Dženan Suljević

Dženan Suljević

Strastveni ljubitelj Autostoperskog Vodiča kroz Galaksiju i filmova Edgara Wrighta. Previše vremena provodi na netu i u virtuelnim svjetovima, a premalo na suncu. Još uvijek ne posjeduje smartphone.

 

 

srijeda, 06 Novembar 2019 13:00

RECENZIJA: Call of Duty: Modern Warfare

Iako je prije izlaska podigao oblake i oblake prašine, čemu je gaming javnost doprinosila fokusirajući se na već poznate, ali i kojekakve potencijalne kontroverze, novi Modern Warfare se na kraju pokazao kao ni više, ni manje nego - standardni Call of Duty.

Drugim riječima, pred nama je još jedan nastavak serijala koji će nas kroz svoj singleplayer pokušati zabaviti sa bombastičnim sekvencama, istovremeno nam stavljajući do znanja kako je rat loš, dok će se u multiplayeru fokusirati isključivo na zabavu, tjerajući nas da zaboravimo da se igramo rata. Koji je loš.

I ne, nećemo se praviti da smo sa sa ovom opaskom otkrili toplu vodu - naprotiv, priznajemo kako je novi Modern Warfare definitivno jedan od boljih nastavaka serijala koji smo igrali u proteklih nekoliko godina. Sa jedne strane, tu je kampanja koja prati avanture kapetana Pricea - i koja nas je natjerala ne samo da se na trenutak zamislimo na šta zapravo liče proxy ratovi koje na Bliskom istoku vode Amerika i Rusija, već i kako se snalaze vojnici u situacijama kada su okruženi ne samo neprijateljima, već i civilima.

Sa druge, tu je multiplayer koji se vraća korijenima serijala, te ih osvježava sa nekoliko novih ideja, ali i fantastičnom mehanikom napucavanja, koje nikada nisu bile bolje. Tome doprinose vrhunski vizuali, animacije i zvuk, ali i sitnice poput činjenice da šaržer možete promijeniti bez da skinete oko sa nišana, ili recimo mogućnosti da oružje naslonite na kakav štok ili ogradu, te ga tako dodatno ustabilite.

Od novih multiplayer modova, moramo posebno pohvaliti Gunfight, 2-na-2 mod u kojem će igra u svakoj rundi vama i vašem saigraču - ali i protivnicima - dodijeliti isti set od dva slučajno odabrana oružja. Bez respawna i sa kratkim rundama, u pitanju je izuzetno zabavan i napet mod u kojem fantastičan feedback svakog oružja dolazi do još većeg izražaja nego u klasičnim modovima kakvi su team deathmatch i domination.

Pored toga, izuzetno nam se svidio i mod u kojem se sa protivnicima borite na standardnim multiplayer mapama - ali u mrklom mraku, u kojem će vam night-vision naočale biti možda i bolji prijatelj od oružja, čiji laser za nišanjenje će se vidjeti kada budete nišanili niz cijev, dok ćete bez približavanja puške licu i pucajući sa kuka protivnike moći dočekivati u zamkama.

Na kraju, tu je i Ground War, mod za 64 igrača koji se igra na velikim mapama, koje sa svojim visokim tornjevima i neboderima kao stvorenim za snajpere, ali i vozilima u kojima možete patrolirati ulicama ili nebom iznad mape, u sjećanje prizivaju zlatne dane Battlefielda 3. Šteta samo što igra još uvijek nema nikakav battle royale mod, koji bi nam sa ovako dobrim napucavanjem došao kao šlag na tortu...

Stoga, ukoliko ste raspoloženi za solidnu Call of Duty kampanju koja će vas zabaviti, bez da vam kaže išta novo - i multiplayer koji odavno nije bio ovako dobar - Modern Warfare je vjerovatno najbolji novi FPS koji ćete zaigrati između Apex Legendsa i Doom Eternala.

