Pretvaranje jedne pogače u četiri, jednog litra vode u tri, pretvaranje jedne cjepanice drveta u nuklearni reaktor – to je bila umjetnost koju su mnogi morali savladati kako bi preživjeli u proteklom ratu. This War of Mine, survival sidescroller inspirisan opsadom Sarajeva, pokušava predstaviti takvu borbu civila da prežive u razrušenom okruženju operisanom od stabilnog priliva hrane, vode i lijekova, uz stalnu opasnost od pogibije. Blokirano urbano okruženje izloženo napadima sa sobom donosi manjak pristupa obradivim površinama, brašnu i ostalim stvarima koje bi vašoj družini od nekoliko startnih likova omogućile lakše preživljavanje.

Srećom, autori su se odlučili držati jednostavnog gameplaya prošaranog logičkim rupama koji od This War of Minea pravi nekakvu tužnu verziju Simsa u kojoj, umjesto za partnerom za parenje, iz dana u dan tragate za drvetom, mrkvom, kupusom i konzervama hrane. U suprotnom, igra bi bila previše depresivna za igrati. Stoga ne očekujte baš uvjerljiv prikaz opsadnog stanja u civilnim područjima. Umjesto toga, ova igra prije predstavlja brzinski kurs o tome kako pripremiti sklonište i poručuje vam da svaku krizu najbolje možete prebroditi ako se opskrbite nekulturno velikim količinama kafe, alkohola i cigareta, koje možete mijenjati za sarme i metke.

This War of Mine započinje u građevini izbušenoj granatama u kojoj se nalazi samo jedan krevet na tri lika čije preživljavanje imate na grbači. Spavanje na podu ne dolazi u obzir, naročito ako vas potrefi zimski start – igra, naime nasumično bira početne uslove i likove. Stvar je vrlo upečatljiva i brutalna: jedno jutro se budite u razvaljenoj zgradi na minus dva stepena Celzijusa i jedino što vas dijeli od skapavanja i obolijevanja od upale pluća je panični odlazak u skupljanje resursa, ako treba i pljačkom, kako biste izradili peć i krevete.

Preko dana se uglavnom dosađujete i pravite opremu i oružje, budući da napolje nije moguće izaći zbog snajpera, dok po noći krećete u pohode pronalaženja resursa. Ja sam pri prvom nenasilnom pokušaju prolaska dogurao do 29. dana, tako da igra definitivno nije preteška.

Dok se Katia šunja po opasnim lokacijama iz čijih unutrašnjosti dopiru pucnjevi i vriskovi, dvojica odraslih krkana leže gladni okolo po skloništu kao ukomirane foke.

Međutim, valja i to reći, igranje na ovaj način, bez obzira na to koliko vi bili osjetljivi na sudbinu virtuelnih likova i njihove moralne dileme, od This War of Minea pravi izuzetno dosadnu igru. Da ne govorimo o tome da je nasilje nekada opravdano, kao kada naletite na pijanog vojnika koji zlostavlja neku ženu – taman vam može poslužiti kao trening za tihu egzekuciju s leđa.

1/1

Hrabrim ulaskom u opasna područja radi naoružavanja This War of Mine se otvara, dobija novu dimenziju. Odjednom ćete imati dovoljno resursa da utvrdite sklonište od provalnika, primite druge ljude koji vam s vremena na vrijeme kucaju na vrata te zasadite biljke! Iako postoje neke strategije za povećavanje šanse da ćete dočekati kraj rata, brojni nasumično odabrani parametri čine ishod i tok igre relativno nepredvidljivim. Materijala za dva prolaska definitivno ima.

S druge strane, nedjela koja počinite navečer mogu vaše likove učiniti depresivnim i dovesti ih čak i do samoubistva ako ostali uslovi (hrana, društvo, grijanje) nisu pogodni. Takve stvari možete balansirati uskakanjem u pomoć susjedima i dijeljenjem hrane prosijacima; ukoliko nemate hrane ni za sebe, budite spremni na optužbe tipa "Nisam znao da si tako bezdušan" od strane umirućeg prosijaka. Morbidne situacije TWOM-a uključuju i mogućnost lopatanja staraca u čiju ste kuću provalili. Yep, definitivno kandidat za najdepresivniju igru ikada.

Nažalost, ova igra pati od nekoliko monumentalno glupih i ozbiljnih problema. Naime, u noćno prikupljanje resursa moguće je poslati samo jednog lika, što je iznenađujuće retardirana odluka autora u cilju vještačkog otežavanja gameplaya. Jedan lik može lako poginuti i ne može dovući mnogo drveta za ogrjev i drugih materijala. Daleko logičnije bi bilo povesti dvojicu koji će se ispomagati, naročito ako se grupa poveća. Ovako, dok se Katia šunja po opasnim lokacijama iz čijih unutrašnjosti dopiru pucnjevi i vriskovi, dvojica odraslih krkana leže gladni okolo po skloništu kao ukomirane foke.

U vezi s time, nije moguće ni obići više lokacija za jednu noć, što je također nelogični krkanluk koji je u stanju iziritirati i najupornije. Posebno efikasno u rastjerivanju igrača je to što vaši štićenici imaju običaj da troše vrijednu valutu – kafu i cigarete – samostalno. Ono, zašto? Zašto bi neko ko umire od gladi, ali ima šansu da cigarete zamijeni za hranu, ispušio cigarete i umro od gladi? WTF?! To što je rat ne znači je ekipa naprasno ostala bez mozga. Mikromenadžmentska igra bez kontrolisanja ovoga (pa, ako treba da se izborite sa depresijom ovisnika, što da ne?) predstavlja trollanje u rangu "mostova" u Dark Soulsu.

This War of Mine nije savršen, niti je riječ o najboljoj igri o ratu ikada. Ali je svjetlosnim godinama ispred "Ja i moja tetovaža u borbi protiv tiranije" priča u Battlefieldu i Call of Dutyju. Uvijek sam se pitao zašto se niko do sada nije drznuo da napravi ratnu/antiratnu igru koja bi se na smislen način dotakla života civila i moralnih posljedica. Sada se barem više ne moram to pitati.

http://www.11bitstudios.com/games/16/this-war-of-mine

Ocjena: 4

Cijena: 19 eura

PLUS
Istraživanje različitih načina preživljavanja, polulinearnost, zanimljive situacije, atmosferičan grafički stil

MINUS
Noćni pohodi, dosađivanje pri moralnom prolasku

SPECIFIKACIJE:
Žanr: "simulacija" preživljavanja
Razvojni tim/izdavač: 11 Bit Studios/11 Bit Studios
Minimalno: Core 2 Duo 2.4GHz ili Athlon X2 2.8GHz, 2GB RAM-a, GeForce 9600 GS ili Radeon HD 4000 sa 512MB VRAM-a, Windows XP SP3
Preporučeno: Core 2 Quad 2.7GHz, Phenom II X4 3GHz, 4GB RAM-a, GeForce GTX 260 ili Radeon HD 5770 sa 1GB VRAM-a
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790