Iako je svoj život započeo kao PS3 ekskluziva koja je trebala iskoristiti sve prednosti Move kontrolera, Until Dawn je nakon najave u avgustu 2012. ubrzo pao u zaborav. No, par godina kasnije, na Gamescomu 2014, Sony nas je odlučio ugodno iznenaditi - objavili su kako je razvoj igre sa PlayStationa 3 prebačen na PlayStation 4 i kako su Move kontrole zamijenjene klasičnim, te kako je studio Supermassive Games usput preradio dobar dio igre, uključujući ne samo njenu priču, već i gameplay mehanike.

Fast forward godinu dana i Until Dawn je konačno pred nama, sa svim svojim horor klišeima i jump scareovima, ali i sa pričom o grupi prijatelja čije sudbine su doslovno u vašim rukama, jer će ih vaše odluke tokom igre ili doći glave ili spasiti od sigurne smrti u snježnoj kanadskoj divljini.

Until Dawn je najlakše opisati kao kombinaciju slasher horor filmova i novog vala avantura kakve su recimo Heavy Rain ili Telltaleovi epizodni serijali - tu je neizbježna grupa prijatelja koja zaglavi u kući daleko od civilizacije sa manijakom koji ih proganja, ali i gameplay koji je umjesto na zagonetkama, zasnovan na quick time sekvencama i donošenju odluka od kojih će ovisiti dalji razvoj priče.

Pored quick time sekvenci i donošenja odluka, gameplay nudi još i mogućnost istraživanja nivoa, tokom kojeg možete otkriti dodatne detalje o priči igre i njenim likovima, ali i sitnice koje se kasnije mogu pokazati kao razlika između života i smrti.

Kroz različita poglavlja priče ćete tako upravljati sa različitim likovima, a igru je moguće završiti bez da vam zagine ijedan od njih, iako je možete završiti i sa mnogo mrtvih prijatelja - čiji će međusobni odnosi (prije eventualne smrti, naravno) također ovisiti od vaših odluka. Pojedine likove tako možete zbližiti, neke druge posvađati, a neke od potpuno antipatičnih učiniti barem malo manje iritantnim.

I to je otprilike to od odluka i posljedica - priča igre se nikada neće nešto posebno granati, već će se uvijek kretati ka unaprijed zacrtanom cilju, samo što ćete vi do njega stići sa znatno drugačijom grupom likova u odnosu na druge igrače. Drugim riječima, koliko je Until Dawn sličan jednom Walking Deadu po linearnosti svoje priče i varijacijama u postavi likova i njihovim međusobnim odnosima, toliko su te varijacije veće u odnosu na Telltaleov serijal. Uz to, u Until Dawnu ne postoji Game Over - igra nikada ne staje, čak ni kada fulite tipku (ili tri) u quick time sekvencama, jer su svi likovi potrošni i ako već nisu zaginuli u nekoj od opasnih situacija, iz njih će jednostavno izaći u gorem stanju nego su u njih ušli.

1/1

Obzirom da se gameplay svodi pretežno na quick time sekvence i donošenje odluka (koga spasiti, a koga ostaviti da umre; da li skrenuti u mračnu pećinu ili nastaviti mračnim šumskim puteljkom i sl.), igru poput Until Dawna na svojim plećima moraju iznijeti njena priča i likovi. I, na svu sreću, to im je u ovom slučaju pošlo od ruke.

U novoj igri Supermassive Gamesa ćete tako upoznati grupu prijatelja koji se jedne hladne zimske noći okupljaju u osamljenoj kući negdje u kanadskim planinama kako bi obilježili godišnjicu nestanka svoje dvije prijateljice. A one su - naravno - nestale upravo na toj planini i upravo iz te kuće, sa čime je Supermassive Games već ispunio nekoliko minimalnih zahtjeva za kakav dobar slasher horor.