Official Site

petak, 01 Novembar 2019 09:00

IGRALI SMO: Death Stranding

Ako ćete ovih dana igrati jednu igru, neka to bude Death Stranding. A ukoliko ste iole zainteresovani za Death Stranding, vjerujte nam na riječ da ga se itekako isplati zaigrati na slijepo, bez da imate pojma o čemu se radi u igri i na šta ona uopšte liči.

Sa tim upozorenjem iza nas… dame i gospodo, vrijeme je da vam predstavimo novo remek-djelo legendarnog Hidea Kojime i njegovog tima iz Kojima Productionsa.

***

Death Stranding je sve ono što smo htjeli od Kojimine prve igre nakon odlaska iz Konamija - što će reći visokobudžetni naslov koji je u svom srcu čudna indie igra, drugačija od svega što smo mogli zamisliti.

Odakle početi? Možda od toga da, uprkos bizarnom svijetu u kojem se dešava radnja igre i još bizarnijim trailerima, Death Stranding ima vrlo jasnu premisu - vi ste Sam ‘Porter’ Bridges, nosač koji će tegliti teret sa jedne lokacije na drugu diljem postapokaliptične Amerike.

No, stvari će se ubrzo zakomplikovati i postati čudnije, kada počnete otkrivati na šta zapravo liči postapokaliptični svijet igre i koliko ona inspiracije crpi iz kosmičkog horora - i kada vam priča na leđa natovari nezahvalan zadatak ponovnog povezivanja Amerike u jednu cjelinu. A to ćete pak postići dostavljanjem tereta na ključne lokacije i njihovim konektovanjem na tzv. “kiralnu” mrežu, odnosno svojevrsni Internet Kojiminog novog univerzuma.

I tu stvari postaju još interesantnije. Naime, Death Stranding obiluje neobičnim i zadivljujućim gameplay sistemima do te mjere da smo nakon nekoliko sati igre jednostavno ostali bez teksta. Ili, bez daha, ako ćemo se poistovjetiti sa Samom, koji će na svojim leđima nositi na desetine, a nekada i stotine kilograma tereta - što će mu pak mijenjati težište i otežavati kretanje, pogotovo po kompleksnijem terenu. A kompleksnijih terena u igri ima koliko vam duša želi, počevši od rijeka koje ćete teško preći zbog njihove dubine, pa do strmih planina koje će Samu pojesti kompletnu staminu u par minuta, zbog čega ćete se svako malo zaustavljati samo kako bi razgledali teren oko sebe i isplanirali rutu kojom ćete se kretati.

Osim terena, planove će vam mrsiti i nevrijeme manifestovano kroz misteriozne timefall kiše, koje ne samo da ubrzavaju protok vremena i polako ali sigurno uništavaju sav teret koji nosite (o da, teret koji nosite se može oštetiti i propasti, što definitivno ne želite), već najavljuju i pojave podjednako misterioznih, nevidljivih i po život opasnih stvorenja poznatijih samo kao BTs.

Sve to rezultuje nesvakidašnje interesantnim, strašnim i stresnim iskustvom od kojeg se naprosto nismo mogli odvojiti proteklih nekoliko sedmica. A ukoliko se i vama svidie njegov nešto sporiji tempo i unikatna atmosfera, pa mu odlučite posvetiti svo vrijeme ovog svijeta, Death Stranding će vas redovno nagrađivati sa novim i još luđim sistemima, koje ćete otkrivati i nakon 20, 30, pa čak i 40 sati igre - i koji će se odlično nadovezivati na one koje ste već savladali.

subota, 26 Oktobar 2019 13:00

IGRALI SMO: MediEvil

Ako ćemo iskreno, trend izdavanja remastera i remakeova starih igara nam nikada nije smetao. Osvježene verzije naslova koji nas ni u prošlosti nisu zanimali smo jednostavno ignorisali, dok smo onim interesantnijim odlučili konačno dati šansu - ili ih odigrati opet, uživajući u njihovom novom ruhu.

Samim tim, vjerovatno možete zaključiti u koju kategoriju spada MediEvil, nova-stara PlayStation ekskluziva sa kojom će Sony proslaviti ovogodišnju Noć vještica.

