Nakon što me je Just Cause 2 razočarao svojom očajnom kampanjom, zbog koje sam od igre odustao nakon svega par sati, shvatio sam da moram prilagoditi svoja očekivanja ukoliko kanim imalo uživati u Just Causeu 3. No, iako sam u novu igru Avalanche Studiosa ušao spreman na neinspirativne misije i gameplay koji se svodi… pa, u biti, na ogromne eksplozije i malo šta drugo, ne mogu reći da nisam ponovo ostao razočaran.

Just Cause 3 počinje bombastično - Rico Rodriguez, kojeg će vam igra predstaviti kao “Specijalistu za uklanjanje diktatora”, se odlučio vratiti u svoju rodnu grudu, u koju će ući na krilima aviona, zoljom gađajući protivničke protuzračne topove, dok eksplozije njihovih granata uništavaju naziv igre ispisan na ekranu.

A obzirom da njegovom rodnom grudom, inače idiličnom mediteranskom zemljom Medici, vlada upravo jedan zli diktator - i da su diljem nje razbacane brojne vojne instalacije obojene u crveno, što, kao što svaki ljubitelj igara dobro zna, znači da ih morate natjerati da eksplodiraju - Rico će se i u ovoj igri osjećati kao kod kuće (no pun intended).

Iako je humor u igri daleko od jednog Saints Rowa, priča i likovi bi vam tu i tamo mogli izmamiti osmijeh na lice, a sva ona učitavanja i probleme sa framerateom ćete možda nakratko i zaboraviti kada Rico deaktivira ogromnu raketu i kada joj kaže “Fuck you missile!”.

I tu negdje će vam Just Cause 3 dati svoje najbolje igračke - grappling hook koji možete koristiti da povežete dva objekta i potom ih približite jedan drugom (vrlo korisno kada želite eksplozivno bure približiti protivničkom tenku ili njihov helikopter najbližoj stijeni), kao i wing suit, sa kojim ćete letjeti lebdjeti iznad igrine ogromne mape.

Zahvaljujući tim gadgetima i opuštenoj mediteranskoj atmosferi, u početku igre će sve biti divno i krasno - lebdjećete od jednog naselja do drugog, uživajući u pogledu na okean i zelene poljane ispresijecane šarenim cvijećem, oslobađajući spomenuta naselja od protivničke kontrole i otvarajući padobran iznad njihovih krovova kako bi zoljom raznijeli sve cisterne sa gorivom, propagandne tornjeve, policijske stanice i najkraće rečeno, sve drugo što je obojeno u crveno i što se da raznijeti.

Međutim, nakon nekoliko sati igre, mogli bi shvatiti da je njen gameplay za nekoliko nijansi repetitivniji nego ste to spremni prihvatiti - sva naselja i vojne baze u igri su i više nego slične, sa blago drugačijim rasporedom zgrada i svih onih crvenih objekata koje trebate uništiti - zbog čega bi se mogli zapitati zašto se uopšte i zamarate njenim igranjem.

1/1

Ako mislite da pretjerujem (i ne, nisam smetnuo sa uma sve one sporedne aktivnosti koje su vam na raspolaganju; ubrzo ću doći i do njih), dopustite da vas upoznam sa nekoliko drugih problema od kojih Just Cause 3 pati - barem na PlayStationu 4.

Za početak, framerate je daleko od idealnog i tone u niske dvadesetke - ako ne i niže - čim ekranom krenu odjekivati veće eksplozije… što je u Just Causeu, kao što već znate, regularna pojava.

A onda su tu i učitavanja, koja ćete gledati kada pokrenete igru i prilikom svakog resetovanja glavnih misija ili sporednih izazova. I prilikom pokretanja samih misija, jer svaka od njih počinje animacijom koju igra mora učitati dok vi gledate u crni ekran nekih 5 do 10, a nekada 15 ili više sekundi. Također, ne smijem zaboraviti ni to da će vas igra odmah po završetku animacije na početku misije počastiti sa još jednim učitavanjem (iako se kamera na kraju animacije namjestila taman iza leđa vašeg lika), kao ni to da će skoro svaka misija završiti još jednom animacijom praćenom sa dva loading screena. A da i ne spominjem misije unutar kojih ćete naići na još nekoliko kraćih animacija, ili dužinu učitavanja prilikom resetovanja nekih od sporednih izazova (prije posljednjeg patcha, u igri sam naišao na nekoliko učitavanja koja su trajala od 3 do 5, ako ne i više minuta!).

