Ako bi Octodad morao strpati u neki žanr, onda bi to bez sumnje bila komedija – i to ona koja se ne bazira samo na priči, već i na gameplayu. Tako, dok sa jedne strane imamo humoristične point'n'click avanture ili recimo Stanley Parable, čiji genijalni humor proizilazi iz analize igara, njihove linearnosti i naracije, sa druge imamo igre kakve su Surgeon Simulator i Octodad,  čiji gameplay je urnebesan sam po sebi. Pogotovo u društvu, ali o tome ćemo nešto više malo kasnije.

Octodad: Dadliest Catch vas stavlja u ulogu hobotnice koja se infiltrirala među ljude i živi naizgled sasvim normalnim životom sa svojom ženom i dvoje djece, inače homo sapiensima. Yep, dobro ste pročitali – premisa igre je hobotnica koja je otac dvoje djece (ne pitajte kako) i koja se nekako snalazi u svakodnevnom životu među ljudima, sumnjičavim tek toliko da vam malo začine gameplay (eh, to vam već mogu objasniti).

Naime, obzirom da umjesto "normalnih" udova hobotnice imaju 8 pipaka, sa kojima naš Octodad nastoji što bolje imitirati ljude, možete i zamisliti da su kontrole nešto neobičnije nego u klasičnim igrama iz trećeg lica. Lijevi analog ovdje tako kontroliše vašu "ruku" po horizontalnoj, a desni po vertikalnoj osi, dok će vam R1 poslužiti za uzimanje predmeta. Još urnebesnije su kontrole prilikom kretanja – lijevi i desni trigger na gamepadu će vam tako poslužiti da od zemlje odvojite svoju "lijevu" i "desnu"... pa, "nogu", koje ćete potom kontrolisati lijevim analogom, sve dok ne pustite pritisnuti trigger. Možda zvuči jednostavno u teoriji, ali u praksi... pa, recimo samo da je kontrolisanje klimavih pipaka hobotnice korištenjem lijevog i desnog analoga sve samo ne lagano.

I tu dolazimo do srži izazova koji Octodad nudi – sa navedenim kontrolama trebate biti što manje upadljivi prilikom obavljanja svakodnevnih poslova među ljudima, uključujući i vašu vlastitu porodicu, koja ništa ne sumnja. Skalu koja mjeri sumnjičavost ljudi iz okoline ćete pronaći u samom dnu interfejsa, a nakon što napravite previše haosa i istu popunite do kraja, dočekat će vas game over ekran.

I dok je Normal postavka težine prilično lagana i prašta brojne pogreške, tu i tamo ćete naići na solidan izazov, koji će biti još i veći ukoliko se odlučite za Hard nivo težine. Ali, čak i ukoliko vas otkriju, checkpoint nikada neće biti predaleko, pa mjesta frustraciji nema.

1/1

Sami izazovi koje će igra pred vas stavljati će varirati od odlaska u kupovinu, košenja trave u dvorištu i kuhanja kafe, pa do onih "malo" komplikovanijih, poput hodanja po uskoj gredi i izbjegavanja mornara na brodu ispod vas (ne biste vjerovali kako se nakon par pokušaja lagano navići i odraditi to – pritisak je iz nekog razloga čak i manji nego kada morate preći preko grede u drugim igrama u kojima vodite "normalne" ljude), ili recimo stealth sekcija u akvariju, kada budete morali izbjegavati biologe koji "znaju prepoznati ribu kada je vide".

I tu se moram vratiti na ono što sam u pretprošlom pasusu rekao o frustraciji – mjesta istoj zaista nema, čak i ukoliko eventualno naiđete na neki izazov koji je prevelik zalogaj za vas. Tako sam recimo u sekciji sa zabavnim parkom, kada je trebalo osvojiti nekoliko plišanih igračaka u inače standardnim mini-igrama (obaranje konzervi, air hockey i sl.), naišao na nekoliko njih koje mi i nisu bile toliko zabavne i koje nisam mogao uspješno odigrati. Ali, u nekima je bilo moguće varati (približiti se dovoljno konzervama kako bi ih oborili rukom), a neke jednostavno zaobići (mini-igara je bilo više nego što je trebalo osvojiti igračaka).

A osim u kontrolama, šarm igre se krije i u njenoj premisi, koja je opet odlično isprepletena sa dotičnim, pa ćete tako uvijek imati u čemu uživati – dok budete pravili haos po kuhinji pokušavajući se navići na kontrole, slušat ćete zanimljive i humoristične opaske svoje žene i djece. Pomalo iznenađujuće, čak ni drugi likovi nisu za odbaciti, bilo da je riječ o biolozima u akvariju, bilo da slušate prijetnje glavnog Octodadovog suparnika. I ne, neću vam otkriti o kome se radi, ali ono što mogu reći je da je njihov sukob, potpuno neočekivano, riješen na najbolji mogući način.

I nakon prigodnih osam pasusa (hehe), bilo bi vrijeme da recenziju privedem kraju i usput se dotaknem društva kojeg sam spomenuo na samom početku teksta – ako Octodad planirate igrati sami, budite spremni tek na zanimljivu i neobičnu igru koja će vam izmamiti osmijeh na lice. Ali, ako ga imate priliku zaigrati u društvu, bilo da ostatak ekipe samo gleda akciju na ekranu, bilo da jedan kontroler prosljeđujete od osobe do osobe ili, u najboljem slučaju, ako na raspolaganju imate više kontrolera, kada će svaki kontrolisati po jednu "ruku" vrle nam hobotnice, pripremite se na totalni haos i urnebes.

E da, ne smijem vam ostati dužan ni naslovnu pjesmu: dame i gospodo, Octodad!

http://octodadgame.com/octodad/dadliest-catch/

Ocjena: 4

PLUS
humor, šarm, odlična zabava u društvu;

MINUS
igranje solo nije toliko zabavno kao sa ekipom;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: komedija
Razvojni tim/izdavač: Young Horses
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano)