Dugo očekivani novi flagship uređaj iz Nokie, odnosno Microsofta, pojavio se prije par dana i na našem tržištu, nedugo nakon što je konačno počela prodaja u Evropi. Microsoft i Nokia su i sa ovim modelom nastavili sa starom praksom izrazito ranih najava, nakon koje slijedi dugi period čekanja na početak prodaje. Model Lumia 930 tako je predstavljen još krajem prošle zime, dok je realna prodaja počela tek sredinom ljeta. Nije mi ova politika sasvim jasna, jer po mom mišljenju samo frustrira korisnike i praktično ih tjera da se okrenu alternativama koje mogu kupiti odmah. Današnje tržište pametnih telefona vrlo teško, ili gotovo nikako, podnosi odrednice "in coming months" ili "in coming weeks" koje Microsoft vrlo često koristi kada govori o novitetima koje planira ponuditi na tržištu.

Bilo kako bilo, Lumia 930 je sada tu, pa da vidimo šta donosi. Ovaj model predstavlja direktnog nasljednika modela 920 kao i "međumodela" 925. Radi  se u oba slučaja o top-class uređajima, kakav je i Lumia 930. Obzirom na uspjeh koji je postigla Lumia 920, pa i Lumia 925, na globalnom ali i na našem tržištu, prilično sam nestrpljivo očekivao da vidim šta će donijeti nasljednik.

Nokia Lumia 930 je trenutno jedan od dva telefona iz Lumia porodice koji dolazi, po defaultu, sa Windows Phone 8.1 operativnim sistemom, i to u Nokia Cyan izvedbi. Pored ovog modela, tu je još i Lumia 630, također dostupan i kod nas, ali koji je namijenjen donjem dijelu tržišta jeftinih telefona (gdje, mora se priznati, vrlo dobro kotira). Windows Phone 8.1 donosi brojne novitete u odnosu na prethodne verzije i predstavlja zaista vrlo ozbiljnu mobilnu platformu, sa brojnim enterprise i business orijentisanim funkcionalnostima, što se dugo očekivalo. Microsoft je nakon nekoliko iteracija uspio u namjeri da stvori vrlo konkurentan operativni sistem, koji se danas bez većih problema u svim kategorijama može nositi sa konkurencijom oličenom u iOS-u i Androidu. Tu posebno doprinosi i inteligentni, glasom upravljivi, asistent, popularna Cortana. Cortana je za sada dostupna samo za engleski jezik, i radi na telefonima kojima je regija podešena za United States, ali je za razliku od Siri na iOS-u, prilično upotrebljiva i u regijama izvan USA. Imate li solidan izgovor engleskog jezika, nećete imati nikakvih problema u komunikaciji sa Cortanom. Svakako savjetujem da se ovim malo poigrate, makar i ne koristili kasnije u svakodnevnoj upotrebi.

Pored Cortane, Windows Phone 8.1 donosi još veliki broj vizuelnih i funkcionalnih poboljšanja. Što je posebno značajno, ovaj je OS dostupan i za starije modele telefona, poput Lumie 920, 820 pa će i oni koji ne kupe najnovije modele moći da uživaju u poboljšanjima. Ovdje se neću puno baviti samom OS platformom, budući da o tome postoje posebni tekstovi. Hroničan problem WP platforme je i dalje manjak aplikacija u odnosu na iOS i posebno Android, iako se ovo stanje svakim danom sve više popravlja. Najveći nedostatak u ovom smislu, bar kada je u pitanju naše lokalno tržište, ogleda se u vrlo slaboj podršci za mobile banking aplikacije, jer tek jedna banka u BiH trenutno ima dostupnu aplikaciju za Windows Phone. Većina ostalih poznatih i često korištenih aplikacija, koje su dostupne za Android i iOS, sada su dostupne i za Windows Phone, pa ako niste ovisni o mobilnom bankarstvu o nedostatku aplikativne podrške skoro da i ne treba više razmišljati.
Lumia 930 dolazi u dosta skromnom pakovanju, koje pored punjača i USB kabla ne donosi ništa više. U nekim regijama, poput UK, uz Lumiu 930 dolazi i gomila drugih dodataka, poput bežičnog punjača i zvučnika, ali mi nismo bili te sreće. Model je dostupan u nekoliko boja – crna, bijela, narandžasta i zelena. Zapravo se radi o boji pozadine telefona – sa prednje strane, svi izgledaju isto.