***

Originalno objavljen još 1998. na prvom PlayStationu, MediEvil je sa vremenom stekao brojne fanove, da bi tu i tamo zaintrigirao čak i nas koji ga nikada nismo zaigrali. A sada, nakon nekoliko dana druženja sa njegovim PS4 remakeom, možemo reći da nam je puno jasnije zašto ga se fanovi rado sjete.

Za početak, u pitanju je izuzetno šarmantna igra, koja nas je već od prve minute uspjela prikovati uz ekran zahvaljujući svojim vizualima, muzici i priči o zlom čarobnjaku i hrabrom, ali smotanom heroju koji mu se suprotstavlja.

I što je još zanimljivije, uprkos činjenici da vizuelni stil igre uveliko flertuje sa hororima, te da svaki nivo vrvi kojekakvim zombijima, duhovima i opsjednutim tikvama, MediEvil je dovoljno Burtonovski simpatičan i mehanički pristupačan da ga možete zaigrati i sa nešto mlađom rajom. Štaviše, novi MediEvil nudi čak i hrvatske titlove i prevode za sve menije, što bi najmlađim igračima moglo dodatno olakšati uživanje u igri.

A dok budete trčali po raznim grobljima i poljima pšenice pod budnim okom zlokobnih strašila, uhvatićete se kako razmišljate o tome koliko vam nedostaju old-school avanture poput ove, upakovane u humorističnu atmosferu i obogaćene sa taman onoliko protivnika, oružja, tajni i izazova koliko vam treba kako bi odmorili od modernih igara.

Da se razumijemo, u MediEvilu nećete vidjeti ništa što niste već vidjeli u proteklih dvadesetak godina, bilo u igrama, bilo u drugim medijima - ali da ćete se zabaviti uz njegovu hack’n’slash akciju i starinski pristup game dizajnu… eh, u to ne trebate sumnjati. Uostalom, mi smo mu se ovih dana redovno vraćali iako sa strane igramo i Death Stranding, što je ubjedljivo najbolja preporuka za jednu igru koju vam možemo dati u ovom trenutku.

Official Site

ponedjeljak, 21 Oktobar 2019 13:00

IGRALI SMO: ReadySet Heroes

U početku bijaše Ensemble Studios - i ljubiteljima strategija se ukaza svjetlo u vidu kultnog Age of Empiresa. Nedugo potom, Ensemble nam je ponudio još i bolji Age of Mythology, da bi nas nekoliko godina kasnije napustili… samo kako bi se iz njihovog pepela podigao Robot Entertainment.

I upravo ovaj studio, inače zaslužan za nama vrlo dragi Orcs Must Die, se početkom mjeseca vratio na scenu sa svojim najnovijim naslovom ReadySet Heroes.

***

Ukoliko ste ikada zaigrali Orcs Must Die, ReadySet Heroes bi vas vrlo lako mogao podsjetiti na ovu igru. I to ne zbog svoje premise ili žanra, već zbog toga što na prvi pogled djeluje zabavno, ali ne i posebno impresivno, da bi vas ugodno iznenadio jednom kada ga krenete igrati.

Naime, ReadySet Heroes kombinuje party igre sa dungeon crawling akcijom poput one u Diablu, pakujući navedene elemente u simpatičan vizuelni stil koji je zapravo idealan za jednu ovakvu igru.
No, prije nego uopšte vidite na šta igra liči, na izbor ćete dobiti dva igriva moda: Crawl’n’Brawl i Tower Crawl.

U Tower Crawlu ćete sami, ili zajedno sa još tri druga igrača, lutati malim nivoima i ubijati raznorazna čudovišta koja iskoče pred vas, da bi svakih nekoliko nivoa naišli na zagonetke koje otključavaju tajne nivoe, ili na ogromne i opasne bossove. Pri tome, sve vrijeme ćete pokušavati dogurati što dalje sa tri “života” koja imate na raspolaganju.

