Zabavno je gledati kako se neki gameri odrasli na Halou i CoD-u bore sa "komplikovanim" Pillars of Eternityjem, revitalizirajućim podsjetnikom na davna vremena kada su igre bili kreativni eksperimenti, a ne rezultati analize tržišta. Znate, ono vrijeme kada se tržište stvaralo, a ne iskorištavalo. Međutim, svako ko je svojevremeno provodio 9-10 sati dnevno uz Planescape: Torment, u ovome će se osjećati ugodno kao riba u krompir salati.

Sa velikim zadovoljstvom mogu reći da sam, izuzev nekoliko vijesti prenešenih na ovom sajtu, zaobišao izvještaje o razvoju igre, promotivne screenshotove, videe i još koješta. Rezultat je taj da mi 99 posto Pillars of Eternityja predstavlja potpuno iznenađenje – i to jedno od najboljih igraćih iznenađenja koje sam ikada doživio. Ukoliko vam crv sumnje u glavi još uvijek govori da bi ovo mogao biti jedan od onih slučajeva kada igra samo izgleda kao da bi mogla biti u rangu old-school izometrijskih roleplaying klasika, ali da je u suštini i dalje pojednostavljena i zbržena (kao, recimo, The Temple of Elemental Evil), da vam odmah kažem da to ne može biti dalje od istine. Ne znam kako je Obsidianu to pošlo za rukom sa vrlo ograničenim budžetom, ali ovo vam dođe kao da je Bioware sjeo i napravio Baldur's Gate 3 onda kada je to trebalo – prije 10 godina.

E, sad, the good stuff!

Radnja vas stavlja u ulogu doseljenika koji se razbolio u svom konvoju, pa tako mora pronaći "bobe" na obližnjem grmlju usred noći kako ne bi preminuo od proljeva, šta li. Ubrzo (i to stvarno ubrzo), dotični otkriva da je freak po uzoru na Nameless Onea iz Planescape: Tormenta – odnosno, takozvani Watcher. Simptomi u vidu čudnih vizija te mogućnosti virenja u tuđe duše i komuniciranja s duhovima (od kojih nekad čak dobijate i questove) šalju vas na dugi put traganja za likovima koji vam mogu pomoći i otkrivanja vaše svrhe u haotičnom svijetu igre.

Naime, prvo veće naselje će vam prirediti sjajan doček u vidu hrpe povješanih ljudi na centralnom trgu, što je posljedica paranoje lokalnog vladara. Dotični želi istrijebiti prokletstvo zbog kojeg se ljudi rađaju bez duša tako što će ubijati sve redom, uključujući i one koji ga mogu izliječiti. Pet plus za strategiju. Not. Vladarev krkanluk je, dakako, rezultirao neizbježnim formiranjem pokreta otpora, a u čitavu papazjaniju je umiješana i kompleksna religijska slika začinjena rasizmom, u kojoj se različite grupe ne podnose međusobno.

Zadnja stvar koju u Pillars of Eternityju želite jeste podjednako rasporediti poene na različite atribute u "majstor svih zanata" stilu. Pillars nije takva igra. Uopšte.

Obsidian Entertainment je kreirao vlastiti setting za Pillars of Eternity, ne posežući u bure bez dna zvano Dungeons & Dragons, što je hvale vrijedan potez. Zbog toga su se scenaristi, među kojima je i dizajner Planescape: Tormenta Chris Avellone, morali momački potruditi da sve to predstave na način od kojeg nećete zahrkati pred monitorom u dva ujutro, dok obavljate "samo još jedan quest".

Šta reći, osim – uspjeli su: 

Pillars of Eternity je prvi RPG od Planescape: Tormenta u kojem sam osjećao potrebu da pročitam apsolutno sve opise i linije dijaloga na ekranu. Štaviše, igra mnogo podsjeća na njega, možda čak i više nego na Baldur's Gate.

Pri kreiranju lika na raspolaganju imate šest rasa: nezaobilazne ljude, nekakva glavata visoka bića slična onima iz Avatara, nazvana Aumaua, dwarfove, elfove, niske i čupave orlane te misteriozna Godlike bića. Atributi, opet slično Planescape Tormentu, uveliko utiču na dijalog. Tako će vam visok intelekt ili percepcija omogućiti da izvučete kompleksne zaključke, zbunite sagovornike i prepoznate kada lažu. Ali, to nije sve – na dijalog utiče i snaga. Jer, nekada je najbolji "argument" uhvatiti sagovornika za gušu i ljubazno mu objasniti da je u njegovom interesu da vam pruži sve tražene informacije. Dakle, zadnja stvar koju u Pillars of Eternityju želite jeste podjednako rasporediti poene na različite atribute u "majstor svih zanata" stilu. Ovo nije takva igra. Uopšte.