Proces koji se već godinama dešava u globalnom društvu, a svoju vidljivu ekspanziju doživljava u posljednjih par godina, u stručnim krugovima popularno se zove konzumerizacija IT-a (eng. Consumer – potrošač, konzument). Radi se o kontinuiranoj pojavi koja označava prodor informacionih tehnologija (u daljem tekstu, IT) u raznim oblicima, u svakodnevni život prosječnog čovjeka. Pojednostavljeno rečeno, konzumerizacija IT-a predstavlja prelazak IT-a iz sfere specijalističkog u robu široke potrošnje, za sve generacije stanovništva i u gotovo svim životnim segmentima. U današnjim urbanim sredinama, gotovo da je nemoguće naći osobu koja u manjoj ili većoj mjeri nije dio ovog procesa.

Posljedice ovog procesa veoma su opsežne, i kao i kod svake globale pojave, i pozitivne i negativne, i time se želim baviti u ovom tekstu.

Proces konzumerizacije IT-a, iako svoju pravu vidljivost na širem planu doživljava tek u posljednjih nekoliko godina, zapravo je dosta duži. Može se reći da je započeo vizijom koju je još osamdesetih godina prošlog vijeka izrekao osnivač Microsofta, kroz svoju već legendarnu frazu "računar na svakom stolu". Ta namjera, da se svakome, bez obzira da li mu je IT posao ili ne, omogući da se na jednostavan način koristi računarom uveliko je uticala na rasprostranjenost personalnih računara kakva je ona danas. U toj prvoj fazi konzumerizacije IT-a, Microsoft je možda i dao najveći doprinos, proizvodnjom svojih još uvijek dobro poznatih operativnih sistema Windows 95, 98 i njihovih nasljednika. Dizajn tih sistema i jednostavnost njihovog korištenja i vrlo široka dostupnost, značajno su uticali na to da računar postane kućanski aparat, a ne luksuzna iznimka namijenjena bogatima i IT profesionalcima.
 
Ekspanzija Interneta, sredinom i krajem devedesetih godina, kada je "došao" i u naše krajeve, dala je ovoj viziji i jednu novu dimenziju i omogućila globalne komunikacije (tada prvenstveno putem emaila i chat programa), te razmjenu i prezentaciju informacija na do tada uglavnom nepoznat način – preko web stranica. Internet, koji je već tada ubrzano postajao roba široke potrošnje, svojom je masovnom i brzom ekspanzijom označio drugu fazu konzumerizacije IT-a.

Ta faza bila je obilježena lakim pristupom informacijama, i definitivno se može reći da ju je obilježio Google sa svojim i danas izrazito popularnim pretraživačem. Informacije, mada i tada kao i danas upitne pouzdanosti, su postale na dohvat ruke svima koji su imali vezu na Internet.

Može se reći da danas prolazimo kroz treću fazu tog procesa, koja je, kao i prethodne, donijela svoje specifičnosti. Treća faza konzumerizacije IT-a ponešto je izmijenila prvobitnu viziju "računara na svakom stolu". Za razliku od pristupa koji je bio zastupljen ranije, a u kojem se korištenje računara uglavnom svodilo na korištenje softvera instaliranog na samom računaru, te jednosmjernu konzumaciju informacija sa Interneta bez mnogo interakcije, današnji konzument IT-a sve manje koristi računar u onom klasičnom smislu i sve manje koristi softvere koji su vezani za računar.

