Originalni Hotline Miami je jedna od rijetkih igara koje su savršeno iskombinovale nadrealnu priču, fantastičan gameplay i soundtrack koji ubija - kako figurativno, tako i doslovno, barem kada je u pitanju ruska mafija koju smo pod utjecajem muzike potamanili u prvom nastavku. Još kada u obzir uzmete i kvalitetu pojedinačnih elemenata iz te savršene kombinacije, vjerujem da bi vam trebalo biti jasno zašto Hotline Miami smatram jednom od najboljih igara koje sam igrao u dugo, dugo vremena.

I, kako napraviti nastavak takve igre? Kako nastaviti ili eventualno dopuniti već zaokruženu priču? Koje mehanike promijeniti, koje izbaciti i čime ih zamijeniti? I - najveće i najvažnije pitanje od svih - koga ugostiti na novom soundtracku? Pa, Jonatan Söderström i Dennis Wedin iz Dennatona su imali nekoliko ideja za odgovore na svako od tih pitanja.

Hotline Miami 2: Wrong Number je život započeo kao ekspanzija za originalnu igru, da bi u Dennatonu ubrzo nakon toga shvatili kako je igra koju su zamislili zapravo punokrvni nastavak njihovog prvijenca. I to nastavak koji je, vjerovali ili ne, nešto drugačiji od svog prethodnika, iako bi cinik u vama na prvi pogled mogao reći da je riječ o istoj igri.

Za početak, Wrong Number stavlja znatno veći fokus na priču i likove - tamo gdje smo u originalu igrali u ulozi Jacketa i pauze između krvoprolića provodili u kratkim posjetama piceriji/videoteci/kafani, u nastavku ćemo zaigrati sa preko deset različitih likova, koje ćemo upoznavati kroz znatno duže story segmente između glavnih misija.

Za razliku od priče originala, fokusirane na Jacketa i njegov put u ludilo popločan leševima ruskih mafijaša, Hotline Miami 2 donosi priču nešto većeg obima i osvrće se na geo-političku situaciju u svijetu u kojem je hladni rat eskalirao. I što je najbolje od svega, tek nakon igranja Dvice ćete shvatiti koliko je original bio bogat hintovima o pozadinskoj priči koja u prvi plan izlazi tek sada, zbog čega sam odmah nakon odigranog maestralnog zadnjeg nivoa, poželio još jednom odigrati i drugi, ali i prvi nastavak igre.

Svi likovi su na neki način povezani sa sa Jacketom i dešavanjima iz prve igre - jedan od njih je pisac koji piše knjigu o Jacketovim manijakalnim ubistvima, drugi je glumac koji glumi u filmu baziranom na istim, a tu je i grupa Jacketovih “fanova” koji su pravdu uzeli u svoje ruke - u prevodu, odlučili su da sa maskama životinja na glavama siju smrt po jazbinama kojekakvih kriminalaca.

Osim što će vas bacati od lika do lika, priča će konstantno skakati i po vlastitom timelineu, koji pokriva dešavanja prije i poslije originalne igre. Zbog svega toga, moram priznati da je radnju malo teško pratiti ukoliko ne obraćate pažnju na detalje i datume kada se odvijaju pojedine misije, što nije nimalo loša stvar. Naprotiv - lijepo je sa vremena na vrijeme dobiti priču oko čijeg praćenja i razumijevanja se treba malo potruditi, bilo da se zaputite na web kako bi zajedno sa drugim igračima otkrili detalje o likovima i radnji koje niste primjetili u prvom prelasku, bilo da igru odlučite odigrati još jednom. Ja sam se odlučio za obje varijante - prvo sam pročitao nekoliko detalja o priči koji su mi promakli, a zatim igru odigrao još jednom. I mogu vam reći… radije igru odigrajte dva puta i usput pohvatajte što više detalja možete, pa se tek onda bacite na čitanje analiza priče i rasprave sa drugim igračima - biće vam draže ukoliko neke sitnice otkrijete sami.

I dok je novi Hotline Miami stavio nešto veći fokus na priču u odnosu na prethodnika, osnovni gameplay loop je i dalje isti - prvo ćete odgledati animaciju/odigrati segment koji vas upoznaje sa pričom i likovima, nakon čega počinje “prava” misija u kojoj ćete pobiti sve što se miče, dok iz zvučnika grmi najbolji soundtrack svih vremena (yep, usudio bih se reći da je bolji od soundtracka originala!), da bi se kasnije vratili story segmentima i tako u krug sve do kraja igre.

