KOLUMNA: Konzumerizacija IT-a i njene posljedice

Proces koji se već godinama dešava u globalnom društvu, a svoju vidljivu ekspanziju doživljava u posljednjih par godina, u stručnim krugovima popularno se zove konzumerizacija IT-a (eng. Consumer – potrošač, konzument). Radi se o kontinuiranoj pojavi koja označava prodor informacionih tehnologija (u daljem tekstu, IT) u raznim oblicima, u svakodnevni život prosječnog čovjeka. Pojednostavljeno rečeno, konzumerizacija IT-a predstavlja prelazak IT-a iz sfere specijalističkog u robu široke potrošnje, za sve generacije stanovništva i u gotovo svim životnim segmentima. U današnjim urbanim sredinama, gotovo da je nemoguće naći osobu koja u manjoj ili većoj mjeri nije dio ovog procesa.

Posljedice ovog procesa veoma su opsežne, i kao i kod svake globale pojave, i pozitivne i negativne, i time se želim baviti u ovom tekstu.

Proces konzumerizacije IT-a, iako svoju pravu vidljivost na širem planu doživljava tek u posljednjih nekoliko godina, zapravo je dosta duži. Može se reći da je započeo vizijom koju je još osamdesetih godina prošlog vijeka izrekao osnivač Microsofta, kroz svoju već legendarnu frazu "računar na svakom stolu". Ta namjera, da se svakome, bez obzira da li mu je IT posao ili ne, omogući da se na jednostavan način koristi računarom uveliko je uticala na rasprostranjenost personalnih računara kakva je ona danas. U toj prvoj fazi konzumerizacije IT-a, Microsoft je možda i dao najveći doprinos, proizvodnjom svojih još uvijek dobro poznatih operativnih sistema Windows 95, 98 i njihovih nasljednika. Dizajn tih sistema i jednostavnost njihovog korištenja i vrlo široka dostupnost, značajno su uticali na to da računar postane kućanski aparat, a ne luksuzna iznimka namijenjena bogatima i IT profesionalcima.
 
Ekspanzija Interneta, sredinom i krajem devedesetih godina, kada je "došao" i u naše krajeve, dala je ovoj viziji i jednu novu dimenziju i omogućila globalne komunikacije (tada prvenstveno putem emaila i chat programa), te razmjenu i prezentaciju informacija na do tada uglavnom nepoznat način – preko web stranica. Internet, koji je već tada ubrzano postajao roba široke potrošnje, svojom je masovnom i brzom ekspanzijom označio drugu fazu konzumerizacije IT-a.

Ta faza bila je obilježena lakim pristupom informacijama, i definitivno se može reći da ju je obilježio Google sa svojim i danas izrazito popularnim pretraživačem. Informacije, mada i tada kao i danas upitne pouzdanosti, su postale na dohvat ruke svima koji su imali vezu na Internet.

Može se reći da danas prolazimo kroz treću fazu tog procesa, koja je, kao i prethodne, donijela svoje specifičnosti. Treća faza konzumerizacije IT-a ponešto je izmijenila prvobitnu viziju "računara na svakom stolu". Za razliku od pristupa koji je bio zastupljen ranije, a u kojem se korištenje računara uglavnom svodilo na korištenje softvera instaliranog na samom računaru, te jednosmjernu konzumaciju informacija sa Interneta bez mnogo interakcije, današnji konzument IT-a sve manje koristi računar u onom klasičnom smislu i sve manje koristi softvere koji su vezani za računar.

Korištenje IT-a danas značajno je pomjereno na Internet bazirane servise, a metod odnosno interfejs njihovog korištenja odavno nije samo klasični desktop računar. Prosječni IT konzument danas koristi laptop, netbook, tablet ili "pametni" telefon (pa čak i "pametni" TV) da bi obavio posao za koji je ranije morao da sjedne za svoj radni sto. Tome je, pored samih uređaja, značajno doprinijela i široka dostupnost Interneta na javnim mjestima – WiFi danas je dostupan gotovo svugdje, bar kada govorimo o urbanim sredinama.
 