Kada vam džip sa saborcima koje morate otpratiti preko pola mape zapne za ogradu pored autoputa - i kada shvatite da ne znaju ići u rikverc i vratiti se na cestu - možda ćete se i smijati par sekundi, prije nego poželite igru zajedno sa konzolom izbaciti kroz prozor.

Usput, prije nego PC elitisti među vama pomisle kako će njihove mašine sa desecima giga RAM-a, preskupim grafičkim karticama i ogromnim SSD-ovima riješiti sve te probleme sa framerateom i dugim učitavanjima, moram napomenuti da ni tu nije kraj mukama kojima će vas Just Cause 3 izložiti.

Naime, pored tehničkih problema od kojih pati konzolaška verzija i već spomenute repetitivnosti, u Just Causeu 3 se morate pripremiti i na sistem otključavanja novih skillova koji od vas zahtijeva da obavljate raznorazne sporedne aktivnosti, koje variraju od vožnje automobila/čamaca/aviona kroz gomilu checkpointa, pa do izazova u kojima morate uništiti sve crvene objekte razbacane po protivničkoj bazi. I, šta je tu problem, pitate se? Pa, ako sam dobro razumio fanove, neki od osnovnih skillova iz Just Causea 2 su ovdje zaključani iza spomenutih izazova i neće vam biti odmah dostupni. Uz to, vozni model kod svih kopnenih vozila je očajan i igru je vrlo lako zamrziti kada sa automobilom (kojim je teže upravljati nego tenkom) zapnete za ogradu - i to svega par sekundi prije nego ste trebali skočiti sa obližnje litice kako bi trku završili na vrijeme. Situacija je nešto bolja kada sjednete u neki od aviona ili helikoptera, ali će i oni tražiti prilično dug period navikavanja prije nego savladate kontrole i budete sposobni izvoditi egzibicije kakve ste zamišljali kada ste gamepad uzeli u ruke.

A ukoliko vam ni to ne zvuči kao pretjerano velik problem, sačekajte da vidite kakve vas tek glavne misije u igri čekaju i koliki procenat kampanje čine escort misije u kojima vaše (u najboljem slučaju smotane, a u najgorem uber-glupe) saborce sa svih strana salijeću protivnički snajperisti, tenkovi i helikopteri, od kojih ih vi trebate spasiti.

No, uprkos svemu tome, ne sumnjam da će fanovi serijala rado isprobati Just Cause 3, a možda u njemu i uživati. I donekle ih čak i shvatam - za razliku od brojnih drugih akcionih avantura, Just Cause 3 vas umjesto u zaklon, tjera da aktivirate grappling hook i padobran, te da protivnike zaspete mecima i raketama dok letite iznad njihovih glava. Isto tako shvatam i fanove koji u serijalu uživaju smišljajući nove načine kako uništiti iduću protivničku bazu, vežući grappling hookom krave za helikoptere, ili postavljajući eksplozive na automobile iz kojih će iskočiti prije nego se isti zapucaju u obližnju benzinsku pumpu.

Ali, koliko god eksplozije u igri izgledale lijepo i koliko god lebdenje sa wing suitom iznad Mediterana bilo idilično, Just Cause 3 jednostavno ne nudi ništa što bi vas uz igru zadržalo duže od nekoliko sati - niti ima priču koja će vas prikovati uz ekran i tjerati da se pitate šta bi se kasnije moglo desiti, niti je izazovan, pa da želite sebi i drugima dokazati da ga možete savladati. A kad smo već kod toga, nema ni nekih posebno kvalitetnih i zanimljivh mehanika sa kojima bi mogli eksperimentisati i uživati dok ih koristite i otkrivate na koje su sve načine međusobno isprepletene.

https://justcause.com/

PLUS
eksplozije izgledaju odlično, wing suit je zabavan u kombinaciji sa padobranom i grappling hookom, opuštena mediteranska atmosfera;

MINUS
previše repetitivno, glavne misije, česta i (pre)duga učitavanja, vozni model;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: akciona avantura
Razvojni tim: Avalanche Studios
Izdavač: Square Enix
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano), Xbox One