Sead Fadilpašić

Sead Fadilpašić

srijeda, 26 Mart 2014 10:58

Interaktivni DaVincijev Kod

Point ‘n’ click avanture su meni uvijek bile najdraži žanr igrara. Osim što se, za razliku od takmičarskih RTS i MOBA igara ne može desiti da osijedite ili da vam pukne čir na želucu, često podsjećaju na vrhunska literarna djela, interaktivne romane u kojima učestvujete mnogo više od pukog listanja stranica ili eventualnog poistovjećivanja sa glavnim ili nekim od sporednih likova priče.

Te igre uvijek imaju dovoljno prostora za kvalitetan narativ, uvijek imaju vremena da prošire priču, da razviju likove i prikažu stvari poput emocija i razmišljanja, koje druge igre, kao i filmovi, često ne mogu (ili ne žele) prikazati.

Samim time, fokus svake point ‘n’ click avanture nikada nije bio na grafici, gejmpleju ili kojekakvim inovacijama – uvijek je u centru pažnje bila priča. A Broken Sword 5: The Serpent’s Curse, peti nastavak jednog od najpopularnijih serijala žarna ima sve narativne predispozicije za vrhunsku igru: Ubijenog vlasnika umjetničke galerije, ubicu sa kacigom za motore, ukradenu umjetničku sliku, te čitavo društvo starih i novih likova i lokacija koje će vam, ako ste igrali starije nastavke, sigurno vratiti osmijeh na lice.

Više godina je prošlo otkako su se glavni junaci serijala, plavokosi amerikanac George Stobbart i seksipilna, ali uvijek pristojno obučena francuska novinarka Nico Collard, sreli i napravili neki šenluk u gradu. Prosto je nevjerovatno kako, svaki put kada se njih dvoje sretnu, desi se neko ubistvo, razbojništvo ili pljačka, a oni nikada ne žele slučaj prepustiti policiji. 

Iako nisam veliki ljubitelj nacionalnih stereotipa, ne mogu da se otmem dojmu da kroz cijeli serijal George, kojeg u Parizu više oslovljavaju sa “Amerikanac” nego sa “George”, kao tipični Amerikanac, gura nos gdje mu nije mjesto i pokušava na svoj, tipično američki način, riješiti tuđe probleme. Takav stav ga često odvuče pravo u nevolju, a za sobom povlači i jadnu novinarku Nico kojoj je, u potrazi za dobrom pričom - hljeb krvavo zarađen.

Kroz godine kako se George i Nico bili razdvojeni, svako je krenuo svojim putem. Nico je nastavila da se bavi novinarstvom i obilazi svijet, a George se zaposlio u osiguravajućoj kući. Ali život nema milosti, niti oslobađa taoce, a njih dvoje su se susreli na izložbi umjetničkih slika koju je osiguravala Georgeva firma, a Nico došla po službenoj dužnosti. I tu uleti levat, “k’o fol” raznosač pice, i umjesto da uradi ono što se u poznatom vicu od njega očekuje, raznese vlasnika galerije i ukrade sliku.

Da bi stvar bila još gora, lik ukrade jednu od najmanje vrijednih slika u galeriji. Pošto je Georgeva kompanija osiguravala izložbu, on mora, da bi sačuvao svoj posao, uraditi jednu od dvije stvari: pronaći izgubljenu sliku ili smisliti način kako da galeriji ne isplati odštetu za ukradenu sliku.

Naravno, njega puno više interesuje ko je i zašto ukrao sliku, nego da spasi posao. I tako, pored sebe još u istragu uključi i Nico, te su njih dvoje uvučeni u zavjeru zbog koje su ljudi spremni i ubiti.

četvrtak, 13 Mart 2014 01:00

Podrška na daljinski

 

TeamViewer je softver dizajniran da IT administratorima omogući daljinski pristup kompjuterima u svrhu tehničke podrške, te za virtuelne sastanke. Među konkurentskim proizvodima su GoToMyPC i LogMeIn, ali TeamViewer je daleko ispred svoje konkurencije, velikim izborom mogućnosti i jednostavnošću interfejsa. Program uključuje besplatnu i tri plaćene verzije, mogućnost spajanja različitih platformi, te pristup sa bilo kojeg Android, iOS ili Windows Phone 8 uređaja. 

