KOLUMNA: Kako napraviti dobru free to play igru – savjeti

Ljetna suša na igraćoj sceni me dovela do takvog stanja očajanja da sam u potrazi za friškom visokokalibarskom zabavom odlučio posegnuti u free to play bure. Nagledavši se svega i svačega, zaključio sam da dizajneri F2P naslova u današnja tržišno zahtjevna vremena moraju slijediti tačno određenu metodologiju izrade igara kako bi one bile uspješne.

1. Igra ni slučajno ne smije biti dostupna čitava za download
Umjesto toga, igračima obavezno treba pokvariti prvi prolazak igre tako što će kompletan njen svijet biti mutan i nikakav dok se ne streamuju kvalitetnije teksture. Zamislite moje iznenađenje nakon što sam otkrio da downloadanje Firefalla i njegovih 12GB sadržaja ne uključuje – pazite sad – grafiku. Prva posjeta Firefallovom svijetu će pred vašim očima otkriti tupu poligonalnu golet koja izgleda otprilike kao kada u Unity engineu napravite okruženje bez tekstura. Dok se vi pokušavate kretati i boriti po svijetu igre, teksture se na jedvite jade pojavljuju oko vas, izazivajući pri tome nepodnošljivo trzanje i ometanje gameplaya u vidu nedostajućih modela, znakova i drugih objekata.

Radi se o desecima gigabajta tekstura, kako oštrih, tako i onih osrednje kvalitete, tako da možete zaboraviti na to da će streaming biti gotov za pet minuta – jok, ovdje se susrećete sa stalnim, nezaobilaznim i sveprisutnim streamingom kao da igru uopšte niste ni skinuli. Dakako, dok se teksture u trenutnom questu skinu na vaš disk, vi ste ga vjerovatno već završili i idete prema narednoj (mutnoj) lokaciji. Mudrost ovakvog poteza Firefallovih autora nije gotovo nikome jasna, naročito zbog toga što se teksture smještaju na sistemsku particiju.

Čak i ako se pomirite s tim, možete uživati u propadanju kroz teren onda kada najviše uživate u gameplayu, što će dovesti do pogibije vašeg lika. Poseban slatkiš za one kojima zvijezde nisu naklonjene (jer programeri Firefalla po svemu sudeći nemaju bolje objašnjenje za taj bug) je rušenje igre svakih sat vremena. "A non-fatal error was reported while you were playing" – glasi vrlo informativno obavještenje koje ćete tada dobiti.

2. Dugmad u meniju igre, koliko god je to moguće, trebaju biti nefunkcionalna
U cilju privlačenja novih igrača, dizajneri Robocrafta su osmislili jedinstven sistem – kada uđu u igru, novajlije na raspolaganju imaju opciju za registrovanje profila kako bi mogli brzo početi s igranjem. Jedini problem je to što dugme "Register" ne radi. Profil nije moguće kreirati iz igre, iako postoji opcija za to. Stoga je za tu kompleksnu aktivnost potrebno izaći iz Robocrafta – a, kada već izađete iz njega, onda ga možete i obrisati.

Ako jednom počnete s igranjem, bit ćete apsolutno oduševljeni saznanjem da i u njemu možete uživati u propadanju kroz teren, nakon čega gubite partiju i poene na popravku svog robota. Možda su dizajneri Robocrafta rodbina onima iz Firefalla?

3. Igra je besplatna, ali ništa u njoj nije
Jeste li ikada probali Second Life? Ukoliko vas zanima kakav mentalitet morate imati da zaradite velike količine novca i kako se vodi neki biznis, ne morate trošiti novac na skupe kurseve i fakultete. Dovoljno je da pokrenete Second Life i divite se genijalnosti sistema mužnje na kojem je on zasnovan. Nakon Second Lifea, odlučio sam da više nikada ne kritikujem ljude koji troše novac na virtuelnu odjeću. Mislim da ni u stvarnom životu nisam nikada bio toliko depresivan ako nemam odgovarajuće cipele ili košulju kao u ovom MMO-u.

Sa svakog ćoška vas salijeću ljudi koji vam vam žele nešto prodati – i to predstavljaju kao pomoć i prijateljski čin. Što je najgore, svi znaju da ste početnik u ovom virtuelnom svijetu, jer se okolo šetate u neuglednoj "odjeći", jedinoj besplatnoj koju vam igra na početku nudi. Sve zajedno djeluje kao da ste dospjeli u istu prostoriju sa 50 putujućih trgovaca. Vidi se da su ostali uspješni proizvođači free to play igara dobro analizirali Second Life prije nego što su se upustili u posao. Naprimjer, kada u Robocraftu uskočite u bitku, otkrit ćete da u mečevima uvijek ima nekoliko igrača koji vas mogu satrati šest puta brže nego vi njih, zato što oni "nikada ne troše stvarni novac na free to play igre" i zato što su svu opremu zaradili "velikim trudom, zalaganjem i odricanjem".  

Ako ništa drugo ne upali, uvijek možete implementirati propadanje kroz teren koje dovodi do gubitka igračevih poena i nadati se da će on umjesto odustajanja od igre potrošiti 100 eura na kupovinu jednomjesečne zalihe virtuelne valute.

4. AI – šta je to?
Opšte je poznato da free to play igrama ne treba vještačka inteligencija, niti je igrači žele. Stoga ni slučajno ne valja trošiti resurse na razvoj AI-a, nego sav višak novca i ljudstva treba preusmjeriti u štancanje DLC-ova. Svijet free to play naslova mora biti popunjen protivnicima koji spektakularno umiru u obilju boja i specijalnih efekata, a od sposobnosti posjeduju samo okretanje leđa prema igraču (da ga slučajno ne bi morali napasti), te isključivo pravolinijsko trčanje.

5. Neoptimizovanost je nova optimizovanost
U slučaju da ne znate optimizovati igru, onda je svakako dizajnirajte u retro stilu. Ukoliko je sve kockasto i neteksturisano kao u Unturnedu, naivni ljudi će pomisliti da ona ima tečan framerate, pa će je početi igrati u potrazi za brzom neopterećujućom zabavom kakvu, recimo, neće pronaći u Firefallu. Kada ih zombiji po ko zna koji put ubiju zato što se igra vuče kao prehlađena kobila i tako im otežava precizno nišanjenje i bježanje, možda kupe premium pogodnosti za brže napredovanje i pristup dodatnoj opremi. Ta one koštaju svega pet eura. A, toliko su jeftine zato što igra još uvijek nije završena.

Na kraju ćete shvatiti da je "besplatnost" zadnja stvar na listi onih koje karakterišu free to play naslove. Nema ništa "free" u tome što ćete dobar dio svog života odvojiti na trpljenje nečijih mušičavih ideja, dok oko vas trče igrači s viškom para i vremena u premium oklopima – iskustvo plaćate svojim vremenom, a što je više takvih kao što ste vi, to će premium igrači više plaćati kako bi što dalje odmakli od vas.