatore koji na njoj mogu kreirati šta god im padne na pamet. A kada kažemo šta god im padne na pamet, onda to zaista i mislimo, u što ćete se i sami uvjeriti kada krenete istraživati nebrojene igre i audio-vizuelne eksperimente drugih igrača.

A kao naslovu u čijoj su srži kreacije samih igrača, Sonyjeva odluka da Dreams lansira u Early Accessu se pokazala idealnom. Na ovaj način, kreativnim igračima su osigurali dovoljno vremena da se upoznaju sa dostupnim alatima i stvore nešto novo, a onim strpljivim i više nego dovoljno kreacija za igrati u finalnoj verziji.

I neće vam dugo trebati da primjetite glavnu razliku između Early Access i aktuelne verzije Dreamsa. Naime, u igri ćete sada pronaći i Art’s Dream, kratki, ali slatki story mod sa kojim će vam ludo talentovana Media Molecule pokazati šta je sve moguće izvesti sa njihovim alatima. Usput će vas još i zabaviti, ali i reći nešto konkretno, nastojeći vas inspirisati i podsjetiti kako kako trebate vjerovati u sebe - što se pak savršeno nadovezuje na cijeli koncept iza igre.

Osim odličnog story moda, koji kombinuje gomilu žanrova, u Dreamsu ćete pronaći i nekoliko drugih (mini) igara iza kojih stoji Media Molecule. Naravno, tu je i bezbroj kreacija za koje su zaslužni drugi igrači, uključujući sve što vam može pasti na pamet - od remakeova poznatih naslova, pa do kratkih filmova i originalnih igara. I upravo u tom šarenilu se krije glavna čar igre - koliko god puta da je zaigrate, nikada nećete znati šta vas čeka iza idućeg ugla i kakav se potencijalni dizajnerski genije krije iza kreacije koja je pred vama.

Stoga, Dreams možemo mirne duše preporučiti svima - bilo da se želite okušati u kreiranju igara, bilo da vam je draže eksperimentisati sa neobičnim, na momente bizarnim i ponekad impresivnim ikreacijama drugih igrača. A obzirom da je svaki aspekt igre i više nego pristupačan, na vama je samo da odaberete šta želite - i da u tome uživate.

A ukoliko se usput probudi i vaša kreativnost i naučite nešto novo - bio to level dizajn, 3D modelling ili animacija - shvatićete zašto nas je Dreams impresionirao još u Early Accessu. I biće vam kristalno jasno zašto smo već tada rekli da ćemo ga igrati i pamtiti godinama.

Official Site

četvrtak, 20 Februar 2020 09:30

IGRALI SMO: Patapon 2 Remastered

I dok čekamo sumrak aktuelne generacije konzola i odbrojavamo dane do posljednjih velikih PS4 ekskluziva, Sony je odlučio zaviriti u svoju arhivu i ponuditi nam remaster još jednog starog PlayStation hita.

Ovaj put, u pitanju je šareni i simpatični Patapon 2, objavljen na njihovoj originalnoj prenosnoj konzoli - dobrom starom PSP-u - sada već davne 2008.

***

Ukoliko Patapon i njegove nastavke niste igrali na nekoj od Sonyjevih prenosnih konzola - bilo na PSP-u, bilo na PS Viti - mogli biste ostati ugodno iznenađeni.

Naime, u pitanju je nesvakidašnja kombinacija sidescrolling strategije i ritmičke igre, u kojoj ćete svojom armijom upravljati bubnjanjem, odnosno pravovremenim pritiskanjem tipki na kontroleru. Pri tome, na raspolaganju ćete imati različite “pjesme”, sa kojima ćete kontrolisati svoje malene vojnike. Sa jednom im tako možete narediti da idu naprijed, sa drugom da napadnu protivnike - a sa trećom npr. da podignu štitove i zauzmu odbrambeni stav.

I taman kada pomislite kako je pred vama koliko-toliko jednostavna igra, Patapon će početi otkrivati nove slojeve svojih gameplay mehanika. Osim što trebate odlučiti kada i koju pjesmu bubnjati, shvatićete kako treba ubosti i držati ritam. A čak i kada ubodete ritam, trebate se strpiti da vaša armija izvede zadanu komandu prije nego im odsvirate novu pjesmu, dok će precizno držanje ritma donositi i bonuse u vidu dodatne štete koju ćete nanositi protivnicima.

Pored toga, u toku igre ćete otključavati i nove jedinice, ali i prikupljati opremu sa kojom ih možete unapređivati između misija. Sa druge strane, lijeni i umorni igrači mogu optimizovati kompletnu opremu svoje vojske jednostavnim pritiskom trokuta u odgovarajućem meniju, što će rezultovati automatskim opremanjem najboljih oružja i armora dostupnih u tom trenutku.

Zbog svega toga, Patapon 2 na momente može djelovati prilično haotično, tjerajući vas da pomislite kako možda nemate adekvatne reflekse - ili da se zapitate da li vaš TV uopšte ima prihvatljivo vrijeme odziva za jednu ovakvu igru.

Ali, jednom kada ga ugasite i kasnije se uhvatite kako pod tušem pjevušite “pon pon pata pon”, zamišljajući kako sa svojom armijom gazite protivnike… eh tada ćete shvatiti koliko vam se, uprkos svojim manama, Patapon 2 zapravo sviđa.

Official Site

Stranica 1 od 314