Novi TeamViewer 9 na tržište izlazi udarajući se o prsa junačka, sve urlajući - Inovacije! Inovacije! Ova verzija daje mogućnost otvaranja više konekcija u različitim tabovima, te prebacivanje dokumenata copy/paste metodom između računara. Korisnici također mogu uključivati druge kompjutere Wake-on-LAN opcijom. 

Životno zagušenje

Za rad je potrebno da svaka mašina ima instaliran TeamViewer klijent. Opcija “surfanja” po tuđim kompjuterima kroz tabove, ne samo da smanjuje zagušenje koje je sastavni dio stresnog života svakog IT operativca, već i pojednostavljuje rad, jer tabovi blinkaju kada im je potrebna vaša pažnja (ovo također može biti i stres faktor, al’ nećemo sad o tome!). Također postoji opcija povezivanja tih tabova sa različitim monitorima pa, ukoliko ispred sebe imate dva ili više ekrana, možete ih poredati za još praktičniji rad.

Još jedan od noviteta je mogućnost drag-n-drop dokumenata između kompjutera. Iako ovo ne djeluje kao velika promjena, sa praktične strane je izuzetno korisna, jer se prije morala otvarati posebna konekcija, pa raditi kompletna procedura da bi jedan kompjuter primio dokument drugog.

Sada možete, na primjer, bez puno muke priložiti dokument sa sistema “domaćina”, u email koji se šalje sa sistema koji upravlja – i obratno. Pored svega, za slanje dokumenata između dvije mašine, više nije potrebno pokretati novu vezu među sistemima.

Možda i jedna od najboljih inovacija koju TeamViewer 9 ima je Wake-on-Lan, odnosno mogućnost pokretanja kompjutera koji su isključeni. Ipak, za ovu opciju je potrebno i dodatno podešavanje BIOS-a kompjutera koji se uključuje, kao i da je spojen na server koji – se ne isključuje.

četvrtak, 13 Mart 2014 01:00

Talačka kriza

Zamislite virus toliko snažan da postane sinonim za cijelu podvrstu ovih podmuklih digitalnih čudovišta. I zamislite da na takvom monstrumu, u svega stotinu dana, zaradite vrtoglavih 42 miliona američkih dolara.

Rad novih vlada i novih predsjednika obično se ocjenjuje nakon prvih 100 dana. Hakeri kriminalci, koji stoje iza ozloglašenog projekta Cryptolocker su u prvih 100 dana svoje “vladavine” bili toliko uspješni, da vjerujem da bi bili u stanju u isto toliko vremena i od Bosne i Hercegovine napraviti funkcionalnu državu.

Cryptolocker je ransomware (engl. ransom – otkup), malware koji, kad inficira kompjuter, skenira diskove, pronađe datoteke koje su mu zanimljive (word dokumente, tabele, fotografije i slično) i enkriptuje ih. 

I još kaže – uplatite 300 američkih dolara, inače vaši dokumenti nestaju zauvijek. 300 USD je prosječna vrijednost i uveliko zavisi od tipa i količine dokumenata koji su zaključani.

Tvrd orah

I nemojte se truditi da ga pokušate ukloniti. Svi veliki igrači u svijetu antivirus tehnologija još uvijek lome zube na ovom (za sada) pretvrdom orahu.

Virus koji se proširio poput hercegovačkog požara, najčešće dolazi u obliku e-maila sa adrese koja djeluje legitimno, uz attachment koji izgleda kao .pdf dokument. Do kraja 2013. godine, Cryptolockerom je bilo zaraženo preko 250.000 računara širom svijeta, od čega najviše u SAD-u. Prosječna otkupna cijena za te datoteke iznosi 300 američkih dolara, odnosno protuvrijednost u digitalnoj valuti Bitcoin.

