Soma je jedna od onih horor igara za kojom svima rastu zazubice, ali je mnogi oklijevaju zaigrati zato što misle da će biti prestrašna. Ako spadate u takve, da vam odmah kažem: Soma nije prestrašna. Zapravo, ovo je poprilično blaga igra u usporedbi sa maltretiranjem psihe igrača u Penumbri, s kojom je Frictional Games započeo svoju historiju.

Soma vam dođe nešto kao prošireno creepy Dear Esther "iskustvo", sa polulinearnim nivoima u kojima tragate za djelićima priče. Protivnici su izuzetno rijetki i lako im je pobjeći s obzirom na to da se njihov teror zasniva na specifičnim gameplay mehanikama kakve prosječnom ljubitelju stealth igara ne predstavljaju nikakav problem. Naprimjer, jedna vrsta čudovišta vam neće ništa uraditi sve dok ne pogledate u njih. Osim što sam zanimljiva okruženja takvih nivoa morao proći krećući se unazad, uglavnom gledajući u zid, dotični protivnici mi ni na koji način nisu smetali.

Drugi primjer je nešto što izgleda kao hodajuća hrpa fekalija, koja ništa ne vidi, ali zato dobro čuje. Dakako, svako ko je igrao Thief oko ovoga će kružiti elegantno kao sit mačak – samo je potrebno da čučite svo vrijeme i izbjegavate čaše, flaše i kutije na podu. Somi je više nego drugim Frictionalovim igrama trebala pokoja sačmara ili bacač raketa za uklanjanje ovakvih suvišnih kreatura s puta – atmosfera time ne bi ništa izgubila. Međutim, najbliže oružju je nekakav elektro-šoker kojeg ćete iskoristiti samo jednom, a i to na nečemu što vas uopšte ne želi pojesti.

Nalazite se u ulozi Simona koji se nakon skeniranja mozga kod Mister Džirla... pardon, doktora u Torontu budi u apsolutno ogavnom podvodnom naučnom kompleksu, gdje je nešto opasno pošlo po zlu. Postrojenje je puno robota u koje su ubačeni skenovi ljudskih umova i koji se stoga ponašaju kao ljudi. Prva polovica igre predstavlja zaista kreativnu misteriju u kojoj pokušavate otkriti šta se do vraga dešava i zašto. Krit ćete se po sobičcima i ćoškovima od neprijateljskih robota, čekati da propatroliraju pored vas i tiho aktivirati računarske sisteme za prelazak u drugu prostoriju, diskretno zatvarajući teške metalne poklopce i vrata iza sebe.

Nažalost, u drugoj polovici, Soma se pretvara u "Zalazak sunca gledao ja sam s krova, djetinjstvo, uspomene, mati, pogača" iskustvo koje vam nezgrapno pokušava satjerati u glavu Frictionalove teorije o tome šta su život, identitet i smisao života.

 

Pažnja, spoileri!

 

Komet je pao na Zemlju i zbrisao aspolutno sve ljude s njene površine – a, možda i nije. Nije baš da ćete to moći otkriti, budući da ćete svo vrijeme biti pod vodom u Pathos II postrojenju. Svejedno, grupa ljudi-spasilaca civilizacije u postrojenju je došla na briljantnu ideju da osigura opstanak čovječanstva tako što će umove preživjelih ljudi ubaciti u kapsulu za virtuelnu stvarnost i lansirati je u svemir.

Ta ista grupa ljudi je kreirala vještačku inteligenciju po imenu WAU, čiji je cilj održavanje stanice uz pomoće nekakvog svemoćnog strukturalnog gela (odnosno: Harry Potter magije, jer bolje objašnjenje nećete ni dobiti). Nakon udara komete, WAU dođe do zaključka da ostatke života na Zemlji treba pretvoriti u nešto slično Borgu iz Star Treka. Rezultat: čudovišta, patnja, mutacije i zajednička svijest.

