IGRALI SMO: Hitman

Priča nikada nije bila jača strana Hitman igara i fanovima to nije smetalo, jer su ionako uvijek preferirali da njihove priče o atentatima budu ispričane kroz gameplay, a ne kroz kojekakve animacije između i tokom misija. A ko bi ih uopšte mogao i kriviti, obzirom da je oduvijek bilo lakše uživati u vlastitim pričama o šunjanju, improvizaciji, savršenim smaknućima i planovima koji krenu nizbrdo, nego u plitkim pričama o elegantnom ćelavom ubici i njegovim poremećenim metama. Ali, ekipa iz danskog studija IO Interactive, koja stoji iza cijelog serijala, je to iz nekog razloga zaboravila kada je odlučila da napravi peti i najslabiji nastavak Hitmana do sada - Hitman: Absolution.

Da se razumijemo, Absolution nije bio loša igra, već je jednostavno bio loša Hitman igra. Umjesto da igračima ponude ono što su oni zapravo i željeli (iliti nastavak Blood Moneya), IO im je ponudio igru fokusiranu na priču i krcatu animacijama, iritantnim likovima i malim linearnim nivoima koji Agentu 47 nisu omogućavali da radi ono u čemu je najbolji - da improvizira.

Međutim, ako je suditi po prvoj epizodi novog Hitmana, izgleda da je IO konačno došao sebi.

Prije svega, da, novi Hitman je epizodna igra i ne, to uopšte nije loša stvar. Uostalom, epizodni model pristaje Agentu 47, koji je uvijek i bio plaćeni ubica koji putuje svijetom obavljajući svoje misije, a ne manijak koji na nekoliko povezanih lokacija ubije sve što se miče.

Povrh toga, novi Hitman želi da zaboravite sve grijehe koje je počinio Absolution, ali i da se sjetite dobrih starih Blood Money dana. Igra kao da vas pita: sjećate li se onih ogromnih sandbox nivoa? A svih onih načina na koje ste mogli ubiti svoje mete? Naravno da se sjećate… a čak i da ste ih zaboravili, igra će vas svako malo podsjećati na njih.

Novi Hitman počinje sa dva tutorial nivoa, koji vam, iako relativno mali, nude gomilu načina da svima pokažete kako se igra Hitman, istovremeno uvodeći nove igrače u svijet Agenta 47. Uzmimo na primjer prvu misiju iz igre, u kojoj morate ubiti kradljivca umjetnina tokom zabave koju je dotični organizovao na svojoj jahti. Želite ga ubiti hicem izbliza i dati petama vjetra? Navalite. Želite se maskirati u člana njegove posade i otrovati mu piće? Možete i to. Želite iscenirati nesreću u kojoj će mu na glavu pasti ogromni čamac za spašavanje? Također validna opcija. I to su samo neke od prilika koje ćete imati na prvom nivou - igra će vam već u idućoj tutorial misiji, a pogotovo u prvoj “pravoj” misiji, ponuditi još više još zanimljivijih prilika da se svojih meta riješite na prilično kreativne načine.

Ukoliko vam to sve zvuči kao Blood Money, niste daleko od istine - novog Hitmana možete slobodno posmatrati kao Blood Money 2.0, sa nekoliko manjih noviteta i sa misijama smještenim na najvećim nivoima ikada viđenim u serijalu.

1/1

Kada su u pitanju mehanike kojih nije bilo u Blood Moneyu, u igri ćete zapaziti nekoliko sitnica iz Absolutiona (poput ormara i sanduka u koje možete sakriti tijela protivnika), kao i nekoliko potpuno novih elemenata (ukoliko npr. ostavite svoje oružje na podu i ukoliko ga NPC-ovi zapaze, pozvaće stražare, koji će ga potom odnijeti u svoj štab, na taj način vam otvarajući priliku da se jednostavnije prošunjate kroz njihove redove).

Sa druge strane, izgleda kako će nivoi u novom Hitmanu će biti naprosto ogromni - u prvoj epizodi imamo nivo smješten na modnom showu u Parizu, koji čine ogroman dvorac sa četiri potpuno različita sprata, nekoliko parkinga, parkova i restorana, pri čemu je svaka lokacija krcata stražarima, manekenima i sumnjivim biznismenima koji samo čekaju da ih zadavite i potom se maskirate u njih.

A kada smo već kod maskiranja, vrijedi napomenuti kako vas novi Hitman neće ubijati u pojam sa svojim stealth sistemima kao što je to radio Absolution - ukoliko se, na primjer, maskirate u stražara, moći ćete se slobodno kretati među drugim stražarima, bez da vas odmah otkriju i zapucaju na vas. Naravno, neki NPC-ovi će vas moći prepoznati čak i kada nosite njihovo odijelo, ali su takvi obilježeni sa bijelom tačkicom iznad glave, tako da ih uz malo pažnje možete zaobići dok šetate nivoima i vrebate svoje mete.