Korištenje IT-a danas značajno je pomjereno na Internet bazirane servise, a metod odnosno interfejs njihovog korištenja odavno nije samo klasični desktop računar. Prosječni IT konzument danas koristi laptop, netbook, tablet ili "pametni" telefon (pa čak i "pametni" TV) da bi obavio posao za koji je ranije morao da sjedne za svoj radni sto. Tome je, pored samih uređaja, značajno doprinijela i široka dostupnost Interneta na javnim mjestima – WiFi danas je dostupan gotovo svugdje, bar kada govorimo o urbanim sredinama.
 
Paralelno sa razvojem uređaja, razvijali su se i Internet servisi. Pojava društvenih mreža radikalno je promijenila način komuniciranja, povezivanja i socijalizacije ljudi uopšte, te eksponencijalno ubrzala razmjenu informacija. Današnji mediji iz "prošlog vremena" kakvi su TV, radio i novine definitivno gube trku u brzini prenosa informacija do krajnjeg korisnika. Brzina kojom se danas neka informacija može proširiti putem Twittera ili Facebook-a nedostižna je za bilo koji klasični medij.

Kao rezultat toga, dosta klasičnih medija svoje djelovanje prebacuje u formu Internet portala, a TV stanice sve više svoje sadržaje čine dostupnih putem servisa kakav je YouTube. Ovo je značajno promijenilo i svijest odnosno očekivanja samih konzumenata informacija. Sve je manji broj ljudi koji će danas čekati dnevnik ili kupovati novine da bi saznalo neku novu informaciju. Informacija se danas traži na portalima ili društvenim mrežama, traži se odmah i sada, a tolerancija prema čekanju postala je minimalna, što se svjesno ili nesvjesno prenosi i na druge scenarije koji ponekad i nemaju direktne veze sa IT-om.

Poseban segment ove treće faze konzumerizacije IT-a čine komunikacije. Pojava i globalna ekspanzija servisa poput Skype-a, Viber-a i sličnih servisa značajno je promijenila i način komuniciranja u realnom vremenu. I dok je nekada glasovna komunikacija bila monopol telekom operatora, danas je to značajno promijenjeno. Iako su telefonske komunikacije još uvijek dosta prisutne, u segmentu krajnjih korisnika, posebno mlađe populacije, one postaju sekundarne, jer ih sa gotovo jednako kvalitetnim iskustvom korištenja mijenjaju spomenuti Internet servisi koji su besplatni – ili bar tako izgledaju.
 
Tu dolazimo do veoma zanimljive tačke koja možda označava četvrtu fazu ovog procesa, koju bismo mogli nazvati konzumerizacija IT konzumenata. Postoji jedna jako dobra izreka, koju često koristim, kad govorim o ovim stvarima, pa ću je i ovdje citirati: "ako vam je nešto dato besplatno, onda ste najčešće vi roba koja se zapravo prodaje". Na ovaj način često odgovorim na pitanje prosječnih IT konzumenata, a koje uglavnom glasi – kako je moguće da je najveći broj Internet servisa koje danas koristimo besplatan? Besplatan je temin koji se ovdje može vrlo uslovno koristiti.

Usluge većine današnjih servisa se istina ne plaćaju novcem, ali se plaćaju kroz dobrovoljnu izloženost marketingu tokom korištenja tih istih servisa, te kroz ustupanje dijela podataka o vlastitim privatnim navikama i potrebama. Niste li se do sada u ovo uvjerili i sami, možete napraviti jednostavan test. Posjetite par sajtova na kojima se prodaje neka roba, pregledajte par proizvoda i narednih dana ćete na većini reklamnih banera na sajtovima koje inače posjećujete, gledati upravo te i slične proizvode, kao i posebne akcije za kupovinu. Nema tu ništa sporno, tako stvari funkcionišu.

