Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

srijeda, 09 Oktobar 2019 12:00

RECENZIJA: Concrete Genie

I dok njihove velike naslove ne treba posebno predstavljati, Sony nas sa vremena na vrijeme zna počastiti i sa PlayStation ekskluzivama nešto manjeg kalibra. Naravno, to što nisu razvikane kao jedan God of War ili Death Stranding ih ne čini ništa manje interesantnim - pogotovo ne kada su u pitanju igre kakva je Concrete Genie.

Razloga tome je više, ali je glavni od njih taj da ćete većinu svog vremena u igri provesti jednostavno - crtajući.

***

Concrete Genie vas stavlja u patike Asha, dječaka koji svojim crtežima pokušava udahnuti novu dušu sumornom i napuštenom gradu u kojem je odrastao. Pri tome, jedino društvo će mu praviti grupica djece koja ga zlostavljaju, te “duhovi” koji su oživjeli nakon što ih je naslikao na okolnim zidovima sa svojim magičnim kistom.

Samo crtanje je mehanički vrlo jednostavno - dovoljno je da pritisnete R2, nakon čega na svakom ravnom zidu možete crtati kojekakve gotove elemente, kombinujući ih u kolaže koji mogu, ali i ne moraju imati nikakvog smisla. Osim toga, svoju kreativnost ćete donekle moći izraziti crtajući već spomenute “duhove”, uz pomoć kojih ćete rješavati razne zagonetke.

Nažalost, spomenute zagonetke su vrlo jednostavne - što ne bi bio problem kada bi vam igra dopustila da se malo više potrudite oko njihovog rješavanja. Ovako, sve što trebate uraditi je obojiti sva svjetla na ulicama crtajući na okolnim zidovima bilo šta, te potom dovesti sve duhove koje možete do prepreke koja vam onemogućava napredak u igri. I to je to - na taj način ćete riješiti više-manje sve zagonetke u igri, bez da ikada morate stati i razmisliti o tome koji duh sa svojim vještinama odgovara kojoj prepreci.

Istini za volju, nama ni to nije previše smetalo, obzirom da je igra na neki čudan način opuštajuća - uprkos svojim sumornim lokacijama i tematici. A taman kada pomislite da ste je prokužili i vidjeli sve što vam ima za ponuditi, Concrete Genie će vas iznenaditi sa nekim potpuno novim mehanikama, koje će ga učiniti za nijansu zanimljivijim - ali i zabavnijim za igrati.

No, budite bez brige - nemamo vam namjeru kvariti iznenađenja koja Concrete Genie krije, tako da ćemo recenziju privesti kraju sa riječima kako je u pitanju naslov vrijedan vaše pažnje. Pogotovo ako ovih dana tražite nešto pozitivnije, drugačije i opuštajuće.

Official Site

ponedjeljak, 07 Oktobar 2019 14:00

IGRALI SMO: FIFA 20

Kao i svake godine, posljednji dani mjeseca septembra su nam donijeli novi nastavak Fife, koji - očekivano - prati lavina komentara vjernih fanova. Jednima je super, drugi je ne mogu smisliti očima, treći se ne mogu odlučiti šta da misle… ali je svi i dalje igraju.

***

Ako nas pitate, u pitanju je nastavak koji možete u potpunosti zanemariti, obzirom da je najveća mana igre ujedno i jedina mana koju Fifi ne možemo oprostiti. Naime, zbog kojekakvih dogovora iza scene, FIFA 20 je ostala bez Juventusa, koji je - bar do idućeg nastavka - dostupan ekskluzivno u konkurentskom Pro Evolution Socceru. Ako ništa, utjehu smo pronašli u činjenici da ne moramo svako malo gledati u Christiana Ronalda...

Šalu na stranu, FIFA 20 je solidan nastavak franšize, koji donosi neke interesantne novitete, ali i neke stare probleme, zbog kojih ćete možda i zaboraviti na izostanak Stare dame. No, krenimo nekim redom.

Prije svega, moramo priznati da nam se novi VOLTA mod, u kojem ćete zaigrati ulični fudbal, prilično svidio. I to ne samo jer su pravila opuštenija i što loptu možete dodati drugom igraču tako što ćete je odbiti od zid kojim je ograđen teren, već i zbog toga što svog igrača - ili igračicu - možete oblačiti po želji, igrajući 3-na-3, 4-na-4 i 5-na-5 utakmice na različitim stadionima, koji će varirati od uličica ispod kojekakvih nadvožnjaka, pa do elitnih terena na krovovima japanskih nebodera.