Sa druge strane, Crawl’n’Brawl ćete uvijek igrati protiv drugih igrača, isprva pokušavajući dogurati što dalje u dungeon crawling nivoima na odvojenim mapama, prije nego vas igra sve ubaci na istu mapu, gdje ćete se u ludim mini-igrama utrkivati sa puževima ili pokušavati nahraniti svog ogromnog morža sa sushijem. A obzirom da će i drugi igrači biti sa vama na istoj mapi, moći ćete ih i ometati boreći se sa njima ili recimo hraneći njihove morževe sa crknutom ribom.

Zbog svega toga, ReadySet Heroes zna biti prilično zabavan, pogotovo ako ga zaigrate sa prijateljima u lokalnom multiplayeru. Šteta samo što je akcija prilikom dungeon crawling nivoa relativno mlaka - čak i kada krenete koristiti kojekakve magije ili nova oružja kojima će vas igra častiti kroz svoj randomizirani loot sistem. Ali, ako ste Robot Entertainmentu spremni progledati kroz prste, ReadySet Heroes bi se mogao pokazati kao solidna zabava za društvo u pauzama od boljih party igara.

Official Site

srijeda, 09 Oktobar 2019 12:00

RECENZIJA: Concrete Genie

I dok njihove velike naslove ne treba posebno predstavljati, Sony nas sa vremena na vrijeme zna počastiti i sa PlayStation ekskluzivama nešto manjeg kalibra. Naravno, to što nisu razvikane kao jedan God of War ili Death Stranding ih ne čini ništa manje interesantnim - pogotovo ne kada su u pitanju igre kakva je Concrete Genie.

Razloga tome je više, ali je glavni od njih taj da ćete većinu svog vremena u igri provesti jednostavno - crtajući.

***

Concrete Genie vas stavlja u patike Asha, dječaka koji svojim crtežima pokušava udahnuti novu dušu sumornom i napuštenom gradu u kojem je odrastao. Pri tome, jedino društvo će mu praviti grupica djece koja ga zlostavljaju, te “duhovi” koji su oživjeli nakon što ih je naslikao na okolnim zidovima sa svojim magičnim kistom.

Samo crtanje je mehanički vrlo jednostavno - dovoljno je da pritisnete R2, nakon čega na svakom ravnom zidu možete crtati kojekakve gotove elemente, kombinujući ih u kolaže koji mogu, ali i ne moraju imati nikakvog smisla. Osim toga, svoju kreativnost ćete donekle moći izraziti crtajući već spomenute “duhove”, uz pomoć kojih ćete rješavati razne zagonetke.

Nažalost, spomenute zagonetke su vrlo jednostavne - što ne bi bio problem kada bi vam igra dopustila da se malo više potrudite oko njihovog rješavanja. Ovako, sve što trebate uraditi je obojiti sva svjetla na ulicama crtajući na okolnim zidovima bilo šta, te potom dovesti sve duhove koje možete do prepreke koja vam onemogućava napredak u igri. I to je to - na taj način ćete riješiti više-manje sve zagonetke u igri, bez da ikada morate stati i razmisliti o tome koji duh sa svojim vještinama odgovara kojoj prepreci.

Istini za volju, nama ni to nije previše smetalo, obzirom da je igra na neki čudan način opuštajuća - uprkos svojim sumornim lokacijama i tematici. A taman kada pomislite da ste je prokužili i vidjeli sve što vam ima za ponuditi, Concrete Genie će vas iznenaditi sa nekim potpuno novim mehanikama, koje će ga učiniti za nijansu zanimljivijim - ali i zabavnijim za igrati.

No, budite bez brige - nemamo vam namjeru kvariti iznenađenja koja Concrete Genie krije, tako da ćemo recenziju privesti kraju sa riječima kako je u pitanju naslov vrijedan vaše pažnje. Pogotovo ako ovih dana tražite nešto pozitivnije, drugačije i opuštajuće.