Broj ljudi koji upravo na takav način bude naveden da nešto zaista i kupi, opravdava naizgled besplatno korištenje većine današnjih Internet servisa. To je čisti biznis i nema tu ništa spektakularno, niti kakvih elemenata zavjere. Na sličan će način i većina društvenih mreža koje se danas koriste, promovisati one koji im plate za reklamu. Gledat ćemo u komercijalne postove sa tematikom za koju je procijenjeno da bi nas mogla zanimati. Takva procjena je, opet na osnovu podataka koje sami dajemo, često i preciznija nego što bi se očekivalo. Tehnologije koje se danas koriste na gotovo svim IT uređajima koje upotrebljavamo, omogućavaju mnogo dvosmjerne komunikacije i razmjene informacija, koje su itekako korisne, mada rijetko u pojedinačnom, a više u globalnom smislu.

Većina današnjih korisnika na ovaj način "trgovine" pristaje uglavnom nesvjesno. Argument izostanka plaćanja nečega novcem, još uvijek je jači od gotovo svih drugih, što je i očekivano.

U svemu tome je simpatično vidjeti kako se ljudi uzbune na pojavu informacija o tome kako NSA špijunira po Internetu, čita mailove i sl. Informacija da se to radi nije nova i gotovo svakome ko se profesionalno bavi informatikom je to poznato. Današnje dostupne tehnologije za zaštitu podatka odavno su pod kontrolom ove agencije i to nije nikakva tajna. Primijetio sam ipak da je jedan dio IT konzumenta postao "oprezniji" nakon ovih medijskih budalaština oko NSA, pri tome potpuno previđajući činjenicu da većina njihovih privatnih podataka zapravo ide na potpuno drugu lokaciju. Možda je problem u tome što NSA ne daje ništa besplatno.

Sličan se primjer "opreza" može sresti i kod razmatranja korištenja nekog od npr. Cloud-baziranih antivirusnih sistema. Mnoge će se kompanije usprotiviti takvom pristupu zbog činjenice da im mail u tom slučaju prije dolaska na odredište prođe kroz antivirusni sistem koji je smješten u cloud-u. Fokus korisnika je na toj tački, koja je smatra potencijalno nesigurnom, dok se ostatak putanje tog istog maila potpuno zanemaruje.

Društvene mreže su segment kojim se vrijedi pozabaviti odvojeno iako su neodvojivi dio procesa o kojem ovdje govorimo. Pored svojih pozitivnih osobina koje nesumnjivo imaju, njihov uticaj, na žalost, danas je dosta izražen i u negativnom svjetlu, posebno među mlađom populacijom. Izvorno namijenjene socijalizaciji i povezivanju, društvene mreže od mladih ljudi prave zapravo asocijalna bića, a pojmove prijatelja i prijateljstva devalviraju do krajnjih granica.

Virtualni svijet koji je stvorio na prvom mjestu Facebook, a sa svojim tehnologijama i proizvodima potpomogli i ostali, značajno je promijenio poimanje stvarnosti kod mladih ljudi koji se vremena bez smartphone-a i društvenih mreža i ne sjećaju. Samopromocija putem Facebook-a postala je opšteprihvaćeni i gotovo obavezni dio života današnjih osnovaca i srednjoškolaca. Ako nisi sa Facebook-u, skoro da i ne postojiš, ako nije na Facebook-u, nije se ni desilo – pravila su koja vladaju među mladima već odavno. Skupljanje popularnih "lajkova" postalo je mnogima važnije od dobrih ocjena u školi.

Komunikacija, a nerijetko i pravo zlostavljanje među mladima putem Facebook-a u nekim slučajevima je zastrašujuće. Modeli ponašanja mladih ljudi na društvenim mrežama izlaze iz sfere onoga čime se ja bavim, ali da su inspirisani onim što im se konstatno servira u medijima, neosporno je. Propagandna mašinerija koja stoji iza onih koji danas, na žalost, predstavljaju uzore za veliki dio mladih pokušava se replicirati kroz vlastitu promociju putem društvenih mreža, "selfijima" napravljenim i postavljenim na Facebook sa mobitelom od stotinjak EUR-a.

