Ima li šta ljepše od igre čiji razvoj niste pratili sa pretjeranim zanimanjem, a koja vas na kraju iznenadi kao malo koja druga u posljednjih nekoliko godina? Naravno da ne. Stoga, dame i gospodo, dozvolite mi da vam poželim dobrodošlicu na Sevastopol, svemirsku stanicu u dubokom svemiru na kojoj vas čeka najbolja Alien avantura u vašem životu.

Petnaest godina nakon dešavanja iz originalnog Aliena, Amandi Ripley, kćerki jedne i jedine Ellen, javljaju se iz kompanije Weyland-Yutani i nude joj jedinstvenu priliku da sazna šta se desilo sa njenom majkom – naime, rudarska ekipa sa broda Anesidora je nekako uspjela doći do crne kutije sa Nostroma, koju su potom odnijeli do svemirske stanice Sevastopol. Očekivano, Amanda želi otkriti šta se desilo sa njenom majkom, dok se Weyland-Yutani pod svaku cijenu želi dokopati podataka o svom davno izgubljenom brodu.

No, Amanda i ostatak njene posade – administratorica Nina Taylor i android Christopher Samuels – nailaze na probleme i prije nego su uspjeli kročiti nogom na Sevastopol, koji je iz nekog razloga potonuo u potpuni haos. Kako i zašto je crna kutija sa Nostroma završila tu, ko je kriv za probleme na Sevastopolu i gdje nestaju stanovnici ove nekad prosperitetne svemirske stanice – pitanja su na koja ćete odgovore dobiti u Isolationu, iako su vam neki od njih vjerovatno već sada savršeno jasni.

Zaboravite na druge Alien igre, a bogme i na druge Alien filmove – Isolation je uzor pronašao u originalnom filmu iz 1979. i njega se više-manje vjerno drži od početka do kraja igre. Kao što rekoh još u uvodu:  jedan Alien. Jedna Ripley. Ultimativni horor.

I, bez želje da vam spoilam bilo šta, mogu reći kako me priča Alien: Isolationa prilično oduševila. Sve što bi jedan fan serijala mogao očekivati je tu, uključujući i sumnjivu motivaciju pojedinih... entiteta, zanimljive preokrete, podjednako zanimljive i uvjerljive likove, kao i općenito kvalitetan scenarij i odlično napisane dijaloge.

Također, ne mogu a da ne primjetim i sličnosti sa originalnim Bioshockom (da sam igrao System Shock, vjerovatno bih spomenuo i njega, ali hej, niko nije savršen), na kojeg me Alien: Isolation podsjetio sa svojim stavljanjem igrača u ulogu lika koji se spletom okolnosti našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, jer je Sevastopol, baš poput Rapturea, mjesto koje se urušava iz nekih svojih razloga i u čijim ćete hodnicima rijetko kada sresti prijateljsko lice.

Naravno, srž priče predstavljaju sama Ripley i njeni konstantni susreti sa omraženim Xenomorphom, kojeg će igra  – u najboljoj maniri izvornog materijala – predstaviti u pravom trenutku i na pravi način, nakon čega će vas samo nastaviti bacati iz zla u gore i sa time još jednom dokazati onu staru kako se historija ponavlja. Samo što će ovaj put umjesto Ellen, kraću slamku i prateću avanturu sa Alienom izvući Amanda Ripley.

1/1

Osim priče, Alien i Ripley čine i okosnicu gameplaya – naime, za razliku od bezbroj drugih Alien igara (od meni vrlo dragog Aliens vs Predatora 2, pa do prošlogodišnjeg Colonial Marines fijaska), Isolation je svoj uzor pronašao u originalnom filmu iz 1979. Umjesto konstantne akcije i napucavanja nebrojenih Aliena, u ovoj igri ćete tako doživjeti ultimativno horor iskustvo, suočeni sa tek jednim Alienom sa kojim ste zatočeni na svemirskoj stanici.

I ne, uprkos tome što ćete u igri pronaći i par primjeraka naoružanja, Aliena ovdje nije moguće ubiti, a sve što ćete postići sa improviziranim bombama, molotovljevim koktelima i bacačem plamena će biti tek nekoliko sekundi mira nakon što prepadnete prokletinju i otjerate je u najbliži ventilacijski otvor. Samim tim, fokus igre je stavljen na šunjanje i bježanje od Aliena – i to iz prvog lica, kako bi se na najbolji mogući način uživjeli u ulogu Amande Ripley.

