"Hvala vam što ste ostavili quicksave opciju!" – prva je stvar koju ćete pomisliti nakon prve borbe. Jer, Wasteland 2 definitivno nije morao imati mogućnost proizvoljnog snimanja pozicije; štaviše, bilo bi na neki sadistički, darksoulovski način poželjno da je nema.

O čemu se zapravo radi? Pa, nakon što potrošite sat vremena kreirajući početna četiri lika s kojima ćete krenuti u pustinjsku avanturu (tu su i predefinisani likovi u slučaju da nemate vremena da se bavite time), bit ćete šokirani kada otkrijete da i najmanja – i pri tome naglašavamo, NAJMANJA – greška može dovesti do trajne pogibije bilo kojeg od njih.

Zamislite moj šok kada sam ostao bez jedinog doktora u timu nakon što je sav sretan pokušao otvoriti miniranu kapiju. Tu i tamo će vam se pružiti prilika da unajmite dodatne pratioce, ali jasno vam je da je ljudstvo resurs kojeg valja mudro koristiti. Naravno, sve ovo važi na višim nivoima težine, na kojima se jedino i isplati igrati ovakvu igru zbog mogućnosti izbora načina na koje možete pristupiti rješavanju problema.



Wasteland 2 se odvija u postapokaliptičnom svijetu 15 godina nakon prvog dijela i šalje vas na zanimljivu misiju otkrivanja izvora misterioznog radio-signala kojim se šalju uznemirujuće poruke o novoj evolutivnoj fazi čovječanstva i simbiozi sa robotima. Da bude gore, neko putem tih poruka direktno prijeti rendžerima, jednoj od rijetkih preostalih institucija reda, zakona i civilizacije, kojoj i vi pripadate. Na putu da otkrijete šta se dešava nećete naići na med i mlijeko, pa čak ni na kupus, jogurt, krastavce, zelene paradajščiće, celer, luk i mekinje – umjesto toga, dočekat će vas bijeda, razaranje i more ljudi koji vam žele pobiti družinu.

Ako ste igrali Fallout, sa ovim ćete biti "na ti".

Glavna i najbitnija osobina Wastelanda 2 je obilje sitaucija u kojima, uslovno rečeno, možete kreativno razmišljati. Vrata su zaključana, a vi nemate ključ? Pucajte u bravu! Neko se ljuti na vas? Pucajte u njega! Nemate nikoga ko može onesposobiti eksplozivnu zamku? Pucajte u nju! Naizgleda prosto, ali kada vidite koliko različitih situacija i začkoljica može nastati iz ovog jednostavnog binarnog izbora, shvatit ćete da je Wasteland 2 jedna od najkompleksnijih roleplaying igara ikada. Pored toga, radnja pred vas stalno stavlja nemoguće moralne dileme, kao što je početni izbor kome da pomognete – gradiću koji vam obezbjeđuje pitku vodu ili centru za eksperimentisanje na biljkama? I jedni i drugi će vam krkljati preko radija dok ih banditi režu motorkama i dok ih jedu mutirane biljke.

Posljedice vaših akcija ćete trpiti veći dio igre, ali nećete stići da se mnogo brinete zbog toga iz prostog razloga što stalno morate imati otvorene četvere oči ukoliko ne želite da vas opljačkaju, zatuku ili da poginete na mini u kakvom kupusištu.  

Za jednu igru ovolike širine i dubine, o Wastelandu 2 se zapravo nema mnogo toga reći – praktično, ako ste igrali Fallout, sa ovim ćete biti "na ti", uključujuči i humor ("An old book by someone named Danielle Steel. Sounds like a Desert Ranger name"). Jedino bismo upozorili one koji se još uvijek nisu odomaćili sa RPG-ovima sa borbom na poteze da Wasteland 2 nipošto ne uzmu za ulazak u taj žanr. Za početak, Unity engine je grozan izbor za igru ovakve kompleksnosti, što će vam biti jasno kada vidite kljakavo izvođenje na mapi za putovanje od kampa do kampa, lag u inventoriju te siromašne shadere i modele likova sumnjive vizuelne kvalitete.

Uostalom, Fallout 1 i 2 (naročito u pokrpljenom stanju) su daleko bolji za takvo nešto, jer naprosto nude više fleksibilnosti u igranju – tj. igraču se mnogo više tolerišu greške nego ovdje. Wasteland 2, koliko god bio kvalitetna igra u odnosu na današnje trendove, ipak malkice pati od indie-Kickstarter sindroma rezanja mogućnosti, opsega i čega sve ne kako bi se uklopio u ograničen budžet. Znate već, "Getting sh.t done" filozofija, s kojom, na primjer, jedan Deus Ex ne bi nikada bio objavljen u onom obliku u kakvom ga danas znamo.

1/1

Na primjer, autori su se potrudili da osmisle brojne statistike i sposobnosti za sve moguće i nemoguće stvari, od specijalizacija za različite tipove oružja, preko razbijanja zidova trepavicama, pa do takvih besmislica kao što su dresiranje životinja, različite kategorije medicinskih skillova i posebna sposobnost popravljanja tostera. Sve će to u pojedinim dijelovima igre donijeti određene bonuse, ali nikada dovoljno česte i dovoljno velike da se čitav poduhvat pipavog građenja lika isplati. Prema mom iskustvu, daleko najbitnije je imati visoku percepciju, osnove pružanja prve pomoći na svakom liku i tone municije. Zašto municije? Zato što je drugi problem(čić) igre prevelik naglasak na akciji, zbog čega i ne možete tolerisati da vam umre dobro razvijen lik, pa tako morate pritiskati quickload dugme češće nego u Serious Samu. Shodno tome, dijalog je ponegdje loše napisan, a upadljiv je i manjak interakcije među likovima u družini, zbog čega razni psovači, spiritualisti i manijaci ne dolaze do izražaja.

Da se razumijemo, ovo se prvenstveno odnosi na razloge zašto igra nije zgodna za početnike; Wasteland 2 je i dalje fantastično zarazan RPG i budući klasik. Ukoliko niste bili uključeni u testiranje razvojnih verzija igre, čeka vas mjesec-dva vrhunske misterije i otkrića kakva niste vidjeli još od tumaranja svjetovima Planescape: Tormenta, Arcanuma, Baldur's Gatea i Fallouta.

https://wasteland.inxile-entertainment.com/

Ocjena: 5

Cijena: 40 eura

PLUS
Interesantni questovi, misteriozna priča, likovi, dužina, gameplay

MINUS
Prevelik naglasak na akciji, mjestimično nekvalitetan dijalog

SPECIFIKACIJE:
Žanr: RPG sa borbom na poteze
Razvojni tim/izdavač: InXile Entertainment/InXile Entertainment
Minimalno: Core 2 Duo ili ekvivalentan AMD-ov procesor, 4GB RAM, GeForce GTX 260 ili Radeon HD 4850 sa 512MB VRAM-a, Windows XP
Preporučeno: i5, 4GB RAM-a, GeForce GTX 460 ili Radeon HD 5770 sa 1GB VRAM-a, 64-bitni Windows 7
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790