Sa druge strane, klasični fudbal je i dalje… klasičan - uz dodatak novih mehanika za izvođenje penala i slobodnih udaraca, o kojima će konačan sud donijeti svaki igrač za sebe. Naravno, na raspolaganju i dalje imate dobro poznati FIFA Ultimate Team mod, kao i Career, koji i ove godine nažalost pati od problema poput dobrih timova koji će se iz nepoznatih razloga naći na sredini tabele, što je bug koji je EA već obećao ispraviti u jednom od nadolazećih patcheva.

Međutim, zanemarimo na trenutak navedene bugove, ali i sve iole kontroverzne mehanike - svaki igrač od Fife očekuje nešto drugačije i male su šanse da će ijedan nastavak svima ugoditi. Zbog toga, najbolje bi vam bilo da isprobate demo i sami odlučite da li je FIFA 20 nastavak po vašoj mjeri. A mi idemo osvojiti još jednu Ligu Prvaka sa Borrusiom Dortmund, kada već ne možemo sa Juventusom.

Official Site

četvrtak, 26 Septembar 2019 13:00

The Last of Us Part II stiže u februaru!

Septembarsko izdanje Sonyjeve State of Play emisije je bilo ubjedljivo najiščekivanije do sada - što nimalo ne čudi kada u obzir uzmete činjenicu kako je Naughty Dog nekoliko dana uoči iste najavio da će tokom nje prikazati novi novi trailer za The Last of Us Part II.

I to kakav smo samo trailer dobili! Naravno, igra izgleda fenomenalno, a dobra vijest je i ta da nove avanture Ellie i Joela nećemo morati još dugo čekati, obzirom da će Part II stići na PlayStation 4 već 21. februara iduće godine.

Kako bi starim, ali i novim fanovima olakšao čekanje novog nastavka, Sony je objavio kako će The Last of Us Remaster za PS4 idućeg mjeseca biti besplatno dostupan svim PS Plus pretplatnicima. Pored toga, PS Plus u oktobru donosi i posljednji nastavak MLB: The Show bejzbol franšize, a svi vlasnici konzole već danas mogu downloadovati demo remakea simpatičnog MediEvila.

U pauzama između trailera za nove igre na kojima rade Sonyjevi razvojni timovi, State of Play nam je donio i gomilu drugih najava - bilo je tu i neobičnih indie naslova, ali i visokobudžetnih igara dobro poznatih studija.

U moru horor igara, Man of Medan se ističe prvenstveno svojom pomorskom premisom. Naime, priča igre prati grupu mladih ronilaca koji se odluče istražiti prethodno neotkrivene olupine iz Drugog svjetskog rata, da bi se, nedugo potom, našli na jezivom napuštenom brodu usred okeana, odakle ćete ih vi pokušati izvući sa glavom na ramenu kako znate i umijete.

Kao i Until Dawn, Man of Medan će vas svako malo prebacivati iz kože jednog u kožu drugog lika, tako da ćete do kraja svoje pomorske avanture više puta upravljati sa svakim pojedinačnim članom družine. Pri tome, njihove sudbine će ovisiti od vaših odluka, ali i akcija, koje uključuju kako quick-time sekvence borbe ili sakrivanja od opasnosti, tako i istraživanje svijeta oko vas, što pak neće uvijek biti lako - mi smo se u nekoliko navrata znali toliko prepasti da smo odbijali istraživati određene lokacije samo kako bi se što prije izvukli iz situacije u kojoj smo se našli.

Naravno, igra će se prilagođavati svakoj vašoj odluci i neće vam dati priliku da se vratite na prethodni checkpoint - čak ni kada vam neki od likova zaginu - tako da je možete završiti sa svim likovima na životu, sa svima mrtvim, ili sa bilo kojom živ-mrtav kombinacijom između navedenih krajnosti. Uzimajući to u obzir, šanse da ćete Man of Medan poželjeti odigrati više puta su ogromne, čemu dodatno doprinose kvaliteta same igre i njena vrhunska atmosfera, koja nas je redovno uspijevala držati napetim, prije nego bi nam dala momenat predaha praćen kakvom kvalitetnom jump-scare scenom.