U tom se kontekstu i može posmatrati događaj koji je prije nekoliko dana, kako to mediji vole da kažu, "potresa Balkan" a zapravo nemilosrdno puni stranice tabloida, žute štampe i jednako žutih portala. Radi se o otkrivanju Facebook grupe sa slikama navodnih maloljetnica iz osnovnih i srednjih škola sa područja bivše Jugoslavije, mahom iz Srbije i Bosne. Kao i u svim sličnim primjerima, a bilo ih je mnogo, lažni moral se aktivirao kroz sve vrste medija kako bi se ostavio utisak šokiranog društva, koje ne može da dođe sebi zbog ovakve pojave. Pojavila se odmah i masa onih koji su pozivali na prijavu grupe samom Facebook-u koji bi trebalo da je ukloni kao neprikladnu.

Ja u pojavi ovakve Facebook grupe, ne vidim ništa ni čudno ni sporno. I da je ovaj tekst objavljen negdje drugo, ova prethodna rečenica bi vjerovatno završila u naslovu, a mene bi danima poslije toga razapinjali na sve moguće krstove. Pojasnit ću ipak zašto mislim da pojava ovih fotografija na Facebook-u nije ni čudna ni sporna.

Kako to obično i biva, medijska prašina se podigla oko samog krajnjeg rezultata, te svoj a i gnjev javnosti usmjerila na krajnje izvršioce, u ovom slučaju kreatore stranice. Oni su, više je nego očito, grupa pojedinaca sa viškom hormona i slobodnog vremena, pa su se posvetili tome da skupljaju "selfije" djevojčica i djevojaka iz regiona i saberu ih na jedno mjesto. Oni su zapravo popunili i objavili album sa sličicama, da iskoristim terminologiju koja je aktuelna ovih dana. Sličice iz tog albuma se, za razliku od ovih sa fudbalerima, nisu prodavale. Nisu ni ukradene, niti su "procurile na Internet" kako se to obično kaže kada neka "poznata" ličnost tajno objavi vlastiti privatni snimak, pod izgovorom da je ukraden. Ne, te sličice su na Internetu, odnosno na hiljadama Facebook profila već godinama. Besplatno, na izvolite, u očajničkoj namjeri da skupe što više lajkova.

Skupljene na jedno mjesto, privukle su pažnju medija i javnosti, ali sam uzrok i suština su potpuno nepromijenjeni. Analogija za ovakve pojave u društvu ima jako puno. Na primjer, u svakom većem gradu, dnevno barem nekoliko ljudi nastrada pod točkovima automobila. Izolovano te vijesti su obično pri dnu crne hronike svakih novina, ako ih uopšte i objave. No, ako bi sve te ljude koji nastradaju u izolovanim slučajevima, na jednom mjestu udario automobil to je vijest koja bi dospjela na naslovnice svih medija. Ista je stvar i sa ovim slikama, pa mi zato pojava istih sabranih na jednom mjestu nije uopšte posebno zanimljiva, osim u kontekstu jedne od negativnih posljedica konzumerizacije IT-a. Uopšte ne sumnjam da će ovakvih i sličnih posljedica u budućnosti biti još i više. Tek što se afera sa slikama srednjoškolki zaboravila, mediji su otkrili stranice i profile na kojima današnja mladež postavlja snimke nedoličnog ponašanja u školi i maltretiranja profesora. Replika raznih reality programa putem IT-a je u punom zamahu i tu nema nikakve dvojbe.

Konzumerizacija IT-a je, da zaključim, vrlo opsežan i vrlo ozbiljan proces, koji se u našim društvima ne tretira ni približno dovoljno i ozbiljno, što i rezultira time da su njegove negativne posljedice izraženije. Edukacija o ovoj pojavi i njenim posljedicama se na žalost ne može sprovoditi na uobičajen način. Nova vremena, nove tehnologije traže i nove pristupe u čemu obrazovni sistemi ovog regiona uglavnom pokazuju izrazitu nefleksibilnost. Nedovoljna informisanost roditelja o tome šta djeca danas zaista sve mogu napraviti korištenjem benefita konzumerizacije IT-a, dobar dio problema drži „ispod radara“.