Paralelno sa razvojem uređaja, razvijali su se i Internet servisi. Pojava društvenih mreža radikalno je promijenila način komuniciranja, povezivanja i socijalizacije ljudi uopšte, te eksponencijalno ubrzala razmjenu informacija. Današnji mediji iz "prošlog vremena" kakvi su TV, radio i novine definitivno gube trku u brzini prenosa informacija do krajnjeg korisnika. Brzina kojom se danas neka informacija može proširiti putem Twittera ili Facebook-a nedostižna je za bilo koji klasični medij.

Kao rezultat toga, dosta klasičnih medija svoje djelovanje prebacuje u formu Internet portala, a TV stanice sve više svoje sadržaje čine dostupnih putem servisa kakav je YouTube. Ovo je značajno promijenilo i svijest odnosno očekivanja samih konzumenata informacija. Sve je manji broj ljudi koji će danas čekati dnevnik ili kupovati novine da bi saznalo neku novu informaciju. Informacija se danas traži na portalima ili društvenim mrežama, traži se odmah i sada, a tolerancija prema čekanju postala je minimalna, što se svjesno ili nesvjesno prenosi i na druge scenarije koji ponekad i nemaju direktne veze sa IT-om.

Poseban segment ove treće faze konzumerizacije IT-a čine komunikacije. Pojava i globalna ekspanzija servisa poput Skype-a, Viber-a i sličnih servisa značajno je promijenila i način komuniciranja u realnom vremenu. I dok je nekada glasovna komunikacija bila monopol telekom operatora, danas je to značajno promijenjeno. Iako su telefonske komunikacije još uvijek dosta prisutne, u segmentu krajnjih korisnika, posebno mlađe populacije, one postaju sekundarne, jer ih sa gotovo jednako kvalitetnim iskustvom korištenja mijenjaju spomenuti Internet servisi koji su besplatni – ili bar tako izgledaju.
 
Tu dolazimo do veoma zanimljive tačke koja možda označava četvrtu fazu ovog procesa, koju bismo mogli nazvati konzumerizacija IT konzumenata. Postoji jedna jako dobra izreka, koju često koristim, kad govorim o ovim stvarima, pa ću je i ovdje citirati: "ako vam je nešto dato besplatno, onda ste najčešće vi roba koja se zapravo prodaje". Na ovaj način često odgovorim na pitanje prosječnih IT konzumenata, a koje uglavnom glasi – kako je moguće da je najveći broj Internet servisa koje danas koristimo besplatan? Besplatan je temin koji se ovdje može vrlo uslovno koristiti.

Usluge većine današnjih servisa se istina ne plaćaju novcem, ali se plaćaju kroz dobrovoljnu izloženost marketingu tokom korištenja tih istih servisa, te kroz ustupanje dijela podataka o vlastitim privatnim navikama i potrebama. Niste li se do sada u ovo uvjerili i sami, možete napraviti jednostavan test. Posjetite par sajtova na kojima se prodaje neka roba, pregledajte par proizvoda i narednih dana ćete na većini reklamnih banera na sajtovima koje inače posjećujete, gledati upravo te i slične proizvode, kao i posebne akcije za kupovinu. Nema tu ništa sporno, tako stvari funkcionišu.

Broj ljudi koji upravo na takav način bude naveden da nešto zaista i kupi, opravdava naizgled besplatno korištenje većine današnjih Internet servisa. To je čisti biznis i nema tu ništa spektakularno, niti kakvih elemenata zavjere. Na sličan će način i većina društvenih mreža koje se danas koriste, promovisati one koji im plate za reklamu. Gledat ćemo u komercijalne postove sa tematikom za koju je procijenjeno da bi nas mogla zanimati. Takva procjena je, opet na osnovu podataka koje sami dajemo, često i preciznija nego što bi se očekivalo. Tehnologije koje se danas koriste na gotovo svim IT uređajima koje upotrebljavamo, omogućavaju mnogo dvosmjerne komunikacije i razmjene informacija, koje su itekako korisne, mada rijetko u pojedinačnom, a više u globalnom smislu.

