Naivnom posmatraču bi se moglo učiniti da je Galak-Z najnoviji u nizu indie bullet hell/shoot ‘em upova, no nakon nekoliko minuta druženja sa igrom će im postati jasno da je novi naslov razvojnog tima 17-BIT zapravo - roguelike.

Naime, umjesto fokusiranja na brzo kretanje, te istovremeno izbjegavanje metaka i napucavanje sa desetinama, ako ne i stotinama protivnika, Galak-Z je preporučljivo igrati nešto sporije i obazrivije, jer su nivoi proceduralno generisani, a smrt u igri je permanentna i oduzima vam sve do tada skupljene nadogradnje i bonuse. Štaviše, prilikom kretanja je moguće zapaziti i plavi krug oko vašeg svemirskog broda, koji vam daje do znanja koliko ste glasni i do koje udaljenosti vas protivnici mogu čuti, tako da se kraj nekih od njih možete čak i prošunjati.

No, šunjanjem ostajete bez vrijednih resursa koje inače dobijate uništavanjem protivnika - resursa poput novih raketa, skica za nova oružja i bonusa za vaš brod, te novca koji ćete kasnije potrošiti na kupovinu upravo tih oružja i bonusa. Zbog toga ćete se šunjati tek povremeno, kako bi zaobišli protivnike i pokupili neki od obližnjih bonusa na trenutnom nivou, prije nego spomenute bonuse iskoristite na spomenutim protivnicima. Ili ćete se recimo šunjati kako bi se tiho približili protivnicima i kako bi ih naciljali svojim raketama prije nego krene opći haos klasičnog shmup napucavanja.

Također, vrijedi napomenuti kako ćete se u igri, za razliku od klasičnih dual stick shootera, kretati tako što ćete na R2 davati gas, dok će vam L2 služiti kao kočnica, a lijevi analog za odabir smjera u kojem se želite kretati/pucati. Ostatak kontrola je standardan, uz izuzetak tipke za tzv. Juke manevar, koji vam omogućava da doslovno preskočite protivničke projektile skokom u treću dimenziju.

Pause screen u igri je na nivou onog iz Hotline Miamija 2 - igra u pozadini će se zamutiti i titrati kao da je gledate na pauziranoj VHS kaseti, a meni će krasiti retro digitalni font i resetovani sat koji konstano prikazuje 12:00. I to sve uz adekvatan zvuk prepun šumova i pištanja prilikom odabira novih opcija u meniju, naravno.

U kombinaciji sa različitim bonusima kao što su novi tipovi ili načini ispaljivanja projektila, sve te gameplay mehanike rezultuju jako zabavnim i jako napetim napucavanjem. I to ne samo zbog činjenice da je riječ o roguelikeu sa opasnim i nemilosrdnim protivnicima, već i zbog toga što vam se zdravlje ne obnavlja samo od sebe između nivoa.

Srećom, utjehu možete potražiti u štitovima koji se pune sami od sebe nakon nekoliko sekundi tokom kojih ne primite nijedan hitac, ali i u Crash novčićima, koje možete pronaći razbacane po nivoima igre. Dotični će vam, naime, poslužiti da sebi olakšate iduću partiju nakon pogibije tako što ćete ih unovčiti za regularnu valutu sa kojom možete kupiti razne nadogradnje tokom i između misija.

Osim toga, Crash novčiće možete iskoristiti i za respawn na istom nivou nakon smrti, što će vas koštati 5 novčića. No, prije nego se ljubitelji lakših igara među vama obraduju, moraću ih razočarati - Crash novčiće nećete pronalaziti u nekom izobilju, tako da ćete tokom jedne partije obično imati priliku respawnati se jednom, ili, ako ste baš sretni i ako temeljito istražite svaki kutak nivoa - dva puta.

1/1

Ok, a gdje su u cijeloj toj priči Japan i njihovi retro crtići koje sam spomenuo u uvodu, pitate se? Pa… u cijeloj igri. Naime, kompletna estetika igre je inspirisana starim japanskim animiranim filmovima, tako da ćete konstantno uživati u pogledu na cell-shaded look svemirskih brodova i ponekog gigantskog svemirskog insekta (uz fantastične efekte dima i eksplozija!), dok u pozadini bude svirala muzika dostojna najboljih crtića iz 80-ih godina prošlog stoljeća.

Isto tako, glasovna gluma zvuči poput kakve jeftine američke sinhronizacije nekog japanskog crtića iz 80-ih, zbog čega ćete igri čak i oprostiti neinspirativnu priču, koja je tu tek kako bi obezbijedila neku pozadinu za vaše misije.

Ipak, najveći utjecaj starih japanskih crtića je primjetan u prisustvu giganstkih mechova - osim što ćete se često boriti sa njima, vaš svemirski brod će nakon nekoliko odigranih nivoa dobiti mogućnost transformacije u mecha.

Prilikom kontrolisanja dotičnog ćete umjesto pucanja laserima, za borbu sa protivnicima koristiti njegov laserski/energetski mač, te svojevrsni gravity gun, sa kojim možete privući bilo koji pokretni objekat ili protivnika, te ga tokom idućih nekoliko sekundi na miru mlatiti već spomenutim mačem. I ne samo to - mač možete iskoristiti i za odbijanje protivničkih hitaca (ukoliko sa njim ne mlatite manijakalno po zrak… pardon, vakuumu), a na raspolaganju vam je i poseban štit, sa kojim možete blokirati protivničke udarce i hice njihovih lasera.

Nakon nekoliko odigranih nivoa, Galak-Z će se tako iz naizgled jednostavnog shmupa pretvoriti prvo u zanimljivi roguelike shmup, a potom u još unikatniju igru, u kojoj ćete konstatno morati biti na oprezu i koju ćete morati igrati taktički, kombinujući gomilu gameplay mehanika. Kada se transformisati iz svemirskog broda u mecha, kada zaobići protivnike a kada ih (i sa koje strane) napasti, kada iskoristiti štit, kako što efikasnije iskoristiti opasne elemente terena - lavu i svemirske “biljke” koje uništavaju štitove ili usporavaju raketni pogon - samo su neki od detalja na koje morate obratiti pažnju i koje morate savladati ukoliko planirate igrati Galak-Z.

A Galak-Z bi svakako trebali zaigrati ako uživate u bilo kojoj od njegovih inspiracija - bio to anime, bile to roguelike ili shmup igre. Istina, igra je prilično teška, ali su njene mehanike raznolike i zabavne, tako da je u njihovom učenju i savladavanju vrlo lako uživati.

http://17-bit.com/galakz

PLUS
odlično napucavanje i borba sa mechovima, konstantno taktiziranje, fantastični efekti dima i eksplozija, muzika;

MINUS
priča... ali ona ionako nije ni bitna;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: roguelike shoot 'em up
Razvojni tim/izdavač: 17-BIT
Platforme: PlayStation 4 (testirano), PC