Until Dawn je tip horora koji za prepadanje igrača koristi jedan od najstarijih trikova žanra - jump scareove. I to ih koristi ih prilično pametno i bez pretjerivanja, te ih kombinuje sa odličnom atmosferom, što dovodi do gomile jezivih i napetih scena, povremeno isprepletenih sa jako dobrim “Šta se to kog vraga dešava?” trenucima.

A kada se grupa prijatelja već zatekne u kolibi daleko od ostatka civilizacije, gdje će se pokušati opustiti, zabaviti i eventualno poseksati, Until Dawn će iskoristiti tu priliku kako bi u priču ubacio i izvjesnog manijaka, koji već godinama luta planinom i planira napad na nestale sestre i njihove prijatelje. No, misterije ni tu ne prestaju - kroz igru ćete otkrivati detalje kako o spomenutom manijaku, tako i o nestalim sestrama i njihovoj porodici, ali i o nesreći koja je prije nekih pedesetak godina zadesila grupu rudara na istoj toj planini.

Sve te priče će se na kraju povezati u jednu, uz zdravu dozu klišea i poneko iznenađenje, za koje bih se čak usudio reći i da je relativno… ako ne originalno, onda svakako jako zanimljivo, iako imam dojam da bi rasplet priče i njeni preokreti veće poznavatelje horora mogli podsjetiti na neki meni nepoznat film ili igru.

Samu grupu prijatelja pak čini nekoliko naizgled standardnih horor arhetipova (kažem ‘naizgled’ jer ćete njihovo ponašanje moći sami oblikovati svojim odlukama, te ih tako odmaći od potpunih klišea) - tu su neizbježna zgodna plavuša, sramežljivi tip koji ne zna kako prići svojoj simpatiji, macho frajer koji će stvar uzeti u svoje ruke, kao i njegova aktuelna, ali i bivša djevojka, koja je na planinu stigla zajedno sa svojim novim momkom, tako da ćete u Until Dawnu, pored svih drugih horora, morati izaći na kraj i sa hororom ljubavnog trougla i ljubomornih (bivših) partnera.

Sve te likove glume pravi glumci, koje bi ljubitelji TV serija mogli vrlo lako prepoznati - meni su za oči zapeli Hayden Panettiere iz Heroesa i Brett Dalton iz Agents of SHIELD-a, a jednog od likova sam prepoznao i sa screenshotova iz sve popularnijeg Mr. Robota. No, koliko god njihova gluma bila dobra (a prilično je dobra), a animacije lica fantastične (a prilično su fantastične), Until Dawn donekle pati od tzv. uncany valley efekta - naime, svi likovi izgledaju odlično i vrlo realno, ali ne dovoljno realno da povjerujete da je riječ o pravim ljudima.

Osim toga, igra ima i problema sa zvukom, ili ih je barem imala na mom surround sound setupu - muzika i ambijentalni efekti su zvučali super, ali glasovna gluma je zvučala kao da je snimana u buretu, što je problem na koji se žalilo još nekoliko igrača, iako su mnogi drugi rekli da je kod njih sve zvučalo ok.

Ipak, nakon prvih pola sata sam se navikao na izgled njenih likova, a probleme sa zvukom sam riješio priključivanjem slušalica na DualShock 4, nakon čega sam mogao nastaviti sa uživanjem u idućih desetak sati igre i njenoj fantastičnoj audio-vizuelnoj prezentaciji.

Iako od Until Dawna nisam očekivao previše, moram priznati da sam u igri na kraju prilično uživao - premisa i likovi su cheesy taman toliko da prigrlite njihov cheesiness i uživate u zanimljivoj priči, jump scareovima i zaista odličnoj atmosferi. Stoga, ukoliko iole volite slasher horore, a ne znate šta bi igrali ovog pakleno vrućeg ljeta, zašto se ne bi rashladili i naježili uz novu igru Supermassive Gamesa?

http://www.supermassivegames.com/games/until-dawn

PLUS
odlična i napeta atmosfera, zanimljiva priča i likovi;

MINUS
uncanny valley efekat i čudni problemi sa surround sound zvukom;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: horor
Razvojni tim: Supermassive Games
Izdavač: SCE
Platforme: PlayStation 4