KOLUMNA: Star Trek, Dan nezavisnosti i propast naučne fantastike

O kataklizmi koja je zadesila Star Trek pisao sam i ranije, ali tada me ponajviše iznervirala igra koja je popratila Into Darkness film i pri tome bila jedno šest puta bolja od njega, uprkos tome što je zapravo apsolutno grozna. Sada bih htio da napišem nešto o naučnoj fantastici generalno, što mi se krčkalo u mozgu par zadnjih godina tokom gledanja raznoraznih SF djela, a na što me konačno potaknuo trailer za Beyond, novi Star Trek film:

Prvo, imam jedno pitanje: ko uporno gura J.J. Abramsa u naučnu fantastiku? Znam ja da je Hollywood jedna velika porodica, da treba napraviti posla Abramsovom studiju za kompjuterske animacije i tako to. Ali, nemoguće da nije bilo nikog drugog; eto, recimo, šta radi onaj Joseph Kosinski što je snimio Oblivion sa Tomom Cruiseom 2013. godine? Djeluje poprilično nezauzeto, a definitivno ostavlja utisak zaljubljenika u naučnu fantastiku, za razliku od Abramsa. Da, znam da Abrams ne režira Star Trek: Beyond. Međutim, on je producent, a svi znamo šta to znači: rupe u priči i hrpu kompjuterski generisanih objekata čije kretanje u scenama ne izaziva nikakvu emotivnu reakciju kod gledaoca.

Današnji SF za mase se zasniva na recikliranju, zapravo krađi starih ideja, jer po svemu sudeći niko više nije u stanju smisliti ništa novo. Ali, nije problem samo u krađi, nego i u iživljavanju nad tim starim idejama. Prijašnji SF filmovi i serije su bili u znaku avanture – "Let's see what's out there", kaže Jean-Luc Picard u traileru za Star Trek: The Next Generation, oduševljen što ima sva čuda svemira kao na dlanu. Sada, pak, na djelu imamo paćenički SF – i to paćeničko-militantni SF, sa vojnim žargonom, ponašanjem likova i pričama koje izgledaju kao da su izašle iz mokrih snova generala u Pentagonu. Pazite, naprimjer, kako glasi premisa Beyonda, sa Wikipedije:

"Posadu Enterprisea, predvođenu kapetanom Kirkom, napao je moćan nezaustavljiv talas nepoznatih vanzemaljaca, koji unište Enterprise i ostave posadu na novoj planeti, gdje ona dođe u sukob sa novim, nemilosrdnim neprijateljem, istovremeno tragajući za načinom da pobjegne s planete".

Originalno, jel'de? Da se upiškite u gaće od uzbuđenja i iščekivanja. Ne moram čak ni da smišljam neke budalaštine ovdje, napraviše ljudi od Star Treka parodiju. Sudeći po traileru, taj film prebire po istim anti-idejama koje je Abrams iznio u svoja dva reboot filma – non-stop akcija, dramatično negativna prizemna atmosfera i duboki glasovi fizički iscrpljenih, ali duhovno jakih ljudi. Ono, vidite što smo ljuti i zabrinuti. I vi trebate biti takvi, jer takva su vremena, znate. Be vigilant, citizen. Zato i imamo warp jezgru u obliku vodovodnih cijevi i ventila kao da je Enterprise parni brod, dok most izgleda kao disko klub, jer tako se najbolje štedi energija (dobijena warp jezgrom u obliku vodovodnih cijevi i ventila).

Kada vam se kompletna vizija novih galaksija, civilizacija, rasa i tehnologija budućnosti zasniva na akciji i apokaliptičnom napadu na Lukavac, onda je sasvim jasno da ćete ubrzo ostati bez ideja i početi prežvakavati stare, dajući im militantni make-over. 

U cijeloj onoj gunguli oko uništenja Romulusa u Star Trek rebootu iz 2009. godine, scenaristima, režiseru i glumcima ni u jednom momentu nije palo na pamet da se zapitaju zašto Nero, kada je već dospio u prošlost, nije odlučio da upozori Romulance na eksploziju zvijezde umjesto da gubi vrijeme na osvetu Federaciji za nešto za što ona nije uopšte kriva. Ali, s druge strane, da se to desilo, onda ne bismo imali hrpu eksplozija, raspadnutih planeta i Nerov "žzjo, jesam zaj..an" brod koji izgleda kao maštarija 11-godišnjeg gotha.

Abramsu je recikliranje izgleda smisao čitave karijere, jer je isto uradio i sa novim Star Warsom, koji je čudna mješavina nastavka, reboota i remakea, pa otud moje nekontanje na osnovu čega to on dobija te SF projekte? Igrom slučaja, Dženan je skoro napisao da je Abramsov The Force Awakens najbolji Star Wars do sada – možda i jeste, ali znam da ga ja neću gledati. Ne pada mi na pamet da kvarim sjećanje na filmove svog djetinjstva. Ionako živim u uvjerenju da ti ljudi po studijima tamo ne mogu nadmašiti zadnjih pola sata Empire Strikes Backa ni da se nasade na glavu.

Naučna fantastika ne obuhvata samo napucavanje laserima u dubokom svemiru i vanzemaljske rase sa čudno montiranim ušima i nosevima, nego pozitivnu poruku o lijepoj budućnosti koju možemo imati ako, kao civilizacija, popravimo ključne probleme na Zemlji. Prijašnji SF se silom, uprkos ponekad slaboj gledanosti, probijao kroz barijere konzumerizma kako bi ljude potaknuo na razmišljanje o svim aspektima tehnologije i kako izbjeći one negativne. Taj SF nam govori da su sebični razlozi za ratove, pohlepu i zavist nebitni u monumentalnim okvirima univerzuma.

I konačno, naučna fantastika podrazumijeva i inovativne pristupe snimanju i pisanju. Nema ništa inovativno i naučnofantastično u tome što će neko sjesti za kompjuter i na njemu dizajnirati i animirati kompletne scene, dok glumci ispraznih izraza lica mašu prema zamišljenim kreaturama i robotima. To više nije tradicionalni film, nego animirano "iskustvo", a za to imamo Pixar i igre. Kubrickova Odiseja u svemiru nije klasik samo zbog priče, nego zbog toga što je njen SF gotovo opipljiv, uvjerljiv i budi maštu.

SF danas poprima karakteristike superherojskog žanra, gdje se problemi u svijetu rješavaju isključivo nasiljem – ali dobrim nasiljem, znate. Ne lošim, kojim se služe... oni. 

Abrams nije krivac za ovo, nego naprosto simptom. Ne, konkretan momenat kada su kola sa naučnom fantastikom krenula nizbrdo jeste Dan nezavisnosti iz 1996. godine. Tačnije, potreba da se u scenario ubaci situacija u kojoj je MIT-ovca inspirisala ni manje, ni više, nego prehlada, da u vanzemaljske sisteme ubaci virus. Obratite pažnju na nelogičnost te situacije, a koja je rezultirala jednom od najvećih zarada u historiji kinematografije. Ljudi, kada na Zemlju dođu agresivni vanzemaljci sa naprednim štitovima i senzorima, prva stvar koje jedan programer treba da se sjeti jeste cyber napad, hakiranje, zaglavljivanje senzora, bilo šta. E, tu vam je kompletan SF aspekt Dana nezavisnost bačen u septičku jamu.

A, tek nastavak! "We always knew they would come back" – stoji u paćeničkom traileru:

Dakle, nakon što je rasa vanzemaljaca koji su napali Zemlju kompletno pobijeđena i uništena, sada se opet vraća, ovaj put sa većim brodovima (jer, to je taktika koja će sigurno upaliti – poslati veće brodove). Mozak – pa, pa. Rupe u priči i besmislena akcija – willkommen. Kada vam se kompletna vizija novih galaksija, civilizacija, rasa i tehnologija budućnosti zasniva na akciji i apokaliptičnom napadu na Lukavac, onda je sasvim jasno da ćete ubrzo ostati bez ideja i početi prežvakavati stare, dajući im militantni make-over. 

I eto, na tom nivou se danas nalazi naučna fantastika – tj. barem većina nje. Na kraju krajeva, naša ljetna lista uključuje tri old-school SF filma, Infini, Chappie i Ex Machinu. Ali, oni na određeni način ipak samo potvrđuju sve iznešeno u ovom tekstu – ti filmovi su ili relativno malo zaradili uprkos pohvalama medija ili su zaradili mnogo uprkos kritikama medija. U prevodu, dok Abramsov Star Trek reboot ima "jaku priču i briljantne efekte", Chappie pati od "nedostataka u priči".

Imam teoriju zašto je to tako, a ona ne uključuje bacanje sihira na publiku i kritiku. Pogledajte, naprimjer, IMDB recenziju Star Trek reboota korisnika po imenu "JScherber":

"Najbolji Star Trek film do sada, 10/10. (...) Ne samo da izgleda ispoliranije i uvjerljivije, nego je totalno prekrasan i daje mnogo više detalja o kreaturama, svemirskim brodovima i planetama."

Laže čovjek, kratko i jasno. Da film stvarno ima išta od ovih stvari, bio bi dobar. Ispod njega, gospodin KalKenobi83 iz Denvera piše:

"Watched Star Trek I With Chris Pine (Princess Diaries 2: Royal Engagement) as Captain Jim Kirk, also Starring Zachary Quinto (Heroes) as Spock, Karl Urban (Lord Of The Rings:The Two Towers) as Dr. Leonard "Bones" McCoy, The Lovely Zoe Saldana (Pirates Of Carribben) as Uhura, Anton Yelchin (Terminator Salvation) as Ensign Pavel Chekov, John Cho (Total Recall) as Helmsman Hikaru Sulu, Simon Pegg (Hot Fuzz) as Montgomery "Scotty" Scott, Rachel Nichols (G.I Joe: Rise Of Cobra) as Gailia, Bruce Greenwood (National Treasure: Book Of Secrets) as Christopher Pike, Leonard Nimoy (Star Trek:The Original Series) as Spock Prime and Eric Bana (Troy) as Nero. (...) The Second Best Star Trek Film Of All Time 8/10."

Zaključak se sam nameće – hype zasnovan na lažima i zamazivanju očiju. Posle iz kina izađete s pola mozga.