Pištanje Motion Trackera, sumnjiva tečnost koja curi iz ventilacije na plafonu i prigušeno osvjetljenje koje se probija kroz kojekakva isparenja – bili vi ljubitelj Aliena ili ne, nemoguće je osporiti činjenicu kako je Isolation igra sa apsolutno savršenom atmosferom.

A to vam u Isolationu uopšte neće biti nimalo teško, obzirom da igra izgleda i zvuči naprosto savršeno – nedavno sam u jednoj od najava pročitao kako je Creative Assembly od 20th Century Foxa dobio preko 6 terabajta materijala iskorištenih (i neiskorištenih) u originalnom Alien filmu. I to se u igri, zajedno sa ljubavlju i pažnjom sa kojom je razvojni tim pristupio izvornom materijalu, osjeti na svakom koraku – od broda Torrens, na kojem počinjete igru, pa do Sevastopola, stanice na kojoj ćete provesti najveći dio svoje avanture – u Alien: Isolationu sve izgleda uvjerljivo. I to sve sa kompjuterima i monitorima koji su predstavljali posljednji krik tehnologije krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, (opcionalnim) film grain filterom i VHS estetikom kojom je prožeta cijela igra (samo sačekajte da vidite uvodnu špicu sa prerađenim 20th Century Fox, Creative Assembly i Sega logotipovima, a onda i in-game mapu, te interfejse i fontove na računarima koje budete hakirali...).

Ništa manje kvalitetna nije ni zvučna podloga, koja će vas oduševiti još u glavnom meniju kada čujete prve note sa soundtracka koji jednostavno odiše tamom neistraženog i opasnog svemira kojom ste okruženi. Tome dodajte još i fantastične zvukove od kojih će vam se dizati kosa na glavi – povremeno pištanje Motion Trackera, zujanje vrata koja se zatvaraju iza vas i konstantno i po živce opasno lupanje u ventilaciji iznad (ili možda ispod) vas koje je sve samo ne ritmično – i dobićete audio podlogu koja će vas zajedno sa odličnim gameplayom držati budnim do duboko u noć.

Sam gameplay je, kao što sam već rekao, fokusiran na šunjanje i izbjegavanje Aliena, što ćete raditi u najvećem dijelu igre. I za razliku od nekih drugih horora, Alien: Isolation se ne oslanja na tzv. "jump scare" taktiku zastrašivanja igrača – naprotiv, u igri ćete naići tek na jedan vid jump scareova, koji će pri tome biti prilično rijedak (i ne, neću vam reći o čemu se radi – uživaćete u njegovom otkrivanju, a u kasnijim stadijima igre ćete na njega više-manje uvijek biti spremni).

Umjesto toga, strah u Isolationu izaziva nepredvidivi Alien, koji će se kretati kako kroz ventilaciju, tako i po hodnicima kojima se vi krećete – zbog čega nikada nećete biti sigurni gdje je tačno i da li imate dovoljno vremena da se iskradete iz ormara u kojem ste se sakrili i stignete do svog trenutnog cilja. Naravno, uvijek možete potrčati, ali trčanje sa sobom donosi i znatno veći rizik da će vas Alien čuti i stići i prije nego kažete "Je li ovo njegov rep viri iz mog stomaka?".

A čak i ukoliko vas Alien stigne zgrabiti i upoznati sa svojih nekoliko vilica i ukoliko zbog toga budete morali učitati posljednju snimljenu poziciju (igra nudi klasični auto-save sistem na početku svakog nivoa, dok se na samim nivoima morate sami brinuti za snimanje pozicije na za to određenim lokacijama), zbog njegovog potpuno randomiziranog kretanja nikada nećete biti sigurni niti će vam se taktika tvrdoglavih pokušaja da dođete do cilja na uvijek isti način isplatiti.