Međutim, tempo igre je nešto drugačiji nego ranije - nivoi su znatno veći i duži u odnosu na one iz originala, ali i bogatiji prozorima kroz koje vas protivnici mogu vidjeti i ubiti, zbog čega će sporiji i metodičniji pristup, uz korištenje opcije za “gledanje u daljinu”, biti neophodan tokom skoro cijele igre. Naime, protivnici su ovaj put znatno brojniji - i to pogotovo oni sa vatrenim oružjem. A upravo njih sam zbog veličine nivoa i ograničene opcije za gledanje u daljinu često vidio tek kada bi to bilo prekasno.

Tu su i novi tipovi protivnika i nekoliko novih oružja - prašinarima, grmaljima otpornim na sve osim vatrenog oružja i psima iz originala se pridružilo par tipova protivnika otpornih na pucnjeve i bačeno oružje, dok su noviteti u vašem arsenalu prilično zanimljivi, ali nažalost i ograničeni na upotrebu na samo nekoliko nivoa. Sa druge strane, igra je ostala bez par poteza dostupnih u originalu - uzimanja ljudskog štita i egzekucija stojećih protivnika.

Srećom, opcija za restart kompletnog “sprata” je i dalje tu i ponovo je instantna, tako da ćete nakon nekoliko pokušaja zapamtiti lokacije protivnika koje nije tako lako vidjeti tokom prvog prolaska nivoom - i tada prava akcija može početi.

Ipak, čak i kada bih naučio raspored protivnika i njihove patrolne rute, u prvom odigravanju sam se često vraćao dobrom starom namamljivanju protivnika u uske prolaze, što je donekle ubilo čar improvizacije kojoj se moglo pribjeći u prvom Hotline Miamiju. Spomenuto namamljivanje je validna opcija i u drugom prolasku, odnosno tokom ganjanja boljih ocjena i pozicija na leaderboardsima, iako ćete tada biti nešto hrabriji i iskusniji, pa ćete je koristiti znatno rjeđe.

1/1

Sa druge strane, Hotline Miami 2 je izbor maski, odnosno stilova borbe kod likova koji ne nose maske, ograničio na tek nekoliko njih po nivou, a tu su i brojni nivoi na kojima nemate nikakvu mogućnost izbora i koje ćete igrati samo sa likom kojeg vam igra na njima ponudi.

Nekome će to možda i zasmetati, ali meni nije, jer me je igra natjerala da isprobam i uvježbam puno više stilova borbe nego sam ih koristio u originalu. Umjesto konstantnog korištenja Don Juan maske i ubijanja protivnika vratima, sada sam npr. uživao u maskama poput Dallasa, maske zmije koju može nositi jedan od likova i koja omogućava da protivnike ubijate šakama, ali i nunčakama, sa kojima se krećete još i brže nego inače.

Nakon što završite Hotline Miami 2, otključat ćete i Hard Mode, koji svaki nivo okreće za 180 stepeni, a tu su i drugačije konfiguracije (opasnijih) protivnika, manja količina municije u svim oružjima, kao i potpuni izostanak lock-on opcije prilikom nišanjenja.

No, iako me je Dallas posebno impresionirao i natjerao da se osjećam kao ogromna kugla koja uništava sve pred sobom, ubjedljivo najdraži likovi iz Hotline Miamija 2 su mi bili već spomenuti fanovi. I to konkretno Mark (medvjed), koji može koristiti dvije automatske puške sa kojima može pucati na suprotne strane, te Alex i Ash (labudovi), sestra i brat koje kontrolišete istovremeno, pri čemu Alex koristi motornu pilu, dok Ash iz vatrenog oružja može pucati na sve prijetnje koje nisu dovoljno blizu da ih dohvatite motorkom.

Kada već spominjem labudove, moram se nakratko osvrnuti i na nekoliko bugova od kojih pati novi Hotline Miami, od kojih je najveći upravo onaj koji se javlja u PS4/Vita verziji igre prilikom korištenja labudova i njihove motorne pile i zbog kojeg se igra povremeno znala srušiti.

Zahvaljujući većim nivoima i konstantnoj potrebi za korištenjem opcije za gledanje u daljinu koja se na Viti aktivira korištenjem touchscreena, Hotline Miami 2 je na Sonyjevoj prenosnoj konzoli još teža igra, jer morate pomjeriti prste sa analognih stickova kako bi vidjeli šta vas čeka u daljini. Stoga bih vam preporučio da Wrong Number prije igranja na Viti završite barem jednom na PlayStationu 4, PlayStationu 3 ili PC-u.

