IGRALI SMO: Wreckfest

Već na prvi pogled, biće vam jasno o kakvom se naslovu ovdje radi - osim što ćete na thumbnailu igre u svojoj digitalnoj biblioteci, odmah ispod Wreckfest logoa, vidjeti slogan “Drive hard. Die last.”, u oči će vam upasti zahrđali četverotočkaši za čije vas volane igra stavlja, nabacani na ogromnu hrpu i izgužvani kao da su upravo zgnječeni na kakvom auto-otpadu.

O da, Wreckfest je ne samo spiritualni nasljednik FlatOuta, već i najnovija igra njegovih kreatora - finskog studija Bugbear Entertainment - a donosi upravo onakvo ludilo kakvo bi od njega i očekivali.

Osim što ćete se redovno utrkivati sa drugim vozačima, u Wreckfestu ćete se sa njima još češće sudarati, pokušavajući ih izgurati sa staze ili slupati - i to nerijetko na haotičnim stazama u obliku osmice ili na nama još dražim stazama na kojima ćete juriti po istoj cesti, ali u suprotnim smjerovima, ovisno od stadija utrke. Tome dodajte i demolition derby izazove, u kojima vam je cilj slupati što veći broj protivnika i ostati zadnji na životu, te bizarne utrke u kojima ćete recimo voziti kaučeve (da, dobro ste pročitali: kaučeve) ili motorne kosilice trave - i dobićete naslov uz koji se lako opustiti i uživati dok se sudarate sa drugim vozačima ili vozite neprepoznatljivu olupinu po blatnjavoj stazi koja više nalikuje kakvom ratištu, nego sporstkoj areni.

No, u svom tom haosu biste mogli primjetiti i nekoliko manjih problema. Naime, iako je vozni model sasvim solidan i uspješno prodaje iluziju jurnjave po blatu i asfaltu, automobili koje smo vozili u prvih nekoliko stadija karijere su nam djelovali za nijansu prespori, zbog čega nas čudi potpuni izostanak nitro/turbo ubrzanja, koje nam je znalo zafaliti kada smo htjeli sa nešto većom silom udariti protivnika koji nam se našao na putu - ili kada smo sa klasičnim američkim školskim autobusom pokušavali slupati što veći broj trotočkaša kakve su u Mućkama vozili braća Trotter.

A kada već prigovaramo igri na njenim manama, moramo se dotaći i soundtracka, koji nam je jednom riječju - mlak. Ali, čim smo pokrenuli PS4 Spotify aplikaciju i sebi pustili soundtrack originalnog Flatouta, isti je sa svojim pjesmama Rob Zombiea, Wolfmothera i Audioslavea igri dao potpuno novu energiju.

Sa druge strane, ono čega smo se najviše bojali - mutnih vizuala i klimavih performansi - na kraju uopšte nije bio problem. Wreckfest na PlayStationu 4 Pro izgleda čisto, a framerate je potpuno stabilan, bilo da jurite ispred drugih trkača pokušavajući sačuvati prvu poziciju, bilo da gledate u haos u kojem se 20+ automobila sudara i gužva u realnom vremenu, dok na sve strane frcaju iskre i djelići ko zna kojih krntija sa ekrana.

Ukratko, ako se ubrajate u fanove originalnog FlatOuta i njegovog drugog nastavka, velike su šanse da će vam se svidjeti i Wreckfest - iako nije na njihovom nivou. No, ako ga Bugbear iskoristi kao temelj za nastavak, sa kojim bi nam ponudili za nijansu bolji osjećaj brzine, bolji soundtrack i nezaboravne sportske mini-igre iz FlatOuta 2… eh to bi već bio naslov koji bi mogli preporučiti bez imalo oklijevanja.

Offical Site

1/1