Jedna generacija mlađih roditelja, koji i sami koriste IT u svakodnevnom životu, pokušava uraditi i nešto više, no ti pokušaji su još uvijek minorni. Krajnje je vrijeme da obrazovni sistem počne ozbiljno da se bavi informacijskim tehnologijama. Ali to bavljenje već odavno ne može da se svodi na kreiranje plana i programa za predmet informatika. Ono što je danas IT, odavno ne stanuje na toj adresi.

Obzirom da je ovo prvi tekst koji pišem isključivo za Info Online, a ne i za printano izdanje magazina Info, moram priznati da se prilično čudno osjećam.

Prije 16 godina, davne 1998.godine, baš negdje u ovo vrijeme pisao sam svoj prvi tekst za Info magazin, koji sam maloprije upravo pročitao, nakon dugo vremena. Tekst je bio napisan na temu Outlook-a 98. Bio je to prvi i posljednji put da se Outlook pojavio kao samostalan proizvod, i izašao bez pratećeg Office paketa, najviše zbog toga što je Outlook 97 (koji je bio dio Office 97) bio priličan fijasko.

No, to nije tema ovog teksta, mada je Outlook i danas softver koji intenzivno koristim tokom cijelog dana.
Tekst koji sam tada napisao, izašao je u majskom broju Magazina Info 1998.godine, i pored toga što je Internet već bio dobro zašao u naše krajeve, osjećaj držanja novine sa mojim prvim tekstom u rukama bio je nešto što se nije moglo uporediti ni sa kakvim web-baziranim iskustvom. Iako sam tada već imao solidnog IT staža iza sebe (rano se počelo uz švercovani Commodore!), pa i poneki tekst objavljen u časopisima Moj Mikro i Svet Kompjutera, dok su to još bili domaći časopisi, Info je bio jedan sasvim novi početak za mene.

Bilo je to doba ekspanzije IT časopisa i kod nas, i u regiji, doba sajmova informatike na kojima su se predstavljale nove nabrijane konfiguracije i iščekivanja novina na trafici kako bi se pročitale nove recenzije hardvera, te instalirao najnoviji shareware (sjeća li se neko još te riječi?) sa CD-a koji je obično dolazio sa svim IT časopisima. Internet je još bio u povojima, o smartphone-ima nije još niko ni razmišljao, socijalne mreže tog doba bile su oličene u newsgrupama i BBS-ovima, i reklo bi se da je sve stajalo čvrsto na zemlji.

Premotamo li film nekih 16 godina unaprijed, gotovo ništa od gore navedenog više nije isto. Osim što je Info još uvijek tu. Iako je tokom prethodnih 16 godina bilo još nekoliko pokušaja u BiH da se pokrenu IT novine, svi do jednog su neslavno propali nakon nekoliko brojeva. Ne želim se baviti razlozima njihovog propadanja, jer mi je opstanak samog Info magazina kudikamo zanimljiviji. Iako nisam nikad bio posebno uključen u finansijsku stranu cijele priče, vjerujem da je za opstanak projekta Info zaslužno par faktora.

Kao prvo, Info ekipa je imala dosta sreće da je već na samom početku uspjela da okupi dosta kvalitetne i originalne autore. Nekoliko njih je i danas tu, ali su tih godina na početku uspjeli da daju jedan dosta originalan pristup i koncept novine, koji ostali IT časopisi iz regije nisu imali, bez obzira na mnogo veću logistiku iza sebe. Iako malobrojna, tadašnja redakcija Info magazina, u kojoj sam i sam učestvovao, bila je zaista prepuna entuzijazma i želje da se nešto stvori.

Podrška lokalnih IT kompanija, od kojih neke podržavaju časopis kontinuirano sve ove godine, svakako je bila važan faktor finansijske strane projekta, ali mislim ne i presudan. Želja da se pišu tekstovi, testira novi hardver i softver i pišu male škole bila je ipak važnija.

