Nisam fan na brzinu skrpljenih beta verzija igara koje njihovi autori pokušavaju prodati kao umjetničko djelo, kao što je to bio slučaj sa prvim Dark Soulsom. Uvijek sam imao utisak da je nastavak igra kakvu je From Software isprva želio napraviti, ali nije imao vremena, volje ili budžeta.  

Za početak, za razliku od nebuloznog prvog dijela koji je bio logičan koliko i čepanje štipaljki nosom utorkom prijepodne, ovaj započinje izuzetno cool premisom, što je najbolja stvar koju su autori mogli uraditi. Naime, glavni lik je proklet i u potrazi za lijekom odlazi u svijet mrtvih, naseljen drugim nesretnicima zalutalim tamo iz istog razloga, vješticama, čudovištima, demonima, propalim vitezovima i kraljevima. Likovi koje na početku susrećete ovo će vam detaljno objasniti. Takva maštovita početna motivacija će vas neizbježno privući da dalje igrate i od Dark Soulsa 2 pravi igru koja nije samo zarazna zbog opsesivno-kompulzivne želje igrača da savladaju sve izazove koje ona pred njih stavlja, nego i zbog daleko boljeg razloga – da vide šta će biti dalje.



Gameplay je sada smješten u promišljeno dizajnirane lokacije koje omogućavaju normalan tempo igranja prilagođen novajlijama u serijal i zaista nagrađuju razgledanje okoline prije srljanja u bitke (jedan od mitova u vezi prošlog dijela je taj da je oprez bio nagrađivan; jok, ono što je bilo nagrađivano je grinding i beskrajno pokušavanje različitih taktika dok jedna ne upali – slučajno). Dizajn je daleko nelinearniji i otvara mnogo mogućnosti za leveliranje glavnog lika prije nego što se zaletite u teža područja, koja ćete uglavnom znati prepoznati iz sigurne udaljenosti po veličini i oklopljenosti protivnika koji vas čekaju u njima. Najbitnije je, pak, sljedeće: dizajn lokacija u Dark Soulsu 2 je nevjerovatno zanimljiv i atmosferičan te svjetlosnu godinu ispred dizajna u mnogim drugim RPG-ovima. Lokacije su uvijek raznolike – bilo da trčkarate po naizgled miroljubivom šumarku, zidinama i utvrdama gotskih gradova ili kroz memljive podzemne tunele koji zbog izvrsnog novog sistema osvjetljenja djeluju organski. Svojom mističnošću okruženje vas poziva da ga istražujete, da se zavlačite u sve rupe i prolaze, te da se pentrate po svim liticama i mostovima koje vidite. Opresivna atmosfera je i dalje tu, ali je podnošljivija i živopisnija zahvaljujući toplijim bojama i intrigantnijim lokacijama.

E, sad, što se tiče slavne težine... Dark Souls 2 je definitivno bogat "šta meni ovo treba u životu" momentima, ali je igra bez ikakve sumnje lakša od prethodnika, što zbog poštenijeg tempa, što zbog dvije vrlo bitne promjene u gameplayu: kao prvo, respawnanje protivnika više nije beskrajno i u jednom momentu ćete završiti sa njihovim zatupljujućim repetitivnim ubijanjem na određenoj lokaciji. Autori su mudro skontali da je grinding dosadan k'o proljev, mada su mogli ići i dalje sa njegovim izbacivanjem. Kao drugo, sada je moguće teleportirati se između različitih logorskih vatri, opet preskačući veliki dio repetitivnog pokolja između njih. Na taj način možete lako doći do Emerald Herald, žene u Majuli kojoj ćete morati ići kada želite levelirati lik, umjesto da, kao prije, to radite meditirajući za vatrom. Navodno, magije su također prerađene tako da je igranje u čizmama "intelektualca" olakšano, ali oprostit ćete mi što to nisam isprobao, nego sam se odlučio za klasičnu "štit, mač i šljem od pet kila" kombinaciju.

1/1

Međutim, Dark Souls 2 ima veliki problem – razvojni tim je sve svoje gameplay gadosti već ispucao u prvom dijelu, tako da uglavnom ništa što su smislili u dvojci po pitanju akcije nije neočekivano, pa samim time ni osvježavajuće. Tako sam, kada sam u sandboxolikom selu Majula vidio da prema meni trčkara svinjče – jedno svinjče, dva svinjčeta, tri svinjčeta – nekako odmah znao da me čeka prava svinjarija od bitke uprkos tome što agresivne kreature nisu bile veće od jednog omanjeg kanistera. Prasići su prave spužve za upijanje igračevih napada, a From Software je valjda mislio da je izuzetno duhovito od tri mala stvorenja napraviti nešto slično Robocopu. E, pa i nije baš, naročito ne nakon trčkaranja po nevidljivim mostovima i borbi po kozijim stazama u prvom dijelu. U to možete komotno ubrojati i bossove. Da, The Rotten je težak i izgleda... trulo, je li, ali sada ćete u borbama s bossovima sasvim rijetko svjedočiti spontanosti dizajnerskog ludila kao u prethodniku. Eh, ne kaže se džaba: nije se rodio onaj ko je svima ugodio.

Prema tome, desilo se neizbježno – igra sada često podsjeća na Gothic i slične RPG-ove. Što uopšte nije loše, samo bi bilo lijepo da je From Software više radio na obogaćivanju priče, a manje na postizanju finog balansa između trolanja igrača i tržišne primamljivosti, jer se ovako pomalo izgubio efekat tumaranja po hladnom svijetu Dark Soulsa.



Također, sada je 2014. godina i mislio sam da je vrijeme developera koji ne znaju ili ne žele prilagoditi kontrole u PC naslovima tastaturi i mišu davno prošlo. Da bude gore, pojedini gamepadovi neće biti prepoznati, a staro rješenje u vidu x360ce aplikacije ne radi uvijek, barem ne u slučaju mog gamepada (Logitech Dual Action) zbog bugovite, tj. nefunkcionalne kontrole za pomjeranje kamere na desnoj "gljivi", tako da sam bio osuđen na pakao igranja sa tastaturom i mišem, gdje, čini mi se, čak i treptanje glavnog lika ima odvojene kontrole za svako oko.

Ali, neću previše kukati, jer nakon Blade of Darknessa nijedan sistem kontrolisanja više ne smatram prekomplikovanim. Ukoliko ne posjedujete odgovarajući gamepad i stoga ne znate da li da se zamajavate sa ovom igrom, ne morate se brinuti: kao i sve neugodne stvari u životu, trpljenje kontrola u Dark Soulsu 2 je stvar navike, koju ćete steći nakon sat-dva igranja.

Ono što je sada dobro je to što trpljenje nije centar čitavog iskustva.

http://www.darksoulsii.com/

Ocjena: 4

Cijena: 50 eura

PLUS
Svašta za istraživati, svašta za priklati, atmosfera

MINUS
Slabo šta za zapamtiti

SPECIFIKACIJE:
Žanr: RPG iz trećeg lica; Razvojni tim/izdavač: From Software/Bandai Namco; Minimalno: Phenom II X2 555 3.2GHz ili Core 2 Duo E8500 3.17GHz, 2GB RAM, GeForce 9600GT ili ATI Radeon HD 5870, Windows Vista SP2; Preporučeno: Core i3 2100 3.10GHz ili AMD A8 3870K 3.0GHz, 4GB RAM, GeForce GTX 750 ili ATI Radeon HD 6870 Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790