Official Site

ponedjeljak, 07 Oktobar 2019 14:00

IGRALI SMO: FIFA 20

Kao i svake godine, posljednji dani mjeseca septembra su nam donijeli novi nastavak Fife, koji - očekivano - prati lavina komentara vjernih fanova. Jednima je super, drugi je ne mogu smisliti očima, treći se ne mogu odlučiti šta da misle… ali je svi i dalje igraju.

***

Ako nas pitate, u pitanju je nastavak koji možete u potpunosti zanemariti, obzirom da je najveća mana igre ujedno i jedina mana koju Fifi ne možemo oprostiti. Naime, zbog kojekakvih dogovora iza scene, FIFA 20 je ostala bez Juventusa, koji je - bar do idućeg nastavka - dostupan ekskluzivno u konkurentskom Pro Evolution Socceru. Ako ništa, utjehu smo pronašli u činjenici da ne moramo svako malo gledati u Christiana Ronalda...

Šalu na stranu, FIFA 20 je solidan nastavak franšize, koji donosi neke interesantne novitete, ali i neke stare probleme, zbog kojih ćete možda i zaboraviti na izostanak Stare dame. No, krenimo nekim redom.

Prije svega, moramo priznati da nam se novi VOLTA mod, u kojem ćete zaigrati ulični fudbal, prilično svidio. I to ne samo jer su pravila opuštenija i što loptu možete dodati drugom igraču tako što ćete je odbiti od zid kojim je ograđen teren, već i zbog toga što svog igrača - ili igračicu - možete oblačiti po želji, igrajući 3-na-3, 4-na-4 i 5-na-5 utakmice na različitim stadionima, koji će varirati od uličica ispod kojekakvih nadvožnjaka, pa do elitnih terena na krovovima japanskih nebodera.

Sa druge strane, klasični fudbal je i dalje… klasičan - uz dodatak novih mehanika za izvođenje penala i slobodnih udaraca, o kojima će konačan sud donijeti svaki igrač za sebe. Naravno, na raspolaganju i dalje imate dobro poznati FIFA Ultimate Team mod, kao i Career, koji i ove godine nažalost pati od problema poput dobrih timova koji će se iz nepoznatih razloga naći na sredini tabele, što je bug koji je EA već obećao ispraviti u jednom od nadolazećih patcheva.

Međutim, zanemarimo na trenutak navedene bugove, ali i sve iole kontroverzne mehanike - svaki igrač od Fife očekuje nešto drugačije i male su šanse da će ijedan nastavak svima ugoditi. Zbog toga, najbolje bi vam bilo da isprobate demo i sami odlučite da li je FIFA 20 nastavak po vašoj mjeri. A mi idemo osvojiti još jednu Ligu Prvaka sa Borrusiom Dortmund, kada već ne možemo sa Juventusom.

Official Site

četvrtak, 26 Septembar 2019 13:00

The Last of Us Part II stiže u februaru!

Septembarsko izdanje Sonyjeve State of Play emisije je bilo ubjedljivo najiščekivanije do sada - što nimalo ne čudi kada u obzir uzmete činjenicu kako je Naughty Dog nekoliko dana uoči iste najavio da će tokom nje prikazati novi novi trailer za The Last of Us Part II.

I to kakav smo samo trailer dobili! Naravno, igra izgleda fenomenalno, a dobra vijest je i ta da nove avanture Ellie i Joela nećemo morati još dugo čekati, obzirom da će Part II stići na PlayStation 4 već 21. februara iduće godine.

Kako bi starim, ali i novim fanovima olakšao čekanje novog nastavka, Sony je objavio kako će The Last of Us Remaster za PS4 idućeg mjeseca biti besplatno dostupan svim PS Plus pretplatnicima. Pored toga, PS Plus u oktobru donosi i posljednji nastavak MLB: The Show bejzbol franšize, a svi vlasnici konzole već danas mogu downloadovati demo remakea simpatičnog MediEvila.