Većina današnjih korisnika na ovaj način "trgovine" pristaje uglavnom nesvjesno. Argument izostanka plaćanja nečega novcem, još uvijek je jači od gotovo svih drugih, što je i očekivano.

U svemu tome je simpatično vidjeti kako se ljudi uzbune na pojavu informacija o tome kako NSA špijunira po Internetu, čita mailove i sl. Informacija da se to radi nije nova i gotovo svakome ko se profesionalno bavi informatikom je to poznato. Današnje dostupne tehnologije za zaštitu podatka odavno su pod kontrolom ove agencije i to nije nikakva tajna. Primijetio sam ipak da je jedan dio IT konzumenta postao "oprezniji" nakon ovih medijskih budalaština oko NSA, pri tome potpuno previđajući činjenicu da većina njihovih privatnih podataka zapravo ide na potpuno drugu lokaciju. Možda je problem u tome što NSA ne daje ništa besplatno.

Sličan se primjer "opreza" može sresti i kod razmatranja korištenja nekog od npr. Cloud-baziranih antivirusnih sistema. Mnoge će se kompanije usprotiviti takvom pristupu zbog činjenice da im mail u tom slučaju prije dolaska na odredište prođe kroz antivirusni sistem koji je smješten u cloud-u. Fokus korisnika je na toj tački, koja je smatra potencijalno nesigurnom, dok se ostatak putanje tog istog maila potpuno zanemaruje.

Društvene mreže su segment kojim se vrijedi pozabaviti odvojeno iako su neodvojivi dio procesa o kojem ovdje govorimo. Pored svojih pozitivnih osobina koje nesumnjivo imaju, njihov uticaj, na žalost, danas je dosta izražen i u negativnom svjetlu, posebno među mlađom populacijom. Izvorno namijenjene socijalizaciji i povezivanju, društvene mreže od mladih ljudi prave zapravo asocijalna bića, a pojmove prijatelja i prijateljstva devalviraju do krajnjih granica.

Virtualni svijet koji je stvorio na prvom mjestu Facebook, a sa svojim tehnologijama i proizvodima potpomogli i ostali, značajno je promijenio poimanje stvarnosti kod mladih ljudi koji se vremena bez smartphone-a i društvenih mreža i ne sjećaju. Samopromocija putem Facebook-a postala je opšteprihvaćeni i gotovo obavezni dio života današnjih osnovaca i srednjoškolaca. Ako nisi sa Facebook-u, skoro da i ne postojiš, ako nije na Facebook-u, nije se ni desilo – pravila su koja vladaju među mladima već odavno. Skupljanje popularnih "lajkova" postalo je mnogima važnije od dobrih ocjena u školi.

Komunikacija, a nerijetko i pravo zlostavljanje među mladima putem Facebook-a u nekim slučajevima je zastrašujuće. Modeli ponašanja mladih ljudi na društvenim mrežama izlaze iz sfere onoga čime se ja bavim, ali da su inspirisani onim što im se konstatno servira u medijima, neosporno je. Propagandna mašinerija koja stoji iza onih koji danas, na žalost, predstavljaju uzore za veliki dio mladih pokušava se replicirati kroz vlastitu promociju putem društvenih mreža, "selfijima" napravljenim i postavljenim na Facebook sa mobitelom od stotinjak EUR-a.

U tom se kontekstu i može posmatrati događaj koji je prije nekoliko dana, kako to mediji vole da kažu, "potresa Balkan" a zapravo nemilosrdno puni stranice tabloida, žute štampe i jednako žutih portala. Radi se o otkrivanju Facebook grupe sa slikama navodnih maloljetnica iz osnovnih i srednjih škola sa područja bivše Jugoslavije, mahom iz Srbije i Bosne. Kao i u svim sličnim primjerima, a bilo ih je mnogo, lažni moral se aktivirao kroz sve vrste medija kako bi se ostavio utisak šokiranog društva, koje ne može da dođe sebi zbog ovakve pojave. Pojavila se odmah i masa onih koji su pozivali na prijavu grupe samom Facebook-u koji bi trebalo da je ukloni kao neprikladnu.

