Ah, Norvežani. Kod njih izgleda gotovo da i ne postoji "običan" horor, gdje se ljudi i čudovišta najnormalnije ubijaju, bez upliva filozofskih poruka i preplitanja stvarnosti i fantazije. Tako je i sa Among the Sleepom norveškog razvojnog tima Krillbite Studia. Osnovna premisa igre kada je ona najavljena bila je zasnovana na ideji survival horora iz prvog lica po uzoru na Penumbru i Amnesiu, ali sa zanimljivom inovacijom – igrač se nalazi u ulozi dvogodišnjeg djeteta ostavljenog u porodičnoj kući u kojoj se dešavaju čudne stvari. Osjećaj bespomoćnosti koji dolazi sa spomenutom dječijom dobi od gotovo svega stvara neprijateljsko okruženje. Doduše, činjenica da ste mali omogućuje vam da se zavučete pod kauč ili stol, te tu pričekate da prođe prijetnja ili osluhnete brojne jezive zvukove iz okruženja u pokušaju da odgonetnete ko to prosipa mlijeko u kuhinji pet metara od vas.

Međutim, u prvih 20-ak minuta igranja otkrit ćete da se igra najmanje odvija u kući, što je i logično jer bi ovo teško mogao biti propisan horor da je smješten samo u jednu daščaru, koliko god ona velika bila – u suprotnom, svar bi bila klon Gone Homea, a nisam siguran da bih mogao sačuvati psihičko zdravlje nakon još jednog takvog iskustva. Enivej, Among the Sleep vas šalje na putovanje kroz svijet fantazije, psihe i strahova djeteta, često proizašlih iz nerazumijevanja svijeta odraslih, pretočenih u nadrealni level dizajn tematski podijeljen u nekoliko poglavlja – od jezive močvare a la voodoo i vještičarenje, pa do apstraktne verzije kuće s početka koja podsjeća na kakvu alternativnu dimenziju urađenu po uzoru na American McGee's Alice.

Prvi strah u igri ćete osjetiti kada vaš rođendanski poklon, Teddy medvjedić, promoli glavu iz obližnjeg ćoška i obrati vam se, ali njega se trebate najmanje bojati. Ovaj vjerni dlakavi i vjerovatno smrdljivi pratilac će vas hrabriti kada se oko vas ne bude čulo ništa drugo osim stenjanja, struganja i škripanja te osvjetljavati put u potpuno mračnim okruženjima.

Drugi strah nastupa kada shvatite da u igri možete "poginuti". Tako je, bez obzira na to što ste u ulozi malog djeteta, autori su uspješno izbjegli Dear Esther sindrom i gameplay učinili napetim prostom činjenicom da možete stradati i time biti prisiljeni da se vratite na prethodni checkpoint. Doduše, da se razumijemo, pogibije su slučajne – ako propadnete u neku provaliju ili odlučite ispitati hoće li vam šta biti ako stanete na put čudovištu čija izdužena kosata pojava izgleda kao nešto iz Kruga ili REC-a. Čitavom iskustvu ne pomaže ni to što je Among the Sleep prekratak. Tek što se zagrijete – The End. S tog aspekta, ovo je razočarenje kao i mnogi drugi naslovi nastali crowdfundingom.

1/1


Bogati ambijentalni zvuk i tumaranje čudovišta oko stola ispod kojeg ste se zavukli, nažalost, nisu jedini užasi u Among the Sleepu; tu su i oni tehnički, proizašli iz javašluka autora koji ga nisu bili u stanju testirati prije izlaska. Postoji nekoliko vrlo iritantnih bugova, a svi su iz nekog razloga skoncentrisani u četvrtom poglavlju. Kao prvo, zagonetka koja se vrti oko uklanjanja prepreka ispred ladice koja se beskonačno proteže u daljinu (jedna od maštovitijih bizarnosti u igri) neizbježno je zablokirana pri prvom prolasku i kada naiđete na nju, morate naprosto ponovo učitati snimljenu poziciju i ponovo proći kompletnu dionicu do nje. Dalje, po završetku poglavlja, igra se često ruši – to ćete riješiti snižavanjem grafičkih detalja prije učitavanja narednog nivoa. Ali, kada otkrijete šta se tada desilo u poglavlju, ima da vam se smuči! Vidite, Among the Sleep poziciju snima na čudan način: stanje u inventoriju i svijetu igre snimi, ali otključana vrata će po učitavanju pozicije ponovo zaključati. Dakle, ukoliko iskusite spomenuto rušenje, smiješi vam se otkriće da u svijetu igre nema više ključa za otključavanje određenih vrata (zato što ste ga pokupili i iskoristili), iako je tačka za snimanje pozicije smještena mnogo prije momenta upotrebe ključa. Evo, uzmite aspirin. Zadnji užas je strašna neoptimizovanost četvrtog poglavalja usljed činjenice da su se dizajneri malo zaigrali sa naprednim osvjetljenjem. Budući da Sleep nije napravljen na Unreal Engineu, nego na Unityju, tako ni osvjetljenje nije optimizovano kao u UE-u.

Ali, barem izgleda lijepo.

U svakom slučaju, zanimljivo igraće iskustvo uprkos kratkoći. Ukoliko se pitate čemu solidna ocjena i samim time preporuka za prolazak, upečatljiva priča i kvalitetan polulinearan dizajn nivoa će vas vući za rukav da u cugu sasrčete čitavu igru tokom jednog podneva. Međutim, o radnji ne mogu reći ništa – bukvalno – a da ne bude nepopravljiv spoiler. Idealan naslov za one depresivne pauze između dva sandbox RPG-a.

http://www.krillbite.com/ats/

 

Ocjena: 4

PLUS
Zvuk, grafika, dizajn, priča

MINUS
Prekratko, prelagano, bugovito

SPECIFIKACIJE:
Žanr: horor stealth iz prvog lica
Razvojni tim/izdavač: Krillbite Studio/Krillbite Studio
Minimalno: Dvojezgreni procesor na 2.4GHz, 2GB RAM, grafička kartica sa 512MB memorije, Windows XP SP2
Preporučeno: Četverojezgreni procesor na 2.5GHz, 4GB RAM, grafička kartica sa 1GB memorije, Windows 7
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790