Koliki vam je prag tolerancije na Ubisoftov stil open world igara? Znate one u kojima se penjete po tornjevima kako bi obilježili gomilu novih sporednih aktivnosti na mapi, nakon čega se bacate na njihovo čišćenje, usput prikupljajući bezbroj različitih collectiblesa? Eh, upravo od toga će ovisiti i vaše uživanje u Mad Maxu.

Naime, jedna od ključnih karakteristika nove igre Avalanche Studiosa je njena open world struktura koja u sjećanje priziva nebrojene Ubisoftove igre - tu su ogromna mapa na kojoj su razbacane glavne i sporedne misije, milion collectiblesa, te poneki balon sa kojim se možete vinuti u visine kako bi dvogledom istražili okolna područja i tako na mapi obilježili sve dostupne sporedne aktivnosti.

Pored svih tih misija, collectiblesa i sporednih aktivnosti, na mapi će biti obilježeno i bezbroj lokacija na kojima možete pronaći staro gvožđe, koje ovdje zapravo predstavlja glavnu valutu sa kojom plaćate ne samo nadogradnje za Maxa, već i one za njegov automobil. A kada kažem da takvih lokacija u igri ima bezbroj, onda to zaista i mislim, jer mi je mapa već nakon par sati igre izgledala otprilike ovako:

I dok je strukturu svog open worlda posudio od Ubisofta, Mad Max je inspiraciju za svoj minimalistički sistem borbe potražio u Gothamu. Naime, kao i u Arkham igrama, u Mad Maxu ćete se sa protivnicima mlatiti korištenjem jedne tipke za napad i jedne za blokiranje njihovih napada (kada vam na ekranu iskoči upozorenje o dotičnom, naravno). No, za razliku od Arkham igara, ovdje na raspolaganju nećete imati dodatne kombo poteze ili bogat arsenal gadgeta koji bi mogli začiniti borbu. Umjesto toga, svaki sukob će se svoditi na šaketanje i blokiranje protivničkih udaraca, uz povremeno korištenje improziviranih noževa ili Maxove vjerne sačmarice kako bi na brzinu eliminisali protivnika ili dva.

Istini za volju, u borbi ćete na raspolaganju imati i kotrljanje, koje će vam poslužiti da se izmaknete protivnicima koji su znatno krvoločniji nego što su to bili oni u Batmanu, a kontranapadi se neće izvoditi automatski čim blokirate protivnički udarac, već će od vas zahtijevati da odmah nakon blokiranja pritisnete i tipku za napad. Također, bitno je napomenuti kako je osjećaj prilikom tučnjave vrlo dobar, te kako će Max u svakoj borbi djelovati i više nego energično - pogotovo kada dobije priliku dokrajčiti oslabljene protivnike, razbacujući ih okolo poput kakvog kečera.

Osim šaketanja, odličan feedback u igri imaju i borbe automobila - i to iz nekoliko razloga. Prije svega, osjećaj brzine je vrhunski, a sudari sa protivničkim krntijama su ne samo grubi i žestoki, već i najnoviji dokaz da Avalanche Studios pravi neke od najboljih eksplozija u igrama. Tome dodajte još i mogućnost nadogradnje Maxovog automobila, kao i nekoliko oružja koja su prilično zabavna za koristiti (sačmaricom se npr. možete riješiti protivnika koji su vam skočili na krov, a harpunom možete skidati protivničke snajperiste sa njihovih tornjeva, kao i vrata i točkove sa protivničkih automobila) - i dobićete jako zanimljiv segment igre u kojem je još i lakše uživati nego u klasičnim tučama sa gomilom ludih War Boysa.

1/1

Nažalost, koliko god da su šaketanje i borbe automobila u Mad Maxu zabavne aktivnosti, nakon nekoliko sati postanu prilično repetitivne, a tome nimalo ne pomaže ni već spomenuta open world struktura igre, kao ni nekoliko čudnih dizajnerskih odluka. Tu prije svega mislim na potpuni izostanak ručne kočnice, kao i na nesvakidašnje kontrole prilikom upravljanja samim Maxom: trčite na R2, skačete - ako bi se Maxov skok uopšte mogao nazvati skokom - na L2, a iz sačmarice pucate pritiskom na “krug”, zbog čega sam ko zna koliko puta slučajno potrošio dragocjenu municiju dok sam pokušavao izaći iz nekih od igrinih brojnih menija.

Ako ništa, igra svoju minimalističku priču u Maxu i njegovoj želji da izgradi svoj novi automobil - skromno nazvan Magnum Opus - smješta u jednu od ljepših postapokaliptičnih pustoši koje smo do sada mogli vidjeti u igrama. Da se razumijemo - i dalje je to jedna velika pustinja, ali pustinja koja odlično kombinuje narandžaste nijanse sa predivnim plavim nebom, pustinja kojom su razbacane olupine brodova i aviona i iz čijih dina tu i tamo vire ostaci mostova, statua i autoputeva koji su nekada ljudima bili od znatno veće koristi nego su to danas.

Još kada prvi put doživite neku od velikih oluja koje se povremeno javljaju u igri, a koje su skoro pa dostojne one oluje iz Fury Roada...

Kao što rekoh, vaše uživanje u Mad Maxu će ponajviše ovisiti o tome koliko ste spremni tolerisati Ubisoftov stil open world igara. Ja ga trenutno ne mogu trpiti više od nekoliko sati, čak ni kada je kombinovan sa solidnom, iako jednostavnom i repetitivnom borbom, nešto boljom i zanimljivijom borbom automobila i jednim od ljepših postapokaliptičnih okruženja u proteklih nekoliko godina.

www.madmaxgame.com

PLUS
solidna borba, fantastične eksplozije, postapokalipsa odavno nije izgledala ovako lijepo;

MINUS
open world struktura igre, repetitivna borba;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: akciona avantura
Razvojni tim: Avalanche Studios
Izdavač: Warner Bros. Interactive Entertainment
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano), Xbox One