IGRALI SMO: Atomic Heart

Šta se desi kada vam igra nepoznatog studija privuče pažnju svojom nesvakidašnjom estetikom i (barem u trailerima) obećavajućom akcijom? Poželite je isprobati, naravno, u nadi kako će osim obilja stila ponuditi i neku pažnje vrijednu srž - baš kao što smo nakon šačice trailera i gameplay videa poželjeli isprobati debitantski naslov razvojnog tima Mundfish.

***

I sasvim je nebitno da li ste ga zaigrali, ili samo vidjeli u trailerima - Atomic Heart će vas podsjetiti na Bioshock. I to Bioshock Infinite, vodeći vas kroz alternativnu historiju i naizgled utopijske leteće sovjetske gradove... prije nego vam otkrije probleme koji ključaju ispod njihove propagandom uglancane površine.

No, koliko nas je sa svojom premisom intrigirao, Atomic Heart nam je toliko i otežavao uživljavanje u atmosferu igre sa svojim dijalozima i likovima. Tu prije svega mislimo na glavnog lika, kodnog imena Agent P-3, na čije smo ponašanje, psovke i konstantne žalopojke mogli samo kolutati očima dok smo se borili sa kojekakvim robotima i drugim protivnicima.

Ako ništa, u samoj akciji je nešto lakše uživati nego u dijalozima, pošto vam Atomic Heart pored klasičnih oružja (poput pištolja, sačmarica i sjekira) nudi i nekoliko specijalnih vještina - uključujući telekinezu ili recimo mogućnost da protivnike nakratko zaledite. I ne samo da će vam ih ponuditi, već će od vas očekivati da ih redovno koristite i unapređujete, obzirom da protivnici znaju biti prilično opasni. Pogotovo ako na vrijeme ne uništite sigurnosne kamere koje mogu aktivirati alarm i pozvati pojačanja.

Međutim, čak će i otključavanje novih vještina i dodataka za oružja biti praćeno iritantnim dijalozima, jer ćete ga obavljati na raspričanim automatima - koji će nekako zvučati još i gore od vašeg lika, iz nekog razloga se ponašajući kao napaljeni roboti.

I tako se možemo vrtiti u krug u nedogled - naime, za svaku solidnu ideju ili interesantan element igre, Atomic Heart bi vas mogao razočarati ili iznervirati nečim drugim. Zagonetke u igri vam djeluju interesantno? Jesu, na old school način, ali vam nekada neće biti najjasnije šta i kako zapravo trebate uraditi. Sviđa vam se način kretanja kroz specijalne polimere, kojima su obavijeni određeni nivoi i na kojima je zasnovana napredna sovjetska tehnologija u svijetu igre? Ni nama nisu loši, ali su nam zato kontrole i interfejs znali biti prilično konfuzni.

Najkraće rečeno, nakon nekih desetak sati provedenih u njegovom svijetu, Atomic Heart ostavlja dojam intrigantne igre sa nekoliko mana koje vas možda i neće spriječiti da u njoj uživate, ali bi vam to definitivno mogle otežati.

Official Site

1/1