IGRALI SMO: Redfall

Kao velike ljubitelje Dishonoreda, ali i drugih igara majstora iz Arkane Studiosa, vijest o tome kako će njihov najnoviji naslov biti open world FPS sa gomilom oružja i fokusom na kooperativni multiplayer nas je, blago rečeno, iznenadila. Jer ipak govorimo o studiju koji živi i diše immersive sim žanr, gdje su kompleksni nivoi, sloboda pristupa igri i mogućnost improvizacije stubovi temelji cijelog iskustva.

Međutim, kako će se ispostaviti, iznenađenje smjerom u kojem je Arkane otišao sa Redfallom je nakon nekih desetak sati igre preraslo u, najmanju ruku, blago razočarenje.

***

Naime, dok smo u Dishonoredu uživali kako u istraživanju neobičnog svijeta, tako i u gameplay mehanikama koje su nam pri tome bile na raspolaganju, Redfall nažalost nudi tek naznake interesantnog svijeta, bez kompleksnih, interesantnih i isprepletenih gameplay mehanika koje bi ga upotpunile kao cjelinu i podigle na nivo viši od neinspirativne pucačine.

U Redfallu tako uskačete u čizme jednog od četiri lika, od kojih svaki ima po tri specijalne moći (koje nisu ni do koljena onima iz Dishonoreda), te zatim sami ili sa drugim igračima krećete put fiktivnog američkog grada kojeg su okupirali vampiri i njihovi sljedbenici.

Tamo vas pak čeka iskustvo čiju srž čini trčkaranje od jedne do druge lokacije na open world mapi, napucavanje protivnika na koje pri tome naiđete, te usputno prikupljanje novih oružja sa statistikama koje su za nijansu bolje od onih na oružjima koja već imate.

Kako bi stvar bila gora, igra pati i od omanje gomile tehničkih problema - od kursora koji nekada jednostavno prestane obilježavati stvari u menijima, pa do tekstura koje se nekada učitavaju i po 20-ak sekundi. A onda je tu i umjetna inteligencija protivnika - odnosno nedostatak iste, obzirom da su kultisti sa kojima ćete se napucavati izuzetno glupi i nimalo izazovni za savladati.

Još tužnije je to što zbog njihove gluposti - ali i nedostatka razrađenih stealth mehanika - možete komotno zaboraviti na šunanje i tihi pristup igri, u kojem smo toliko uživali u Dishonoredu. Ništa tiše nećete moći pristupati ni vampirima, koji će barem biti nešto interesantniji protivnici. I to iz dva razloga - kao prvo, ne možete ih ubiti regularnom paljbom, već isključivo vatrom, UV svjetlošću ili zabijanjem kolca u srce, te kao drugo jer dolaze u nekoliko različitih i vizuelno interesantnih varijanti. Od kojih su nama najzanimljiviji bili oni koji se sakrivaju u magli oko vas i zahtijevaju nešto više pažnje od običnih protivnika i drugih priglupih krvopija.

Ako ništa, samo napucavanje je solidno i čini nam se da bi moglo, zajedno sa atmosferičnim svijetom igre, biti koliko-toliko prihvatljiv razlog da zaigrate Redfall ukoliko već imate aktivnu Game Pass pretplatu. U suprotnom, radije se vratite Dishonoredu ili Preyu i prisjetite se zašto ste svojevremeno zavoljeli igre sa potpisom Arkane Studiosa.

Official Site

1/1