Podržavam skoro svaki pokušaj cijeđenja nostalgičnog nektara iz nezadovoljstva igrača modernom igraćom scenom. Svaki “retro” Kickstarter, nekupljeni primjerak klona ili prepoznavanje gušenja kreativnosti od strane nikada pogodnije nazvane “industrije” vijest je kojom vrijedi započeti dan. Makar u njemu već do večeri stigla vijest o još jednom otkazivanju, promašaju ili tehničkom armagedonu. Poljski tim the Farm 51 je ranije potvrdio da živi u prošlosti, ako ništa, a ono u formi tehnološkog nekromanta koji oživljava stare naslove. Danas je došao red na prezentaciju njihovog viđenja modernog igranja uz “stare” vrijednosti, sve uz pokušaj bivanja i komercijalnim i “retroaktivnim” u isto vrijeme. Njihov proizvod je Deadfall Adventures koji funkcionira kao himera kojoj su dvije trećine tijela otkazale poslušnost i proglasile nezavisnost. A moglo je bolje.

Doživjeti devedesete

Deadfall Adventures prati doživljaje Jamesa Quatermainea, praunuka legendarnog Allana Quatermaina kojeg će se intuitivniji prije sjetiti kao istraživača iz Alan Mooreove “Lige izvanrednih džentlmena” nego originalnog književnog lika H. Rider Haggarda. Ako ni ta referenca ne upali lampicu, Quatermain djed i praunuk se mogu skicirati kao uzorak za kreaciju Indiane Jonesa iz ere šund romana sa početka stoljeća. Radnja igre je, ipak, smještena nešto kasnije, tako da ćete umjesto djedovih kolonijalnih eskapada dobiti Jamesa u eri u kojoj mu je lakše pred nišan baciti naciste i boljševike. I to samo zato što kolonijalni masakri danas nisu u modi. Dakle, James je jabuka koja nije pala predaleko od stabla i istraživač je avanturističkih sklonosti koji smjerno konsultira djedov rokovnik prije svake ekskurzije. Deadfall je, za razliku od prethodne igre ovog tima u vidu reinkarnacije starog Painkillera, dosta spustio loptu, iako je perspektiva ostala slična. Ona ovdje dolazi u celofanu FPS-a koji želi biti više od toga.

Za početak, tu je fabula koja se vrti oko skupljanja atlantiđanskih artefakata prije nego ih pokupe neprijatelji angloameričkih imperijalista. Igra u tom smislu već na samom početku šalje masivan telegram da želi biti neozbiljna i ne baviti se dubokom pričom i političkim kontekstima. James Quatermain je po svim parametrima nemogući vanbračni sin Indiana Jonesa i Serious Sama, sa tekstovima i dijalozima koji ranog Schwarzeneggera pretvaraju u Joyceovog avatara. Tu je udrobljeno dosta toga, od pokušaja humora do forsiranih stereotipa intelektualca-avanturiste koji drevne kapije podjednako vješto otvara kao ženske grudnjake i haljine. U konkretnom slučaju, žrtva je izvjesna Jennifer, koja će osim kao nevoljki objekt seksualne pažnje ovdje biti i vaš sidekick. Svejedno, njena uloga je marginalna u odnosu na ono što vam se ovdje prodaje po cijeni visokobudžetne igre koja to nije.

Jer, Deadfall Adventures je prvenstveno utjelovljenje duha danas tako popularne prošlosti koju u što svježijem obliku treba servirati modernom igraču. Za to je neophodno brzo zamrzavanje i u tu mješavinu ovdje su upali avanturistički naslovi sa grudnim logotipom Lare Croft i čistokrvni shooteri poput starog Dukea ili Serious Sama. I to ćete vrlo brzo ustanoviti već u prvom pustinjskom nivou, gdje na svaki treći vatreni okršaj sa antagonistima igra nudi ležećeg policajca u vidu sobe sa arheološkim zagonetkama koje morate riješiti prije nastavka napucavanja.

Sam koncept je na današnjem PC tržištu uglavnom bez konkurencije jer su slični naslovi uglavnom odumrli u trećem licu početkom ovog stoljeća. Konzolaška publika će ovdje dobiti sirotinjsku verziju Uncharteda, koji je dovršen u nekoj superiornijoj formi u udaljenom vremenu. Deadfall i tu sa smiješkom trgovačkog putnika nudi alternativu u vidu građenja identiteta na statusu B-filma koji je već u devedesetim doživio stotu.