U pauzama između trailera za nove igre na kojima rade Sonyjevi razvojni timovi, State of Play nam je donio i gomilu drugih najava - bilo je tu i neobičnih indie naslova, ali i visokobudžetnih igara dobro poznatih studija.

U moru horor igara, Man of Medan se ističe prvenstveno svojom pomorskom premisom. Naime, priča igre prati grupu mladih ronilaca koji se odluče istražiti prethodno neotkrivene olupine iz Drugog svjetskog rata, da bi se, nedugo potom, našli na jezivom napuštenom brodu usred okeana, odakle ćete ih vi pokušati izvući sa glavom na ramenu kako znate i umijete.

Kao i Until Dawn, Man of Medan će vas svako malo prebacivati iz kože jednog u kožu drugog lika, tako da ćete do kraja svoje pomorske avanture više puta upravljati sa svakim pojedinačnim članom družine. Pri tome, njihove sudbine će ovisiti od vaših odluka, ali i akcija, koje uključuju kako quick-time sekvence borbe ili sakrivanja od opasnosti, tako i istraživanje svijeta oko vas, što pak neće uvijek biti lako - mi smo se u nekoliko navrata znali toliko prepasti da smo odbijali istraživati određene lokacije samo kako bi se što prije izvukli iz situacije u kojoj smo se našli.

Naravno, igra će se prilagođavati svakoj vašoj odluci i neće vam dati priliku da se vratite na prethodni checkpoint - čak ni kada vam neki od likova zaginu - tako da je možete završiti sa svim likovima na životu, sa svima mrtvim, ili sa bilo kojom živ-mrtav kombinacijom između navedenih krajnosti. Uzimajući to u obzir, šanse da ćete Man of Medan poželjeti odigrati više puta su ogromne, čemu dodatno doprinose kvaliteta same igre i njena vrhunska atmosfera, koja nas je redovno uspijevala držati napetim, prije nego bi nam dala momenat predaha praćen kakvom kvalitetnom jump-scare scenom.

Ako bi igri trebali naći manu, prva stvar koja bi nam pala na pamet su krute, skoro-pa-tenkovske kontrole, zbog kojih je likovima nekada teže upravljati nego bismo to željeli. Ali, kako je ovdje ipak riječ o horor igri, spore likove i krute kontrole treba posmatrati tek kao dizajnerske odluke sa kojima Supermassive Games želi dodatno podići napetost - što im je, u našem slučaju, redovno polazilo za rukom.

Stoga, ukoliko ste raspoloženi za kvalitetan horor u kojem možete uživati sami, ali i u društvu, ne tražite dalje od Man of Medana - barem dok ne dobijemo novi dio Dark Pictures antologije.

Official Site

petak, 13 Septembar 2019 13:00

RECENZIJA: Control

To da će nova igra kreatora Max Paynea i Alan Wakea odisati fantastičnom atmosferom, usput nas vodeći u svijet koji u sjećanje priziva Stephena Kinga i Davida Lyncha (a u solidnoj mjeri i X-Flies), nije nikakvo iznenađenje.

No, ono što od nje nismo očekivali je da će nas do ove mjere zaintrigirati za svoj bizarni svijet na granici stvarnog i nadnaravnog, a još manje da će nas ovoliko oduševiti svojom prvoklasnom i izrazito kinetičkom akcijom.

Postavimo scenu - vi ste Jesse Faden, djevojka koja se nađe u sjedištu američkog Federalnog Biroa za Kontrolu, agencije zadužene za kontrolisanje nadnaravnih pojava i njihovo sakrivanje od običnog stanovništva. Štaviše, čak je i zgrada u koju je smješten Biro nadnaravna sama po sebi, obzirom da je “otkrivena” šezdeset i neke godine prošlog stoljeća u New Yorku, te da svako malo mijenja svoju arhitekturu, odupirući se zakonima fizike i prebacujući kompletne prostorije i odjele sa jedne lokacije na drugu.