Osim Aliena, u igri ćete nailaziti i na nekoliko drugih tipova protivnika – androide koji rade na Sevastopolu i poneku šačicu preživjelih ljudi, koji vas neće nužno napasti čim vas vide. Isti će vam nekada samo zaprijetiti i ostaviti vas na miru – bar dok vi njih ne napadnete ili im priđete previše blizu. A za razliku od Aliena, ljudi i androidi imaju nešto standardniju umjetnu inteligenciju, zahvaljujući kojoj ćete moći upratiti njihove patrolne rute i shodno tome isplanirati svoj put do cilja... sve dok se između vas i njih ne ispriječi i Alien, kada svaka taktika pada u vodu i kada kreće panično trčanje, najčešće praćeno živčanim učitavanjem pozicije.

Svo to šunjanje i izbjegavanje protivnika i Aliena je u Isolationu iskombinovano sa povremenim hakiranjem raznoraznih kompjutera (ipak treba nekako uspostaviti kontakt sa ostatkom svemira i javiti ljudima da dođu po vas i spase vas iz noćne more u kojoj ste se zatekli), te sistemima potrage za resursima i craftinga.

Na moje iznenađenje, Alien: Isolation se na testnoj konfiguraciji (Core 2 Duo @ 3GHz, 4GB RAM, GTX 560 Ti) vrtio sa svim detaljima na maksimalnim postavkama – i to bez ikakvih problema, ako zanemarimo povremeno rušenje najvjerovatnije izazvano mojim eksperimentisanjem sa downsamplingom i pokretanjem igre u rezoluciji većoj od one nativne na mom monitoru.

Spomenuto hakiranje je izvedeno u obliku nekoliko jednostavnih mini-igara, a baš kao i potraga za resursima i crafting, samo po sebi ne predstavlja nešto posebno zanimljivo – sve što trebate uraditi je prepoznati i pravilno poredati određene oblike ili pritisnuti tipku u pravi trenutak kako bi kursor na ekranu zaustavili na tačno odrenom mjestu. No, kada budete morali hakirati neki kompjuter ili na brzinu sklepati medikit, dok Motion Tracker ludo pišti i daje vam do znanja da je Alien blizu – i kada shvatite da se tokom hakiranja i craftinga igra ne pauzira – vjerovatno ćete prepoznati i njihovu čar.

No, moram napomenuti i to kako tokom svog odigravanja Isolationa (i to na najvećoj težini koju developeri preporučuju kao idealnu, koja mi je oduzela nekih 20ak sati) nisam imao nikakvih problema sa prikupljanjem materijala ili hakiranjem. Ali opet, ja sam jedan od onih min-maxing tipova igrača koji vole što detaljnije istražiti lokacije i prikupiti što više resursa koje potom štede što duže mogu... iako sam u Isolationu tu i tamo znao spiskati sve zalihe gadgeta i ofanzivnih predmeta u nekoliko sekundi kada bi me Alien satjerao u ćošak.

Kada se sve sabere i oduzme, na kraju vam ostaju samo Ripley i Alien koji bijesno sikće nekoliko metara udaljen od nje, dok polako uzmiče u strahu od bacača plamena sa kojim mu Amanda prijeti... pa, ukoliko ste barem jednom u životu poželjeli vidjeti kako se to Ellen Ripley osjećala dok je sa bacačem plamena puzala kroz ventilaciju na Nostromu, pokušavajući sačuvati živu glavu, ne tražite dalje od Alien: Isolationa. Gigerov kultni Xenomorph vas strpljivo čeka na Sevastopolu, gdje niko neće čuti vaš vrisak kada vas konačno i dočeka.

www.alienisolation.com

Ocjena: 5

PLUS
fenomenalna atmosfera, priča, gameplay, Alien, muzika, zvuk, jesam li spomenuo genijalnu atmosferu?;

MINUS
povremeni bugovi prilikom hakiranja, anti-aliasing ne radi baš najbolje sa Nvidijinim karticama, povremeno rušenje igre (vjerovatno izazvano mojim eksperimentisanjem sa downsamplingom kako bih se riješio aliasinga)

SPECIFIKACIJE:
Žanr: horor
Razvojni tim: The Creative Assembly
Izdavač: Sega
Platforme: PC (testirano), PlayStation 4, PlayStation 3, Xbox One, Xbox 360