Ako bi igri trebali naći manu, prva stvar koja bi nam pala na pamet su krute, skoro-pa-tenkovske kontrole, zbog kojih je likovima nekada teže upravljati nego bismo to željeli. Ali, kako je ovdje ipak riječ o horor igri, spore likove i krute kontrole treba posmatrati tek kao dizajnerske odluke sa kojima Supermassive Games želi dodatno podići napetost - što im je, u našem slučaju, redovno polazilo za rukom.

Stoga, ukoliko ste raspoloženi za kvalitetan horor u kojem možete uživati sami, ali i u društvu, ne tražite dalje od Man of Medana - barem dok ne dobijemo novi dio Dark Pictures antologije.

Official Site

petak, 13 Septembar 2019 13:00

RECENZIJA: Control

To da će nova igra kreatora Max Paynea i Alan Wakea odisati fantastičnom atmosferom, usput nas vodeći u svijet koji u sjećanje priziva Stephena Kinga i Davida Lyncha (a u solidnoj mjeri i X-Flies), nije nikakvo iznenađenje.

No, ono što od nje nismo očekivali je da će nas do ove mjere zaintrigirati za svoj bizarni svijet na granici stvarnog i nadnaravnog, a još manje da će nas ovoliko oduševiti svojom prvoklasnom i izrazito kinetičkom akcijom.

Postavimo scenu - vi ste Jesse Faden, djevojka koja se nađe u sjedištu američkog Federalnog Biroa za Kontrolu, agencije zadužene za kontrolisanje nadnaravnih pojava i njihovo sakrivanje od običnog stanovništva. Štaviše, čak je i zgrada u koju je smješten Biro nadnaravna sama po sebi, obzirom da je “otkrivena” šezdeset i neke godine prošlog stoljeća u New Yorku, te da svako malo mijenja svoju arhitekturu, odupirući se zakonima fizike i prebacujući kompletne prostorije i odjele sa jedne lokacije na drugu.

Sa svakim novim narativnim detaljem koji otkrijete, Control će vas uvlačiti sve dublje i dublje u svoj intrigantni svijet, zbog čega igri nismo zamjerili ni enormnu količinu collectiblesa u vidu pisanih dokumenata razbacanih okolo, a za svaku pohvalu je i detalj sa cenzurisanjem određenih riječi i rečenica u navedenim dokumentima, što će vas samo još više zaintrigirati za priču.

petak, 30 Avgust 2019 11:00

RECENZIJA: Erica

Ericu je najlakše opisati kao FMV avanturu sa elementima Quantic Dreamovih igara, što će reći naslov u kojem ćete umjesto u kompjuterski generisane likove i scenografiju gledati u stvarne glumce na stvarnim filmskim setovima, pri tome donoseći odluke od kojih će ovisiti dalji razvoj priče i sudbine likova koje srećete, sa vremena na vrijeme izvodeći i kojekakve svakodnevne aktivnosti.

Sjećate se kako u Quantic Dreamovim igrama nekada morate upravljati i najmanjim pokretima svog lika, pokušavajući oprati zube ili očistiti smeće sa stola? Eh, igrajući Ericu, tu i tamo ćete morati obrisati prašinu sa stola kako bi vidjeli šta je urezano na istom ili recimo otvoriti svoj Zippo upaljač i potom sa istim upaliti staru stolnu lampu.

Ako nas pitate, većina sličnih scena u Erici ničim ne doprinosi ni priči, ni likovima, niti atmosferi, već vas samo usporava u trenucima kada želite vidjeti šta će se dalje desiti i koje su posljedice konkretnih odluka koje ste donijeli nekoliko sekundi ili minuta ranije.

I što je još gore, sve te akcije ćete obavljati ili putem posebne mobilne aplikacije, ili putem touchpada na DualShocku 4, što je opcija za koju smo se mi odlučili usljed nedostatka podrške za klasične kontrole - i opcija zbog čije smo nepreciznosti par puta u dijalozima odabrali riječi koje uopšte nismo htjeli odabrati.