Ja u pojavi ovakve Facebook grupe, ne vidim ništa ni čudno ni sporno. I da je ovaj tekst objavljen negdje drugo, ova prethodna rečenica bi vjerovatno završila u naslovu, a mene bi danima poslije toga razapinjali na sve moguće krstove. Pojasnit ću ipak zašto mislim da pojava ovih fotografija na Facebook-u nije ni čudna ni sporna.

Kako to obično i biva, medijska prašina se podigla oko samog krajnjeg rezultata, te svoj a i gnjev javnosti usmjerila na krajnje izvršioce, u ovom slučaju kreatore stranice. Oni su, više je nego očito, grupa pojedinaca sa viškom hormona i slobodnog vremena, pa su se posvetili tome da skupljaju "selfije" djevojčica i djevojaka iz regiona i saberu ih na jedno mjesto. Oni su zapravo popunili i objavili album sa sličicama, da iskoristim terminologiju koja je aktuelna ovih dana. Sličice iz tog albuma se, za razliku od ovih sa fudbalerima, nisu prodavale. Nisu ni ukradene, niti su "procurile na Internet" kako se to obično kaže kada neka "poznata" ličnost tajno objavi vlastiti privatni snimak, pod izgovorom da je ukraden. Ne, te sličice su na Internetu, odnosno na hiljadama Facebook profila već godinama. Besplatno, na izvolite, u očajničkoj namjeri da skupe što više lajkova.

Skupljene na jedno mjesto, privukle su pažnju medija i javnosti, ali sam uzrok i suština su potpuno nepromijenjeni. Analogija za ovakve pojave u društvu ima jako puno. Na primjer, u svakom većem gradu, dnevno barem nekoliko ljudi nastrada pod točkovima automobila. Izolovano te vijesti su obično pri dnu crne hronike svakih novina, ako ih uopšte i objave. No, ako bi sve te ljude koji nastradaju u izolovanim slučajevima, na jednom mjestu udario automobil to je vijest koja bi dospjela na naslovnice svih medija. Ista je stvar i sa ovim slikama, pa mi zato pojava istih sabranih na jednom mjestu nije uopšte posebno zanimljiva, osim u kontekstu jedne od negativnih posljedica konzumerizacije IT-a. Uopšte ne sumnjam da će ovakvih i sličnih posljedica u budućnosti biti još i više. Tek što se afera sa slikama srednjoškolki zaboravila, mediji su otkrili stranice i profile na kojima današnja mladež postavlja snimke nedoličnog ponašanja u školi i maltretiranja profesora. Replika raznih reality programa putem IT-a je u punom zamahu i tu nema nikakve dvojbe.

Konzumerizacija IT-a je, da zaključim, vrlo opsežan i vrlo ozbiljan proces, koji se u našim društvima ne tretira ni približno dovoljno i ozbiljno, što i rezultira time da su njegove negativne posljedice izraženije. Edukacija o ovoj pojavi i njenim posljedicama se na žalost ne može sprovoditi na uobičajen način. Nova vremena, nove tehnologije traže i nove pristupe u čemu obrazovni sistemi ovog regiona uglavnom pokazuju izrazitu nefleksibilnost. Nedovoljna informisanost roditelja o tome šta djeca danas zaista sve mogu napraviti korištenjem benefita konzumerizacije IT-a, dobar dio problema drži „ispod radara“.

Jedna generacija mlađih roditelja, koji i sami koriste IT u svakodnevnom životu, pokušava uraditi i nešto više, no ti pokušaji su još uvijek minorni. Krajnje je vrijeme da obrazovni sistem počne ozbiljno da se bavi informacijskim tehnologijama. Ali to bavljenje već odavno ne može da se svodi na kreiranje plana i programa za predmet informatika. Ono što je danas IT, odavno ne stanuje na toj adresi.