Gameplay Pillarsa je moguće razložiti na nekoliko nivoa: prvo, tu je naizgled komplikovan, ali u principu jednostavan sistem borbe izgrađen na atributima i vrijednostima skillova likova u družini. Dokle god ne buljite u brojeve nego hrabro napredujete kroz bogati svijet igre, ne bi trebalo da se pogubite u informacijama.

Akcija se vrti oko mikromenadžmenta družine od do šest likova i gotovo svaki susret sa protivnicima od vas će zahtijevati pažljivo planiranje ko će koga i gdje napasti. Hard težina u Pillars of Eternityju znači upravo to – hard – a prije nego što se zadate u igranje, pomirite se sa činjenicom da ćete često zaobilaziti određena područja i grupe protivnika, da bi im se vraćali kada ojačate.

Prethodno spomenuti kvalitetni stil pisanja odnosi se i na nesretnike koji putuju s vama – njihovu životnu priču možete postepeno iščačkavati kroz razgranate razgovore, ako već ne dočekate da vam sami nešto kažu.

1/1

Kao drugo, između značajnih dešavanja se pojavljuje svojevrsna tekstualna avantura, u kojoj morate donositi određene odluke. Stvar očigledno ima funkciju cutscena, ali tako da umjesto jednostavnog posmatranja dešavanja na ekranu, možete učestvovati u njima i upravljati sudbinom bitnih likova. A sve to uz fantastično napisane opise situacija. Totalna uživancija! Treći bitan segment igre je poboljšavanje opreme, kao i proizvodnja nove, a znate šta to znači – valja vam zaviriti pod svaki kamen u potrazi za potrebnim komponentama.

I na kraju, na raspolaganju ćete imati utvrdu, tj. Stronghold, koji predstavlja vašu bazu operacija, a bogami i prikupljanja poreza od lokalne populacije. Sigurnost, znate, košta. Vaš autor još uvijek nije dovršio čišćenje utvrde od natprirodnog ološa (ups, mali spoiler) zbog dobrog starog RPG pravila koje glasi: skontaj gdje trebaš ići u glavnoj priči i onda idi na suprotnu stranu. Zbog toga tek ostaje da vidim koliko će mogućnost dovođenja zatvorenika u tvrđavu i slične stvari uticati na dalji gameplay i dopadljivost igre – te utiske ćemo dodati u narednim danima kada doguramo do kraja i ispitamo kako različite rase utiču na ton igre.

Na osnovu prvih 20-ak sati, u stanju sam hrabro reći da su Pillarsu ravni jedino Planescape: Torment, Vampire: The Masquerade – Bloodlines i možda Knights of the Old Republic.

Najbitnija stvar, po kojoj se vidi da je Pillars of Eternity proizvod ljubavi i strasti prema RPG-ovima je to što je njegov prekrasno dizajnirani svijet, baš kao i njegovi uzori, pun misterija, tajni i neobaveznog sadržaja. Tajni prolazi, ogromni dungeoni ispod nevino izgledajućih građevina, ižvakane stranice dnevnika avanturista koje su pobili trolovi – ima svega.

Sporedni questovi sa sobom nose česte moralne dileme u kojima odlučujete da li ćete poštediti nekome život ili ga pravednički sasjeći mačem. Čak su i dostavljački questovi dobili kraljevski tretman – nešto slično kao u prošlogodišnjem Risenu 3, koji je od takvih peglajućih stvari napravio ultra-zanimljiv motiv za istraživanje.

I vjerujte, ovim sam zagrebao tek površinu gameplay opcija koje imate na raspolaganju. Recimo, šunjanje i krađa mogu biti veoma značajna gameplay mehanika, ako to želite. Značajna do te mjere da se igra pretvara u nešto slično taktičkom stealth naslovu.

Ukratko, uzbudljivo vrijeme za igrače.

http://eternity.obsidian.net/

CIjena: 42 eura

PLUS
Priča, likovi, grafika, muzika, setting, dijalog, opisi, gameplay

MINUS
Za sada ništa

SPECIFIKACIJE:
Razvojni tim/izdavač: Obsidian Entertainment/Paradox Interactive
Minimalno: Core i3-2100T na 2.5GHz ili Phenom II X3 B73, 4GB RAM-a, Radeon HD 4850 ili GeForces 9600GT
Preporučeno: Core i5-2400 na 3.10GHz ili Phenom II X6 1100T, 8GB RAM-a, Radeon HD 7700 ili GeForce GTX 570
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790 (i radi sasvim fino)