Touch kontrole Ericu čine pristupačnom i ljudima koji nemaju puno iskustva sa regularnim kontrolerima, što je svakako za pohvalu, iako bi nam bilo još draže kada bi developeri podržali i klasični kursor kakav smo koristili u naslovima kao što su Destiny ili No Man’s Sky

Ali, jednom kada se pomirite sa činjenicom da se u toku igre ponekad morate boriti sa kontrolama i tolerisati nepotrebne aktivnosti, Erica bi vas mogla zaintrigirati sa svojom pričom o djevojci koja se nađe u centru okultne zavjere i na meti misterioznog ubice.

Štaviše, mi smo se tokom igre nekoliko puta zapitali na šta bi situacija ličila da smo donijeli drugačije odluke, što Erici daje i socijalni element, obzirom da ćete je htjeti ili ponovo igrati u društvu, komentarišući priču, likove i odluke koje donosite, ili diskutovati odluke koje ste donijeli sa drugim igračima, upoređujući sudbinu svoje Erice i njihove.

Samu Ericu glumi Holly Earl, koje ćete se možda sjetiti iz serije Humans, dok je ostatak glumačke postave nama još i manje poznat. Ako ništa, gluma je solidna, pogotovo kada u obzir uzmete neke tipične scene iz igara, koje će vam biti neobično vidjeti sa stvarnim glumcima na ekranu, umjesto sa 3D modelima na kakve smo navikli u drugim igrama. Sa druge strane, moramo priznati kako su nam scene sa Ericinim tatom definitivno djelovale kao da su mogle biti bolje odglumljene…

Kada se sve sabere i oduzme, Erica ostavlja dojam neobične cjeline koju morate iskusiti više puta kako bi pohvatali sve niti njene priče - na što bi se puno lakše mogli odlučiti kada bi igra imala manje nepotrebnih interaktivnih elemenata. Ali, ako imate više strpljenja za dotične od nas, ili prijatelje koji su već odigrali igru, Ericu bi mogli zapamtiti kao relativno interesantnu avanturu.

Official Site

utorak, 27 Avgust 2019 10:00

IGRALI SMO: Wreckfest

Već na prvi pogled, biće vam jasno o kakvom se naslovu ovdje radi - osim što ćete na thumbnailu igre u svojoj digitalnoj biblioteci, odmah ispod Wreckfest logoa, vidjeti slogan “Drive hard. Die last.”, u oči će vam upasti zahrđali četverotočkaši za čije vas volane igra stavlja, nabacani na ogromnu hrpu i izgužvani kao da su upravo zgnječeni na kakvom auto-otpadu.

O da, Wreckfest je ne samo spiritualni nasljednik FlatOuta, već i najnovija igra njegovih kreatora - finskog studija Bugbear Entertainment - a donosi upravo onakvo ludilo kakvo bi od njega i očekivali.

Osim što ćete se redovno utrkivati sa drugim vozačima, u Wreckfestu ćete se sa njima još češće sudarati, pokušavajući ih izgurati sa staze ili slupati - i to nerijetko na haotičnim stazama u obliku osmice ili na nama još dražim stazama na kojima ćete juriti po istoj cesti, ali u suprotnim smjerovima, ovisno od stadija utrke. Tome dodajte i demolition derby izazove, u kojima vam je cilj slupati što veći broj protivnika i ostati zadnji na životu, te bizarne utrke u kojima ćete recimo voziti kaučeve (da, dobro ste pročitali: kaučeve) ili motorne kosilice trave - i dobićete naslov uz koji se lako opustiti i uživati dok se sudarate sa drugim vozačima ili vozite neprepoznatljivu olupinu po blatnjavoj stazi koja više nalikuje kakvom ratištu, nego sporstkoj areni.

No, u svom tom haosu biste mogli primjetiti i nekoliko manjih problema. Naime, iako je vozni model sasvim solidan i uspješno prodaje iluziju jurnjave po blatu i asfaltu, automobili koje smo vozili u prvih nekoliko stadija karijere su nam djelovali za nijansu prespori, zbog čega nas čudi potpuni izostanak nitro/turbo ubrzanja, koje nam je znalo zafaliti kada smo htjeli sa nešto većom silom udariti protivnika koji nam se našao na putu - ili kada smo sa klasičnim američkim školskim autobusom pokušavali slupati što veći broj trotočkaša kakve su u Mućkama vozili braća Trotter.

