IGRALI SMO: Carrion

Koliko puta ste se, gledajući ili igrajući kakav horor, zapitali kako bi isti izgledao iz perspektive čudovišta koje tamani glavne likove jednog po jednog?

Pogađate - igra kojom se danas bavimo će odgovoriti upravo na to pitanje.

***

Originalno objavljen na ljeto prošle godine na skoro svim bitnim platformama, Carrion je nedavno konačno stigao i na PlayStation, gdje smo ga jedva čekali zaigrati. A da se čekanje isplatilo, bilo nam je jasno već od prve minute - pred nama je igra koja ne davi dijalozima, ekspozicijom ili dugim tutorialima. Umjesto toga, Carrion će vam svoju priču ispričati organski, stavljajući vas u ulogu čudovišta koje će život započeti kao malo ljigavo stvorenje u laboratoriji, odakle ćete ubrzo pobjeći i krenuti da tamanite naučnike koji su na vama eksperimentisali.

Usput, čudovište koje ćete kontrolisati je najlakše opisati kao deformisanu crvenu masu pipaka, očiju i usta prepunih oštrih zuba, koja će postajati sve veća i veća što više ljudi budete jeli.

A ljude ćete jesti konstantno, nekada se šunjajući iznad njih kroz ventilaciju ili izbjegavajući napade vojnika koji patroliraju misterioznom laboratorijom u kojoj ste se zatekli, a nekada svemoćno jureći kroz hodnike dok oko vas vrište bespomoćni naučnici. I to zaista jureći - naime, iako ćete ga igrati iz sidescrolling perspektive, u Carrionu nećete skakutati kao u mnogim drugim sidescrollerima i klasičnim 2D metroidvania naslovima, već ćete se slobodno kretati kuda god poželite, hvatajući se sa svojim pipcima za zidove, podove, plafone i sve između njih.

Žanrovski, Carrion bismo - osim u “obrnute horore”, kako ga opisuju developeri i ekipa iz Devolver Digitala - mogli svrstati u jednostavne metroidvanie, obzirom da ćete redovno nailaziti na područja kojima ćete moći pristupiti tek nešto kasnije, kada otključate nove moći za svoje stvorenje.

I tu dolazimo do glavnog, ali i jedinog problema kojeg smo imali sa igrom - njenog nedostatka mape. Ukoliko igru recimo ugasite i zaigrate nešto drugo (ili jednostavno odete na spavanje), velike su šanse da ćete se, idući put kada je pokrenete, osjećati izgubljeno jer nemate ni markere koji će vas voditi do idućeg objektiva, ni mapu uz koju bi se mogli lakše snaći i zaputiti ka neistraženim područjima.

Istina, na ovaj način, igra vam daje autentično čudovišno iskustvo, obzirom da stvorenja poput onog iz Carriona sa sobom rijetko kada nose dnevnike ili mape. Ali, da ova dizajnerska odluka nekada otežava uživanje igri… to svakako.

No, ukoliko Carrionu progledamo kroz pipke, ostaje nam vrlo interesantna i atmosferična igra sa nešto drugačijom vizijom horora, u kojoj ćete moći doživjeti nešto što ste do sada iskusili bezbroj puta - ali iz jedne potpuno nove i potpuno divlje perspektive.

Official Site

1/1