Pošto se vrijednost te valute svakodnevno drastično mijenja, i virus traži drugu količinu novca. Tako da su u početku tražili  1 Bitcoin novčić, pa 0,5, da su na kraju došli i do 0,3, da bi održali prosječnu vrijednost od 300 dolara.

Naravno, fajl koji skinete uopšte nije .pdf, već .exe, ali virus iskorištava opciju Windowsa za prikrivanje ekstenzije, te drži ikonicu .pdfa, zbog čega je veoma lako pogriješiti.

Jednom kada je pokrenut, ostat će neprimjetan dok ne skenira cijeli kompjuter, ne pohvata sve datoteke koje su mu zanimljive i dok ih ne šifrira. Nakon toga vam na ekranu iskoči zahtjev za otkupninom. Imate 72 sata da uplatite traženu sumu dolara ili zaboravite na svoje dokumente.

Pokušajte nešto sami čačkati – zaboravite na dokumente. Ne izvršite uplatu na vrijeme – zaboravite na dokumente. Ne izvršite punu uplatu – shvatili ste poentu.

Onog trena kada izvršite uplatu, virus vam omogući preuzimanje programa za dešifrovanje datoteka. Virus, koji funkcionira samo na Windows operativnom sistemu, do ovog trena niko nije uspio pobijediti.

utorak, 11 Mart 2014 01:00

iTunesov zli brat blizanac

Iako je sav menadžment vašeg Android telefona moguće izvesti i sa kompjutera – to “moguće” znači da je potrebno imati tri različite aplikacije i srednje napredno znanje u korištenju i Windowsa i Androida da biste mogli to izvesti. Apple je sa svojim iTunesom svjetlosnu godinu ispred Androida, jer nudi oficijelnu aplikaciju koja objedinjuju sve funkcije koje su korisniku potrebne za potpuno upravljanje naprednim telefonom, a uz to je i izuzetno jednostavna za korištenje. 

Google nema zvaničnu aplikaciju poput iTunesa, ali nudi sinhronizaciju kontakata kroz cloud servis povezan sa Google nalogom korisnika, mogućnost ručnog kopiranja fotografija i video zapisa kada se kablom spojite sa kompjuterom ili upload na Google Drive, te instalaciju novih aplikacija kroz browser, pristupanjem Google Play Store prodavnici aplikacija.

Ali ako sve to želite imati na jednom mjestu, a da je uz to i dovoljno jednostavno da ga i Maid može koristiti, primorani ste instalirati third-party aplikacije, odnosno aplikacije koje razvija neko ko nije uposlenik i nema direktnog kontakta sa Googleom. Developeri okupljeni u kompaniji Mobo, razvili su aplikaciju imena Moborobo, vjerovatno najbolju aplikaciju za kompletno upravljanje naprednim telefonima sa PC kompjutera.

Pored klasičnog načina upravljanja datotekama i backupom kroz tipični file explorer, aplikacija u sebi sadrži potpunu kontrolu nad instaliranim aplikacijama, uključujući instaliranje, brisanje, zakrpe i restrikcije. Pruža mogućnost upravljanja fotografijama i video galerijama, te direktno preuzimanje wallpapera, tema i muzike sa interneta. Među opcijama postoji i sinhronizacija i editovanje svih kontakata, SMS poruka i liste poziva, a Moborobo možete koristiti i kada razvijate vlastite aplikacije za brzo pravljenje screenshotova.

Aplikacija omogućava spajanje više uređaja u isto vrijeme, i to putem WiFi mreže, a vjerovatno najbolja funkcija je što možete koristiti i telefonov sistem za SMS poruke. Na taj način, kada spojite napredni telefon i kompjuter putem bežične mreže, dok radite za tim kompjuterom, možete slati i odgovarati na SMS poruke, bez obzira gdje vam se telefon nalazio u tom trenutku. Moborobo podržava i iOS uređaje, što je odlično za one koji imaju više uređaja na različitim operativnim sistemima.

