RECENZIJA: Life is Strange: True Colors

Iako za kormilom serijala više nisu njegovi originalni kreatori, Life is Strange nastavlja svojim putem, pričajući nam nove priče o omladini i njihovim borbama, umotane u ruho modernih avantura. I sve to uz dašak natprirodnog.

***

Life is Strange: True Colors vas stavlja u čizme Alex Chen, djevojke koja nakon godina provedenih po hraniteljskim porodicama konačno nađe dom u Haven Springsu, fiktivnom gradiću usred američke nedođije.

Tamo ćete upoznati šaroliku postavu lokalaca, koji će varirati od starih rudara, pa do omladine zaluđene LARP-ovima, te usput otkriti kako Alex ima moć da osjeti tuđe emocije. Što će u igri pak biti prikazano kroz njihove aure različitih boja - i mogućnost da im praktično čitate misli.

I dok su likovi sa kojima ćete se družiti interesantni, baš kao i njihove priče bogate tragedijama i sretnijim momentima, glavna priča nas se nije dojmila kao što je to pošlo za rukom priči originala ili Before the Storma. A ukoliko nas pitate zašto, ne bismo znali na šta tačno pokazati prstom - iako bismo vjerovatno spomenuli kako nam Alexina specijalna moć nije posebno zanimljiva, baš kao što nam nije bila posebno intrigantna ni misterija koja se krije u Haven Springsu. Uostalom, čitanje tuđih misli - barem u igri - nudi manje potencijala nego premotavanje vremena iz originala, a ni borba malih ljudi i velikih korporacija nam nije bila na nivou borbe sa sudbinom koju su vodile Chloe i Max.

Samu igru ćete (kao i njene prethodnike) igrati iz trećeg lica, lutajući okolo i razgovarajući sa drugim likovima, povremeno zabadajući nos u zabačene uglove kako bi pronašli kojekakve sakrivene detalje - koji će vam pak otključati nove opcije u budućim dijalozima.

A osim modernog pristupa žanru koji stavlja veći fokus na dijaloge nego na zagonetke, True Colors je zadržao i prepoznatljivu Life is Strange estetiku - što će reći da izgleda i zvuči kao kakav indie film, sa stilizovanom grafikom i svijetom obojenim u tople pastelne nijanse i ušuškanim u muziku nama uglavnom nepoznatih, ali uhu ugodnih indie rock bendova.

Sa druge strane, Deck Nine moramo posebno pohvaliti na odličnom kadriranju i osvjetljenju scena, ali i animacijama kretanja likova - i pogotovo njihovih lica - koje izgledaju za klasu ili tri bolje nego u prethodnim nastavcima.

No, da ne dužimo - True Colors će fanovi serijala odigrati bez obzira na to šta im mi kažemo. Ali, ukoliko do sada niste imali priliku zaigrati Life is Strange - i moderne narativne avanture vam pri tome nisu mrske - True Colors bi vam mogao biti interesantan...

...iako bismo vam mi prije njega svakako preporučili originalni Life is Strange i Life is Strange: Before the Storm.

Official Site

1/1