A kada već prigovaramo igri na njenim manama, moramo se dotaći i soundtracka, koji nam je jednom riječju - mlak. Ali, čim smo pokrenuli PS4 Spotify aplikaciju i sebi pustili soundtrack originalnog Flatouta, isti je sa svojim pjesmama Rob Zombiea, Wolfmothera i Audioslavea igri dao potpuno novu energiju.

Sa druge strane, ono čega smo se najviše bojali - mutnih vizuala i klimavih performansi - na kraju uopšte nije bio problem. Wreckfest na PlayStationu 4 Pro izgleda čisto, a framerate je potpuno stabilan, bilo da jurite ispred drugih trkača pokušavajući sačuvati prvu poziciju, bilo da gledate u haos u kojem se 20+ automobila sudara i gužva u realnom vremenu, dok na sve strane frcaju iskre i djelići ko zna kojih krntija sa ekrana.

Ukratko, ako se ubrajate u fanove originalnog FlatOuta i njegovog drugog nastavka, velike su šanse da će vam se svidjeti i Wreckfest - iako nije na njihovom nivou. No, ako ga Bugbear iskoristi kao temelj za nastavak, sa kojim bi nam ponudili za nijansu bolji osjećaj brzine, bolji soundtrack i nezaboravne sportske mini-igre iz FlatOuta 2… eh to bi već bio naslov koji bi mogli preporučiti bez imalo oklijevanja.

Offical Site

ponedjeljak, 01 Juli 2019 13:00

IGRALI SMO: Crash Team Racing Nitro-Fueled

Kada je Activision prije nekoliko godina najavio remake originalne Crash Bandicoot trilogije, bilo je samo pitanje vremena kada ćemo dobiti i osvježenu verziju najbolje igre iz ovog serijala.

Naravno, govorimo o karting klasiku Crash Team Racing, objavljenom još prije 20 godina na prvom PlayStationu - i igri čiji smo remake nedavno dobili priliku isprobati na Nintendo Switchu.

***

Nitro-Fueled predstavlja punokrvni remake originalnog Crash Team Racinga, koji osim vrhunskih novih vizuala i zvuka, u jednom paketu donosi i dodatne sadržaje u vidu likova i staza iz Crash Nitro Karta i Tag Team Racinga.

U prevodu, fanovi originala će ostati oduševljeni sa paketom koji broji čak 31 stazu, ko zna koliko različitih likova i još veći broj dijelova od kojih možete sastaviti svoj kart - a tu su još i standardni singleplayer i lokalni multiplayer modovi, kao i online utrke, koje su na konzolama u vrijeme originalnog Crash Team Racinga bile tek misaona imenica.

No, ni tu nije kraj novitetima sa kojima je remake začinio dokazani recept - naime, pored klasične singleplayer kampanje iz originala, ovaj put je tu i Nitro-Fueled singleplayer avantura, u toku koje možete između utrka mijenjati likove i vozila po želji. Sam singleplayer mod je pri tome koncipiran tako da ćete iz jedne centralne lokacije pristupati različitim utrkama i turnirima, dok ćete pobjedama u istim otključavati nove staze i utrke.

Naravno, obzirom da je u pitanju karting igra, na svakoj stazi će vas čekati gomila različitih pick-up bonusa i oružja, sa kojima ćete sebi olakšati put do pobjede, ili protivnicima isti otežati - bilo da ste pokupili nitro sa kojim možete juriti osjetno brže nekoliko sekundi, bilo da ste imali sreće i nabasali na ogromnu kotrljajuću bombu ili navodeću raketu, sa kojom možete gađati protivnike i tako im pomrsiti planove.

I upravo tu se krije - uslovno rečeno - najveći problem igre, jer singleplayer mod neće djelovati pretjerano fer kada vas pred samim ciljem protivnik pogodi raketom i prestigne, bez da ste vi mogli uraditi išta po tom pitanju (bez brige - već čujemo cjepidlake među vama i komentare kako je sa neiskorištenim bonusima moguće kontrirati protivničkim oružjima i napadima, ali nama ni to nije pomoglo da u singleplayeru uživamo koliko smo očekivali).

