Riješimo se odmah najveće kontroverze – ako Metal Gear volite samo zbog lude priče, predugih animacija krcatih filozofskim raspravama i ukoliko vam je stealth gameplay sasvim sporedna stvar u jednoj Metal Gear Solid igri, Ground Zeroes jeste prekratak i preskup za ono što nudi.

I već vidim kako neki među vama dižu obrve, pitajući se o kakvoj ja to kontroverzi. No kada vam kažem kako Ground Zeroes zapravo predstavlja prolog za Metal Gear Solid V: The Phantom Pain i donosi tek jednu story misiju, vjerujem da će vam situacija postati malo jasnija. Još kada otkrijete kako tu misiju možete završiti za manje od par sati ukoliko ste iole vješti u stealth igrama i kako je Konami na istu zalijepio cijenu od 30 dolara, kontroverza će vam postati itekako očigledna.

Ali – ono neizbježno ali – Ground Zeroes vrijedi te cijene ukoliko ste ljubitelj Metal Geara i stealth igara općenito. I to uprkos tome što je priča kratka i nudi tek dvije desetominutne animacije (jednu na početku i jednu na kraju igre). I uprkos činjenici da u cijeloj igri nema niti jedne jedine boss borbe, što me je prilično razočaralo, obzirom na historiju serijala i sve one kultne bossove iz prethodnih nastavaka.

A sada, kada smo pokrili najveće minuse (biće tu još nekih, relativno manjih, u nastavku), vrijeme je za hvalospjeve, a počećemo sa onim najvažnijim – Ground Zeroes gameplay je apsolutno vrhunski. Pogotovo za prvi nastavak u serijalu koji se prihvatio open world dizajna, zahvaljujući kojem u igri imate potpunu slobodu istraživanja područja, kretanja i obavljanja ciljeva misije. Tako više niste ograničeni manjim odvojenim zonama i linearnim putanjama, već ćete na početku misije dobiti ciljeve i odriješene ruke da ih obavite kako najbolje znate i umijete, bez ikakvih striktnih ograničenja gdje možete ići i kako se tamo možete ušunjati.

Ground Zeroes gameplay je apsolutno vrhunski, pogotovo za prvi nastavak u serijalu koji se prihvatio open world dizajna

I tu dolazimo do kontrola, koje su naprosto odlične – sve one pokrete koje smo vidjeli u trailerima za Phantom Pain, od CQC borbe sa protivnicima i otimanja njihovog oružja, pa do pentranja po skladištima i uskakanja u zaklone, je moguće izvesti bez puno muke. Čak su i kontroverzni gameplay noviteti u vidu tagiranja protivnika i reflex moda izvedeni prilično dobro, dok ćemo za konačnu ocjenu novog health sistema sa automatskom regeneracijom morati sačekati punu igru i ko zna koje sve bossove koje nam Phantom Pain donosi.

Nego, vratimo se tagiranju protivnika, koje je ovdje zamijenilo Solid Eye iz MGS-a 4. Tako umjesto umjesto on-screen mini mape i kruga oko Snakea koji ukazuje na najbliže protivnike, imamo mogućnost obilježavanja protivnika kako bi njihove pozicije mogli pratiti čak i kroz zidove. Ali, prije nego krenete tipkati furiozne komentare kako je sada i Metal Gear zaglupljen, treba istaći da nije riječ o instant-win tipki. Naime, područje je potrebno detaljno istražiti i svakog protivnika prvo primjetiti i obilježiti kako bi stekli ikakvu taktičku prednost, a u igri će se i dalje dešavati da vas tu i tamo iznenade i otkriju ako ih niste primjetili na vrijeme.

1/1

I tu na scenu stupa reflex mod, odnosno svojevrsni bullet time koji će se automatski aktivirati kada vas zapazi neki usamljeni protivnik, te vam dati nekoliko sekundi tokom kojih ga možete srediti trenutno opremljenim oružjem i preciznim headshotom. I koliko god da sam prije izlaska igre bio skeptičan, moram priznati kako reflex mod i nije toliko loša ni (pre)jeftina gameplay mehanika, jer, baš poput tagiranja protivnika, nije instant-win opcija i prilično je dobro balansiran za open world stealth gameplay. Pogotovo što je igra sasvim igriva i kada ga isključite, iako bi vas onda mogla iznervirati sa svojim sistemom dizanja uzbuna, koji je nešto lošiji od očekivanog.