Srećom, PC verzija igre je pošteđena sličnih problema, iako i jedna i druga verzija tu i tamo imaju problema sa pathfindingom protivnika, zbog čega će se ljudski protivnici znati zaglaviti u štokovima od vrata, a psi vrtiti u krug na jednom mjestu, sve dok im ne priđete dovoljno blizu da vas zaskoče (hint: budite brzi na obaraču/bejzbol palici).

Također, ukoliko ste se ponadali da ćete odmah nakon izlaska igre moći uskočiti u level editor kako bi napravili vlastiti nivo, ili možda downloadovali nivoe koje je kreirala zajednica, moram vas razočarati - editor je odgođen i njegov izlazak je najavljen za proljeće, tako da ćete u idućih mjesec-dva moći uživati samo u nivoima koje je za nas pripremio Dennaton.

Apsolutni highlight igre je svakako - surprise, surprise - njen soundtrack, koji je još veći, raznolikiji i bolji od onog u originalu. Sa preko 50 pjesama i trajanjem od skoro 3,5 sata, Hotline Miami 2: Wrong Number soundtrack je naprosto fantastičan - ima tu imena poznatih iz prve igre, poput M|O|O|N-a, Scattlea, Jaspera Byrnea i Perturbatora, ali i genijalnih novih izvođača kao što su Mitch Murder, Magna i Magic Sword.

Osim što po svemu sudeći odnosi titulu igre sa najboljim soundtrackom, Hotline Miami 2 ima i najbolji pause screen koji sam ikada sreo u igrama.

I baš kao i priča igre, soundtrack je ispresijecan brzim i energičnim numerama koje bude adrenalin, iako je tu i dosta sporijih i lakših momenata koji će pratiti dijelove igre u kojima otkrivate priču.

Ovdje moram istaći i nevjerovatnog Carpentera Bruta, čije numere Roller Mobster i Le Perv - u b i j a j u - tokom nivoa koji ih prate i koji predstavljaju dva najbolja nivoa iz cijele igre. Pogotovo zato što je prvi od ta dva, Death Wish, svakome od fanova ponudio po jedan sprat mafijaškog štaba da ga “očiste” od protivnika.

***

Koliko je sličan svom prethodniku, Hotline Miami 2 je od njega toliko i drugačiji: vizuelni stil je upravo onakav kakvog ga se sjećate iz originala - bogat detaljima i neonom - a gameplay je još uvijek manijakalan i praćen savršenom muzikom. Isto tako, iako djeluje drugačije, priča igre je i ovaj put nadrealna, zanimljiva i luda na svoj način, te će vas par puta uspjeti iznenaditi svojim mindfuck momentima. No, nešto drugačiji dizajn nivoa je sa sobom povukao i sporiji tempo igre (barem prilikom prvog odigravanja), što je zasmetalo nekim fanovima...

...ali ne i meni - iako priznajem da nije apsolutno genijalna cjelina i neosporno remek-djelo kakvo je bio prvi Hotline Miami, Wrong Number je nesumnjivo odlična igra. I to igra koju sam već odigrao dva puta na Normalu i kojoj se uskoro planiram vratiti kako bih je završio na Hardu, ali i ganjao najbolje ocjene na svakom od nivoa. Pogotovo na onim sa fanovima. I onim na kojim sviraju Perturbator i Scattle, a bogme i MegaDrive… ček, kako sam uspio zaboraviti El Tigr3-a?! I, naravno, onim na kojima svira Carpenter Brut! I… shvatate poentu.

http://www.devolverdigital.com/games/view/hotline-miami-2-wrong-number

PLUS
soundtrack, gomila igrivih likova i stilova borbe, stil i atmosfera, zanimljiva priča isprepletena sa pričom originala, gomila sitnih detalja na nivoima, Hard Mode;

MINUS
dizajn nivoa je donekle ubio flow originala (barem u prvom prelasku igre), bugovi sa pathfindingom, bug sa rušenjem igre na PlayStation platformama;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: top down fuck'em'up
Razvojni tim: Dennaton games
Izdavač: Devolver Digital
Platforme: PlayStation 4 (testirano), PS Vita (testirano), PC (testirano), PlayStation 3