- "Dževada, da li da uđemo unutra?"
- "Ne bih ja, Lutvo, mene strah."
- "Ali, miriše meso iznutra!"
- "Samo da znaš, nije ti to teletina."
- "Zar nije?"
- "Jok, Lutvo, teletine ti više nema nigdje. Što si jeo, jeo si. Ovo ti je soja."
- "Misliš?"
- "Mislim."
- "Daaaakleeee..."
- "Postojim?"
- "Naravno."
- "OK."
- "Yes."
- "A-ha."

I tako se rodio hip-hop.

* * *

Znate onaj osjećaj kada ste počeli gledati prvu sezonu The Walking Dead serije i pomislili: "Uh, čovječe, kakav dobar horor!", samo da bi se dotična u narednim sezonama pretvorila u žabokrečinu o ljubavi, suzama, povrću, nervnim slomovima i plavuši koja se ozbiljno nameračila na to da pobije sve zanimljive likove u seriji? E, pa, slična stvar je i sa Dead Stateom.

Počinjete tako što se iskobeljate iz olupine tek srušenog aviona oko kojeg bauljaju zombiji – apokalipsa je počela, a vi ste usred Texasa. Međutim, umjesto kakve početne zanimljive misterije oko toga kako ste uopšte ostali živi, šta se dešava u Americi i BiH te da li je vlada odgovorna za sve, vas prima grupica najdosadnijih likova zabarikadiranih u školi veličine Lukavca. Dead State tada postaje i ostaje igra o održavanju skloništa i morala rastućeg broja očigledno nesposobnih ljudi koje ono krije.

Kasnije je Dead State nešto zanimljiviji zbog različitih grupa, motiva i komplikovanih odnosa između likova koji će se pojaviti - određeni likovi će vas pitati za savjet, a morat ćete rješavati i krizne situacije u skloništu, te će vaše odluke ostavljati trajne posljedice s kojima ćete morati živjeti ostatak igre.

Ali, dok stvar postane uzbudljiva i poprimi narativne dimenzije malo šire od toga ko je kome pojeo sendvič, vi ćete već biti smoreni hordama zombija i bandita koje ste pobili na identičan način.

Dead State je nova umotvorina jednog od glavnih dizajnera legendarnog vampirskog RPG-a Vampire: The Masquerade – Bloodlinesa, Briana Mitsode, odnosno njegovog novog razvojnog tima DoubleBear Productionsa. Nema potrebe posebno isticati koliko je Bloodlines zanimljiviji od Dead Statea, ali ako ništa drugo, znate da vas čeka obilje dijaloga i moralnih dilema. Pa, ako ste ljubitelj...

1/1

Ovu igru je najlakše opisati kao manje intenzivan Wasteland 2. Svaki virtuelni dan morate otići u "nabavku" u okolna zombijima i pljačkašima poharana naselja. Antibiotici, konzerve, pornografski magazini – šta god možete, zgrabite i ponesite sa sobom, jer će olakšati egzistenciju preživjelima i spriječiti ih da se pobune protiv vas ili da napuste sklonište.

Srce mi se cijepa što ovo moram reći, ali Dead State je uber-dosadan dok se odvija u skloništu. A, mnogo se odvija tamo, budući da morate stalno trčkarati od lika do lika, pokušavati iščačkati šta ih brine ili raduje, određivati im zadatke na tabli za planiranje dana i dresirati ih kao da niste u Texasu i kao da nemate posla sa odraslim ljudima. Od škole morate napraviti utvrdu u kojoj će se svako osjećati kao bubreg u loju, što u praksi znači – nevjerovatno, ali istinito – užasan grind u potrazi za sirovinama, opremom i hranom. Kada na raspolaganju imate dovoljno resursa i likove specijalizovane za konstrukciju i eksperimentisanje, možete im narediti da prave oružje, bolju ogradu, da popravljaju frižidere, itd.

Sve to traje čitavu vječnost, te troši hrpu opreme i vaših živaca.

Gameplay djeluje komplikovanije nego što zaista jeste zbog sitno sjeckanog interfejsa i RPG-ovskog leveliranja sposobnosti. Igrate li po gore spomenutim pravilima, Dead State je relativno lagan, budući da su zombiji svedeni na nivo blago iritantne najezde komaraca. Kao i u The Walking Deadovim kasnijim sezonama, prava napast su ljudi, što vašem autoru nije pretjerano zanimljivo jer je fanatični ljubitelj horora. Da sam htio igrati survival dramu, zadržao bih se na This War of Mineu.

Još jedan problem igre je to što je – opet nevjerovatno, ali istinito – pretjerano politički korektna, tako da ovdje uglavnom nemate jake i uvjerljive likove s kojima se moguće identifikovati ili ih zamrziti, a stvar ne talasa ni radnjom. Imam utisak i da su se autori usred razvoja pokajali što prave postapokaliptičnu igru o zombijima, pa su u pojedinim momentima i dijalozima ubacili nonšalantne i autoparodijske opaske na račun apokalipse i zombija, zbog čega je čitavu situaciju s krajem svijeta teško shvatiti ozbiljno.

Jednom kada se otisnete u istraživanje mahala po velikoj mapi, Dead State poprima znatno bolju atmosferu, malkice sličnu Uporištu Stephena Kinga. Nikada ne znate na koga i na šta ćete naići, a putešestvije će vam nerijetko završiti dovlačenjem novopronađenog ljudstva u sklonište, koji će, pak, sa sobom donijeti nove komplikacije. Jedan od prvih primjera je dilema da li da regrutujete Oscara, koji će sa sobom dovesti ženu inficiranu zombi virusom (infekciju suzbijate dnevnom dozom antibiotika, a ako ih nemate... kapak) – s jedne strane, imate dodatnu brigu na grbači, a s druge strane, gospođa može konstruisati laboratorij.

Na ulicama uništenih predgrađa i gradića morate biti tihi, jer će pucnjevi privući horde zombija i bandite. Stoga je pametno na početku uložiti u razvoj mehaničkog skilla, koji između ostalog služi i za obijanje brava. Ukoliko svaka zaključana vrata budete morali odvaljivati pajserom i tako na sebe skretati pažnju svega živog i neživog u krugu od 200 metara, nećete daleko dogurati. 

Iako je Dead State sada neizmjerno ispoliran u usporedbi sa prvobitnim izlaskom iz Early Access faze, još uvijek ćete se susretati sa neugodnim bugovima kao što su određene građevine u kojima vas protivnici ne mogu vidjeti kroz otvorena vrata i nefunkcionalni tabovi u inventoriju.

Uglavnom, čudna zvjerka je ova igra. Atmosferična, ali repetitivna i razočaravajuće mlaka. Iz nekog neobjašnjivog razloga, tokom igranja Dead Statea konstantno sam imao poriv da ga isključim i pokrenem Quake 1. To ću sada konačno i da uradim.

http://www.deadstate.doublebearproductions.com/

Ocjena: 3

Cijena: 30 eura

PLUS
Atmosfera u poharanim čaršijama, dizajn, roleplaying daje potrebnu dozu kompleksnosti

MINUS
Ikonice i slova bi mogli biti malo veći, ima nas koji se nismo rodili sa okom sokolovim; repetitivnost, gnjavaža u skloništu, bugovi, grind, priča

SPECIFIKACIJE:
Razvojni tim/izdavač: DoubleBear Productions/DoubleBear Productions
Minimalno: 1.7GHz, 2GB RAM-a, GeForce 8500GT ili Radeon HD 7290 sa 512MB VRAM-a, Windows XP
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790