Čovjek bi rekao da će takav svemoguć sistem moći pripremiti barem jednu podmornicu za izranjanje iz mora, ali jok. Rupa u priči veličine Pekinga.

Iako svi elementi radnje upućuju na to da ćete na kraju moći presuditi o sudbini čovječanstva, ipak nemate nikakvog izbora nego da lansirate kapsulu u svemir. Ne postoji uopšte ideja da civilizaciju koja je proizvela ovu čudovišnu tvorevinu na dnu mora ne treba spašavati! U tome vam pomaže Catherine, brutalna naučnica sumnjivih moralnih načela koju na kraju igre bespogovorno slušate kao herojku zato što su autori očigledno zaboravili na sve gadne karakteristike njene ličnosti koje su suptilno ubacili u priču.

U Somi ne postoji "F..k it, hajde da sve obrišemo i pustimo ribama da opet nekada izgmižu iz vode" opcija, koja bi bila krajnje logična s obzirom na radnju.

Autori su odignorisali i svoje insinuacije da bi eventualni problemi sa memorijom VR kapsule mogli dovesti do toga da "ljudi" u njoj ostanu bez neba, vegetacije, fizičkog modela i sličnih stvari. Zanemarena je i činjenica da bi ljudi svjesni toga da žive u virtuelnom svijetu neizbježno postali nesretni zbog toga što ne mogu ničim doprinijeti univerzumu u cjelini. Čitava ova situacija je predstavljena kao hepiend, tako da je Soma na kraju samo pretenciozni rezultat vrlo ograničenog razmišljanja o tome šta nas čini ljudima.

Različiti izbori koje napravite tokom igre samo su trolanje od strane autora – ako ćete ovo igrati, ne pridajite mnogo pažnje situacijama gdje nešto, ko biva, odlučujete.

 

Kraj spoilera.

1/1

Ukratko, Soma generalno ne ispunjava očekivanja i ima razočaravajući kraj potpuno odvojen od dotadašnjeg toka razvoja radnje. Pored toga, neke od najupečatljivijih lokacija predstavljene u najavnim trailerima nisu u igri. Da, to uključuje i onu scenu kada glavni lik gleda kako mu roboti spaljuju mozak elektrošokovima. Ta lokacija izgleda bolje nego 70 posto stvari u finalnoj igri.

Doduše, Soma ima zgodnih fazona i skriptiranih sekvenci zbog kojih će vam dugo ostati u sjećanju, kao što su bježanje od pojedinih protivnika niz hodnike i poigravanje sa vašom percepcijom pred kraj igre, dok šetate po mutnom morskom dnu. Plus, dizajn odiše prostornošću i na vrlo uvjerljiv način prikazuje neuredni podvodni naučni kompleks. Na struji se štedi, pa su hodnici sablasno osvijetljeni, teksture su apsolutno briljantne (ako imate samo 4GB RAM-a, savjetujem vam da istrpite malo trzanja na najvišoj kvaliteti, jer stvarno doprinose ugođaju), dok sama arhitektura predstavlja kombinaciju System Shocka 2, Half-Lifea i Quakea 4. Šta da vam kažem, bez obzira na, iskreno, kretensku radnju, dizajn lokacija me držao prikovanim uz monitor dok nisam prošao igru.

Ako ćete nabavljati Somu, zanemarite radnju i uradite to zbog dizajna.

http://somagame.com/

Ocjena: 4

Cijena: 28 eura

PLUS
Vrhunski dizajn, grafika, atmosfera, neki momenti

MINUS
Priča, kraj

SPECIFIKACIJE:
Žanr: Horor avantura iz prvog lica
Razvojni tim/izdavač: Frictional Games/Frictional Games
Minimalno: Core i3 ili AMD A6 na 2,4Ghz, 4GB RAM-a, GeForce GTX 260 ili Radeon HD 5750, 64-bitni Windows Vista, 25GB prostora na disku
Preporučeno: Core i5 ili AMD FX na 2,4Ghz, 8GB RAM-a, GeForce GTX 480 ili Radeon HD 5970
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790