Prvi pravi hard test koji smo radili, bio je, ako se dobro sjećam, test jedne Asus matične ploče. Tada sam potrošio solidnih 5-6 dana na ispitivanje tog komada hardvera, na kojekakve benchmarke, opcije u BIOS-u i sve ostalo, što sam pretočio u jedan dosta opširan tekst. Da mi neko danas da matičnu ploču u ruke i kaže da je testiram i napišem tekst o tome, mislim da ne bih baš daleko stigao, iako nisam promijenio struku u međuvremenu.

Konzumerizacija IT-a, apstrakcija hardvera, pa čak i operativnog sistema, u odnosu na softver i servise uticali su na to da računare, a i ono što ih okružuje, sada posmatramo na sasvim drugačiji način. Danas, iskreno rečeno, i nisam baš sasvim siguran koja mi je matična ploča u računaru/laptopu, za grafičku karticu odavno ne marim, a i gigaherci na procesorima više nisu tako važni. Da se ne bavim sistem integracijama, vjerovatno bi me malo zanimao i sam desktop operativni sistem.

Fokus interesovanja u IT svijetu značajno se promijenio i premjestio sa hardvera, OS-a i lokalno instaliranog softvera na Internet bazirane servise, koji su, kako se to voli reći zadnjih par godina, u cloudu. Snažna tendencija Microsofta, kao jednog od vodećih vendora u globalnom IT-u, prema cloud baziranim servisima, te pomjeranje poslovne strategije sa softvera na uređaje i servise značajno je doprinijela promjenama koje su se desile u zadnjih par godina. Naravno, doprinos svemu ovome dali su i Google, Apple i Facebook, svako na svoj način, ali može se reći da su se ovi IT giganti, globalno gledano, uglavnom kretali u istom smjeru.

Rezultati ovih promjena u globalnim IT strategijama vodećih svjetskih kompanija, danas su veoma vidljivi i zadivljujući, posebno ako ih posmatramo iz perspektive kasnih devedesetih godina prošlog vijeka. Dostupnost informacija na svakom mjestu i u svako vrijeme, povezanost gotovo svega što ima makar komad štampane ploče u sebi na Internet, te lakoća korištenja Internet baziranih servisa promijenili su svijet.

No, pojedini koncepti, neki na žalost, a neki na sreću, su kao rezultat toga preživljeni ili prevaziđeni. Jedan od njih je i postojanje informatičke novine, koja bi izlazila na mjesečnom nivou. Umjesto nekadašnjeg izrazito proaktivnog pristupa, gdje je IT novina mogla čitaocima da prikaže neke stvari prije nego ih oni sami mogu vidjeti ili kupiti, današnji pristup većine IT časopisa je uglavnom reaktivan i svodi se na sumiranje proteklih događaja uz recenzije koje i dalje imaju vrijednost, ali zbog samog koncepta novine kao medija, uvijek kasne. Posebno u odnosu na ono što današnji prosječan korisnik očekuje.

Odlučite li danas kupiti novi laptop, telefon ili neku komponentu, vjerovatno nećete čekati naredni broj vašeg omiljenog IT časopisa da vidite da li je izašla recenzija. Umjesto toga, par klikova na YouTube-u i video recenzija je pred vama.
Zato, nakon svih ovih godina sa papirnim Info magazinom, ja mogu reći da je prelazak u web bazirano izdanje prirodan, očekivan i evolucijski korak za projekat kakav je Info. Nakon gotovo 27 godina druženja sa papirnim IT časopisima, ne mogu reći da mi nije žao – ali mi je istovremeno i drago da projekat nije propao, kao što mnoge stvari u ovoj zemlji bez objašnjenja propadnu i ugase se, nego nastavlja da živi u jednom drugom, modernijem i aktivnijem obliku.

Kvalitetan web portal, koji bi pratio novosti iz IT svijeta globalno, ali i one na lokalnom nivou u BiH ne postoji, i Info ima sjajnu šansu da taj prostor popuni, kao što je popunio i nedostatak papirne IT novine prije 17 godina.