Ali, ako Crash Team Racing Nitro-Fueled planirate igrati u multiplayeru - bilo online, a pogotovo u split-screenu i sa prijateljima oko vas - igri ćete teško naći neku veću manu. Izgleda i zvuči bolje nego je original ikada izgledao i zvučao u našem sjećanju, nudi gomilu sadržaja i natjeraće vas da dobro razmislite sa kim se družite. Šta više poželjeti od jedne karting igre?

Official Site

subota, 01 Juni 2019 13:00

Najavljen Call of Duty: Modern Warfare

Activision i Infinity Ward su krajem maja najavili novi nastavak Call of Duty sage, potvrdivši ono što su mnogi i očekivali - nakon Black Opsa 4, vrijeme je za novi Modern Warfare.

No, za razliku od prošlogodišnjeg nastavka, u kojem smo uživali u vrhunskom Blackout battle royale modu, izgleda kako nam Modern Warfare nažalost neće ponuditi ništa slično. Sa druge strane, igra donosi klasičnu singleplayer kampanju, tokom koje ćemo se družiti sa nekim dobro poznatim likovima iz serijala - uključujući i kapetana Pricea.

nedjelja, 12 Maj 2019 11:00

RECENZIJA: Days Gone

Na prvi pogled, Days Gone bi vam se mogao učiniti kao samo još jedna u nizu modernih open world igara. A kako i ne bi sa neizostavnim elementima craftinga, gomilom skillova koje možete otključati za svog lika i mogućnošću da se protivnicima prišunjate ili da im pristupite direktno i sa arsenalom kojeg se ne bi postidio ni sam Rambo.

No, za razliku od jednog Far Crya ili recimo Ghost Recon Wildlandsa, novi naslov studija Bend donosi dvije stvari koje do sada nismo često viđali u drugim igrama - priču fokusiranu na bajkersku subkulturu i horde sa stotinama zombija, koje će vas neumorno proganjati kroz njen sumorni svijet.

I dok su situacije u kojima se morate suočiti sa navedenim hordama u predivno renderisanom virtuelnom Oregonu ubjedljivo najbolji elementi igre, još su i bolje scene u kojima će vam naizgled savršeni planovi propasti jer su iz obližnje pećine izjurile na desetine, ako ne i stotine zombija - od kojih ćete bježati glavom bez obzira, jer municije i molotovljevih koktela nećete imati ni približno dovoljno kako bi im se mogli adekvatno suprotstaviti.

Međutim, Days Gone iz nekog razloga ne želi izvlačiti svoj as iz rukava onoliko često koliko bismo mi to željeli, pa ćete tako prve dvije trećine igre protraćiti na neinspirativne misije i borbe sa ljudskim protivnicima i manje grupe zombija (i ponekog zombi medvjeda), da bi se tek u posljednjoj trećini počeli boriti sa spektakularnim hordama.

Istini za volju, napucavanje i šunjanje su mehanički sasvim solidni, tako da nam ni regularne misije nisu bile mrske za igrati - bar ne prije nego smo shvatili koliko se igra odužila. I što je najgore od svega, ukupnom dojmu ne pomažu ni osrednja priča i likovi, koji su ili iritantni bajkeri, ili još iritantniji američki ljubitelji teorija zavjere i famoznog drugog amandmana.

Naravno, nije isključeno da će igrači zainteresovani za bajkersku subkulturu u igri uživati više od nas, pogotovo jer će veći dio avanture provesti motoru pristojnog voznog modela, koji uz to mogu i unapređivati. Ali, čak će i oni primjetiti poneku čudnu dizajnersku odluku (u nekim misijama ćete imati neograničeno goriva, a neke nećete moći ni početi prije nego napunite rezervoar svog vjernog choppera), a ne sumnjamo da će zapaziti i to koliko Days Gone nije ispoliran - mi smo više puta nailazili na kojekakve bugove zbog kojih smo se morali učitavati prethodni checkpoint, a redovno su nas nervirala i učitavanja prije i poslije svake cut-scene, kojih u igri ima na bacanje.

Zbog svega toga, Days Gone ostavlja dojam igre koja je mogla i trebala biti upola kraća i znatno više fokusirana na svoje unikatne elemente, umjesto što se odužila i pretvorila u naslov koji možemo preporučiti samo strastvenim ljubiteljima motora i igračima kojima nije muka od modernih open world igara.

Official Site

Stranica 1 od 312