Same mete će, kao i drugi NPC-ovi, reagovati relativno prirodno na neke tipove čudnog ponašanja, poput preskakanja ograda i sakrivanja u zaklonu, ali vam neće zamjeriti ukoliko ih budete pratili u stopu poput kakvog nijemog manijaka. I dok bi nekima to moglo zasmetati jer vas samo podsjeća da igrate igru, novom Hitmanu je lako oprostiti, obzirom da vam omogućava da ga igrate kao i prethodne igre u serijalu - kao stealthy puzzle naslov, u kojem često možete u (relativnom) miru istraživati nivoe, tražeći idealne načine za ubijanje svoje mete.

Još jedan element igre koji će vam davati do znanja zapravo igrate svojevrsni puzzler je i Opportunities sistem, koji vam omogućava da pronalazite i potom pratite različite načine na koje možete ubiti svoju metu. Na primjer, ukoliko čujete dvojicu mehaničara kako pričaju o neispravnom sjedištu borbenog aviona u kojem vaša meta planira pobjeći iz države, igra će vam omogućiti da na jednostavan način otkrijete kako i šta trebate uraditi da bi vaša meta na kraju zaista i sjela upravo na to sjedište. Štaviše, spomenuti mehaničari će uvijek čekati da im priđete prije nego počnu svoj razgovor, a to važi i za sve druge slične prilike, tako da se ne trebate brinuti o eventualnom propuštanju šansi za obavljanje unikatnih atentata.

Srećom, ukoliko vam se ne sviđa način na koji igra prati Opportunities, možete minimizirati ili u potpunosti isključiti njihovo prisustvo u HUD-u. Isto tako možete isključiti i ostatke Instinct moda iz Absolutiona, koji vam omogućava da mete i druge NPC-ove vidite kroz zidove (bez brige, igra je savršeno igriva i bez njega, jer se uvijek možete osloniti na klasičnu mapu, ali i na mini-mapu, koju također možete isključiti ukoliko želite još veći izazov).

Pored story misija smještenih na dva manja tutorial nivoa i u jednom punokrvnom Hitman sandboxu, prva epizoda igre vam nudi još nekoliko dodatnih modova: Escalation misije, Elusive mete i jedan od boljih aspekata Absolutiona - Contracts.

U Escalation modu ćete igrati jednu misiju pet puta, pri čemu će svako iduće odigravanje dodavati nove ciljeve (počeće sa jednostavnim “eliminiši metu”, a završiti sa “eliminiši metu i njegovu pratnju, sakrij njihova tijela za manje od 90 sekundi i hakiraj taj i taj laptop”), dok će vam Elusive Targets mod ponuditi jednu jedinu priliku da se riješite određenih meta, prije nego zauvijek nestanu.

Na kraju, tu je i Contracts mod, koji je ovdje još zabavniji nego u Absolutionu, zahvaljujući odličnim sandbox nivoima i činjenici da se svojih meta možete riješiti na bezbroj načina. Za neupućene, Contracts vam omogućava da odaberete bilo kojeg NPC-a na mapi i da ga pretvorite u metu, koju drugi igrači potom moraju srediti sa određenim tipom oružja (po vašem izboru), noseći određeno odijelo (također po vašem izboru). A nakon što odaberete metu, oružje i odijelo, morate je i sami srediti poštujući svoja pravila, prije nego Contract uploadujete na servere, čisto kako bi drugim igračima dokazali da je moguće eliminisati manekena na modnoj pisti sa melee oružjem… dok nosite kostim vampira-mađioničara.

Nažalost, za razliku od story misija koje možete igrati i offline, svi ti dodatni modovi, kao i nekoliko bonusa u story misijama, će vam biti dostupni isključivo dok ste konektovani na Square Enix servere. A to ne bi bio toliki problem kada bi barem neki od tih modova ili bonusa imali svoje offline varijante, dostupne u odvojenim save fajlovima, ali obzirom na trenutnu situaciju, moraćete se pomiriti sa nekoliko čudnih dizajnerskih odluka, poput činjenice da oružja koje otključate završavanjem posebnih izazova u story misijama nisu dostupna offline, ili činjenice da će vas igra izbaciti iz misije u glavni meni ukoliko bilo vi, bilo Square Enix budete imali ikakvih problema sa konekcijom.

(For the record, na probleme sa konekcijom sam naišao samo jednom i to tokom prvog dana nakon izlaska igre. Nakon toga, sve je radilo glatko, ali da Square i IO moraju riješiti online probleme koji i dalje muče neke igrače - moraju.)

Iako nam je prva epizoda tek ponudila uvid u ono što nas čeka u novom Hitmanu, dovoljno je dobra da je mirne duše mogu preporučiti - i to pogotovo fanovima Blood Moneya - jer nam već sada nudi skoro sve ono u čemu smo uživali u prethodnim nastavcima, istovremeno izbjegavajući sve ono što nas je nerivralo. Uz to je krasi i jedan od najvećih sandbox nivoa u cijelom serijalu, krcat načinima na koje se možemo riješiti svojih meta, ali i dovoljno samopouzdanja, zahvaljujući kojem nam daje priliku da improviziramo i sami pronađemo svoj put do istih tih meta.

Još samo kada bi i iduće epizode bile ovoliko velike i dobre, novi Hitman bi vrlo lako mogao postati i najbolji do sada.

https://hitman.com/