IGRALI SMO: Cyberpunk 2077

O Cyberpunku 2077 ste vjerovatno već sve čuli - osam godina hypea, rekordna prodaja, planina bugova i performanse koje su rezultovale uklanjanjem igre sa PlayStation Storea, odgodom njene next-gen verzije i obećanjima iz CD Projekta kako će dati sve od sebe da zakrpe one već objavljene.

I odmah vrijedi napomenuti da smo mi Cyberpunk zaigrali na PlayStationu 5, gdje PS4 verzija igre ne pati ni od kakvih problema sa performansama - što će reći da se učitava brzo i vrti u stabilnih 60 frameova u sekundi. No, čak ni na novoj generaciji konzola nismo uspjeli zaobići brojne bugove i tehničke probleme, a koji su varirali od lebdećih objekata i sporijeg učitavanja tekstura, pa do skoro-pa-redovnog rušenja igre.

Ali, Cyberpunk 2077 nas je uprkos tome zaintrigirao i zadržao uz ekran duže nego smo planirali, obzirom da nam je prvobitni plan bio baciti jedan pogled na igru i potom čekati njenu PS5 verziju.

***

Srce Cyberpunka, baš kao i u Witcheru, čine njegova priča i likovi - što je bilo i za očekivati. Ali, za razliku od Witchera, ovaj put možete kreirati vlastitog lika prije nego vas priča baci u vatru i pošalje na misiju krađe čipa koji garantuje digitalnu besmrtnost.

Pri tome će vam se na putu naći kojekakve bande i ološ sa ulica Night Cityja, futurističke metropole na zapadnoj obali Amerike koja još jednom dokazuje koliko je lako uživati u virtuelnim gradovima u kojima bi mrzili živjeti u stvarnom životu. Kako zbog toga što istim upravljaju ogromne korporacije poznate po proizvodnji oružja, tako i zbog tona smeća po ulicama i groznih reklama koje su okupirale sve moguće i nemoguće površine (ako ste mislili da reklamama nije mjesto u zraku, sačekajte da vidite Night City holograme koji prikazuju reklame poput kakvih nebodera, uzdignutih iznad ionako kolosalnih zgrada na horizontu).

I dok je još uvijek rano svrstati priču i questove u rang onih iz Witchera (pred nama je još uvijek veliki dio igre), već sada možemo reći kako nam je u Cyberpunku zaista stalo do sudbine našeg lika - a nije nam bilo svejedno ni šta će se desiti drugim likovima koje smo sreli tokom svojih avantura.

1/1

Samu igru ćete igrati iz prvog lica - uz opcionalne izlete u treće dok upravljate nekim od dostupnih vozila - i najlakše je opisati kao open-world Deus Ex. Drugim riječima, sa protivnicima ćete se malo boriti, a potom se među njima malo šunjati, usput hakirajući sve što se da hakirati i čitajući svaki mail koji se da pročitati. I tu bi vas Cyberpunk mogao podsjetiti i na Watch Dogs, obzirom da ćete hakirati i razne kamere kako biste izvidili lokacije u koje se pokušavate infiltrirati (ili pomoću njih još lakše hakirati druge objekte koje ne možete vidjeti fizički, već samo preko kamere).

Naravno, svog lika možete oblikovati kako želite i to na skali od snagatora koji sve probleme rješava šakama, pa do neprimjetnog hackera koji ne diže puno buke. Međutim, do sada nismo naišli na puno questova koje smo mogli riješiti kroz dijaloge, a tu je i dosta sporednih questova i aktivnosti koje se svode i na jednostavnu infiltraciju i zaobilaženje ne baš pametnih protivnika - što i nije baš impresivno ni inovativno, iako svakako zna biti zabavno.

A osim što je interesantan za igrati, Cyberpunk 2077 nerijetko izgleda fantastično. Art-dizajn je vrhunski i užitak je istraživati Night City, bilo da se ubrajate u ljubitelje futurističke arhitekture i cyberpunk estetike, bilo da vam je od toga draže posmatranje ljudi i njihove neobične mode.

Sa druge strane, moramo priznati da nam je zasmetalo to što se igra na PlayStationu 5 ne vrti većoj rezoluciji, iako je konzola za to definitivno sposobna - a da i ne spominjemo to kako ćete na ulicama grada sresti manje ljudi nego igrači koji je igraju na Xbox Series X konzolama. Naravno, sa izlaskom next-gen verzije igre i taj problem bi trebao postati stvar prošlosti, zajedno sa - nadamo se - većinom drugih bugova od kojih igra pati.

A do tada ćemo se rado vraćati u Night City, obzirom da su nam priča i likovi dovoljno intrigantni da igri progledamo kroz prste kada su u pitanju svi njeni drugi problemi. I, da budemo iskreni, to možemo preporučiti i vama - barem ako imate solidan prag tolerancije ka tehničkim problemima i ukoliko igru možete zaigrati na nekoj od novih konzola ili kakvom dobrom PC-u, uz napomenu kako ćete njene PS4 i Xbox One verzije igrati na vlastitu odgovornost.

Official Site