Avanturizam

Za početak, napucavanje sa “realističnim” neprijateljima ovdje je dovoljno neuzbudljivo, da mu uparivanje sa rudimentarnom vještačkom inteligencijom i nije neophodno za neprolaznu ocjenu. Cijela stvar bi bila iole probavljivija da je arsenal u igri koja se trudi biti “odmakom” od CoD/Crysis formule nešto egzotičniji i kreativniji u odnosu na standardnu osovinu pištolja (ovdje sa neograničenom municijom) i pušaka kraćeg i dužeg dometa. Zbog manjka municije vaš izbor hardvera će biti ograničen neprijateljskim preferencijama unutar jednog nivoa i time vam igra želi poručiti da joj je ovaj segment u životopisu pisan najsitnijim fontom. S druge strane, tarapana koja uključuje natprirodne elemente poput mumija uspijeva biti umjereno zabavna zbog mehanike ozljeđivanja pomoću džepne svjetiljke, poput rješenja viđenog u Alanu Wakeau. Ovi okršaji su, u borbenom smislu najvitalniji dio igre i jedino tu ćete imati dojam da igrate FPS koji je prije vremena ustao sa zlokobne pokretne trake.

1/1

 

Istovremeno, Deadfall Adventures želi da ga se ozbiljno uzme kao omaž pothvatima filmskih i igraćih heroja i heroina s fetišom na arheologiju. U tu svrhu je u gameplay ugrađena bilježnica Allana Quatermainea koja vam treba pomoći u rješavanju zamki i zagonetki na koje nailazite tokom obilaska lokacija. Uprkos prividnoj transparentnosti, ovo pomagalo će vas u nemalom broju slučajeva prepustiti nagađanju. Same zagonetke i nisu teške, ali je perspektiva prvog lica i dan-danas manje zahvalna za prostornu percepciju i uočavanje detalja, što dovodi do neminovnih zastoja.

Sve pobrojano se odnosi na obligatorni dio igre, tokom koje ćete pomoću kompasa tražiti i vrijedne artefakte i blaga koje možete konvertirati u iskustvene bodove. Isti su podijeljeni u Put ratnika, svjetla ili života, u zavisnosti od tipa rukotvorine. Jedni će vam poslužiti za nadogradnju borbenih vještina, drugi života, a treći svjetla, pri čemu je svima zajedničko da nemaju poseban utjecaj na iskustvo igranja. Razlog za to leži u činjenici da je Deadfall kao shooter već blaženo jednostavan i lagan, da gotovo da i nema potrebe za ovim vidom kolekcionarske distrakcije. Ono što bi vas stvarno moglo potaknuti na žrtvovanje slobodnog vremena na ovom klimavom oltaru jeste tematski dizajn lokacija, koje pokazuju solidnu varijabilnost. Od pustinjskih lokaliteta i hramova, preko ledenih polova i američkih džungli, igra pokazuje kako se ovaj ugodni šund-avanturistički okvir mogao iskoristiti za prezentaciju lokacija čija ograničenja leže isključivo u mašti programera. Ista vizija nije prenesena u generički multiplayer koji nudi standardne moduse igranja, od međusobnog pokolja do čišćenja hordi neprijatelja, no, teško je predvidjeti njegovu upotrebljivost u današnjim uvjetima zasićenosti tog segmenta tržišta.

Sve pobrojano ostavlja Deadfall Adventures na pola puta između prve komercijalne shooterske lige i retro naslova koji ni ne želi igrati u njoj. Svojim solidnim tehničkim segmentima i odavanju pošte kreativnosti danas već dalekih 90-ih, igra bi zavrijedila barem jednu probnu instalaciju. Nažalost, scena je danas, ironično, već dovoljno nakrcana raznim tribjutima i posvetama varirajućeg kvaliteta i potrebno je nešto više od šešira u pustinji da bi se istaklo u rastućoj masi. Ko proba sigurno ne zaslužuje prijeteće pismo, ali će i upozorenje o preventivnom kraćenju rukava morati shvatiti sasvim ozbiljno.

 

Ocjena: 2

PLUS
Atraktivne lokacije, mehanika borbe svjetiljkom, grafika

MINUS
Zagonetke, borba općenito, neinventivno i prazno

SPECIFIKACIJE:
FPS;
The Farm 51 / Nordic Games
Minimalno: Intel Core 2 Duo @ 2 GHz / AMD Athlon 64 X2; 2 GB RAM; shader model 3.0 i 256 MB VRAM.
Preporučeno: 2,4 GHz Quad Core processor; 3 GB RAM; GeForce 9800 / ATI Radeon HD4850.