Naime, za razliku od MGS-a 3, gdje su stražari koristili radio stanice da dojave uzbunu i pozovu pojačanje (što je igračima otvaralo brojne taktike, uključujući i uništavanje spomenutih radio stanica preciznim pogotkom iz oružja), Ground Zeroes donosi sistem u kojem će stražari, nekoliko sekundi nakon što vas otkriju, automatski dići uzbunu u cijeloj bazi. Ako mene pitate, sa obzirom na vremenski period u kojem se igra odvija (1974.), bilo bi logičnije da još uvijek koriste radio stanice kao u MGS-u 3, te da galamom mogu podići uzbunu samo u neposrednoj blizini. Ali, šta je tu je. I, ko zna, možda Kojima čuje žalopojke fanova i predstavi bolji sistem dizanja uzbuna u Phantom Painu.

Reflex mod je moguće isključiti, a igra je sasvim igriva i bez njega

Od drugih (manjih) zamjerki, moram se dotaći i pomalo nezgrapne kamere, koja će vam povremeno praviti probleme u skučenim prostorima, kao i automatskog saginjanja prilikom prilaska zaklonu, što će tražiti nešto navikavanja, pa se i tu nadam da će se Kojima vratiti već dokazanoj mehanici naslanjanja na zaklon pritiskom tipke, kao u MGS-u 4. Isto tako, nadam se da će Phantom Pain biti bogatiji sitnim detaljima, inače tradicionalnim u MGS igrama, a bilo bi lijepo i kada grafička prezentacija ne bi patila od vidljivog učitavanja objekata na daljinama većim od par desetaka metara, što je prisutno čak i u tehnički najnaprednijoj verziji igre – onoj na PlayStationu 4.

I toliko od zamjerki – dužinu igre više neću spominjati, jer je gameplay toliko dobar da će ponovno odigravanje kako glavne story misije, tako i svih pet dodatnih, biti pravi užitak. Čak i nakon nekoliko desetaka sati igre, koliko je meni trebalo da doguram do nekih 44% completion ratea.

Što se tiče priče Ground Zeroesa, ono što trebate znati je da radnja igre počinje odmah nakon dešavanja iz Peace Walkera (i to tajnog kraja igre, za kojeg mnogi od nas nisu ni znali donedavno) – Big Boss stiže na Kubu, gdje su Chico i Paz zatočeni u tajnoj američkoj bazi/zatvoru, koji je u svemu osim u imenu – ništa drugo do Guantanamo Bay.

Priča je kratka, a animacije malobrojne. Ali je potencijal ogroman. Još samo da je dočekati Phantom Pain...

I mogao bih ja tu sada pokušavati glumiti filozofa, ali zašto bih to radio i sebi i vama kada ćete na Guardianu pronaći odličnu recenziju iz pera još većeg Metal Gear fanatika, Richarda Stantona, koji je priču igre analizirao bolje nego što bih ja ikada mogao. A ono što ja mogu dodati je da sam od Ground Zeroesa jednostavno očekivao nešto više priče, likova, preokreta, codec razgovora i, ukratko, elemenata koji nisu bili poznati od ranije. Ako ništa, barem sam siguran da ću u budućnosti izbjegavati Kojimine trailere jer otkrivaju previše – jedini element Ground Zeroesa koji nisam znao prije odigravanja igre je zadnjih par minuta zadnje animacije u igri.

Uglavnom, da ne dužim više nego što trebam – ako volite Metal Gear i stealth igre, svakako zaigrajte Ground Zeroes. Samo od igre nemojte očekivati puno priče i gomilu dobrih starih (višesatnih) Metal Gear animacija, već se pripremite za odlično stealth iskustvo i priliku da usavršite svoje skillove kako bi u Phantom Painu mogli opravdati onu Big Boss titulu koju je Snake dobio na kraju jedne od najboljih igara svih vremena, Metal Gear Solida 3.

http://metalgearsolid.com/

Ocjena: 4

PLUS
vrhunski open world stealth gameplay, odlične kontrole, priča bi se mogla razviti u nešto zaista posebno;

MINUS
izostanak boss fightova, premalo priče, ponekad nezgrapna kamera, sistem dizanja uzbuna, vidljivo učitavanje objekata i tekstura na većim daljinama;

SPECIFIKACIJE:
Tactical Espionage Operations;
Kojima Productions / Konami;
Platforme: PlayStation 3, PlayStation 4 (testirano), Xbox 360, Xbox One