Sa svakim novim narativnim detaljem koji otkrijete, Control će vas uvlačiti sve dublje i dublje u svoj intrigantni svijet, zbog čega igri nismo zamjerili ni enormnu količinu collectiblesa u vidu pisanih dokumenata razbacanih okolo, a za svaku pohvalu je i detalj sa cenzurisanjem određenih riječi i rečenica u navedenim dokumentima, što će vas samo još više zaintrigirati za priču.

petak, 30 Avgust 2019 11:00

RECENZIJA: Erica

Ericu je najlakše opisati kao FMV avanturu sa elementima Quantic Dreamovih igara, što će reći naslov u kojem ćete umjesto u kompjuterski generisane likove i scenografiju gledati u stvarne glumce na stvarnim filmskim setovima, pri tome donoseći odluke od kojih će ovisiti dalji razvoj priče i sudbine likova koje srećete, sa vremena na vrijeme izvodeći i kojekakve svakodnevne aktivnosti.

Sjećate se kako u Quantic Dreamovim igrama nekada morate upravljati i najmanjim pokretima svog lika, pokušavajući oprati zube ili očistiti smeće sa stola? Eh, igrajući Ericu, tu i tamo ćete morati obrisati prašinu sa stola kako bi vidjeli šta je urezano na istom ili recimo otvoriti svoj Zippo upaljač i potom sa istim upaliti staru stolnu lampu.

Ako nas pitate, većina sličnih scena u Erici ničim ne doprinosi ni priči, ni likovima, niti atmosferi, već vas samo usporava u trenucima kada želite vidjeti šta će se dalje desiti i koje su posljedice konkretnih odluka koje ste donijeli nekoliko sekundi ili minuta ranije.

I što je još gore, sve te akcije ćete obavljati ili putem posebne mobilne aplikacije, ili putem touchpada na DualShocku 4, što je opcija za koju smo se mi odlučili usljed nedostatka podrške za klasične kontrole - i opcija zbog čije smo nepreciznosti par puta u dijalozima odabrali riječi koje uopšte nismo htjeli odabrati.

Touch kontrole Ericu čine pristupačnom i ljudima koji nemaju puno iskustva sa regularnim kontrolerima, što je svakako za pohvalu, iako bi nam bilo još draže kada bi developeri podržali i klasični kursor kakav smo koristili u naslovima kao što su Destiny ili No Man’s Sky

Ali, jednom kada se pomirite sa činjenicom da se u toku igre ponekad morate boriti sa kontrolama i tolerisati nepotrebne aktivnosti, Erica bi vas mogla zaintrigirati sa svojom pričom o djevojci koja se nađe u centru okultne zavjere i na meti misterioznog ubice.

Štaviše, mi smo se tokom igre nekoliko puta zapitali na šta bi situacija ličila da smo donijeli drugačije odluke, što Erici daje i socijalni element, obzirom da ćete je htjeti ili ponovo igrati u društvu, komentarišući priču, likove i odluke koje donosite, ili diskutovati odluke koje ste donijeli sa drugim igračima, upoređujući sudbinu svoje Erice i njihove.

Samu Ericu glumi Holly Earl, koje ćete se možda sjetiti iz serije Humans, dok je ostatak glumačke postave nama još i manje poznat. Ako ništa, gluma je solidna, pogotovo kada u obzir uzmete neke tipične scene iz igara, koje će vam biti neobično vidjeti sa stvarnim glumcima na ekranu, umjesto sa 3D modelima na kakve smo navikli u drugim igrama. Sa druge strane, moramo priznati kako su nam scene sa Ericinim tatom definitivno djelovale kao da su mogle biti bolje odglumljene…

Kada se sve sabere i oduzme, Erica ostavlja dojam neobične cjeline koju morate iskusiti više puta kako bi pohvatali sve niti njene priče - na što bi se puno lakše mogli odlučiti kada bi igra imala manje nepotrebnih interaktivnih elemenata. Ali, ako imate više strpljenja za dotične od nas, ili prijatelje koji su već odigrali igru, Ericu bi mogli zapamtiti kao relativno interesantnu avanturu.

Official Site

Stranica 2 od 313