Ja vjerujem da će u tome, zajedno sa svima nama, uspjeti i da ćemo još dugo raditi zajedno. Takođe vjerujem da će i čitaoci to prepoznati. Vidimo se na webu!

Iako je de-facto najbolji mail server koji se trenutno može naći na tržištu, Microsoft Exchange server nije izuzetak iz ovog pravila. Tome u prilog najbolje govori činjenica da je Exchange Server 2010 zapravo tek tokom 2013. godine postao većinski mail sistem u bazi korisnika koji koriste ovo Microsoft rješenje. No, i pored toga, Microsoft je zadržao svoj redovni trogodišnji ciklus izdavanja novih verzija Exchange servera, pa je već početkom prošle godine Exchange Server 2013 ugledao svjetlo dana, odnosno izašao na tržište. Ovdje ćemo se baviti pitanjima nadogradnje, te suštinskih razlika ove verzije u odnosu na prethodne.

Uranio, zoru prevario

Iako mu je, realno gledano, vrijeme bilo da se pojavi tek ove godine ili makar krajem 2013. godine, ekipa iz Microsoft marketinga se držala zlatnog pravila da Exchange uvijek treba da izlazi zajedno sa novom verzijom Office porodice, koja je također doživjela novu verziju 2013 godine. Interesantno je, a istovremeno i indikativno, da je Exchange Server 2013 već po svom izlasku imao jednu osobinu koja je snažno govorila u prilog činjenici da se sa tim proizvodom požurilo pri izlasku na tržište. Naime, Exchange Server 2013 se u svojoj RTM verziji nije mogao dodati u postojeću Exchange Server 2010 organizaciju, što je praktično značilo da je nadogradnju bilo nemoguće napraviti – podržane su bile samo tzv. “green field instalacije, gdje se Exchange server instalira u infrastrukturu u kojoj do tada nije postojao Exchange server u prethodnoj verziji ili tamo gdje postoji neki drugi mail sistem. Ovakvih je okruženja srazmjerno malo u odnosu na stvarno tržište sa kojim Microsoft računa, pa je zato bilo više nego jasno da je datumom za RTM verziju Exchange Servera 2013 upravljao zapravo marketing, a ne product grupa. 

Pored ovog, više nego nezgodnog nedostatka, RTM verzija je imala i nekoliko funkcionalnih bugova i nedostataka, pa se ruku na srce, deployment u produkciji nije mogao preporučiti za iole kompleksnija okruženja. Tehnički dio Microsofta, svjestan problema i nedostataka, zaista je reagovao brzo. Par mjeseci poslije RTM verzije, na tržište je izašao prvi Cumulative Update koji je otklonio neke kritične nedostatke, te donio podršku za instalaciju Exchange Servera u postojeće Exchange organizacije, čime je, praktično, proizvod i pušten na tržište postojećim korisnicima. Nedugo zatim, uslijedio je i CU2, koji je donio dodatna poboljšanja performansi i otklonio još neke bugove, a trenutno važeći je CU3 dok čekamo proljeće kada bi se trebao pojaviti i prvi Service Pack. Izlazak prvog SP-a za većinu Microsoft serverskih proizvoda označava vrijeme kada većina IT okruženja počinje planirati prelazak na novu verziju, gdje Exchange Server nije izuzetak. 

Exchange 2013 arhitektura

Pogledajmo zato šta se može očekivati od nadogradnje na verziju 2013, i o čemu treba voditi računa prilikom planiranja tog procesa. Posljednja verzija Exchange Servera - 2010 SP3, već neko vrijeme predstavlja robusnu i stabilnu mail platformu, sa kojom sretno rade mnogi administratori i krajnji korisnici. Iako sa istom osnovnom arhitekturom od pet serverskih uloga, koju je donio Exchange Server 2007, verzija 2010 donijela je značajno umanjen I/O prema disku, čime se omogućilo korištenje sporijih diskova za Exchange baze, te značajno poboljšan model za visoku dostupnost u vidu Database Availability Group tehnologije.