Spajanje sa Androidom

Kada prvi put pokrenete aplikaciju i ugledate interfejs za spajanje, primijetićete da postoje dva načina za spajanje telefona i kompjutera – USB i WiFi. Čim telefon spojite USB kablom, program će primijetiti tu konekciju i početi sa instalacijom neophodnih drivera, a među njima i jedan daemon, pozadinski program nad kojim nemate direktnu kontrolu (a nije strašan, kako bi se moglo zaključiti po imenu).

utorak, 11 Mart 2014 01:00

Ne prepisuj!

 

Ko rano rani, dvije sreće grabi – kaže stara poslovica, a njeno značenje je mnogo dublje od toga da onaj koji “porani na dernek prvi kapariše pijane djevojke” (Mornar Popaj, Vukajlija). To ujedno znači i da onaj koji prvi primjeni najnovija tehnička i tehnološka dostignuća, može ostvariti puno bolje rezultate od svojih konkurenata.

Dok sam pohađao srednju školu, što je bilo mnogo davnije nego što sam voljan priznati, testove smo prepisivali printajući čitave eseje na dno malih digitrona ili otkucavajući ih u draftove mobitela kojima se opcija SMS podrazumijevala pod “naprednom tehnologijom”. Profesori nisu imali pojma da se i to može.

Internet su imali samo rijetki, a i oni koji su imali tu privilegiju, mogli su pristupiti mIRC-u i još pokojem servisu. Tek pred kraj srednjoškolskog obrazovanja pojavila se stranica Lektirice.net, koja nam je skratila muke, a profesore zavila u crno. Do kraja škole smo svi znali sve što se moglo znati o liku i djelu Antuna Branka Šimića, iako su ga samo poneki vidjeli na novčanicama od 20 KM. 

Danas je prepisivanje i krađa tuđeg rada i truda postala svakodnevnica, a uz Google i Wikipediju, te desetak maraka u džepu, možete unajmiti nekoga da vam napiše praktično bilo kakav autorski rad. Ipak, ne možete znati da li je taj neko takav rad već ranije napisao i prodao bezbroj puta, te da li je u tom radu prepisao čitave dijelove već davno objavljenih knjiga.

Već viđeno

“Nekom’ je Internet majka, a nekom’ maćeha”. Upravo iz tog razloga, na Internetu već odavno postoje servisi koji testiraju vaše radove. Skeniraju cijele dokumente, te kroz Googleov ili vlastiti pretraživač traže čitave rečenice koje se poklapaju sa drugima i koje već negdje postoje.

To su uglavnom web servisi, Internet stranice koje izgledaju prosto poput Googlea. Nakon skeniranja dokumenata, rezultati uključuju ne samo fraze, rečenice i pasuse koji se poklapaju sa nekim već postojećim, već vam na ekranu iskoče i linkovi na kojima se te rečenice mogu pronaći.Povrh toga, među rezultatima stoji i procenat autentičnosti, odnosno plagijata teksta. Evo nekih najpopularnijih među njima.

Plagiarism Checker.com

Kada bi se pravila lista najkvalitetnijih i najpouzdanijih servisa za testiranje dokumenata na plagijate, PlagiarismChecker.com sigurno ne bi bio prvi, jer kvalitetnijih proizvoda ima. Ali, za razliku od tih, ovaj servis je besplatan, zbog čega sam odlučio da ga navedem kao prvi izbor. Ovaj servis nudi pretraživanje kroz Google ili Yahoo, te nema mogućnost ocjenjivanja procenta autentičnosti ili plagijata sadržaja. U svojoj suštini se ne razlikuje od tih pretraživača, osim što ima ugrađene napredne Googleove postavke pretraživača za preciznije rezultate. Idealan za one bez šireg znanja korištenja pretraživača, koji samo žele provjeriti nalazi li se njihov tekst već negdje. 

Viper

Na drugom mjestu naše (top) liste nalazi se Viper, solidna alatka koja vaš rad uspoređuje sa ogromnom bazom akademskih eseja i sa velikim brojem online izvora. Za razliku od PlagiarismCheckera, Viper je aplikacija koja se mora preuzeti sa Interneta, a dostupna je samo za korisnike Windows platforme, zbog čega pada na drugo mjesto.